Šta je novo?

Savski amfiteatar (Beograd na vodi)

direktor":1itvndr1 je napisao(la):
Doslo je do izmjena na maketi odustalo se od djela na nbg neke stvari su promjenjene mjenace se jos iks puta

Da. Tu je istovremeno i problem i rjesenje problema.
Problem je sto ce se stvari mijenjati a ne znamo kako a rjesenje sto bi se stvari mogle promjeniti i nabolje, naravno kad bi se kao drustvo vise angazovali oko toga.

EDIT:
ili su "zaboravili" ili "nisu stigli" da promjene dio koji se odnosi na promenadu :roll:

 
Detalj koji mi se veoma sviđa na ovoj verziji makete je određeni respekt prema nasleđu Savamale: severno od linije Travnička ulica - obala nacrtani su samo manji objekti koji sugerišu ili očuvanje stogodišnjih objekata, ili gradnju u duhu ambijentalne celine (kosi krovovi itd).

Posebno tragikomičan detalj je što su ucrtali razvalinu stare kapetanije u Braće Krsmanovića. Bolno tačan detalj, jer ta razvalina je još uvek pod zaštitom. A jednako bolno tačna je i činjenica da osim što kao zaštićen objekat ne mogu do kraja da je sruše, takođe nemaju ni plan da je revitalizuju, već je na maketu "precizno" unose kao razvalinu.

Takođe mi je drago da se rušenje Savamale za sada odvija sa određenom merom i sistemom - za sada ne idu severnije od linije unutrašnje dvorište Zadruge - bivše Dvorištance što je sasvim u skladu sa onim dobrim konceptom pešačkog proboja od zgrade Zadruge do reke, na kraju krajeva valjda i cela poenta razvoja Savskog amfiteatra (nevezano za kompletnu svinjariju sa Alabarom) upravo treba da bude silazak Beograda na reku.

Ali ako krene pomama rušenja Savamale dalje od Travničke ulice, i to dok svi oni hektari leže prazni u gomilama šuta, e to bi trebao da bude okidač za građanske nemire! I nakaradna gradnja na praznom zemljištu može se nekako svariti kao pečat vremena u kojem je nastala (u smislu onoga što belka kaže, ako je Vladaru stalo da ostavi takav svoj pečat, ko će ga sprečiti?) ali uništavanje stogodišnjeg arhitektonskog nasleđa u većim razmerama, to je za mene već zločin koji se ne može ni pravdati ni relativizovati potrebom nekakve političke agende.
 
stf":hs9p44e8 je napisao(la):
Оба начина за примарни циљ имају заобилажење свих проблема имовинско-правних питања који у прегломазним и неефикасним бирократским системима представљају готово нерешиву препреку. Сети се само колико је дугачак низ пројеката од виталних интереса који стоје годинама, па и деценијама управо због тог питања.

Nikada do sada na forumu nisam tebi replicirao, ali ova tema me je malo isprovocirala.
Pošto se deklarativno zalažeš za objektivnu diskusiju hladne glave i bez političke ostrašćenosti, evo kako ja to vidim:

BNV Leks specijalis ima svoje dobre strane utoliko što je omogućio da se po ubrzanom postupku ekspropriše i raseli ogromna površina najvrednijeg gradskog zemljišta, da se očisti krš i lom raspalih hala, magacina, šlepova, betonskih baza, da se stvori čistina koja nudi šansu za razvoj najatraktivnijeg dela grada po kojem bi Beograd mogao da postane prepoznatljiv.
Takav obim raščišćavanja u centralnoj gradskoj zoni, a da pritom skoro ništa pomena vredno nije uklonjeno, svakako je slučaj bez premca u istoriji Beograda (prethodna transformacija toliko kompletna, nagla i u tolikom obimu mislim da je bila čišćenje cele dorćolske strane grada od svega turskog, radi podizanja potpuno novog grada, pre 150 i više godina).

ALI!!!
Sad kad smo sve to lepo raskrčili zarad dizanja Europolisa (to je bilo ime projekta za vreme Čovićevog vakta, petnaestak godina pre nego što je tadašnji gensek SRS-a ugostio Rudolfa Đulijanija), postavlja se pitanje kako dalje kapitalizovati ove dobre strane lex specijalisa.

Tako što bismo tenderima ili direktnim pogodbama kao grad tražili developere za desetak manjih celina Savskog amfiteatra (naravno u skladu sa nekim dobro promišljenim master planom koji bi sve to vezivao u koherentnu celinu i sa malo više objekata od javnog značaja), ili tako što Alabaru i pajtosima na mufte dajemo ekskluzivitet na 30 godina da prave šta hoće i kad hoće, da kao brokeri preprodaju svoja prava na ceo Savski amfiteatar, da master plan bude to da master plana nema, već da se uradi projekat izvedenog stanja (kao legalizacija Kaluđerice, samo sa više stakla i alustolarije i u mnogo većoj spratnosti).

