Šta je novo?

Srbija - crna strana medalje

Жебига, не постоји ни из Француске.
Ako je neko genije da ni iz cega napravi nesto to su onda Francuzi. Doktori brendinga

Malopre sam pomenuo majice koje kostaju 2 evra, a onih prodaju za 50+.

Da ne pricam o mirisljavim vodicama. Samo na jednom dalekovodu u centru Pariza zarade ko zna koliko miliona godisnje.

Da ne pricam o onim odvratnim cegerima koji kostaju 5000e+.
 
Vec sam pisao na nekoj drugoj temi, ne postoji brend iz cele SFRJ (mozda par nekih iz Slovenije) koji je mogao da konkurise na zapadno evropskom trzistu.
Чик погоди? Не постоје чак ни многобројни брендови из Америке изузев General Electric, али сву њихову робу су производиле источне земље за њихово тржиште по њиховој шеми, поготову мали кућни апарати, преносиви уређаји и слично. BOSE је једино производио звучнике, док радио апарате и радио касетофоне је за њих правио Јапан. TASCAM који се бавио производњом професионалне опреме, и вишеканалним магнетофонима није био њихов, већ јапански.

Основала га је јапанска фирма TEAC 1970 године, а ту фирму је основала јапанска телвизија и акустична компанија 1953. Једино што је било 100% од General Electric су велики апарати за домаћинство и телевизори, али и то је отишло кинезима у руке 2018 године. Westinghouse Electric је био најбољи и најоригиналнији амерички бренд, али је то банкротирало због финансијске катастрофе 1990 године. Холандска компанија Philips је куповала електронику и лампе од Ei за своје легендарне телевизоре и радио апарате. Ei је први почео са производњом телевизора у боји 1971 године, пре Сонија. Ei је све искључиво правио домаће и имало електронику домаћег порекла. Исто важи и за друге. Све су сами производили и правили. Нису унајмљивали друге да то раде уместо њих, као што је то радио General Electric или Samsung.
 
@Hitachi

Ti si nesto zestoko pomesao. Posle se cudimo babama koje misle da je Vucic izmislio autoput, jer tako su cule na dnevniku.

Ja da ti objasnjavam sta je brend, a sta jeftina radna snaga i ko tu zaradjuje, ne mogu.
 
Ako je neko genije da ni iz cega napravi nesto to su onda Francuzi. Doktori brendinga

Malopre sam pomenuo majice koje kostaju 2 evra, a onih prodaju za 50+.

Da ne pricam o mirisljavim vodicama. Samo na jednom dalekovodu u centru Pariza zarade ko zna koliko miliona godisnje.

Da ne pricam o onim odvratnim cegerima koji kostaju 5000e+.
Ааааа... ја прочитао бенд. Типа вокално-инструментални састав :)
То стварно Французи нису имали, мало ко је и чуо за Џонија Холидеја, њихову највећу рок-звезду. Ал` брендове, их, па читаве регије су брендирали (Коњак, Шампањ...).

Југословенски брендови на Западу су били Елан и Горење. Па, то би било то, Словенија је била напредна земља.
 
Poslednja izmena:
Ja da ti objasnjavam sta je brend, a sta jeftina radna snaga i ko tu zaradjuje, ne mogu.
У праву си, јер не вреди полемисати се са тобом. Ти си написао да није постојало, што је мени смешно, али не вреди трошити речи на тебе.

Поздрав.
 
А не, царе, него је неки купац негде ван Југославије чуо за ЕИ телевизор...

Југо је у неком тренутку постао бренд у Америци; али нажалост - крш бренд, синоним за најгори ауто.

Немој да се љутиш, али мораш много да напредујеш. Читај, и то читај доста.
 
У праву си, јер не вреди полемисати се са тобом. Ти си написао да није постојало, што је мени смешно, али не вреди трошити речи на тебе.

Поздрав.
Hvala

Kad neko poredi Sony koji je prodavao milione televizora u EU i EI Nis koji nije prodao nijedan, onda bolje i da ne trosi reci na mene.
 
Ono što jeste žal je što više nemamo ni znanja ni ljudstva da proizvodimo nešto konkretno, makar to bili i rezervni delovi, već smo se bazirali na uvoz.
Ja to gledam malo drugačije: recimo da imamo i znanja i ljudstva da nešto proizvedemo ALI ono što mi proizvedemo tipa za 100€, kinezi će za 50€, indijci za 30€ i sl.

