Šta je novo?

Stari Sajam i naselje Staro sajmište

518_001.jpg
 
relja":2hhwhwtl je napisao(la):
Užas, stvarno užas.

Ovo se dešava u ciklusima, taman se malo slegne priča, i ponovo kreću žurke i svirke...

A zašto su žurke problem? Ko upravlja tim prostorom uopšte, to je paviljon N. Spasića je l'?
 
http://www.b92.net/info/vesti/index.php ... _id=804748

Društvo | nedelja 26.01.2014 | 22:47
Doneti zakon o Memorijalnom centru
Izvor: Tanjug

Beograd -- Staro sajmište, mesto gde se nalazio logor u kom je ubijeno više od 20.000 ljudi, mora postati memorijalni centar, smatra Zorana Mihajlović, potpredsednica SNS.

"Moramo stvoriti centar koji će podsećati i učiti o počinjenim zločinima nad nedužnim civilima, političkim protivnicima", napisala je Mihajlovićeva na svom Fejsbuk profilu povodom međunarodnog Dana sećanja na žrtve Holokausta.

Najvažnije od svega, istakla je ona, u okviru Memorijalnog centra moramo podići i poseban memorijal holokausta, zbog naročitog značaja koji ovo mesto ima za beogradske i srpske Jevreje.

"Upravo sa ovog mesta u smrt je oterano više od 6.000 žena, dece i starih Jevreja u monstruoznoj misiji istrebljenja čitavog naroda".

"Ovo mora postati mesto ne samo memorijalizacije, pamćenja već i učenja o poštovanju nacionalnih, verskih, političkih i svih drugih različitosti - mesto na kome će generacije učiti o toleranciji.

Moramo obeležiti i našu antifašističku prošlost, kao i ulogu ''pravednika'', svih onih koji su izlagali svoje živote kako bi pomogli Jevrejima", istakla je Mihajlovićeva.

Ona je naglasila da je krajnje vreme da se na nacionalnom nivou donese poseban zakon o Memorijalnom centru i ujedine kapaciteti grada Beograda i Srbije kako bi se dostojanstveno odužili žrtvama, napravili centar koji će svedočiti o zločinima koji se ne smeju ponoviti, i što je najvažnije, pomogli novim generacijama da se dovoljno informišu o tome kako se kroz mržnju stvaraju diktatorski, zločinački režimi.

Mihajlović je citirala jedno pismo Hilde Dojč iz ovog logora, koja je dobrovoljno došla u logor da pomogne nemoćnima.

Svojoj prijateljici koja je na slobodi Hilda piše: "Ti ne znaš, kao što ni ja nisam znala, šta to znači biti ovde. Želim ti da nikada ne saznaš".

"Ne zna se datum smrti Hilde Dojč, ali je sigurno da je i ona stradala u zloglasnom gasnom kamionu, kao i više od 6.000 žena i dece Jevreja. Upravo zbog Hildine žrtve i hrabrosti, zbog svih žrtava logora, moramo pamtiti, i naša je obaveza da ovde napravimo mesto na kojem ćemo se sećati svakoga dana, a ne samo kada su prigodne godišnjice", napisala je Mihajlovićeva.

"Stranka koju predstavljam učiniće sve da u što kraćem periodu ostvari ono što više od 60 godina nije napravljeno - da dostojno bude obeleženo ovo mesto", navela je potpredsednica SNS Zorana Mihajlović.

Počala predizborna kampanja.
Samo, takav zakon je mogao i u ovom sazivu da se donese, da je postojala iskrena volja.
 
jlaki":29j6377t je napisao(la):
relja":29j6377t je napisao(la):
Užas, stvarno užas.

Ovo se dešava u ciklusima, taman se malo slegne priča, i ponovo kreću žurke i svirke...

A zašto su žurke problem? Ko upravlja tim prostorom uopšte, to je paviljon N. Spasića je l'?


Nisam video tvoj post, pa ti nisam odgovorio.