E pa pitao bih tebe, koji ljubiš objektivnost i principijelnost bez obzira na stranačku pripadnost:
* Šta misliš da ne stoji u ovde postovanim primedbama Akademije arhitekture Srbije?
* Da li imaš predstavu koliko je koštalo sve ovo do sada (milion za sređivanje Zadruge, Savanova sa pripadajućom promenadlom i Hercegovačkom ulicom, peljanje svog ovog krša iz Amfiteatra?
* Šta misliš o ideji da se Alabaru ovog momenta predloži sporazumni raskid velikog posla, i to tako što bi se aneksom ugovora njegova važnost limitirala na građevinske parcele 13 i 14, nek se izgradi BW Residences i W hotel, nek se profit od prodaje stanova podeli u dogovorenom obimu, a sve ostale parcele nek se izuzmu iz potpisanog ugovora, pa nek ih republika i grad stave na tender na kojima bi se nadmetali Alabar i svi drugi zainteresovani. Taj tender može slobodno da se odloži na par godina do roka završetka BW Residences i W hotela, čisto da Alabar ne kaže da ti tenderi njemu ubijaju promet. Ako Alabar izračuna da je nešto ošetećen svojim dosadašnjim ulaganjima, neka se to odbije od 32% srpskog udela u BW residences, pa nek mu se vrati. Ili nek se Savanova konvertuje u stalni objekat i pokloni Alabaru gratis, našem narodu kao uspomena na poslovni poduhvat veka. Ili ako nemamo da mu vratimo milionče za krečenje zadruge, nek mu se ponudi besplatan zakup i nakon izgradnje BW Residences, pod uslovom da nastavi da učestvuje na tenderima i za ostale parcele BNV-a.
* Jednom rečju, šta nas košta da se sa Alabarom sporazumno raskantamo odmah sada ovog momenta, dok je šteta ograničena na GP13 i GP14 i dok zaista ima šanse da on izvuče svoje ulaganje na te dve parcele pre nego što nam ceo grad svojim monopolističkim biznisom unakaradi a republičku i gradsku kasu ojadi (ili pak svojim nečinjenjem spreči da se ceo amfiteatar u periodu od 30 godina razvije?) Zar bi koštalo išta više od satelita i raznih drugih prodaja cigli koje je ova zemlja već iskusila?

Ukratko, ima rezona u tome što braniš leks specijalis, što braniš generalni princip razvoja SA na strogo tržišnom principu, nužnost investitorski orijentisanog urbanizma itd...
Ali imaš li rezona da braniš konkretan poslovni aranžman države sa Alabarom, u svim svojim pojedinostima, kako je taj dil sklopljen?
Da li bi šteta od raskidanja ovakvog ugovora ovog momenta (ili makar ukidanja njegovih ekskluzivnih/monopolističkih odredbi koje se odnose na ceo prostor SA) bila veća od štete izgubljene dobiti da ostane neizmenjen dil sa Alabarom na 30 godina?

Da li KONKRETNE odredbe poslovnog dila sa Alabarom imaju ikakvu opipljivu i izvesnu ekonomsku vrednost po Srbiju i Beograd, ili je najveća opipljiva vrednost ovog dila čisto politička (da neko svojim "deliverijem" pravda političku agendu) i potencijalno koruptivna (jer gde je ekskluzivitet jednog Alabara, tu je plodno tle i za radne mlađe partnere i sub-partnere iz senke...)

Hvala na pažnji svih ljubiteljima objektivnog, racionalnog i naravno nadasve apolitičnog :kafa:
 
Ne možemo da raskinemo ugovor sa AlAbarom ni sada, ni sutra, ni za nekoliko godina kada šteta bude mnogo veća, ni za 20 godina, jer će nas tužiti arbitraži i tražiće najmanje milijardu evra i arbitraža će presuditi da moramo da platimo milijardu evra. Ovo nije običan ugovor, ovo je ugovor koji je u ime 7,5 miliona ljudi potpisao njihov ovlašćeni predstavnik, sa jedne strane i strana kompanija sa druge strane.

Takođe, ne možemo da ukinemo ekskluivne i monopolističke odredbe, jer će na AlAbar tužiti arbitraži i tražiće da mu platimo najmanje milijardu evra, arbitraža će presuditi i moraćemo da platimo milijardu evra i platićemo, makar jeli korenje. Ako zamolimo Vladimira Putina da ne platimo, možda i ne platimo, pa možda i raskinemo ugovor, ali ćemo za to morati da poklonimo Rusima EPS slično kao NIS. Dakle, umesto da ako ga prodajemo prodamo 51% za 15 milijardi evra, prodaćemo 70% za 2,5 milijardi evra.

Dakle, nema potreba za zanošenjem ni glave, ni mozga. Ekonomska isplativost projekta nije ovde uopšte bitna. Ni nama kao građanima, ni vlastima koje su nas predstavljale i u naše ime zaključile ugovor. Bitno je da se što pre izgradi nešto veliko i lepo, a ko će od toga nešto zaraditi, to ovde uopšte nije bitno, nema nikakav efekat. Čak i da se neko koruptivno izugrađivao u ko zna koje faze i šeme projekta, to je potpuno irelevantna činjenica sa aspekta nekog opšteg interesa svih nas vlasnika Savskog amfiteatra. Svi mi smo potpisali ugovor sa AlAbarom i omogućili mu da stekne ekskluzivitet i monopol na SA. Kako kad nema naših potpisa na ugovoru? Pa lepo, tako što smo svi mi formirali jedno udružnje koje se zove država i odredili da imamo naše predstavnike u tom udruženju. I svake 4 godine mi našu vlast nad udruženjem prenosimo i poveravamo našem predstavniku da u naše ime upravlja nad nama, nad našom zajedničkom imovinom koju smo stekli tako što su naši preci živeli tako da sebi nisu kupovali gaće i umirali su za nas i za tu našu imovinu. I šta sad? Pa jel došao čovek sa maketom i rekao: evo ovo ćemo da izgradimo u SA? Jeste. Jel rekao: Evo doveo sam čoveka koji će to da izgradi? Jeste. Jel nas pitao: Jel hoćete to da se izgradi? Jeste. Šta smo mu mi odgovorili? Vrlo snažno, odlučno i primitivno: Da, hoćemo da se to izgradi. I šta je čovek uradio? Pa potpisao ugovor najbolje kako on ume i zna, koliko mu pamet i obrazovanje dozvoljavaju, da se to izgradi.