U takvim uslovima je teško ostati konkurentan i nešto proizvoditi i imati uspeha od toga.

Danas se više gleda kvantitet i hiperprodukcija nego kvalitet.
 
Kad ste kod EI, moram da prepričam, rođeni stric je kao sveži, svršen mašinski inženjer ('47-o godište) bio tamo na nekoj praksi/usavršavanju početkom/sredinom 70-ih. Kaže da im je došao neki Japanac da vidi šta ovi rade i bio u fazonu da oni (Japanci) nisu konkurentni sa EI u tim nekim određenim delovima (ne sećam se tačno o čemu je govorio) i da će se oni fokusirati na neke druge stvari gde imaju prednosti, a da će laganije razvijati to. Kaže iz priče kolega da je isti Japanac posle više od decenije došao opet i ostao šokiran kad je video da se koristi valjda još uvek to nešto gde su Japanci mislili da su daleko iza i da su ih čak i u tome prešišali, a da ne govorimo o ostalim stavrima i bumu koji su napravili tih decenija.

Tako da verovatno ima istine u ovome neke, e sad zašto se to razvijalo kako se razvijalo...
 
Чик погоди? Не постоје чак ни многобројни брендови из Америке изузев General Electric, али сву њихову робу су производиле источне земље за њихово тржиште по њиховој шеми, поготову мали кућни апарати, преносиви уређаји и слично. BOSE је једино производио звучнике, док радио апарате и радио касетофоне је за њих правио Јапан. TASCAM који се бавио производњом професионалне опреме, и вишеканалним магнетофонима није био њихов, већ јапански.

Основала га је јапанска фирма TEAC 1970 године, а ту фирму је основала јапанска телвизија и акустична компанија 1953. Једино што је било 100% од General Electric су велики апарати за домаћинство и телевизори, али и то је отишло кинезима у руке 2018 године. Westinghouse Electric је био најбољи и најоригиналнији амерички бренд, али је то банкротирало због финансијске катастрофе 1990 године. Холандска компанија Philips је куповала електронику и лампе од Ei за своје легендарне телевизоре и радио апарате. Ei је први почео са производњом телевизора у боји 1971 године, пре Сонија. Ei је све искључиво правио домаће и имало електронику домаћег порекла. Исто важи и за друге. Све су сами производили и правили. Нису унајмљивали друге да то раде уместо њих, као што је то радио General Electric или Samsung.
Sam si rekao, po njhovoj šemi/licenci/patentu. Kinezi imaju tehnologiju ali nemaju znanje (za sve). Čak su i kupili taj Philips. Ako pričamo o brendovima u pravu su Oliver i Pantrograf. Sklapanje proizvoda ili proizvodnja delova nije brend. Jugoslovenski brendovi (naša proizvodnja) van Jugoslavije nisu zaživeli.

Ja to gledam malo drugačije: recimo da imamo i znanja i ljudstva da nešto proizvedemo ALI ono što mi proizvedemo tipa za 100€, kinezi će za 50€, indijci za 30€ i sl.
Ako kinez proizvede za 50e ti na tu cenu moraš platiti transportne troškove, carinu, pdv, špediciju, logistiku celu... Tako da se tu nakalemi dosta u zavisnosti od proizvoda i celokupnih proizvoda. Kako Nemci i ostali proizvode pored Kine? Nije baš da naš radnik košta mnogo više nego kineski već kinezi imaju veći obrt, svoju proizvodnju delova pa mogu i niže cene da stave. Problem nastaje kada nekvalitetan proizvod hoćeš da prodaš po ceni kvalitetnog (yugo se u americi prodavao po manjoj ceni nego kod nas). Mi smo letargični u proizvodnji, slabo pratimo inovacije, isti proizvod bi da proizvodimo i prodajemo 50 godina jer nam je tako lakše, to smo naučili i posle zašto nam proizvodnja propala.
 
Југо је у неком тренутку постао бренд у Америци; али нажалост - крш бренд, синоним за најгори ауто.
То је тако било у почетку од стране мањине, али времена се мењају и људи више тако о њему више не мисле.