Paviljon je pripadao Zadužbini Nikole Spasića. Cala imovina Zadužbine je nacionalizovana posle rata.
90-tij je paviljon privatizovan. Čitao sam mišljena pravnika (što naravno nije isto što i presuda suda) da je to urađeno protvzakonito. Navodno, nacionalizovana imovina zadužbina ne može da se privatizuje (da pređe iz državnog/društvenog u privatno vlasništvo).
Ranije se kao vlasnik spomiljana neka firma "Posejdon doo" a da li su još uvek "vlasnici", zaista ne znam.

Žurke jesu problem - neprilično je da se žurke prave na prostoru koncentracionog logora, pa još u zgradi koja je služila kao bolnica, u koju su logoraši odlazili da umru, ne da budu izlečeni. Neprilično je i da se zarađuje na zabavi na ovom mestu.
Neprilično je sve što se odvija na Sajmištu.
 
Izvinjavam se na postu, Relja je već sve napisao
 
Kada vidis da post vec postavljen nemoras da se izvinjavas vec mozes da editujes svoj posti pomocu opcije uredi ,jos jednom da pohvalim trud na prenosenju vijesti vezanih za Bg podsjecas me na jednog starog forumasa bigvladu
 
savskivenac_zps86acfacb.jpg


da bi smo bolje razumeli o cemu se radi kod ove inicijative. pratio sam raspravu, Relja je odlicno pojasnio nameru opstine.
 
Ne znam zašto se Staro sajmište stalno pominje isključivo u kontekstu logora. Naravno, to i treba da se pominje na prvom mestu i svi žalimo te žrtve i saosećamo sa njihovim bližnjim. Ali, pre logora, to je bilo sajmište od 1937, vrlo interesantno i arhitektonski uspelo. Možemo misliti koliki je to bio korak za ondašnji Beograd pogotovu što je sajmište smešteno na levoj obali Save uz sami most kralja Aleksandra. Centralna kula je bila lepa i monumentalna za ono vreme. Zaista ne znam što je ne obnove, koliko vidim to uopšte ne bi bili neki veliki radovi. Nažalost, deo sajmišta moraće biti srušen da bi se ulica V. Popovića (nisam siguran za ime) povezala sa bulevarom Nikole Tesle. Samo ne znam kako će rešiti problem ukrštanja sa tramvajem i da li će tramvajska pruga tu ostati?
 
Ta saobracajnica se zovwe 13-13 i planirana je da ide na stubovima ime negedje vec o njoj rec na forumu .
 
179809510152180884945943.jpg

sajmiste 1946 sa teme o novom beogradu da se nadje ovdje
 
Teško da je ovo 1946.
Na filmu američkih dopisnika iz maja 1945:

wvxd.jpg


se vide ruševine sajamskih paviljona, a nema ni naznake ovolikog drveća i rastinja.


Biće da su ovo rane 1950-te, pre početka izgradnje mosta.
 
У јучерашњем (понедељак-17.02.) Телеграфу интересантан чланак о логору на Старом сајмишту и страдању заробљеника.

17/02/2014 - 20:04
EKSKLUZIVNO: Evo kako je ubijeno 7.000 dece i žena u Beogradu! (FOTO)
Nije se znalo za postojanje ove fotografije, a na njoj je prikazano oko 7.000 dece, žena i staraca koji su odvedeni u logor na Starom sajmištu, a potom su svi ubijeni na jeziv način - kamionima-gasnim komorama

Pre nekoliko dana na jednoj aukciji pojavila se ekstremno važna fotografija na kojoj je prikazano dejstvo SS formacija u Srbiji.



Nije se znalo za postojanje ove fotografije, a na njoj je prikazano oko 7.000 dece, žena i staraca koji su odvedeni u logor na Starom sajmištu, a potom su svi ubijeni na jeziv način – kamionima-gasnim komorama.

http://www.telegraf.rs/vesti/beograd/95 ... gradu-foto
 
Na fotografiji, za koju treba istaći da je do Telegrafa došla pomoću našeg B. Gajića, se ne vidi to što u tekstu piše (ali, to su takve novine).

