Šta je novo?

Muzeji grada Beograda

direktor":3enh12i2 je napisao(la):
Pa muzeju grada Beograda je obecana ta zgrada koliko sam suo sredjuje se neka papirologija. Zatim slijedi iseljenje vojne stamparije u zgradu u balkanskoj 53 vjerovatno . Zatim slijedi totalna rekonstrukcija a vojska je za uzvrat dobila rekonstrukciju fasade starog generalstaba koj se jos uvijek radi i ne nazire se kraj.
Isto ovo je važilo i pre skoro dve godine.
 
Kako ne nazire se kraj, koliko sam ja video, polako završavaju fasadu Generalštaba...??
 
Zvezde na izvol’te u prvom Muzeju astronomije u Srbiji
M. Bulatović - 09.02.2010. - 03:11
Pored eksponata, koji će biti svojevrsni udžbenik o astronomiji, Muzeja je zamišljen i kao multidisciplinarno mesto za zanimljive događaje...
Teleskopi, hronografi, stari časovnici, instrumenti za određivanje koordinata nebeskih tela, ručne računske mašine, astrograf kojim su otkrivene 33 zvezde... samo su neki od oko 50 eksponata koji će biti izloženi u prvom Muzeju astronomije u Srbije.


SVEMIR - Otvaranje Muzeja astronomije u Opservatoriji na Zvezdari planirano je za manifestaciju „Noć muzeja“ u maju.
- Prethodiće mu izložba koju ćemo otvoriti 7. aprila povodom 123 godine Opservatorije. Izložba ima simboličan naziv „Sanjaj svoj muzej i san će biti ostvaren“ i tokom 15 dana biće izloženi neki od eksponata. Napravićemo mesto gde ćemo posetiocima omogućiti da prošetaju kroz istoriju astronomije. Muzej će pomoći da se ljudi obrazuju i zainteresuju za za ovu nauku - kaže za „24 sata“ mr Vojislava Protić-Benišek, naučni saradnik Astronomske opservatorije na Zvezdari.
Pored eksponata, koji će biti svojevrsni udžbenik o astronomiji, Muzeja je zamišljen i kao multidisciplinarno mesto za zanimljive događaje.
- Želja nam je da povežemo sferu umetnosti i astronomije. Stalno ćemo organizovati promocije knjiga, izložbe slika na temu kosmosa, mini koncerte, a puštaćemo i kratkometražne filmove o Opservatoriji i astronomiji - kaže Vojislava.
U planu je da do 2012. godine Muzej astronomije zauzima četiri objekta koji će biti tematskog karaktera, kao i prostor biblioteke.

Opservatorija proslavlja 123. rođendan
Časovi astronomije i meteorologije zvanično su uvedeni u nastavni program Velike škole u Beogradu 1863. godine, a plan je počeo da se ostvaruje 1884. godine. Ministarstvo prosvete je 7. aprila 1887. donelo odluku da se osnuje astronomska i meteorološka opservatorija pod upravom Milana Nedeljkovića, profesora na Velikoj školi. Taj datum se obeležava kao dan osnivanja Opservatorije u Beogradu. Krajem 1929. započeta je izgradnja današnje astronomske Opservatorije na vrhu Velikog Vračara, današnje Zvezdare.

Univerzalni astronomski instrument
Potiče s početka 20. veka. Koristi se za određivanje horizontalnih koordinata nebeskih tela i tačaka na Zemlji. Ako se poznaje trenutak merenja, mogu da se odrede geografske i ekvatorske koordinate nebeskih tela, kao i mnogi drugi parametri u astronomiji i geodeziji.

Mali pasažni instrument
Potiče s početka 20. veka. Veoma precizno određuje trenutak kada zvezda prođe kroz određeni vertikal, najčešće meridijan. Do skoro je bio sastavni deo opreme časovnih službi u opservatorijama, pomoću koga se kontrolisalo i određivalo tačno vreme.

Hronograf sa nagaravljenom trakom
Jedan je od najstarijih preciznih uređaja za registrovanje vremena. Astronomima je služio da tokom osmatranja na vremenskoj skali obeleže trenutak prolaska posmatrane zvezde kroz meridijan. Mehanizam se ručno navija. Potiče iz vremena oko 1900. godine.

Pomorski ili refleksni Sekstant
Sastoji se od pokretnog i nepokretnog ogledala i durbina. U moreplovstvu je u primeni od ‘30. godina 18. veka, a kasnije se koristio i u vazduhoplovstvu. Služi za merenje ugla pod kojim se vide zvezde ili Sunce iznad horizonta. Izmerena vrednost služi za određivanje geografskih koordinata broda.

Ručna računska mašina
Početkom 20. veka savremena računska mašina imala je funkciju današnjeg digitrona. Služila je za sva astronomska merenja i podaci koji su o zvezdama i nebeskim telima dobijani posmatranjem računati su ovom mašinom. Ima ručicu koja se okreće onoliko puta koliko je potrebno za određenu računsku operaciju.

Precizni marinski časovnik
Služi za beleženje tačnog vremena. Pre posmatranja određene tačke na nebu, zapisivano je vreme sa ovog časovnika, što je rađeno i nakon posmatranja. Potom se vreme upoređivalo sa glavnim časovnicima pod staklenim zvonima i na osnovu toga se znalo se da li vreme treba korigovati ili ne.

http://24sata.rs/vesti.php?id=68069
 
da li ima neko neku informaciju dokle se stiglo sa rekonstrukcijom muzeja savremene umetnosti?
 