I šta mi sad hoćemo? Da se to raskine? Pa ne može da se raskine. Pa nije se AlAbar zavitlavao sa nama godinu i po dana, da bi mi sad rekli: e nećemo mi to ipak. Ne može tako. Odnosno može, ali mora da se plati milijardu evra minimum, a možda i koja stotina miliona evra više. Šta tu više nije jasno? Mi smo hteli da to bude tako. Da li je moguće da smo mi to uradili? Pa jeste. Kakve mi to sad pare hoćemo i kome su one uopšte važne? U svesti našeg ovlašćenog čoveka jeste da to treba da se izgradi, jer mi treba da mu se zahvalimo što je on to izgradio (ne omogućio da se izgradi, nego on s punom svešću želi da se kaže da je on to izgradio i pošto je detaljno proučio pitanje naše kolektivne svesti, on je shvatio da ćemo mi kada se to izgradi i reći da je on to izgradio,), te je on odlučio da vsoj naum sprovede u delo i mi ćemo mu se na kraju diviti i reći da je on to izgradio. Tako on u svojoj svesti postaje i graditelj, i ako nikada u životu ništa nije radio, niti izgradio. Mesto ovlašćenog lica koje dejstvuje u naše ime (i trebalo bi i za naš račun) očigledno omogućava i ostvarivanje određenih duhovnih sfera uzdizanja, jer u domenu kolektivnog sećanja, određeno lice postaje i graditelj i dobija verifikaciju i to javnu i potpunu, većinsku da je graditelj i stavralac, iako u suštini on nije ništa ni radio, ni izgradio. Zar to nije jedan izuzetan duhovni fenomen, vrhunska finta nedostižna nama običnim ljduima?

Zvuči vrlo tužno. I čudno, ali je tako. Beograd na vodi je naša realnost, naša budućnost, početak jedne nove epohe i jedna nova istorija. Da li je taj početak nove epohe ispravan i ekonomski isplativ, to je potpuno nebitno, kako to ne razumemo? U tome se treba složiti sa našim liderom. Beograd na vodi je kao kiša ili sunce za nas. Kao što zbog činjenice da smo Most na Adi, zbog prethodnog našeg predstavnika (koga smo takođe ogormnim arlaukom na to ovlastili) postavili i izgradili (pardon, on je mislio da ćemo reći da je on izgradio i govorili smo, dok novi predstavnik nije zabranio da se o tome tako govori, pa sad to govorimo sebi u bradu, da nas niko ne čuje) na mestu gde je, umesto da smo ga izgradili da spaja Čukaricu i Novi Beograd na kraju Bloka 45 i sa manje para, sada moramo da uložimo još milijradu evra i probijemo tunel ispod Topčidera da bi osmislili i privukli saobraćaj i omogućili većem broju automobila da koriste most koji smo izgradili, jer ova sadašnja trasa se koristi, ali je to kao da smo toliko most pravili za bicikliste, a ne za automobile.

Možda ćemo jednog dana shvatiti šta radimo. I postupićemo bolje. Sledeći put kad budemo gradili Beograd na vodi, verovatno nećemo napraviti greške koje smo napravili sada.
 
Jedina "pozitivna" stvar ovog ugovora je u tome što je RS u obavezi da izgradi svu potrebnu infrastrukturu i da U POTPUNOSTI I DO KRAJA REALIZUJE PROJEKTE KOJI SU DAVNO ZAPOČETI ILI KOJE SU PLANIRANI DA SE REALIZUJU i to brzo i efikasno kako se god zna i ume za 4GODINE I TRI MESECA,BEZ POMERANJA ROKOVA.

A ti projekti su završetak Prokopa i pristupnik saobraćajnica,obilaznica oko Beograda,Most kod Vinče,TPS zemun,Kijevo,kao i sva prateća infrastruktura do granica SA. Kako god to zvučalo MORAĆE DA SE MOBILIŠE sva gradjevinska operativa da se sve ovo realizuje jer smo sa vremenom u odnosu na obim poslova koji mora da se ostvari u popriličnom cajnotu.A za sve to poslove koje MORAMO DA ZAVRŠIMO SMO OBAVEZALI I ZACEMENTIRALI UGOVOROM, precizno i jasno kraj svih gore pomenutih radova je 31.12.2019g. :dil:

Pare? Ili novi krediti i nova zaduživanja ili povlačenja dela od preko 3 milijarde evra kredita koji su nam već odobreni i stoje jer nam "fale projekti".