Postoji jako malo objavljenih fotografija Sajmišta iz vremena logora, a i to su uglavnom fotografije pripadnika logorske uprave.
Ovo sasvim sigurno jeste fotografisano u to vreme: pojedina stakla na kuli su popucala od detonacije pri uništavanju Mosta kralja Aleksandra, a u bombardovanju 1944 godine je najveći deo logora uništen kada je i kula oštećena i tako ostavljena do danas. Sa drugih fotografija znamo da je nemačka vojska koristila Sajmište (edit: ne "logor") po ulasku u Beograd pri izgradnji pontonskog mosta, a postoje i fotografije vojne muzike koja vežba na ovom prostoru.
Jedino što se ovde koliko toliko vidi je da ovi ljudi ne nose letnju odeću i da nema lišća na drveću. Sve to upućuje da je slikano nakon leta 1941, tj poklapa se sa korišćenjem Sajmišta kao logor.
Verovatno sam preterao sa ovom suvom analizom, ali malo me je iznervirao ovaj tabloidni članak.

Bane Gajić će verovatno objasniti poreklo fotografije.
Jedino što vidimo je masu ljudi koja je zgurana i nejasne siluete, ne vidimo ono što im rade i ono što im se sprema.
Meni deluje kao da je fotografija snimljena krišom, ali to je samo moj utisak.

Svakako važan dokument, jer daje određenu predstavu koliko je zapravo ljudi odavde odvedeno u smrt.
 
Imenovana komisija za Memorijalni kompleks "Staro sajmište"
Tanjug | 01. 03. 2014. - 13:37h | Komentara: 9
http://www.blic.rs/Vesti/Beograd/446477 ... o-sajmiste

Privremeni organ Beograda obrazovao je Komisiju za utvrđivanje koncepcije programskih sadržaja i davanje predloga modela upravljanja Memorijalnim kompleksom na Starom sajmištu, saopšteno je danas iz Gradske uprave.
242722bg-staro-sajmiste3.jpg


Zadatak komisije biće utvrđivanje koncepcije programskih sadržaja i davanje predloga modela upravljanja budućim memorijalnim centrom, a u sklopu predviđene dinamike rekonstrukcije celokupnog prostora Memorijala na Starom sajmištu.

Predsednik komisije biće episkop vikar Jovan Ćulibrk, a njeni članovi nekadašnji predsednik Zajednice jevrejskih opština Srbije Aleksandar Nećak, saradnik Instituta za savremenu istoriju Milan Koljanin, savetnik za kulturu u Kabinetu predsednika Srbije Bratislav Petković, Veljko Đurić iz Muzeja žrtava genocida, član Privremenog organa Nikola Nikodijević i sekretar tog tela Goran Vesić.

Vesić je istakao da je nacistički logor Staro sajmište osnovan kao logor za Jevreje iz Srbije, da bi se kasnije proširio i na druge političke osuđenike antifašiste.

Za vreme okupacije blizu 8.000 Jevreja i 32.000 Srba je ugušeno u dušegupkama, streljano u Jajincima ili umrlo u samom logoru, a logor je postojao od oktobra 1941. do jula 1944. godine.

Članovi Komisije biće i generalni sekretar Ministarstva spoljnih poslova Marko Blagojević, Aleksandra Fulgosi iz Zavoda za zaštitu spomenenika kulture Beograda i pomoćnik sekretara Sekretarijata za kulturu Gorica Škipina.

"Mi smo veoma odlučni u nameri da se Staro sajmište uredi i pretvori u Memorijalni kompleks. To je naš dug prema žrtvama, dokaz da imamo odgovoran odnos prema holokaustu i podsećanje budućih generacija na to kakvo je zlo za čovečanstvo bio fašizam", rekao je Vesić.

On je izrazio nadu da će Komisija veoma brzo moći da izađe pred javnost sa planom izgradnje Memorijalnog kompleksa Staro sajmište.
 
Evo i komentara:

Leon
Subota, 01. 03. 2014. 13:49h
neregistrovan korisnik
Sajmište nije bilo nacistički nego nemački logor.