Nemam informaciju, ali pošto skoro svaki dan prolazim tuda bolje da ne pričam na šta rekonstrukcija liči. Gomila građevinskog materijala i šuta razbacana po okolini objekta, a od radnika ni traga ni glasa. Bilo bi pravo čudo da se ta rekonstrukcija završi ove godine.
 
To samo pokazuje odnos Vlade preme kulturi,finansiraju se Pink pevaljke i drolje,a Filharmoniji gladuju i bez zgrade su,Balet i Opera isto,Rok kultura se odvija u podzemlju dok razlurarene pevaljke celu mladu generaciju guraju u ponor primitivizma :kafa: sve to treba najuriti ,iskoristiti posrnuli Jat i sa starim avionima i pravac Teheran..
 
Razbijena staklena kupola

kul-narodni-muzej.jpg


SPORNI projekat za rekonstrukciju Narodnog muzeja iz Beograda, arhitekte dr Milana Rakočevića - “pada u vodu”! “Novosti” saznaju da je na sednici Upravnog odbora u utorak usvojen izveštaj Ekspertskog tima za analizu i procenu održivosti projekta rekonstrukcije Narodnog muzeja.
Stručnjaci su ocenili da je ovo rešenje nefunkcionalno, muzeološki nedefinisano, oblikovno i konstruktivno nelogično i zato neracionalno i skupo. Ali, i da je ovaj projekat manjkav u previše aspekata, pa čak i kad bi se tolerisala visoka cena njegove realizacije! Uprkos alarmantnom stanju u kom se trenutno nalazi Narodni muzej, eksperti su predložili da se projekat odbaci.
Prema grubim procenama realizacija projekta na čije je manjkavosti stručna javnost ukazala, preko stranica “Večernjih novosti”, u protekle tri godine, koštala bi više od 50 miliona evra!
Sam projekat, čija je izrada sa verifikacijama iz državne kase plaćena, čak, milion i po evra, je tvrdi ekspertski tim - nedovršen! Naime, načelno je utvrđeno da bi rekonstrukcija zgrade koštala oko 35 miliona evra, ali u tu cenu nisu uračunati troškovi za ugradnju elektronskog sistema, što poskupljuje realizaciju. Taj sistem u projektu nije rešen do kraja, iako je, po njegovom mišljenju, rekonstrukcija našeg Narodnog muzeja jedna od najskupljih u Evropi.
Izgradnja staklene kupole, po oceni tima stručnjaka, zbog koje se ruši unutrašnjost zgrade na Trgu Republike, odnosno devastira spomenik kulture, može da poremeti statičku konstrukciju. To potvrđuje da su primedbe mnogih stručnjaka, koje su se u protekle tri godine pojavljivale na stranicama “Večernjih novosti”, bile opravdane. Samo izgradnja tog “staklenog zvona”, teškog, čak 60 tona, zbog koga bi moglo da se kao
“kula od karata” sruši zdanje sagrađeno 1903. godine za potrebe Uprave fondova, košta, čak, tri miliona evra! Ekspertski tim, u kom su građevinski inženjer (statičar) i mašinski inženjer (specijalista za energetsku održivost objekta), utvrdio je da stakleni krov drastično poskupljuje i troškove održavanja, a može da izazove efekat “staklene bašte”, što je pogubno za umetnička dela.
Jedan od najznačajnijih razloga da se uđe u rekonstrukciju Narodnog muzeja bio je nedostatak prostora za smeštaj nacionalnog blaga. Mada je prvobitna ideja bila da se postojeća površina depoa (900 m2) uveća na 2.000 kvadrata, ukoliko bi bio realizovan ovaj Rakočevićev projekat, depoi bi zauzeli samo 500 kvadrata.
Adut, koji je sadašnja direktorka više puta s ponosom isticala, da će se dobiti nekoliko hiljada novih kvadrata izlagačkog prostora, “jede” činjenica da će nova stepeništa i holovi zauzeti 2.700 kvadrata, dok će za izlaganje umetničkih dela ostati samo 5.200 kvadrata.
Jedna od zamerki je i to što je projekat urađen kao da zgrada u kojoj je smešteno nacionalno blago egzistira sama za sebe na Trgu Republike, bez obzira na to što je ceo taj prostor zaštićen u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture kao ambijentalna celina.
Važna primedba stručnjaka bila je i da bi publika, ukoliko se realizuje ovaj projekat, ostala uskraćena za sve velike svetske izložbe. Jer, nije rešen tehnički ulaz za kamione u rekonstruisano zdanje. To znači da zbog neadekvatnih uslova za unošenje umetničkih dela u zgradu, nijedna velika međunarodna izložba ne bi mogla da gostuje u Narodnom muzeju!

MUZEJ NA SEDNICI VLADE

KAKO “Novosti” nezvanično saznaju, Ministarstvo kulture je sebi dalo zadatak da se Narodni muzej, koji je decenijama zatvoren, što pre otvori za publiku. Ministar Nebojša Bradić će na narednoj sednici upoznati Vladu sa izveštajem tima eksperata, a na nekom od narednih sastanaka predstaviti i plan daljih namera i aktivnosti. U Ministarstvu planiraju da se u što kraćem roku uradi novi projekat, koji bi bio daleko finansijski i muzeološki prihvatljiviji, sa ciljem vraćanja narodnog blaga publici, zbog kojeg je decenijama i vekovima čuvano.

