Problem ce biti period tranzicije gde ce ocekivanja od programera biti veca u odnosu na ono sto prosecan programer trenutno radi, slazem se da ce morati da se prilagode ali ljudi koji su u nekim godinama je pitanje da li ce moci da se prilagode ili koliko ce im lako biti promena profesije u 50oj ili 60oj godini npr.Kontrolisaće se koliko i kojih zanimanja im treba kao i uvek, pa će neke obučavati od malih nogu za to, dok će drugi morati da se prekvalifikuju za to. Ko ne bude mogao da se za to prekvalifikuje dok mu se ne ukine mesto će postati višak.
Prilagodjavanje je ključ opstanka, korporacije nisu postale toliko jake i moćne da su pridavale značaj dobrobiti ljudima, nego onima koji im trebaju i koji se prilagode poslovanju, zarad cilja(profita) te korporacije.
Izraz HR human resources je meni onako baš zanimljiv i opisuje to, menadzer ljudskih resursa, zaposleni su resursi. Nekad se više pažnje posvećuje oko skuplje mašine nego oko zaposlenih tako da mislim da je sve jasno.
Sa druge strane po meni postojace period od 5-10 godina gde ce obrazovanje zestoko kaskati za ocekivanjima industrije i ti mladi ljudi ce najvise biti u problemu kada udju u industriju gde su ocekivanja, tehnologije i procesi rada drasticno razliciti jer je obrazovni program zastareo.
Na kraju dana ljudi su panicili i tokom prethodnih industralizacija oko gubitka poslova pa smo preziveli i prilagodili se, mene brine samo hladan tus koji ce zahvatiti dosta ljudi tokom tranzicionog perioda.