Subota, 01. 03. 2014. 13:52h
neregistrovan korisnik
Pa ovaj logor je napravljen na tlu NDH . Interesatno da Hrvatska od II Svetskog rata zeli da zataska sto vise da se zna o Jasenovcu, narocito od 90 tih godina proslog veka, a da mi poslednjih godina sve vise potenciramo pricu o logoroma koji su napravljeni na tlu okupirane Srbije a narocito onog koji je napravljen na tlu NDH a to je upravo Staro Sajmiste.

kentaur
Subota, 01. 03. 2014. 15:59h
neregistrovan korisnik
@NN : NN, otidji u istorijski arhiv pa potrazi dokument kojim Harold Turner visoki SS oficir, avgusta 1942 godine, izvestava vlasti nacisticke nemacke da je u Srbiji reseno jevrejsko pitanje ili "Judenrein" sto u prevodu glasi očišćeno od Jevreja. Masa tih stradalnika njih preko 6ooo uhapsena je na teritoriji Beograda i Srbije i umorena je u kamionu-gasnoj komori zajedno sa srbima i romima u logoru Sajmiste ili "Semlin Juden lager". Nebitno je na cijoj teritoriji je bio logor a cudi me da ti nije poznato postojanje logora "Topovske sume" u Beogradu na teritoriji danasnje opstine Vozdovac na Autokomandi, koji je bio prvoosnovani prolazni logor u Srbiji odakle su logorasi slani u logor na Sajmistu i logor na Banjici.

bekrija
Subota, 01. 03. 2014. 13:55h
neregistrovan korisnik
i da se zaposle svi oni koji su otvorili na tom mestu radnjde,kafice,kafane itd..da rade na odrzavanju tog kompleksa koji bude napravljen.bruka i sramota svih gradonacelnika i svih dosadasnjih predsednika ove jadne zemlje!!!stidi te se bando pohlepna!

nijesijanegovrat
Subota, 01. 03. 2014. 14:22h
neregistrovan korisnik
Sajmiste je bilo i nacisticki i nemacki logor. Jeste bio na tlu NDH, ali su logorasi bili iz Srbije. Veliki deo njih Nemcima predala srpska vlast, ili su ih Nemci tamo zatocili uz saradnju srpske vlasti. Prevozeni su na streljanje -odnosno sahranu iz dusegupki- u Srbiju. Svi naivni pokusaji da se izbegne odgovornost tadasnjih srpskih vlasti, koje su se4 pozivale na patriotizam,providni su . Poznavao sam Beogradjane koji su redovno isli preko Save i doturali pakete svojim prijateljima i komsijama- dakle SVI su znali sta se tamo desava. Krajnje je vreme da se iznese prava istina, da se iznesu brojke i da se memorijalni centar zasniva na suocavanju sa istinom. Da smo se suocili sa istinom mnogo ranije, mozda bi danasnja stvarnost izgledala drugacije.

[komentar sa blic android] srbin-iz-inata
Subota, 01. 03. 2014. 14:26h
neregistrovan korisnik
da li bilo šta u Srbiji može da se uradi a da se predhodnih ne oformljavaju kojekakve komisije,agencije,odbori... U principu većina se na tom i završi. Komisije zasedaju,razglabaju, potroše pare na neke planove,projekte,studije i na kraju ništa.

ladjar
Subota, 01. 03. 2014. 14:33h
neregistrovan korisnik
Koja su ovlašćenja privremene uprave. Ovi privremeni su počeli da se ponašaju kao stalni.

kentaur
Subota, 01. 03. 2014. 14:56h
neregistrovan korisnik
Ovu ideju treba podrzati do konacne realizacije jer takvo stratiste u ime nevinih zrtava mora biti adekvatno obelezeno.

[komentar sa blic mobile] ales
Subota, 01. 03. 2014. 15:24h
neregistrovan korisnik
Evo tezge za poslasticara Bracu. Bez Diplominog čoveka bi sve propalo.
 