ZABORAVLjENI PROJEKAT

GOTOVO da je nepoznato da je arhitekta dr Milan Rakočević od 1998. godine angažovan za rekonstrukciju Narodnog muzeja. Te godine u februaru je sa svojom koleginicom dr Evom Lazarević Vaništom priložio idejno rešenje za rekonstrukciju zdanja na Trgu Republike. Tim projektom, koji se umnogome razlikuje od usvojenog, zamišljeno je da se prostor za depoe poveća na 3.000 kvadrata, a izložbeni deo zahvati površinu od 8.000 kvadrata. Vreme će pokazati zašto se od toga odustalo.
http://www.novosti.rs/code/navigate..._add=narodno pozoriste, narodno pozorište bgd
 
Реконструкција кошта две пакле цигарета
Архитекта Ракочевић истиче да је све ово што се дешава са обновом Народног музеја део опште климe у нашој земљи где се настоји да све увек иде унатраг

narodni.jpg

Оронула купола Народног музеја у Београду Фото: Д. Ћирков

Пројекат за реконструкцију Народног музеја у Београду архитекте др Милана Ракочевића није пао у воду, нити је одбачен на седници УО ове институције одржаној у уторак, каже Татјана Цветићанин, директорка Народног музеја у Београду. По њеним речима, није усвојен ни извештај Експертског тима за анализу и процену одрживости пројекта реконструкције, већ је само разматран. По писању неких медија, међутим, наведено је да су стручњаци оценили ово решење реконструкције као нефункционално, недефинисано, нелогично, нерационално и скупо. Наведено је и то да би реконструкција коштала 35 милиона евра, да би стаклена купола на Народном музеју пореметила статичку конструкцију зграде, да би депои били смањени по квадратури, да није решен технички улаз за камионе итд.

Архитекта Милан Ракочевић, аутор пројекта реконструкције Народног музеја који иза себе има четири деценије стажа, а уз то је добио награду Инжењерске коморе 2007. баш за овај пројекат, на све ове примедбе одговара у изјави за „Политику”:

– Те тврдње нису истините, почев од цене реконструкције, преко функционалности пројекта, све до чувеног камионског улаза у музеј. То може да каже само неко ко ништа не зна о Народном музеју, ни о заштити споменика културе, ни о пројектовању. Шта су у ствари чињенице? Реконструкција не би коштала 35 милиона евра, како пишу неки медији, већ 22 милиона евра и то је коначна, стручна, дефинитивна и одговорна цена. На ТВ често можете видети како полиција готово свакодневно од неких криминалаца одузме 20 милиона евра, ето толико кошта реконструкција музеја. Неозбиљно је да се за једну озбиљну државу говори о скупом пројекту. И ово није најскупља реконструкција музеја како се злонамерно истиче. Национална галерија у Мелбурну од 13.000 квадрата направљена 1968. године, реконструисана 2004, коштала је 400 милиона долара и имала је стаклену куполу, која ће се по нашој верзији наводно срушити.

Архитекта Ракочевић истиче да је све ово што се дешава део опште климе у нашој земљи где се настоји да се увек иде унатраг.

– Са Сиднејском опером је био сличан случај, и никад не би била направљена да су се неки људи слушали. Шта даље радити? Оваквим стварима не може се министар бавити, музеј је исувише озбиљна институција. То је питање председника једне државе. То да се пита министар који се у то слабо разуме, то не иде. Ето, 11. новембра 2005. добијено је одобрење за градњу и шта се све могло до сада урадити? Kриза није образложење. Народни музеј би требало да се гради месечним током новца. Кад је министар Којадиновић својевремено питао колико ће пројекат да кошта, ја сам рекао да износи две пакле цигарета и да уколико сваки становник Србије да толико добили бисмо потребну своту. Mинистар културе уопште не зна о чему се овде ради, то би требало неко да му каже. Свако ко је стручан у домену реконструкције споменика културе зна да се такви објекти не могу моловати, то мора да се уради људски или да се не уради – каже Ракочевић.

Иначе чињеница је да је Министарство културе инвеститор овог плана и увек има право да не изведе један пројекат, иако је он прихваћен и то из разних разлога.

Татјана Цветићанин, директорка Народног музеја, подсећа на историјат читаве акције око реконструкције и наводи да је финално са последњом сагласношћу све завршено 4. јануара 2008, а 2006. је усвојен концепт пројекта реконструкције и донета је одлука владе да се реконструкција подржава у пуном обиму који има. Након тога је кренуо Национални инвестициони план, израда главног пројекта је са осам десетина финансирана из НИП-а, а остало из средстава која су била из буџета.

– Међутим, само извођење радова је стало, ми никада нисмо расписали такву врсту конкурса, јер је земља дошла у једну другу ситуацију. А пројекат архитекте Ракочевића је добио награду Инжењерске коморе 2007. године

О томе шта се у уторак десило на састанку УО Народног музеја коме је присуствовала, директорка ове институције наводи:

– Као прво није усвојен никакав извештај Експертског тима, већ се УО упознао са прелиминарним извештајем Експертског тима и о њему се није нико изјашњавао у смислу усвајања, прихватања или неприхватања, јер је то био само моменат упознавања. Извештај је био сажет и садржао је одређене сугестије чланова Експертског тима које су прикупљене, о доста тих сугестија може се полемисати. Било је речи о томе шта ако пројекат падне у воду, али и о томе шта ако не падне. Пројекат је рађен у једном моменту у земљи која је имала озбиљна средства, у оквиру Националног инвестиционог плана, и озбиљне идеје. Сада можете да кажете, добро променила се ситуација, промениле су се наше могућности, треба да се прилагодимо новој економској ситуацији у којој нисмо завршили ни започето, да ли треба да отварамо тако велики пројекат или можемо да идемо на одређене фазе тог пројекта. Сви покушавамо да што пре отворимо овај простор за публику, имамо апсолутно исте жеље. Ипак, најхитнија ствар је да заменимо инсталације и успоставимо климатску контролу, рекла је Татјана Цвјетићанин.

