Predlogom zakona je propisan rok od 60 dana za podnošenje prijave za legalizaciju svih nelegalno izgrađenih objekata kao prekluzivan. To znači da njegovo propuštanje za posledicu ima gubitak prava (član 20). Takođe se propisuje da se tekući postupci ozakonjenja obustavljaju (član 27. stav 2.), čime se građanima uskraćuju prava stečena po Zakonu o ozakonjenju iz 2015. godine. Naročito je paradoksalno da građani, koji su do 29. januara 2014. godine već podneli zahteve i prijave za legalizaciju, sa daleko obimnijom dokumentacijom, tu prijavu moraju da podnose ponovo, pod pretnjom gubitka prava. Slaba je uteha za njih i njihove naslednike to što mogu tražiti produženje tog roka na godinu dana, ako ni taj rok ne mogu ispoštovati jer su možda pogubili imovinsku dokumentaciju, koju su već jednom dostavili, kao i ako ne mogu podneti prijavu jer su bolesni ili ako su naslednici u sporu oko te imovine.
Prema predlogu zakona, u postupku po prijavi Agencija izdaje potvrdu, koja predstavlja ispravu podobnu za upis prava svojine, i dostavlja je Zavodu putem e-šaltera radi upisa pava vlasništva na legalizovanom objektu (član 12). Ako Agencija proceni da prijava ima tehničke nedostatke nalaže podnosiocu da otkloni te nedostatke u roku od 30 dana, pod pretnjom propuštanja (član 7. st. 14. i 15.). Međutim, u slučaju zgrada sa više stanova građani su dužni da uz prijavu dostave i elaborat geodetskih radova, koji Agencija pre izdavanja potvrde dostavlja Republičkom geodetskom zavodu (RGZ) na proveru. Elaborat geodetskih radova je prilično zahtevan dokument, a RGZ ga može vratiti na dopunu geodetskoj organizaciji koja ga je sačinila, koja je u tom slučaju dužna da otkloni nedostatke u roku od samo osam dana (član 7 st. 13. i 14.).
Potrebno drugačije rešenje
Predlogom zakona se ne propisuje kazna za geodetsku organizaciju koja ne postupi po primedbama RGZ-a u tom kratkom roku. A vlasnik objekta može usled propuštanja tog roka da izgubiti pravo na legalizaciju, iako na tu obavezu ne može da utiče. Ovakav scenario je izvestan u ogromnom broju postupaka legalizacije, imajući u vidu ustaljenu praksu RGZ-a da vraća elaborate na doradu u postupcima upisa novoizgrađenih objekta u katastar na osnovu upotrebne dozvole, upravo zbog nedostataka priloženog elaborata.
Ovaj rizik za građane je mogao de se otkloni tako što bi se propisalo da u slučaju nedostataka elaborata Agencija izdaje potvrdu za upis prava svojine, uz zabeležbu u katastru da je geodetska organizacija dužna da RGZ-u naknadno dostavi usklađeni elaborat kako bi se ta zabeležba brisala. Moglo je biti propisano i da će RGZ, koji je nadležan za izdavanje geodetskih licenci, geodetskoj organizaciji oduzeti licencu ako propusti rok za postupanje. Nasuprot tome, predloženo rešenje upis prava svojine na legalizovanom objektu u katastar neopravdano uslovljava tehničkim pitanjima od kojih to pravo ne zavisi. A konsekvence mogućih grešaka geodetske organizacije trpi građanin.