Obaranje Ugovora,medjunarodna arbitraža,višegodišnji sudski proces? Ishod, pa znao bi se...manje bi nas koštalo da izgradimo svu prateću infrastrukturu,nego da platimo odštetu Arapinu.
 
Nije tacno da ugovor ne moze da se raskine sa manje od milijardu evra stete. Ni po jednoj medjunarodnoj normi, ne moze ni jedna vlast ni jedne drzave da potpise predaju zemljista bez ikakve naknade i da se to na arbitrazi racuna kao puj pike ne vazi.Arbitraza podrazumeva i pitanje, a koliko si ti alabar platio ovo zemljiste ,kad trazis odstetu milijardu evra? Nisi platio nista? Pa onda mozes da ga duvas , dobices naknadu troskova koje si imao i nesto malo pride i cao ,zdravo. Ali , ima jedna caka u ovome, ovo podrzumeva da se ugovor raskine sto pre, dakle pre nego sto bi alabar mogao da potegne argument na arbitrazi , da je sve ovo njega kostalo ne znam ni ja koliko, pa da krene da nadoknadjuje te troskove.
Setite se afere satelit, ni Izraelci nisu dobili onoliko para koliko su potpisali ugovor za bezvredne satelitske snimke, nego su posle 2 godine pregovarali sa nasim vlastima koju drugu opremu da nam isporuce . Nisu arbitraze bas tako , taknuto-maknuto,daleko od toga.
 
Kako mali perica zamislja potpisivanje i postovanje ugovora....

e moji drugari....

Ja pricah jos na pocetku cele price, da se sa Arapima - majstorima trgovine ne zaje*******ava!
 
laki72":1vvtj6he je napisao(la):
Kako mali perica zamislja potpisivanje i postovanje ugovora....

e moji drugari....

Ja pricah jos na pocetku cele price, da se sa Arapima - majstorima trgovine ne zaje*******ava!

Izvini sto sam gup i sto sam pomislio da nije potrebno da naglasavam da je nemoguce u 5 recenica ici u sitna crevca teme arbitraze,ali vidim da pamtnjakovicima kao sto si ti , to treba nagasiti.
 
Po kom osnovu bismo morali da isplatimo milijardu ili cak i vise od toga ? Steta je umanjenje necije imovine ili sprecavanje njenog uvecanja, kao i nanosenje drugome fizickog ili psihickog bola ili straha . Ako izuzmemo iz definicije stete nematerijalnu stetu, ostaje nam materijalna steta, a ona se moze javiti u vidu direktne stete i u vidu izgubljene dobiti . Direktnu stetu bi u slucaju BNV za Arapina predstavljala visina ulozenih sredstava, a ona je do do sada zanemarljiva . Sto se izgubljene dobiti tice, na osnovu kojih parametara bi se ona mogla precizno izracunati ? Poredjenjem sa slicnim projektima, zavrsenim na drugim lokacijama u svetu, pritom orocenim na trideset godina ? Skolski primer paralelnog postojanja direktne stete i izmakle dobiti jeste slucaj ostecenja taksi vozila koje je skrivilo neko lice . To lice taksisti osim naknade troskova reparacije vozila duguje i onu dobit koju bi taksista ostvario za vreme koje je potrebno da se vozilo popravi, a da je bio u stanju da obavlja svoju delatnost i da se nezgoda nije ni dogodila . Izracunavanje visine izmakle dobiti oslanjalo bi se na redovan tok stvari vezan za poslovanje pomenutog taksiste tako sto bi se proverama kod nadleznih organa utvrdilo koliku dobit je taksista ranije ostvarivao na mesecnom ili godisnjem nivou, pa bi se ona srazmerno umanjila da bi pokrila period tokom kojeg taksista nije mogao da obavlja svoju delatnost . Ukoliko to ne bi bilo moguce, uzimali bi se podaci o tome koja je prosecna dobit jednog taksiste za taj period i to u sredini u kojoj se nezgoda dogodila . Buduci da projekat poput BNV nikada ranije nije bio realizovan u Srbiji, a svakako ni u zemljama, a samim tim i trzistima uporedivim sa Srbijom, dolazi se do zakljucka da se ne moze govoriti o postojanju pouzdanog metoda utvrdjivanja izmakle dobiti . Ovo narocito zbog toga sto je projekat podlozan izmenama i sto se ne zna o kolikoj stambenoj i poslovnoj povrsini ce uopste i biti rec, pa samim tim ni o kojoj dobiti bi se moglo govoriti, a ne postoji ni jasno orocena obaveza investitora iz koje bi proizilazile konkretne stetne posledice po njega u slucaju neispunjenja ugovornih obaveza . Pritom, ako bi se uopste i moglo govoriti o izgubljenoj dobiti ona bi se umanjivala za 32% . Nepreciznost ugovora (u smislu nepostojanja cvrstih rokova i jos cvrscih sankcija) koja favorizuje interese investitora, u slucaju utvrdjivanja izmakle dobiti bi delovala u nasu korsit . Kada kazem MI mislim na Srbiju bez AV, jer su AV i Srbija pojmovi koji se medjusobno iskljucuju .
 
@Ivan NBG

AJD ovako
evo samo jedne od stavki koja nam ne ide u prilog.
Mogucnost da parcele na kojima ne gradi novovformirana firma prodaje na trzistu.
fantasticno po arapina zar ne?
eto njegovih 68% procenata od sigurnog profita.