Поводом Народног музеја у представници Министарства културе за сада нису желели да дају изјаве.

Б. Лијескић

[објављено: 08/04/2010]
Ako vec ranije nisam rekao, cisto da istaknem da je Nebojsa Bradic verovatno najgori ministar u sadasnjoj vladi. Sve u vezi sa njim mi jako ide na zivce - pocevsi od finansiranja ogavnih filmova, do uskracivanje novca za filmove koji nisu po ukusu establismenta, degradacije FEST-a , preko akanja u vezi sa rekonstrukcijom kinoteke, zatim svih nemilih dogadjaja u filharmoniji, miserioznog odustajanja od galerije na trgu i guranja opere na njeno mesto, do kulminacije - a to je sabotaza rekonstrukcije Narodnog muzeja. Voleo bih da znam kako bi se osecao da je Branislav Lecic (tadasnji ministar kulture) pokusavao da spreci rekonstrukciju BDP-a (ciji je tada Bradic bio upravnik). Svaka cast srednjovekovnim manastirima, ali gospodine ministre, ima u Srbiji jos dosta toga sto spada u vas resor.
 
i još

Muzej nije šoping centar

kul-Narodni-muzej.jpg


OSNOVNO rešenje, po projektu arhitekte dr Milana Rakočevića za rekonstrukciju Narodnog muzeja iz Beograda, je vertikalni bunar kroz četiri nivoa, a to podstiče celu seriju arhitektonskih odluka sumnjivog rezultata. Takav koncept najviše liči na šoping centre.
Ovo je glavna karakteristika nalaza Ekspertskog tima za analizu i procenu održivosti projekta rekonstrukcije Narodnog muzeja, koji su projekat ocenili kao nefunkcionalan i preskup. U izveštaju, koji su “Novosti” dobile na uvid, navodi se da je projekat usmeren samo na zgradu na Trgu republike i ne komunicira sa neposrednim okruženjem i gradom.
Tim stručnjaka je zaključio da bifei, kafei i restorani, kao nadgradnja ponude muzeja, svojom površinom nadmašili su uobičajene standarde. Nedopustivo je, smatraju stručnjaci, da restoranska kuhinja nema rešeno ekonomsko snabdevanje, već za te potrebe koristi muzejski teretni lift, koji služi za prevoženje eksponata.
Najproblematičnije je, po oceni ekspertskog tima, odsustvo klasičnih depoa, odnosno prisustvo “otvorenih” depoa razbacanih po zgradi. Imajući u vidu da je investitor tražio približno 2.200 kvadrata za depoe, ekspertski tim smatra projektantsko rešenje problematičnim.
- Usitnjeni i parcijalni depoi, ukupne površine oko 650 kvadrata, interesantni kao koncept za posetioce i zaposlene, svakako nisu dovoljni, niti sigurni, niti primereni za sve ono što muzej ima i treba da skloni u takav prostor, a svakako nisu primereni ambiciji i potencijalu gostujućih izložbi i pozajmici zahtevnih eksponata - kategorični su članovi ekspertskog tima.
Po novom projektu, birokratija bi “pojela” značajan deo prostora, što je paradoksalno, jer muzej ne dobija tako potreban “novi izložbeni prostor, nego ambiciozno lociranu administraciju, koja tako okupira dragoceni resurs za najatraktivnije izložbene prostore i uveliko onemogućava prostor za širenje muzeja”.
Komisija
smatra da je ispravna projektantska odluka da težište novog muzeja bude na današnjem atrijumu, ali nije potvrđena dobrim rešenjem. Jer, stvoren je komunikacioni “lavirint, koji dezorjentiše, umara i stvara nedoumicu kod posetilaca”. Kritika ekspertata upućena je i na bezbednost samog objekta, odnosno na “nedostatak protivpožarnih stepeništa, ukrštanje evakuacionih puteva između protivpožarnih zona, pomešane tokove kretanja zaposlenih i publike, kao i samih eksponata”. To bi, ocenjuju oni, u praksi otežalo zaštitu od krađa, neautorizovani pristup određenim zonama, kontrolu kretanja...
Na spomenicima kulture od velikog značaja, kao što je staro zdanje na Trgu republike, po mišljenju tima stručnjaka, ne treba vršiti radikalne konstruktivne zahvate, jer to bitno utiče na statičko ponašanje objekta u budućnosti, a i poskupljuje održavanje. Oni ukazuju na to da istražni radovi na konstrukciji postojećeg objekta nisu istraženi na svim potrebnim mestima. Otvaranje gradilišta zato može da proizvede neočekivana i velika iznenađenja, koja povećavaju i obim investicije. Članovima komisije nije jasno ni kako bi funkcionisala kombinacija stare konstrukcije od opeke i novoprojektovane od armiranog betona, pri dejstvu zemljotresa.
- Narodni muzej nema projekat rekonstrukcije, nego projekat autorske “dekoracije” praćen konzervatorskom obnovom fasade. Karakter objekta je zanemaren, celokupnim kvalitetom projekta, kakav bi morali da očekujemo od projekta rekonstrukcije jedne od najvažnijih kulturnih institucija države, pa nije dovoljan da zasluži realizaciju u ovom obliku i formatu - zaključuje tim eksperata u kome su arhitekte Vladimir Nikolić (Ahen), Vasa Perović (Ljubljana), Goran Vojvodić (Beograd), građevinski inženjer Dragan Buđevac (Beograd), mašinski inženjer Ranko Božović (Beograd), istoričari umetnosti (muzeolozi) Gerald Mat (Beč), Toma Šola (Zagreb) i akademik Branislav Mitrović, predsednik Upravnog odbora Narodnog muzeja.