A sto ovaj privremeni organ ne oladi malo ,nije ovo lose samo mislim da sve nebude cisto radi izborne reklame
 
Beogradski sajam bio jeziv logor smrti
Z. Nikolić | 13. mart 2014. 10:06 | Komentara: 4
http://www.novosti.rs/vesti/beograd.74. ... ogor-smrti

Koncentracioni logor na Starom sajmu bio je jedan od retkih koje su nacisti smestili u srce jednog grada. Na ovom mestu usmrćeno 6.320 Jevreja, a zatim i više od 10.000 žrtava drugih nacija među kojima su najbrojniji bili Srbi

bp-oziljci620x0.jpg


AUTORI Beogradskog sajma otvorenog 1937. godine nisu ni slutili da će ovaj simbol gradskog i državnog prosperiteta samo četiri godine po otvaranju biti jeziv logor smrti. Dolazak nacista doneo je i nekoliko mučnih godina čije posledice su ostale do danas teški ožiljci na licu grada. O bezobzirnosti okupatora dovoljno govori podatak da su koncentracione logore u Evropi pravili daleko od očiju javnosti, dok su u Beogradu to uradili u srcu grada.

Istina, logor na Starom sajmištu nalazio se na teritoriji tadašnje NDH, ali su Nemci imali sve ingerencije na ovom prostoru.

Prvobitno, plan je bio da ubijanje tolikog broja ljudi bude obavljeno ipak daleko od prestonice, u Zasavici, ali su poplave obustavile ovaj prljavi posao, pa su Nemci ipak rešili da iskoriste već postojeće paviljone Beogradskog sajma.

Prvo Jevreji...

- Iako su bili delimično oštećeni u Aprilskom ratu, uz manje popravke paviljoni Beogradskog sajma sa svojih 14.029 kvadratnih metara površine mogli su da posluže za interniranje više hiljada osoba - kaže dr Milan Koljanin iz Instituta za savremenu istoriju. - Od 8. decembra 1941. godine počelo je interniranje svih preostalih Jevreja iz okupirane Srbije.

Logor je imao službeno ime „Jevrejski logor Zemun“, (Judenlager Semlin) a njegova komanda bila je direktno podređena nemačkoj policiji (Gestapu) u Srbiji, iako se logor nalazio na teritoriji Nezavisne države Hrvatske.

bp-oziljci1.jpg


Na početku u logor je internirano 6.400 Jevreja i oko 600 Roma, većinom žena i dece. Prema informacijama dr Koljanina, ovim mestom su, odmah po osnivanju rukovodili komandant, potporučnik „Es-Es“ Hebert Andorfer i narednik iste jedinice Edgar Entge.

- Prema mojim istraživanjima i podacima koje sam prikupio, obojica su bila iz nižeg srednjeg nemačkog sloja, i, bez sumnje, pouzdani izvršioci naređenja. Enge, je, uz to, učestvovao u mnogobrojnim streljanjima u Jajincima, a u beogradskom Gestapu bio je poznat pod nadimkom Dželat.

Pogrom je počeo tako što su Nemci 8. decembra pozvali sve beogradske Jevreje da se dobrovoljno prijave ispred Jevrejske policije. Potom su ih kamionima transportovali u paviljone. Prema podacima našeg sagovornika, struktura zatočenika, 6. februara 1942. godine, bila je sledeća: 76 odojčadi, 1.136 dece mlađe od 16 godina i 4.442 osobe starije od 16 godina.
„FORMALNOST“ Organizaciono gledano, Nemci su morali da ispune jednu „formalnost“ koja nije mogla da bude dovedena u pitanje. Bila im je potrebna saglasnost Zagreba, jer je prostor oko Sajmišta od 10. oktobra 1941. godine i formalno pripadao NDH. Ta pogodba bila je ipak uslovljena zahtevom da logor čuvaju Nemci i da se snabdevanje obavlja sa srpske, a ne sa hrvatske teritorije.

Odluka da svi Jevreji u Srbiji budu uništeni očigledno je doneta u središtu nemačke Policijsko-bezbednosne službe (RSHA) u Berlinu. Prema podacima dr Koljanina, određeno je da se taj zadatak izvrši jednim relativno novim, ali razrađenim i proverenim postupkom za ubijanje većeg broja ljudi. To je bila jedna od najmonstruoznijih sprava „maštovitog“ čovečanstva, kamion „zaurer“, pokretna gasna komora, koji je stigao ovde sa dvojicom posebno obučenih „esesovaca“, podoficirima Gecom i Majerom.