Takodje, uzmi u obzir sve izjave nasih predstavnika vezanih za ovaj projekat.
ONI su ti koji su naglasavali spremnost Abara da investira `ogromnu lovu, oni su ti koji su mahali sa milijardama.
Znas kako, kada nesto izrekne gradonacelnik, ili premijer jedne zemlje, to ima mnogo vecu tezinu nego kada to kaze obican gradjanin.

Takodje u nematerijalnu stetu bi sigurno uvrstili i narusen ugled, pa `projektovanje` (izradu makete ;) )...

Mozda Belka preteruje sa pricom o milijardu EUR, ali ja sam siguran da ovo nebi proslo bar bez pola tog iznosa, ako bi doslo do jednostranog raskida.

nasa jedina sansa je da sam odustane!
U tome bi mu trebalo pomoci, ali strogo voditi racuna da se legalno ostane u okvirima dozvoljenog.

P. S
Ajd da raskinemo onda prodaju NIS-a i prava na eksploataciju nafte, kada je to tako jednostavno.
Juzni tok je pukao, pa smo se eto kao dosetili da nam je ova kompanija i trziste koje smo ustupili otislo u bescenje?!

Ne, ne... ne ide to tako lako i jednostavno...
 
Bez brige, dug je to period 30 godina...

Ovi koji su danas potpisali ugovor i koji su verovatno i u vlasnickoj strukturi zajednickog preduzeca narednih par godina ubirace kajmak od BnV i dodatno zaduzivati zemlju, a mozda cak i duze, ima jos lufta.

A onda ce doci neki novi klinci, otkrice da je kasa prazna a drzava prezaduzena, a mora i ugovor o BnV da se ispostuje. I sta ce onda? Da raskinu ugovor? nama potrebe, samo ce ga malo preurediti i zaposliti one koji su ga sklopili da ga i izvrse.

Bicemo siromasni i zaduzeni, ali cemo imati to zadovoljstvo da svako jutro gledamo uzivo prenos kako Aleksandar Vucic, Dragan Djilas i drugari otkrivaju cemu lopate zapravo sluze kopajuci temelje u Savskom amfiteatru.

6a00e54f8d09138833017c33e08fbb970b-800wi


Bice to nova srpska izreka: "Lopata je iz raja izasla"
 
Kad je poštovanje ugovora u pitanju država uvek ima više mogućnosti na raspolaganju od neke firme. Ni uz najveće napore nije moguća sastaviti ugovor tako da on potpuno štiti od pomalo "kreativnih" tumačenja tog ugovora, a upravo države imaju najviše mogućnosti u toj sferi. Ako je zbog arbitraže nemoguće izvrdati precizno definisane stavke, uvek ima mnogo onih koje nisu formulisane dovoljno precizno. Neka je to beskrajno odugovlačenje, a nekada stavljanje svih mogućih formalnih prepreka na put realizovanja pojedinih stavki ugovora. Negde u ugovoru eksplicitno piše samo "best eforts", što je podložno raznim tumačenjima. Takođe, ako ugovor mi ne možemo lako raskinuti, može Abar. Dovoljno je dakle stvoriti uslove da on sam to poželi da uradi. Jer ugovorom nije definisan minimalni očekivani profit. Država se može ponašati tako da svojim delovanjem minimizuje očekivani profit partnera ili vreme njegove realizacije. Može da radi beskrajno sporo sve što od nje zavisi, gde god se sa tim može izvući. Može da raznim akcijama unosi sumnju u budućnost projekta, odnosno nejasnoće u to šta će biti oko stana koga ljudi kupuju. Političke partije opozicije mogu odmah da javno saopšte da će one po osvajanju vlasti učiniti sve da stopiraju i preispitaju po nas nepovoljne aspekte projekta, što će vrlo nepovoljno delovati na prodaju i profit. A, pošto je dalja gradnja zavisna od profita, jer keša nema, time se i ona usporava, i tako minimizuje naša šteta. Projekat u međunarodnoj štampi može dobiti epitet kontraverznog i problematičnog, što odbija strane investitore. Ko će kupiti stan ako sledećih 30 godina treba da živi na stopiranom gradilištu dok traju beskrajni sudski procesi i razna natezanja. Na kraju, na neke stvari imamo pravo veta u skupštini društva, pa država uvek može donekle da sabotira noramalan rad zajedničkog društva. Država, ako to želi, može da uradi mnogo stvari. Mada Abar po ugovoru može da se izvuče iz mnogih, ipak, cena stalnog odugovlačenja, lošeg poslovanja i gubljenja međunarodnog poslovnog ugleda može po njega postati toliko velika da on sam poželi nagodbu. Tako ćemo sigurno izgubiti nešto para, ali bi to moglo biti daleko manje nego ako se ljudi predaju beznađu, kao što Belka savetuje.
 
Naravno da raskidanje ugovora ne može da bude samo sebi cilj, već samo ako hladna ekonomska računica kaže da održavanje ugovora košta više nego njegovo raskidanje (a takva računica nije baš jednostavna, pogotovo ako ne raspolažemo svim podacima).