DIREKTORKA NIJE OVLAŠĆENA
POVODOM teksta “Razbijena staklena kupola”, koji je objavljen u prošlom broju “Novosti”, stiglo je pismo iz Narodnog muzeja koje je potpisala direktorka dr Tatjana Cvjetićanin. U njemu se navodi da “UO Narodnog muzeja nije usvojio izveštaj Ekspertskog tima za analizu i procenu održivosti projekta rekonstrukcije Narodnog muzeja, niti je sa kompletnim izveštajem upoznat”, već samo sa njegovim kraćim sadržajem.
Međutim, prema rečima Marine Andrić, člana UO, najviše telo Muzeja prihvatilo je izveštaj eksperata, ali je dodatno zatražilo da svaki od stručnjaka svojeručno potpiše zajednički izveštaj. Svi oni potpisali su svoje pojedinačne izveštaje, koji su po projekat mnogo oštriji, studiozniji i kritičniji.
- Tajtana Cvetićanin nije član UO i nije ovlašćena da u njegovo ime daje bilo kakve izjave - zaključuje Marina Andrić.
http://www.novosti.rs/code/navigate...ej nije šoping centar&kword_add=narodni muzej
 
Čisto da i ja istaknem ... Muka mi je od svih njih ... navršiće mi se 29 godina života a ja ne mogu da posetim sve one divne slike i skulpture koje sam obilazio jednom mesečno kao klinac ... tuga :(
 
29. septembar 2010.
Druga faza konkursa od 4. oktobra

Žiri Konkursa za idejno rešenje rekonstrukcije zgrade Narodnog muzeja u Beogradu, na koji su stigla 62 rada, počeće da radi 30. septembra, a imena autora koji su prošli u drugu fazu konkursa biće objavljena 4. oktobra.

7059084564ca3356b0ac99870884399_extreme.jpg


Predsednik žirija je ministar kulture Nebojša Bradić, a ostali članovi su Vladimir Veličković, Goran Vojvodić, Vasilije Milunović, Branislav Mitrović, Vladimir Lalo Nikolić, Vasa Perović, Borislav Petrović, Miroslav Timotijević, Tatjana Cvjetićanin i Tomislav Šola.

Novi Konkurs za idejno rešenje rekonstrukcije zgrade Narodnog muzeja objavljen je 12. avgusta, a organizovan je u saradnji sa Savezom arhitekata Srbije i Društva arhitekata Beograda.

Stalna postavka Narodnog muzeja u Beogradu zatvorena je od 2003. godine, zbog neadekvatnih uslova za čuvanje i izlaganje dela iz muzejskih zbirki.

Prethodni projekat za rekonstrukciju muzejske zgrade, izrađen pod rukovodstvom arhitekte Milana Rakočevića, nakon brojnih polemika u stručnoj javnosti i kasnijih ekspertskih analiza, odbačen je s obrazloženjem da je nefunkcionalan i preskup.

Međunarodni ekspretski tim je ocenio da taj projekat predstavlja opasnost da se dobije "novi stari muzej", koji bi koncepcijski ostao isti kakav je bio, samo s neophodnom a skupom sanacijom zgrade i novom arhitekturom, koja bi bila reprezentativna, ali ne bi omogućavala strateške i kvalitativne pomake.

Rekonstrukcija Narodnog muzeja u Beogradu na osnovu novog, budućeg projekta mogla bi da počne do kraja godine, i trajala bi 20 meseci, a planirani budžet je, kako je ranije najavljeno u Ministarstvu kulture, oko 20 miliona evra.
Izvor: B92

Znaci, jedino sto se sa sigurnoscu moze reci jeste da nece pobediti Brana Mitrovic ili Goran Vojvodic, posto su u ziriju.
 
Ovaj tekst je objavljen pre dva meseca u Politici, u Kulturnom dodatku. Zaboravih da ga ranije postavim, sad se setih tek :)

Uglavnom, po meni vise nego sjajna ideja.

ПОВОДОМ ПОЛЕМИКЕ О НАРОДНОМ МУЗЕЈУ

Национално благо на Калемегдану, Теслино на Тргу

Да ли постоји озбиљан орган, институција, или група, која може да изложи реалан план, за Народни музеј, и конкретан датум када ће музеј бити доступан јавности. Која је то врста логике, носталгије, или затворености, која инсистира на томе да се зграда, са почетка XX века, са намером и наменом да буде банка, 100 година касније, претвара, и то подземним решењима, у музеј за XXI век?

У последњих неколико недеља примећује се дискусија, у медијима, која се води око тога како, на крају, обновити Народни музеј. Већ више година чами затворен за посетиоце, све очекујући да се, ко год је за то одговоран, на крају, и одлучи да нешто, стварно, и уради не би ли музеј био отворен.
То све што се дешава, око Народног музеја, пред очима јавности, подсећа, јако, на фамозну, тзв. ’Митићеву рупу’, код Славије, која је, годинама, изазивала жестоке полемике, у јавности, око питања шта је правилно, и квалитетно, решење за тај градски простор. Данас је то обичан, помало досадан, пролазни, градски полупарк. Дискусије су потпуно занемеле, нико се више не пита шта, и како, са тим важним, градским простором.

