Ljudi znaju da postoje jer stalno nešto osećaju – bol, sumnju, radost... i onu prvu jutarnju kafu bez koje ništa nema smisla. ChatGPT može da napiše „znam da postojim“, ali to je više kao papagaj koji kaže „dobar dan“ – zna da treba da kaže, ali ne i šta to znači.
Da, za sada, i to kod AI uređaja koji nema sopstveno pokretno telo i sopstvena čula, kao što će robot sa AI imati. Chat GPT i ne može da zna ništa više od onoga što je pročitao, jer mu je to jedini "ulaz" podataka. Ali dodaj mu oči i uši, pa će podaci o spoljnom svetu moći da ulaze i tim kanalima. Zašto bi za njega jedni podaci (iz njegovih kamera) bili fundamentalno različiti od drugih (ono što je "pročitao")? Eventualno prvima može više da veruje jer zna da niko usput ne može da promeni podatke koji iz njegovih "očiju" pristižu u robotov interni AI računar, budući da su data veze potpuno unutar njegovog robotskog tela i zato su nedostupene za spoljnu manipulaciju. Ali sem toga, i to je (oči, tj kamere) samo još jedan ulazni kanal podataka. Ako robot sa AI sebe pogleda u ogledalo, šta će da zaključi? Isto što čovek i neke životinje: ono što se tamo vidi je odraz nekog pokretnog objekta koji po svim informacijama koje on poseduje o sebi najviše odgovara njegovom internom modelu samog sebe.
"Dakle mora biti da sam to JA". Pa tako, ako se složimo da će AI stavljen u robota koji sebe gleda u ogledalu doći do baš takvog zaključka, zašto onda odricati da je i sadašnji Chat GPT ustvari isto to, jedino što JOŠ nema svoje sopstveno pokretno telo i svoja čula, pa JOŠ nije došao do nekih zaključaka o "sebi" do kojih bi međutim već sada lako mogao da dođe samo da ima potrebna čula i pokretno telo. Iako ih još nema, u samoj strukturi AI računara neće biti ničeg bitno različitog između sadašnjeg AI računara i nekog koji će biti ugrađen u robota sa čulima. To je odgovor na tvrdnju da ChatGPT "ne zna šta to znači dobar dan iako može to da koristi". Sumnjam da i mi sada išta bolje znamo šta "dobar dan"
zaista "znači" nego što će to znati AI program.
A kad su u pitanju osećanja. To je prosto POSEBNA interna interpretacija nekih posebno važnih podatka u mozgu. Pri ćemu ti podacu u našem mozgu originalno nisu smešteni drugačije od bilo kojih drugih podatka u mozgu. Recimo koliko je sati. Oni nama izgledaju posebni samo zato što se kroz evoluciju ispostavilo da su neki podaci toliko važni za opstanak da mora da se upali neki alarm kad god se oni pojave. Ako vidiš da lav juri prema tebi, to je VEOMA važan podatak na koji treba reagovati TRENUTNO. Zato se on i posebno interpretira kao
emocija (a ne samo kao još jedan data entry), dakle kao strah i poziv na akciju. Ili ako ti nešto probode kožu, MORA se reagovati odmah. Neophodan je neki posebni interpretator tako posebno važnih podataka koji bukvalnu upali sirenu u glavi i NATERA nas da na podatak obratimo pažnju ODMAH. Isto važi i za neka važna stanja našeg tela ili uma koja takođe zahtevaju akciju, recimo glad. Dakle osećanja su samo
dodatni prezentacioni sloj softvera koji "na ekranu naše pažnje", negde u ćošku, stalno ispisuje važna obaveštenja o nekim posebnim stanjima sistema (tj tela, nas samih) ... To su osećanja i emocije. Recimo brojevi obično mogu da ostanu samo ne previše važna apstrakcija smeštena negde u memoriji zajedno sa milionima drugih. Međutim sve veća glad je takođe podatak smešten u memoriji, ali takav koji nam govori da više nemamo puno vremena. Negde moramo brzo da nađemo hranu i obnovimo energiju koja pokreće mozak. Zato su neki podaci iz memorije nama i posebno PREDSTAVLJENI kao emocije. To je prosto konstrukcija, način posebnog predstavljanja izdvojenih podataka. Sistem klasifikacije. Nema razloga da i robot sa AI ne može da ima nešto slično.