Zar stvarno moramo po ko zna koji put da se vraćamo na osnovne stvari? Zašto se u urbanizmu PRVO bira optimalna namena gradskog prostora, onda urbanistički parametri prema nameni i okolini, a tek onda projekat koji sve to zadovoljava. Pogrešne namena pravi ogromnu štetu koji posle ne može ispraviti ni lepa zgrada koja služi pogrešnoj svrsi. Hotel Jugoslavija nije ni trebao da se gradi na tom mestu. Ali kada se gradio oni to nisu mogli znati, a i ceo Novi Beograd je bio tek močvara sa patkama i žabama. Ali SADA znamo šta će nam očajnički trebati i čega ćemo imati malo za potrebe. Zelenila, rekreativnih površina i obale koja nije privatna. Pa zato SADA Hotel Jugoslaviju ili nije ni trebalo rušiti, jer je ipak bio neka istorijska vrednost, ili, ako se već nešto radikalno menjalo, onda je novu svrhu i objekat trebalo izbrati u skladu sa sadašnjim urbanističkim saznanjima i potrebama, o to čitavog grada, a ne nekoliko investitora i političara. Pogrešno je što se u deficitaran prostor za kojim će u budućim decenijema vladati ogromna potražnja, na obalu reke, ubacuje ogromno mnoštvo NOVIH i sa prirodnim predispozicijama nepovezanih sadržaja: biznisa, ljudi i objekata koji su lako mogli biti i drugde, što onda oduzima prostor onim namenama koje NE MOGU biti drugde. Čemu služe kule od 150 metara i tržni centri na obali reke? Šta će tu da kupuju? Rečnu vodu? Da li gledaju u reku dok kupuju? Da li se reka uopšte vidi? Ili kockarnica? To je ona crna zamračena kutija bez prozora da neko slučajno ne bi pogledao napolje, shvatio šta ustvari radi, i prekinuo kockanje. Da li je crna kutija primeren objekat tamo gde su lepota ambijenta, zdravstvene, socijalne i porodične vrednosti najvažnije? Gde će deca da odrastaju? U hotelu? U kockarnici? U stanu ispred televizora? Da li je obala reke pravo mesto da ljudi baš tu masovno spavaju, tj za stanogradnju? Vrlo dobro znaš da je sve to interes investitora i korumpiranih političara, a ne grada.
TO je smisao činjenice da se PRVO bira namena gradskih prostora, a POGOTOVO izrazito vrednih i deficitarnih. Činjenica da je tu već bio Hotel ništa ne znači, ako se već išlo na to da se bilo šta menja u nasleđenom stanju. Pa zatim, ako je ovde i bio hotel, on nije bio toliko veliki objekat, i nije bilo ni gigantskog broja drugih sadržaja, poslovnih, stambenih i svih drugih. Kako postojanje starog Hotela u deficitarnom prostoru opravdava dodavanje svega drugog? A pogotovo njihov obim i broj. Iako znamo da ne mogu dve stvari da budu na istom mestu, da će jedni, jači, istisnuti druge. Itd, ovako se o investitorskom urbanizmu i tragedijama koju on kasnije prozvodi mogu pisati čitavi eseji. Zato više nemam ni volje ni vremena da ponavljam stvari koje su davno postale očigledne svima koji sebi dopuštaju da ih vide. Šta se u Beogradu pravi i zašto. Zašto baš taj tip i struktura, zato baš tamo gde se to radi, i sve ostalo. Posle odluke o uništenju zelenog parka Ušće i nikakvih reakcija na to, više nemam iluzija. Odluka o mostu do Ratnog ostrva je samo njena logična posledica. Kad je prošlo ovo, misle da će proći i to. Žele da "prošire" obalu, ali ne tako da od reke odmaknu zgrade. Nego da viškove mušterija pošalju na Ratno ostrvo, dok se ovamo ne napravi malo mesta da se vrate. Ovde svi vrlo dobro znaju da stotine hiljada ljudi koji će se mostom direktno iz gigantskog komercijalno-zabavnog vašara sprovoditi na "oazu netaknute prirode", jeste jasna i svesna odluka da isto tako uništi i Ratno Ostrvo. Na desnoj obali rukavca će tobože biti "Kultura", a ne levoj tobože "Priroda". Naravno da će vremenom i jedno drugo postati samo ime, "firma" i ukras. Kao što je Skadarlija i dalje "boemska četvrt". Ili prvi deo Ade Ciganlije i dalje "plaža u zelenilu".