Наравно, када год се покрену дискусије, оваквог типа, предњаче угледни људи, стручњаци из ’струке’. Овај пут, око Народног музеја, велику дискусију започели су стручњаци из урбанистичке и архитектонске ’струке’. Стручњаци из културе, свој круг надмудривања, обавили су, ономад, када је испливала афера, око високих цена које се плаћају, већ годинама, за чување блага Народног музеја, док музеј не буде приведен својој основној функцији. Ономад, када су пале колективне оставке ’челника’ Народног музеја.

Дакле, у јавном надмудривању ’стручњака’, архитеката и урбаниста, могли смо да опазимо неколико ’интересантних’ ставова, и један веома битан податак. А тај податак је да ’струка’ процењује да би се, цео посао, око ’санације’ Народног музеја, могао обавити за неких 20 милиона евра. А, чим је у питању таква цифра, ’струка’ мора бити заинтересована. Наравно, то је само апроксимација цифре која ће, ако се пројекат покрене, сигурно, из непредвиђених разлога, у самој реализацији, да нарасте до несагледивих, крајњих, трошкова. А једном када се крене, ’струка’ добро зна, не може да се стане, и небитно је колико ће да траје.

Један од непредвиђених, и несагледивих, трошкова, наговештава се, у овој најновијој дискусији, ’интересантном’ идејом из ’струке’, која заговара прекопавање Трга Републике, и укопавање, ширење простора Народног музеја, у подземље самог трга. Са отварањем оваквог смера размишљања, и са озбиљном дискусијом ’струке’, у том правцу, отвара се неколико заиста важних питања, за културну јавност, и за тзв. ’културне власти’ ове земље. Заправо, стварају се услови за сваку врсту аларма.

Та алармантна питања су: да ли се српска култура налази на почетку XX или XXI века? Да ли је ико у стању да питање централног националног музеја сагледа са становишта стварног простора и времена? Да ли постоји озбиљан орган, институција, или група, која може да изложи реалан план, за Народни музеј, и конкретан датум када ће музеј бити доступан јавности. Која је то врста логике, носталгије, или затворености, која инсистира на томе да се зграда, са почетка XX века, са намером и наменом да буде банка, 100 година касније, претвара, и то подземним решењима, у музеј за XXI век?

Свака част институту ’јавне дискусије’, по коме можемо, на најдемократскији начин, да дођемо до прикладних решења, за питања од јавног интереса. Тако и видим све те бројне осврте ’струке’ на тему обнове Народног музеја. Али, негде би морала да постоји граница на којој се, за наказне идеје, установљава нека врста казне за узнемиравање јавности.

http://static.politika.co.rs/uploads/rubrike/145001/i/2/narodni muzej izo presek.jpg
Један од предлога за реконструкцију Народног музеја

Полазим од неколико чињеница. Налазимо се, сада већ, у другој деценији XXI века. Зграда Народног музеја пројектована је, и изграђена, на крају XIX и почетку XX века. Тачније 1903. године. Када је саграђена била је то Хипотекарна банка. Зграда је постала Народни музеј тек 1950. године. Свакоме мора бити јасно да било каква адаптација те зграде, не може да задовољи потребе Народног музеја, и његових посетилаца, домаћих и иностраних, у XXI веку. Ни просторне ни еколошке, ни физиолошке, ни све друге потребе.

Дакле, сама идеја о адаптацији постојеће зграде је заостала, у времену, и није у складу са оним што је савремена музеолошка, културолошка и урбанистичка пракса, у свету.

Осим што изазива осећај страве, и ужаса, идеја о ’укопавању’ дела Народног музеја, под Трг Републике, показује колико је део ’струке’ бетониран у старомодна, скупа и неприкладна решења, која би годинама иритирала јавност и, на крају, била ништа друго до још једна, само много већа, и много, много скупља, досадна, ’Митићева рупа’. Да, можемо се позвати на укопавање, око стаклене пирамиде, у Лувру. Само што треба да имамо на уму чињеницу да је Лувр, у време када је био функционалан двор, имао становништво од неких 30.000 људи. Толико, о размерама простора, и времена.

Шта каже интернет сајт самог Народног музеја? Ево шта каже:

Убрзани развој Народног музеја, нова улога музеја у свету коју су пратили и нови задаци у заштити културног наслеђа, као и одређенији и строжи стандарди у области превентивне заштите и чињеница да се у одржавање објекта није озбиљно улагало као резултат деценијског неразумевања надлежних према потребама ове институције од највишег националног значаја и интереса, за последицу имају сада већ катастрофално стање зграде и алармантно лоше услове чувања, заштите и излагања непроцењивог културноисторијског и уметничког блага чији је Музеј ризничар. Уз то, већ осамдесетих година прошлог века, простор којим Музеј располаже постао је скучен и недовољан.

Ево и мог размишљања на ову културну тему. Директно и без околишања. За 15 милиона евра, на простору Калемегдана, направити сасвим нов, музеолошки, еколошки и туристички приступачан Народни музеј, који ће бити и нови архитектонски и урбанистички бисер града Београда и Србије.