Beograđani su nazvali ovaj kamion „dušegupka“, a to je bilo vozilo sa hermetički zatvorenim tovarnim delom gde su bili smešteni osuđenici.

Kako beleži Koljanin, od početka aprila do 10. maja 1942. godine nacisti su pristupili „rešavanju jevrejskog pitanja“ tako što su zatvorenike sa Sajmišta gurali u bezumni transport kamionom gde bi ih ukrcavali u logoru, a ugušene odnosili u već pripremljene grobnice u Jajincima. Kada bi izvezao kamion iz logora i preko mosta prešao Savu, vozač bi preusmerio izduvnu granu motora ka unutrašnjem delu hermetički zatvorenog tovarnog prostora u kojem su se nalazili zatvorenici.

bp-oziljci3.jpg


Ista sudbina zatekla je i one koji su se našli u Jevrejskoj bolnici u Beogradu. Ta egzekucija se odigrala na početku pomora, od 19. do 22. marta 1942. godine. Prvog dana je u bolnici bilo između 700 i 800 Jevreja, koji su poubijani, a u kamionu se našlo i osoblje bolnice.

Prema podacima do kojih su stručnjaci mogli da dođu, broj jevrejskih žrtava na Starom sajmištu, u okviru Jevrejskog logora Zemun, dok „dušegupka“ nije napustila Beograd iznosio je 6.320 ljudi. Nažalost, time nije okončana masovna likvidacija na Starom sajmištu.

DUŠEGUPKA Kamion u kojem su likvidirani osuđenici prvo je urađen u seriji od šest vozila, kapaciteta po 50 žrtava, da bi od 1942. godine počelo korišćenje većih i usavršenih „modela“. To je bio petotonski kamion sa sandučastom karoserijom, visokom 1,7 i dugom 5,8 metara, koja se hermetički zatvarala. Ovo vozilo je „patenirano“ po nalogu rajhsfirefa Hajnriha Himlera kojem je pozlilo prilikom streljanja velikog broja ljudi u okolini Minska. Da bi egzekutorima olakšao ovaj surovi posao, dao je nalog da bude osmišljen način likvidacije koji bi bio lakši njegovim vojnicima.

...Zatim Srbi i ostali

PoČetkom maja 1942. godine, dok je akcija uništenja jevrejskih zatvorenika bila pri kraju, logor na Sajmištu dobio je novo ime, i novu funkciju. Od tada se zvao Prihvatni logor Zemun.

- Od 4. maja stižu zatočenici predviđeni za prisilni rad u logore u Trećem rajhu - kaže dr Koljanin. - Prihvatni logor Zemun uskoro je postao centralni nemački logor na prostoru Jugoslavije. Oni su poticali sa teritorije okupirane Srbije i NDH. U njoj su nemačke trupe, uz pomoć hrvatskih, izvodile vojne operacije sve većeg obima protiv naraslih snaga Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. U logor su dovođeni zarobljeni partizani, pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini (četnici), kao i svi drugi potencijalni protivnici okupatora. Većina zatočenika bili su „krivi“ što su vojne operacije zahvatile njihova područja, i što su bili srpske nacionalnosti. Tokom 1942. godine deo zatvorenika bio je dovođen iz hrvatskih koncentracionih logora u Jasenovcu i Staroj Gradiški.

Samo tokom 1942. godine u ovom logoru umire novih 4.263 zatočenika. Zato su u martu 1943. godine zločinačke vlasti rešenje pronašle u pokopu na Bežanijskoj kosi, u Belanovića rupi na Bežanijskom groblju. Hiljade ljudi je na prelazu iz 1944. u 1945. godinu otkopano sa ovog mesta.

Zatim se odigrala još jedna tragedija koja je pogodila nesrećnike koji su se našli zatočeni na ovom mestu, a to je bilo savezničko bombardovanje 1944. godine. Posle toga, 17. maja iste godine logor je predat na upravljanje hrvatskoj policiji. Kako kaže dr Koljanin, novih zatočenika bilo je manje, a oni su odmah upućivani dalje, ka Nemačkoj.

bp-oziljci5.jpg


- U drugoj polovini jula 1944. godine logor je konačno raspušten. Prema sačuvanim izvorima, u Prihvatni logor Zemun dovedeno je ukupno 31.972 zatvorenika oba pola, svih uzrasta, uglavnom Srba, ali i Jevreja, Hrvata, Muslimana, Grka, Albanaca i drugih. U logoru, ili neposredno posle odvođenja iz njega život je izgubilo ukupno 10.636 zatočenika.