Iako je bio žestoko "pljuvan", postao je deo pop kulture igrajući uloge u filmovima poput "Ko je ubio Monu?", "Vrana" ili crtanog filma "Automobili 2", a sećamo se i scene iz film "Umri muški 3" gde u Jugu Semjuel L. Džekson i Brus Vilis hvataju kriminalce. Bio je takođe u spotu grupe Metallica — The day that will never come. Međutim, vremena se menjaju, pa je nedavno u Njujork tajmsu bila velika priča o vlasnicima Juga u Americi koji tvrde da je legenda; da ne bi menjali ni za šta, i da nikada nije bio tako loš koliko je bio na lošoj reputaciji.

U tom duhu zapeo nam je primerak Juga koji je na aukciji u Hjustonu za 12.100 dolara prodala ugledna američka aukcijska kuća Barrett Jakson! Postignuta zaista lepa cena, ali ovo nije običan Jugo. Na prodaju je veoma redak originalni GVC kabriolet iz 1990. sa samo 370 milja ili 592 kilometra na satu. Samo 500 kabrija proizvedeno je 1990. i 1991. godine, od kojih je samo 75 završilo u Sjedinjenim Državama.


Немојте ни ви да се много љутите људи, али кад нисте у праву, онда нисте. Ни Самсунг, КИА, Даеву и Хјундаи нису били нешто, а данас су то најтраженији брендови на свету. Корејска возила су била крш у почетку, а данас су то најбољи аутомобили на свету који готово никад не завршавају на поправци као европски или амерички. Кореја је улагала у своју индустрију и зато је довде догурала. Да смо и ми тако радили уместо што смо је потцењивали, као они што су, и наше би било на потражњи као и њихово.
 
U tome je fora, što su korejci imali lošu reputaciju (i danas je imaju donekle) ali su se prilagodjavali, modernizovali, učili, napredovali... a mi ostali na istom 50 godina. U Americi je yugo dobio status krša koji je mogao da se kupi od jedne ili dve plate, zato se i prodalo to malo što se prodalo.


Nismo mi naše podcenjivali već nismo imali šta da ponudimo naspram konkurencije.
 
Industrija SFRJ je imala veliki potencijal 50ih i 60ih dok je pratila korak sa tadašnjim tehnologijama i dok su same te tehnologije bile dostupnije i dostižnije, dok je bilo moguće lako i brzo obučiti radnika, nabaviti mašine, uspostaviti proizvodnu traku i proizvoditi (a biti konkurentan). Posle se sve više gubio korak u modernizaciji sa sve širim uvođenjem kompjutera i novih materijala odnosno sa inertnošću fabrika ovde da ih na vreme i u dovoljnoj meri usvoje. Onda su i fabrike 80ih počele da stagniraju i žive na infuziji, staroj slavi i starim kupcima, i tako dok sve nije puklo 90ih.

Ima istine i u tome da naši nikad nisu umeli da naprave dobru kampanju. To se i danas vidi kad se obilaze sajmovi komercijalnih vozila ili naoružanja. Još jedan veliki problem SFRJ industrije 80ih i posle u SRJ i Srbiji je bio i čuveni mentalitet "kakva meni plata, takva tebi vrata".

Inače forum opušteno može da se preimenuje u BeoYU.
 
Poslednja izmena:
Najveci ponos SFRJ vojne industrije tenk M84 pored ruskog tenka iz 1969.
 

Prilozi

  • pyconkk9d1qb1.jpg
    pyconkk9d1qb1.jpg
    294,2 KB · Pregleda: 30
Kad smo kod Nemaca, uvek se setim onih Stevinih fotografija onog nekog nikad cuo malog grada u Nemackoj i njihove zeleznicke stanice.