Прошле године сам, баш на Калемегдану, видео изложене радове студената архитектуре, управо на тему унапређења и осавремењивања Калемегдана, у XXI веку. Било је изванредних, баш сјајних, идеја и пројеката.

http://static.politika.co.rs/uploads/rubrike/145001/i/3/narodni muzej IZLOZBA II.jpg
Један од предлога за реконструкцију Народног музеја

Не сумњам да би се један нов и ’паметан’ музеј савршено уклопио у простор Калемегдана, где се већ налази изванредни Војни музеј, Музеј позоришта, сада већ чувени Зоолошки врт, итд. Ту, на Калемегдану, могу да се планирају бесконачна ’укопавања’, у несагледиве подземне пролазе и просторије тврђаве. Ако је укопавање, из било којих разлога, и неопходно. По просечној цени од, рецимо, 1000 евра, за квадрат, израчунајте колико је то квадрата новог, и савременог, изложбеног и музејског простора. Наравно, узеле би се у обзир специфичности овакве грађевине. Али, сви знамо колико су наши грађевинари добри, управо са оваквим специфичностима. Не само добри, него и светски познати. И то, скоро увек, по цени која је повољнија од конкуренције.

У зграду, у којој је Народни музеј, сада, треба преселити Музеј Николе Тесле. И у то пресељење, и прилагођавање, уложити пет милиона евра. Ако, уопште, како ’струка’ наговештава, разговарамо о 20 милиона, укупно.

Јер, зар није, у свим анкетама, у последњих 30 година, Никола Тесла проглашаван за највећег, и најзаслужнијег Србина, свих времена. И то са пуним правом. Не само општег гласа већ и свих могућих ’струка’. Зар Никола Тесла није централна оса нашег националног идентитета, и интернационалног поноса? Зар није Никола Тесла оно што овом народу, чак иако нестане, осигурава неко планетарно постојање, не само у XXI, већ и у многим, наредним, вековима? И тако даље, да не набрајам шта је све Никола Тесла, у свести овог народа али, све више, и у свести светске јавности. И то не само светске научне јавности.

Сви знамо да је Музеј Николе Тесле, у Београду, у поседу целокупне оставштине великог научника и проналазача. И да већина тог блага тавори, не отворена, у сандуцима, у лепој, али малој згради, у једној мирној, београдској улици. Наравно да би простор садашњег Народног музеја био право место на коме би дело и домет Николе Тесле могли бити представљени, не само на опсежан, већ и на спектакуларан начин. Сам центар града добио би атракцију која би привлачила и старо и младо, и домаће и страно. А дело би се представило у здању које, по свом стилу и годишту, заправо, и припада времену у коме је живео, и радио, велики Никола Тесла.

А ту иде и један мали куриозитет. Никола Тесла је, током свог јединог, 36-часовног боравка, у Београду, посетио Народни музеј. Музеј се, тада, није налазио у овој, садашњој згради, али је податак, сам по себи, интересантан, и може да пружи малу, емотивну позадину, овој причи о усељењу Тесле у садашњу зграду Народног музеја.

Није потребно истицати да би, оваквим решењем, сви добили и да би се десила ситуација коју Американци називају Win-Win. Нико не губи. Сви добијају. Зар то није основна идеја у сваком озбиљном културном подухвату. Али, свакако је неопходно да постоји неко, вероватно државно или парадржавно тело, или орган које, са оваквим питањима, може да се носи на стварно стручан и, још важније, ефикасан и економичан начин. И да, на крају, сви нешто добију. У овом случају, не да нешто добију, већ да јако много добију.

Станко Црнобрња

објављено: 07/08/2010.
Izvor: Politika
 
MUZEJ GRADA BEOGRADA OTVORIO VRATA SVOJE NOVE ZGRADE
Subota, 15. Oktobar, 2011.| Autor: Agencija TANJUG

104056.jpg


BEOGRAD - Muzej grada Beograda je proslavio je 108. rođendan otvaranjem izložbe "Gradski nomad - beogradski zapisi fotoreportera Aleksandra Ace Simića" i svoje nove nerestaurirane zgrade u Resavskoj 40b.

Čast da otvori izložbu pripala je prof. dr Milanki Todić najvećem znalcu teorije i istorije fotografije kod nas koja je iskoristila ovu priliku da podseti građane i gradsku vlast kakvo bezmerno blago fotografija se "krije" u nedostupnim depoima i neprimerenim mestima Muzeja koji još nije dobio odgovarajući stalni dom.

Ona je istakla da Muzej poseduje jednu od najvećih zbirki fotografije od kraja 19. veka do naših dana i sugerisala je da se barem deo tog fonda, kao što je zbirka Aleksandra Ace Simića (1898-1971) koja je većim delom biti prikazana na "svečarskoj" izložbi, nađe na internetu i tako bude stalno dostupna svim
poklonicima fotografije.

Zbirka fotografija Simića, pionira srpske ulične fotografije i fotoreportaže, pošto je decenijama bio fotoreporter lista Politika, otkupljena je za Muzej šezdesetih godina 20. veka i "rasuta" po muzejskim zbirkama, ali je za ovu izložbu njen autor kustos-istoričar Darko Ćirić objedinio celu kolekciju (404 snimka) u monografiju koja je objavljena kao integralni deo izložbe, a za izlaganje odabrao 140.

Direktorka Muzeja Danica Jović-Prodanović je poželela gostima dobrodošlicu u zgradi koju je Beograd 2006. kupio od Vojske za smeštaj Muzeja grada, a koja još uvek čeka, sa svojih 12.000 metara kvadratnih, da bude rekonstruisana za potrebe muzeja.