Ako ovom broju dodamo nesrećne Jevreje sa početka ove priče, nije teško razumeti kakvo stratište Beograd ima na svojoj levoj, savskoj obali.

NAJDUBLjA ŽIVOTNA TRAGEDIJA

Dok su nemački okupatori sprovodili ideju o konačnom razrešenju jevrejskog pitanja, na Starom sajmu su se odigravali potpuno nestvarna zverstva. Nacisti su čak zabranjivali Jevrejima da oprani veš suše pred njihovim očima „jer ih je vređao pogled na jevrejsko rublje“.

Zapisi Hilde Dojč su najpotresniji: „Svim filozofiranjima je kraj na žičanoj ogradi i realnost kakvu vi van nje ne možete ni izdaleka da zamislite, jer biste i vi od bola urlikali - pruža se u potpunosti. Ta realnost je nenadmašna, a naša beda ogromna. Sve fraze o jačini duga padaju pred suzama od gladi i zime, sve nade o skorom izlasku se gube pred jednoličnom perspektivom pasivnog bivstvovanja koje ni po čemu ne liči na život. To nije ni ironija života. To je njegova najdublja tragedija“.

bp-oziljci4.jpg


ZATVORSKA BOLNICA

Prema sistemu koji su ustalili u ostalim koncentracionim logorima, nacisti su odredili pravila ponašanja. Tako su osnovali upravu logora, koju su činili zatočeni Jevreji, i koji su im bili odgovorni. Važnu ulogu imala je logorska bolnica, smeštena u paviljonu Zadužbine Nikole Spasića, a u njoj je radio dr Moša Alkalaj. Retki dokumenti o životu i mukama koje su jevrejski zatočenici tamo doživeli ostali su u pismima Hilde Dojč, medicinske sestre koja se sama prijavila i među prvima došla na Sajmište.

Među monstruoznim podacima vezanim za ovo mesto jeste i činjenica da su pretežan broj zatvorenika činila deca, maloletnici i žene.
 
Поставити спомен обележје које помиње само један од страдалих народа, је идиотлук најгоре врсте. Да се ради о српском народу, човек би рекао, 'Хеј, па шта радите? Брукате нас. Испоштује све жртве и не срозавајте нас на ниво злочинаца'. А овако, ја стварно не знам. Ми смо вероватно једини народ на планети који има више поштовања према 'туђим' жртвама (ја их не доживљавам као туђе, али употребимо то у одсуству другог термина) него својима. Нама је, изгледа, памет испрана до те мере да помен српских жртава доживљавамо као нешо.. назадно? Неморално? О чему се ради?

Потребно је на одговарајући начин испоштовати све жртве. Неко се противи верском компоненту. Зашто? Није аргумент ни то да ми не знамо у којој мери су страдалници били религиозни. Извесно је да их је огромна већина била религиозна, баш као што је и већина њихових саплеменика религиозна, па је разумно да се и то узме у обзир. Има довољно простора, па би било логично да се испоштујемо верски елемент.

По питању самог спомен обележја: мислим да би сам торањ могао да послужи као добро обележје. Реновирати га, уместо стакала поставити витраже (без бљештравих боја - можда сиво и безбојно стакло) са представама лица са затвореним очима, или нечега подједнако евокативног. Можда уместо стајала могу поставити и неке рељефне плоче итд. Унутрашњост торња употребити као комеморативни простор. Поставити вечни пламен, или фотографије страдалих.

Зашто стати на томе. Старо Сајмиште има доста не искоришћеног простора који се може употребити за музеј страдања тог периода на целом простору Југославије.
 
Japansko kinerska slova prelistaj temu malo unazad sve je vec objasnjeno oo relja
 
Vrh