Запад има јачу цену рада, зато је већа миграција радне снаге са истока тамо.
Има ли икакве економско-социјалне алтернативе корпоративном капитализму у којем живимо данас?
Да ли ће западни свет тек тако препустити људске судбине похлепи великих корпорација?
Да ли човек данас мора да буде шраф система?
Који је смисао икаквог живота игде? Да ли се ради само зарад пуког преживљавања? Да ли послови постоје због људи или људи постоје због послова?
Zapad ima jaču cenu rada ali i nešto bolje radno okruženje i pravila nego istok. I na zapadu je izrabljivanje. Ali ipak malo manje nego na istoku.
Što se drugog tiče, ne očekujem da zapad (prvenstveno Ameriku i Zap. Evropu ali i na sve koji su pod njihovim uticajem) ikada preraste ovaj postojeći socio-ekonomski model i spasi sebe propasti. Iz više razloga:
Prvo, ne uče na socio-ekonomskim greškama i ne menjaju se. To se vidi po prostoj činjenici da ekonomija puca svakih 10 godina a sve se uvek završi tako što sve postane skuplje, mi kmetovi platimo cenu, korporacije i banke se izvuku, bogati postanu još bogatiji a još više državnih resursa se privatizuje i stavi pod kontrolu bogataša. (Regan i Tačerka bi bili ponosni)
Drugo, moderni kapitalizam dogmatski insistira da je jedini način da zemlja ili kompanija budu uspešni - da stalno raste u beskraj. Ako korporacija ima 100.000 zaposlenih, želeće da ima 130.000. Ako bogataš vlasnik te korporacije ima 100 milijardi, želeće da ima 101. "Konstantni rast" je moto i rezon modernog zapadnjačkog kapitalizma. Koji se ponaša i rezonuje kao da su resursi beskrajni, a da se sreća uvećava sa svakom milijardom.
Znači onaj ko ima 110 milijardi je 110 puta srećniji i bolji čovek nego onaj ko ima 1 milijardu. Ta neka logika.
Treće, korporativni kapitalizam je napravljen tako da onome u teškoj situaciji oteža, a onome ko već ima puno - da još više. Evo pazi, ako korporaciji ide dobro i rastu joj cene akcija, svi će da potrče da i oni ulože, čime će već jaka korporacija postati još jača. A ako pak bilo kome cene akcija idu dole, drugi to isto vide, prodaju svoje, pa to vide i drugi pa prodaju, pa još njih uradi isto, pa već ukanaljenu kompaniju dodatno ukanale. Po toj logici, Alfabet težak
450 milijardi dolara zaslužuje da mu se da još para. A neki mali Mozilla zaslužuje da mu se oduzme, jer mu loše ide, prošlo je 2 dana a nije napravio milione. Zamisli koliko je to izopačen i neodrživ sistem.
Četvrto, postoji alternativa kapitalizmu koja nije socijalizam već - distributizam. Pisao sam o tome na drugoj temi. Ali zapad odbija da predaje o tome danas, jer su indoktrinirani da je plutokratski kapitalizam jedini pravi put i rešenje za sve. Postoji naravno i rešenje koje nije distributizam nego prosto pomeranje fokusa duž skale kapitalizam - socijalizam tako da se smanje neke kap. prakse a povećaju neke socijalističke. Dakle imaš skalu 100 - 0 - 100. Pomeriš svoje polise tako da ne bude ni na jednom ekstremu nego u zdravoj sredini.
Ali zapad ili ne voli da radi to, ili ne ume. Oni misle da je davanje para migrantu parazitu ili uvođenje trećeg pola odraz njihove umerenosti duž kap-soc skale. A nije. Jer se ne bave suštinom društva i ekonomije nego glupostima.
Peto, zapad je previše bombardovan i zatrovan raznim agendama i podelama da bi mogli da prepoznaju krize koje slede i da reaguju. Zavlače ih zelenom agendom, političkom korektnošću, kosmopolitizmom i drugim stupidarijama. Istovremeno im produbljujući podele i podrivajući im demografiju iznutra. Jer sutradan kad se priča o štrajku, teže će se ujediniti evropljanin i migrant nego dva evropljanina.
Kad je 2022. ceo svet bio u seriji kriza i bez dovoljno struje, Zapad se brinuo da li su nuklearne elektrane "dovoljno zelene" i da li će moći da zameni sve dizelaše šporetima (NA STRUJU!
) do 2030. Potpuno ludilo.
Šesto, krize se samo ređaju jedna za drugom, a uprkos tome na ključna mesta se postavljaju bolesni ljudi. Bilo degenerici, bilo psihopate. Svake godine lista svetskih političara, kao i čelnika važnih organizacija, je sve gora. Taman kad čovek pomisli da je video sve, dođu još gori.
Sedmo, imaš dodatni problem "
Akceleracionizma", grupe ljudi među političarima i bogatima koji misle da je jedini način da se reše aktuelne krize to da se sve ubrza - da se ubrza AI, da se ubrza rast stanovništva, produkcija resursa, profit kompanija, tehnološki napredak, pa čak i ako to sve odvede u propast. Oni se vode logikom da ako sistem preživi sve to, onda je pokazao svoju uspešnost. A ako padne, onda bolje što je pao.
Sve to mi govori da zapad (zapad Evrope i Severna Amerika) nije još spreman da se suoči sa činjenicom da kapitalizam stagnira i vodi nas sve u krizu. Mnogi čak ni ne vide problem dovoljno jasno. A i kada bi videli, svako pominjanje bilo kog sistema koji nije moderna plutokratija za njih bi bila jeres i nazadovanje. Komunjarisanje čak.
Ovo naravno ne znači da će Istok pa proći mnogo bolje. Kad zapad zapadne u krizi, zapašće i ostatak sveta. Samo što si me ovde pitao za zapad, i drugo, malo je drukčiji mehanizam i kolosek kod Istoka. Ali i njima preti ista opasnost kao i zapadu.