Nama i kada je nesto novo i tek otvoreno, uvek nesto fali i nikad ne izgleda ovako besprekorno.
E to je jedan od osnovnih problema našeg društva (na žalost duboka korupcija i na najnižim nivoima) - plaćamo, preplaćamo, a dobijemo nešto što je veoma upitno (ako uopšte i dobijemo).
Eto koliko nas košta izgradnja kilometara nekog puta, auto-puta, magistralnog, nebitno... A šta dobijamo za taj novac. Naši putevi skoro nikada ne izdrže neki duži period upotrebe bez ozbiljnog narušavanja njihove funkcije i bezbednosti. A šta bi bilo da su opterećeni kao u zapadnim zemljama? A tek održavanje posle... Pogledajte novootvorene kliničke centre i sve jasno
Imate i ono kada su u Nišu rušili zid da unesu potrebnu medicinsku opremu

Eto pre neki dan mi ovo iskočilo - zamislite ovaku organizaciju kod nas :)
 
Možda bolje da pogledamo komšiluk tj šta su Rumuni uradili sa Daciom.
Дачија је била катастрофалн ауто. Тако ми је ћале причао, а онда је Рено њу зграбио, испеглао и од ње направио солидно возило. Пежо и Рено су исто то хтели да ураде са Заставом 1998. године, али 1999. године кад је требала да крене модернизација производње, пошто је сарадња са Фолксвагеном да се модернизује 1992. године пропала из општепознатих разлога, НАТО фашисти су извршили агресију на СРЈ. Оштетили су 160.000 m² индустријског погона. Штета је процењена на десетине милијарди долара, и ту је био крај.


Застава активно преговара са неколико светских произвођача, међу којима су француски ПСА и Рено, као и јужнокорејски Даеву. Коначно се концентрише на преговоре за производњу новог модела марке Пежо. После вишегодишње стагнације, 1998. године долази до постепеног оживљавања производње и продаје, међутим такав тренд, као и предвиђено потписивање уговора са Пежоом, заустављени су 1999. године када је у бомбардовању разрушено готово 160.000 m² производних површина.

@BataDz: Ево чланка о овоме што си споменуо.
 
Poslednja izmena:
Југо је у неком тренутку постао бренд у Америци; али нажалост - крш бренд, синоним за најгори ауто.

Немој да се љутиш, али мораш много да напредујеш. Читај, и то читај доста.

Toliko dobar brend da kada je brod krenuo na atlantiku za USA, sve su ispustili dole u okean kod Azorskih ostrva.
 
Pa Dačija je bila kanta, pa ju je preuzeo Reno i od nje napravio konkurentnu marku. Da smo se mi 90. okrenuli Zapadu, možda bi se sad širom sveta prodavale Zastave Sandero i Dasteri. Ali šta bi bilo kad bi bilo.
 
Pa Dačija je bila kanta, pa ju je preuzeo Reno i od nje napravio konkurentnu marku. Da smo se mi 90. okrenuli Zapadu, možda bi se sad širom sveta prodavale Zastave Sandero i Dasteri. Ali šta bi bilo kad bi bilo.
Dacia je konkurentna mozda u Moldaviji, kanta bila kanta ostala. Kupuje ko nema pare za bolje.
 
Pa Dačija je bila kanta, pa ju je preuzeo Reno i od nje napravio konkurentnu marku. Da smo se mi 90. okrenuli Zapadu, možda bi se sad širom sveta prodavale Zastave Sandero i Dasteri. Ali šta bi bilo kad bi bilo.
Планирало се, али се није десило из општепознатих разлога.
Застава активно преговара са неколико светских произвођача, међу којима су француски ПСА и Рено, као и јужнокорејски Даеву. Коначно се концентрише на преговоре за производњу новог модела марке Пежо. После вишегодишње стагнације, 1998. године долази до постепеног оживљавања производње и продаје, међутим такав тренд, као и предвиђено потписивање уговора са Пежоом, заустављени су 1999. године када је у бомбардовању разрушено готово 160.000 m² производних површина.

Негде сам прочитао да је Застава је са сарадњом студената 1996. године направила први електрични ауто седам година пре Мусковог Тесле и имало је потенцијал, али буџет је био толико ојађен да се то није обестинило.


Radovanović kaže da je daleko verovatnije da se iza svega zapravo krila bojazan američke administacije o opasnostima od raspada SFRJ, te se ona pokušala sprečiti ekonomskom reintegracijom Jugoslavije i to posredstvom automobilske industrije i njenim izvozom na tržište SAD-a što nije uspelo ni mnogo većim značajnijim auto gigantima do tada.
Да се производња усавршила као што је планирано, ауто би данас изгледао овако.
1716393025159.png
 
Poslednja izmena:
Vrh