Naravno, pored direktne odštete, uvek postoje i indirektni troškovi, troškovi sudskog procesa a najskuplje je vreme, vreme izgubljeno u procesu, tipa da godinama niko ne može da gradi u Amfiteatru, što je potencijalno čak i gore nego da Alabar tih godina gradi svojom dinamikom (ili ne gradi).
Ali svakako najveća šteta je politička, odnosno gubitak kredibiliteta države ili vlade koja je ugovor potpisala, pa sutradan hipotetički shvatila da je ugovor štetan. Samo to je ono što raskid isključuje kao realnu opciju - jer sasvim je uobičajeno da vlast plati ekonomsku cenu čega god, neverovatno je da plate političku cenu ako ne moraju.

Prisetimo se kako je aktuelna vlast pristupila problematici štetnog ugovora: za njih je abominacija štetnog ugovora bio BusPlus, pa su pretili raskidom, pa investitor kao fol zauzeo tvrd stav, čvrsto pokriven ugovorom i kao ne može država da ucenjuje kao fol turskog investitora. Na kraju nova vlast polizala sve što je rekla na temu raskida, ali konačno su ipak izmenili aranžman: našli su modus kako da se uštedama smanji procenat koji budžet izdvaja za Busplus operatera, ali tako da se ne ugrozi njegova profitna stopa (mada dobar deo tih ušteda za grad, prebacivanja fiksnog harača u varijabilu, u kranjoj instanci znači da grad plaća na mostu umesto na ćupriji). Drugo što su uradili, pokušali su da koliko-toliko unaprede sistem (bolje zoniranje, vremenske karte) tako da taj sistem koji se čvrsto nakačio na gradsku sisu ipak više pruža zauzvrat u tehnološkom i upotrebnom pogledu. A ove koji su ih prvobitno doveli da zajašu, godinama je mrzelo da i toliko sprovedu (a trebalo je samo unaprediti tarifnu politiku što je ionako ingerencija gradske vlasti, dok je sama tehnička realizacija trivijalna). Uglavnom, dve garniture su mnogo pljuvale jedna na drugu, a tračevi kruže da je sve to zapravo jedna ista ekipa.

Sad u slučaju Alabara, pod hipotetičkom pretpostavkom da na vlast dođe neka garnitura koja ne bi bila opterećena političkom cenom raskida, možda bi i mogla da pokuša nešto s njim da ispregovara. Tipa, neka mu parcele 13 i 14 da ostvari projektovani profit srazmerno budžetiranom kapitalu za fazu 1, na teret državnog udela ako treba. Ostalo da bude slobodno za izlazak na tržište, pošto je preveliki zalogaj za Alabarov poslovni model da kapitalom za 1-2 parcele realizuje ceo grad na period od 30 godina.

Ono što najviše boli u celoj priči je nejednakost ugovora u pogledu investicione obaveze: država je obavezna da u roku od 4 godine izmesti kompletno autobusko i železničko čvorište, Alabar ima 20 godina da na mestu izmeštenog nešto izgradi. Jasno je da je državi potrebno veće kapitalno ulaganje u kraćem vremenskom periodu, a za manjinski udeo u celoj operaciji. Slaba je uteha što država i ovako i onako treba u tu infrastrukturu da uloži, jer jedno je kada država ulaže svojim tempom u skladu sa ekonomskim mogućnostima, a drugo je kada ulaže na brzinu i zadužuje se, radi profita svog starijeg privatnog partnera.

Naravno, vlast se uzda u to da se Alabar neće držati ugovora kao pijan plota i da se neće mnogo ljutiti ako izmeštanje infrastrukture ne bude gotovo do 2019 (kao što nijedan infrastrukturni projekat u Srbiji uopšte ne može biti gotov na vreme), zašto bi se jedio dok god ima slobodnih parcela u amfiteatru koje već čekaju na njega (a biće ih još dugo ako Alabar bude radio na ovom nivou obrtnog kapitala). Ne sumnjam da još dugo godina može opstajati jedan solidan nivo uzajamnog razumevanja među partnerima, ali kad dođe 2019. godina a mi nismo iselili svoju buđavu infrastrukturu, onda nas Alabar drži u šaci jer tada smo u tehničkom kršenju svoje ugovorne obaveze. Može on i dalje imati "razumevanja", ali samo dok ćutimo, trpimo i ne talasamo. To bi bio argument da se u raskidanje ugovora krene manje-više odmah, pre nego što Srbija ne uknjiži par direktnih neispunjenja ugovornih obbaveza, e onda bi stvarno bila u problemu na arbitraži.

Drugo, sad kad je krenula gradnja BW Residences, kako će tu država sa svojim obavezama? Infrastrukturno opremanje mogu nešto da izošljare za male pare, da odlažu kapitalno rešavanje infrastrukture u Amfiteatru što duže mogu, nek se kače nove zgrade na Hercegovačku ulicu dok sve ne prsne. A kako ćemo za produžetak promenade ispred blokova 13 i 14? Sadašnja ulica prelazi u privatnu parcelu, buduća obala bukvalno visi u vazduhu. E tu već mora da se odreši kesa. Koliko para? Hoće li finansiranje biti po modelu Alabar unapred kešira naših 30% od BW Residences za naše obaveze, sa sve zateznom kamatom? Stalno ponavljam, sve će biti jasno kad ugledamo budžet grada i gradskih direkcija za 2016. godinu. Tada će se videti imamo li su čim da izađemo pred Alabara, ili smo potpuno gologuzi upali u celu priču. Onda će se plastičnije videti hoće li cela priča funkcionisati po principu da nam Alabar sav budući profit naše strane avansno isplaćuje u formi kreditiranja naše ugovorne obaveze.