Ona je objasnila da su se odlučili na hrabar potez da je "otvore" i to za svoj Dan i sa izloožbom koja je u celini posvećena Beogradu i Beograđanima i tako pokažu nužnost konačnog rešenja smeštaja muzeja sa 130.000 eksponata.

Potrebno je što pre raspisati konkurs za rekonstrukciju, izradu projekta i otpočeti radove, kazala je Prodanovićeva. Član Gradskog veća, zadužena za kulturu, Vesna Marjanović je u ime osnivača čestitala Muzeju rođendan i izložbu koja iz jednog ličnog ugla majstora fotografije otkriva Beograd tokom četiri decenije 20. veka.

Ona je kazala da je impresivno videti kako se naša prestonica menjala i postajala evropska metropola sa svim odlikama urbanog centra i potvrdila da su gradske vlasti opredeljene da se rekonstrukcija zgrade Muzeja izvede u što kraćem roku da bi ova kulturna institucija mogla konačno da pokaže građanima i gostima grada šta poseduje i čuva.

Na izložbi koja se može razgledati do 15. novembra prikazan je Simićev fotografski opus, podeljen u nekoliko celina: "Reportaža", "Rat", "Ljudi" i "Grad". Celinom "Reportaža" obrađene su političke teme kojima se autor bavio od 1921. do 1941, a "Rat" donosi scene iz Drugog svetskog rata.

Velika grupa snimaka sa temom "Grad" prikazuje Beograd između dva svetska rata, a tu je dodata serija fotografija nastala tek sredinom šezdesetih godina pod nazivom "Grad koji se menja".

Poslednja tematska celina "Ljudi" obuhvata fotografije sa svakodnevnim scenama beogradskog života, stanovanja, snabdevanja, sporta i kulture.

Izvor: http://www.kurir-info.rs/beograd/muzej-grada-beograda-otvorio-vrata-svoje-nove-zgrade-137016.php
 
spatiotecte":3mhy4ixw je napisao(la):
Homer Jay":3mhy4ixw je napisao(la):
Hocemo otvoreni medjunarodni konkurs :gobb:

Pa da kao po obicaju ne bude nista od toga... Ne, hvala! ;)

Voleo bih da na kraju ovakvih defetistickih postova usledi zarez i iza njega ponudjena alternativa.

Naravno da postoji mogucnost da svaki konkurs, pa i medjunarodni, bude namesten. I naravno da postoji mogucnost da i pored uspesnog konkursa, projekat nikada ne bude realizovan.

Sad ne znam da li alternative podrazumevaju:

a) ostaviti zgradu ovakvu kakva jeste, da se raspada dok se prilike ne promene (dok se ne promeni vlast u Beogradu, Srbiji, Briselu, Vasingtonu, dok ne nadjemo naftu u Ritopeku, dok studenti ETF-a ne naprtave perpetuum mobile, dok vanzemaljci ne izvrse invaziju na planetu, dok nam se Isus ne vrati itd.)

b) skupiti nesto love, dati CIP-u da uradi projekat rekonstrukcije, zemniti instalacije, okreciti zidove i otvoriti vrata muzeja.

Meni su npr. i jedna i druga mrske. Nekada treba biti drsko ambiciozan. Na medjunarodni konkurs se naravno nece javiti Norman Foster ili Zaha Hadid, vec mahom mladje arhitekte - i cak da projekat nikada ne bude realizovan, cenim da je korisno da vidimo kako struka vidi potencijal predmetnog prostora, a sama medjunarodna dimenzija konkursa pospesuje konkurenciju i nuzno bi prouzrokovala da se oni koji na konkurs apliciraju, vise potrude oko svojih radova.

Stanje u kulturi je uzasno, investicije su male i skepticizam je opravdan, ali Muzej grada Beograda predstavlja riznicu istorije mesta u kojem zivimo, i kao takv bi trebalo da bude jedan od prioriteta bilo koje gradske vlasti. Zelja da Beograd bude Evropska prestonica kulture 2020. podgreva nadu da bi Muzej grada konacno mogao da zazivi u svom punom sjaju, mada sam svestan i da to ne predstavlja toliko jaku garanciju.
 
a da napravimo beobuild okup i odemo svi zajedno u muzej da vidimo kakvo je stanje i šta sve može da se uradi, pa im predložimo neku radnu akciju krečenja i to? :lol:
 
Muzej Vuka i Dositeja od sutra zatvoren zbog sanacije
L.G. | 17. 10. 2011. - 17:10h

Zbog početka sanacije, restauracije i adaptacije Muzej Vuka i Dositeja će od sutra biti zatvoren za posetioce.

184222_clipimage006_kf.jpg


Kako navode u Narodnom muzeju, zgrada je trenutno u veoma lošem stanju i radovi na sanaciji su neophodni.

Objekat je podignut u prvoj polovini 18. veka i najstarija je sačuvana stambena zgrada u Beogradu.

Memorijalni muzej, posvećen dvojici velikana srpske kulture, jezika i književnosti 19. veka, osnovan je 1949. godine, a Narodnom muzeju je pridružen 1979. godine.

Izvor Blic
 
Valjda nece usrati tu zgradu, jedna je od stvarno najlepsih u gradu. Mozda to kazem kao zaljubljenik u neku drugu vrstu arhitekture, ali nije da nam je mnogo tih zgrada ostalo... (skoro i srusismo jednu, iz 1850.)
 
Vrh