Zbog čega ekološki urbanizam
Tretman obale u Amsterdamu, Veneciji ili Sankt Petersburgu su samo još malo primera da urbanizam nije izbor između proizvoljnih ličnih preferenci i estetika, koje bi onda redom trebalo zadovoljavati "da bi svi bili srećni", nego u velikoj meri proizvod potreba. Odlučujući faktor za to je bila tehnologija i ekonomija. Osnovni izvor mehaničkog rada u to vreme je bila parna mašina (a ne električni motor kao danas) pa je to zahtevalo blizinu vode. Zatim vodovodi ogromnog preseka za industrijske potrebe nisu bili razvijeni pa je većina fabrika morala biti pored vode. I na kraju čitava ekonomija zavisi od trgovine i transporta, a tada su reke bile jedini dovoljno ekonomičan metod transporta velikih količina robe. Zbog toga je rečna obala nužno morala biti ili industrijska zona, ili centrar trgovine i biznisa, oko čega su se zatim formirali prateći poslovni, i na kraju stambeni objekti. To je DIKTIRALO organizaciju grada i korišćenje obale. Ništa od toga više ne važi, pa nema razloga da u drastično različitim okolnostima slepo kopiramo nešto što je davno preživelo i što čak ni tada nije bilo slobodan izbor, sve u ime poštovnja svačijeg "slobodnog urbanističkog izbora" (što čak i nije slobodni izbor, ali da ne ulazim još i u sferu politike i uticaja raspodele bogatstva na urbanizam).
Dodatno, sada takođe postoje isto tako važne potrebe i ograničenja koja nam sada diktiraju šta je to što urbanistička rešenja moraju da zadovolje. Gradovi više nisu relativno male konglomeracije ljudi koja su namerno stisnuti na nekom malom prostoru da bi se što više oslobodilo okolno poljoprivredno zemljište od koga svi oni žive, kao i da bi zanatska i druga prateća podrška baznoj poljoprivredi bila efikasnija zbog fizičke blizine zanatlija. Ljudi komuniciraju elektronski, pa i nije previše bitno da budu baš blizu, proizvodnja energije i generisanje mehaničkog rada u gradu ne zavisi od blizine vode, pa distribucija obe te stvari nije problem, ima puno načina transporta robe, poljoprivreda više nije osnovna privredna grana, grad više nije izuzetak u moru njiva i netaknute prirode, nego je priroda postala izuzetak u stotinama kvadratnih kilometara gradskih i industrijskih, polu-gradskih bespuća. Priroda je ta koja je danas ograničena na par ugroženih rezervata, kao Američki Indijanci. I grad više nema 50.000 ljudi, nego od 2 miliona naviše. Da bi ljudi uopšte mogli da rade, a pogotovo da bi mogli da rade produktivno, jer će samo onda Grad biti uspešan u konkurenciju drugih gradova, oni moraju imati osnovne ulove za normalan život. Mora pored stana postojati prostor gde deca mogu da izađu i da trče. Mora postojati prostor za druženje i socijalizaciju. Mora biti moguće lako i brzo doći do zelenog abijenta sa drugačijom mikroklimom za neophodnu rekreaciju i opuštanje. Ako se rad sastoji od 8 časova sedenje ispred ekrana, a to je budući opis radnog mesta maltene svih nas, onda je sve to APSOLUTNA NUŽNOST, a ne estetika i lična preferenca.
Na koji način recimo projekat "Dorćolska marina" sve to zadovoljava, iako je jedan od estetski najlepših projekata u Beogradu? Gde je tamo dovoljan javni - životni - prostor za taj broj stanovnika? Ili "Beograd na vodi" sa svojim stambenim kulama. Šta porodica tamo da radi kad izađe iz stana? Da kolektivno kupi vreme i prostor u teretani? Zbog čega sve to ako i prostor i priroda negde već postoje, pa su još i u javnom vlasništvu (za razliku od zapadnih gradova na koje se pozivaš), pre nego što ih olgarhija nekome proda da bi oni lično živeli na Bahamima? Da bi par probisveta bilo bogatije? Jer je svaki grad uvek u konkurenciji sa drugim gradovima, pa vremenom ekonomski propada ako oni koji tu žive nemaju, ne samo normalne, nego bolje uslove za život od konkurentskih gradova... I onda još, kao šlag na torti, imamo urbanistički diktat klimatskih promena i ono što će one zahtevati od organizacije grada i njegovog sadržaja.
Tako da, ne, nisam ja izmislio ekološki urbanizam niti ga forsiram kao neku svoju ličnu i proizvoljno izabranu estetiku, nego je on danas isto tako nužan kao što je nekada bilo nužno da obale Amsterdama ili Sankt Petersburga izgledaju tako kako izgledaju. Trebaće nam mnogo više zelenila nego što imamo, a ima više razloga zašto reka treba da teče baš kroz sredinu tih zelenih gradskih površina, ako reka već negde postoji. Pozicija reke dakle određuje da bar njena najbliža okolina, njene obale, treba da bude zelene i javne površine dovoljne veličine za broj ljudi koji njima gravitiraju za svoje osnovne životne potrebe (sem za svega par izuzetaka gde je promena opravdana), kao i da se pored njih ne pravi zid od zgrada. To se sada radi svuda gde uslovi i nasleđeno stanje to dozvoljavaju. Činjenjica da neko "voli" da gleda kule koje se ogledaju u vodi nije dovoljan razlog da se one tu rutinski prave i da se time reka pretvara u kanal.