Sve to bi imalo smisla ako bismo njegovim kreditom makar izmestili autobuski i železnički čvor, a on se naplatio iz Beograda na vodi. Ali on nigde nije obavezan da nam daje kreditnu liniju tolikog obima (na kraju krajeva, to višestruko prevazilazi njegov obrtni kapital u zajedničkom preduzeću) i pre će biti da ćemo se kod njega zaduživati samo za infrastrukturno opremanje njega, a za autobusku i železničku se zaduživati iz trećih izvora.

Eto, zato pitam koliko će da košta samo infrastrukturno opremanje parcele 13/14 i dizanje nove obaloutvrde ispred ovih parcela, pa još da dodamo proporcionalno učešće površine prve faze BNV-a u ceni izmeštanja saobraćajne infrastrukture, pa da uporedimo da li je to manje ili više od projektovanog profita države za BW Residences. Onda iz toga sledi pitanje da li je jeftinije raskinuti/revidirati ili održavati ugovor sa Alabarom. Ne mogu da verujem da taj raskid košta milijarde para, košta samo milijarde političkog ugleda, a to je već neekonomska kategorija koja nas apolitične ne bi trebalo preterano da interesuje.
 
Samo da prvo, pre tehnikalija oko ugovora, raskida, pa čak i novca, razjasnimo zaista elementarne prioritete, da se ne bi gubili vreme u nebitnom. Po meni, mora se poći od toga šta Beogradu fali, i od činjenice da je ovo apsolutno jedino preostalo mesto gde Beograd ima šansu da dobije infrastukturu, objekte, sadržaje, pa ako hoćete čak i imidž, koji su mu neophodni da bi sebe kompletirao, modernizovao, i predstavio kao grad koji ima šta da traži u međunarodnoj ponudi gradova. Treba shvatiti da je na kocki čitava budućnost Beograda. On će ili vrlo brzo biti najbolji za biznis i imati najbolji kvalitet života, ili će mu primat oteti okolni gradovi, Zagreb, Budimpešta, itd. Grad u tom pogledu ne može biti dovoljno kvalitetan i konkurentan ako se dobro ne reši centar grada. I zbog saobraćaja, ali i zbog svih drugih objekata, infrastrukture ili institucija koje se očekuju u centru grada. Ako pustimo da centar grada polako atrofira, čitavu celinu ne može izvući Novi Beograd niti nova obodna naselja.

Ako će nam u budućnosti biti potreban novi veliki most preko Save, a hoće, onda ga MORAMO napraviti. Ako nam bude trebao metro, a MORAMO ga imati, onda se MORA naći mesta i za njega. Gradu nadalje trebaju neke institucije i zgrade koje su sada razbacane, a morale bi se skupiti na jedno mesto zbog efikasnisti rada. Recimo neki "user oriented" delovi gradske administracije koji bi se mogli objediniti u jednu zgradu. Treba nam prostran i veliki pešački trg u centru grada koji bi mogao služiti kao "srce grada", fokusna mentalna tačka koja socijalno i psihološki, ali u fizičkom prostoru, predstavlja moderno urbano središte Beograda. Treba nam dovoljno prostrana pešačka veza Kalemegdana i Ade Ciganlije uz obalu reke. Ne treba nam uski pristupni put do izloga ispred privatne prodavnice na obali reke, što je jedino što se na 10 metara može smestiti, već prostrani javni obalski pojas koji urbano tkivo postepeno "uliva u reku", koji nas dakle fizički vezuje sa njom, gde se grad otvara ka vodi, a ne pravi betonsku ogradu oko nje. Treba nam neki veliki nacionalni kulturni centar, sa prostranim salama za priredbe i uvek nove, moderne izložbene postavke, nešto što građanima istovremeno daje zabavu i znanje, ali i nacionalni, kulturni i istorijski identitet, osećaj pripadnosti (kao što imaju Pariz ili London, ali u manjim razmerama, naravno). Treba da rešimo saobraćaj kroz centar grada i povezivanje ovog prostora sa okolinom. Da predvidimo mesta za tunele i ulice koje vode ka njima...

Ja zaista ne znam kako se sve ovo može pretvoriti u novac, pa da kažemo: Sve to vredi X dinara, pa ako je šteta od raskidanja ugovora veća od X, hajde da pustimo da se ugovor realizuje takav kakav je. U ovako fundamentalnim urbanističkim dopunama Beogradu leži izvesnost da će on imati neke realne komparativne prednosti u odnosu na konkurenciju i bar neke šanse na relativno sigurnu budućnost. A to se ne može kvanitifikovati i izračunati. U pitanju su početne, bazične stvari, takoreći neophodna infrastruktura jednog modernog grada, a ovo je poslednji prostor u centru gde sve one mogu da stanu. Ako ugovor to ne omogućuje, onda ga treba što bezboljnije raskinuti, ali se MORA raskinuti (ili bar ponovo pregovarati). Tako će na duge staze sigurno će biti jeftinije, ma koliko da to raskidanje sada koštalo. Vi ne možete most, saobraćaj, ili pešački koridor pored reke zameniti novcem, pa ma koliko ga "uštedeli". To su babe i žabe, neuporedivo. Ako za most više nema mesta, onda nema mesta, i to je kraj. Džabe vam novac, on robu neće prebaciti preko reke. Slično i za sve druge stvari koje sam nabrojao i mnoge koje nisam. Nemojete kalkulisati sa osnovnim stvarima.
 
Kako vreme bude prolazilo, opcija raskida ugovora ce biti sve skuplja i nepovoljnija . To nije sporno . Drugo je pitanje da li svi mi koji se ovom projektu protivimo, protivimo iz istih ili makar slicnih razloga . Nacela na kojima pociva jedno drustvo ne mogu da se izrazavaju novcano . Ako su ona grubo pogazena nijedna cena koja bi se platila za njihovo ponovo uspostavljanje nije previsoka . Setite se Prvog svetskog rata svaki put kada uzmete digitron u ruke . Meni kategorije poput medjunarodnog poslovnog ugleda drzave ne znace nista, jer me tapsanje po ramenu koje dobijamo od belosvetskog poslovnog olosa ni malo ne fascinira . Znam sta za njih znace pojmovi poput atraktivne destinacije za ulaganja i znam koju cenu za to placa stanovnistvo tako okarakterisanih drzava . Daleko im lepa kuca, a onima koji nas ubedjuju da ne postoji alternativa zelim da se res peku u najcrnjem paklu .

Dopada mi se ideja o uticaju na investitora koji bi vrsila drzava, a koji bi imao za cilj njegovo povlacenje iz posla . No, za to je potrebno ispunjenje dva uslova . Prvi je promena vlasti i dolazak na vlast onih koji bi po svaku nastojali cenu da drzavu izvuku iz ovog projekta, a to bi podrazumevalo i da budu nezainteresovani za eventualnu licnu korist koju poslovanje sa arapinom ocigledno donosi . Drugi je utvrdjivanje makar osnova sumnje da je ucinjeno neko krivicno delo, a koje bi se makar i posredno moglo dovesti u vezu sa Arapinom . Zapravo ova dva uslova i ne moraju da zavise jedan od drugog . Promena vlasti i izlazak drzave iz projekta ne mora da bude pracena pokretanjem krivicnog postupka . Postoji mogucnost, krajnje zanemarljiva doduse, da u vezi aranzmana sa Arapinom nije ucinjeno nijedno krivicno delo, vec da su nosioci najvisih drzavnih funkcija postupali iz najdubljeg uverenja da cine ispravnu stvar . U tom slucaju adresa nije sud, vec Palmoticeva . Moje pitanje odnosilo se na hipoteticku situaciju momentalnog ili makar skorog raskida ugovora od strane drzave Srbije . Kako bi se u tom slucaju utvrdila izmakla dobit Arapina ? U vezi kojih i kolikih objekata, u vezi kojih tacno odredjenih parcela sa iole predvidivom cenom u ovom trenutku ? BW Residences ? Mozda, pod pretpostavkom uzimanja kao izvesne, prodaje svih stanova po odredjenoj ceni . Dug je put do milijarde . Dakle, moje pitanje je sledece - kako bi se, a pod pretpostavkom da se npr. sutra raskine ugovor, mogla PRECIZNO izracunati izmakla dobit crnog Arapina ?

Inace, "best eforts" upucuje na zakljucak da se radi o obligaciji sredstva a ne o obligaciji cilja . To nije zanemarljiva razlika . Razlicit je rezim odgovornosti .

Do ugleda investitora mi je stalo koliko i do ugleda Horhea Garbahose u duelu sa Teodosicem . Njemu i njegovom emiratu zelim sudbinu mnogo goru od one koju je Bog namenio graditeljima vavilonske kule .

Pristanak zrtve iskljucuje postojanje silovanja . Ako im ovo prodje, proci ce i mnogo gore stvari .
 
... naprimer, pretvaranje čitavog Donjeg Kalemegdana u klasičnu gradsku urbanu četvrt? Zahin kompleks ka Dunavu, novi projekat "Oblak" na okretnici, a Dušanov grad između. Pa lepo sve to spojimo. Tako imamo još jedan Beograd na Vodi (pošto ovaj očigledno uspeva), jedino što zgrade tržnog centra i prodavnica spolja potsećaju na nešto Staro Srpsko, a sve zajedno se zove po nečemu iz nacionalne istorije. Naprimer Grad Svetog Save, ili nešto slično. Tako lepo prodamo celo Ušće. Ali samo ako upropaste park, tj zaista nešto izgrade. Inače je u zakupu na 99 godina, kao kazna za neprirodnu bolećivost prema prirodi u centru grada. Kako vam zvuči taj plan? Genijalno, jel da? :bash:
 
Dve zanimljive vesti. Čuo sam od radnika da su pronađene i izvađene dve bombe.

Druga stvar je razjašnjenje jedne male misterije koja mi nije bila jasna. Vidite ova dva delimično pobodena stuba, izvan platforme.

IMG_0039c_resize.jpg


Međutim posle otvaranja promenade ispostavlo se da ovih stubova više nema. Mali pogled ispod platforme pokazuje da, umesto da ih izvade, ladno su ih odsekli, pa ostavili ispod površine vode. Nivo vode je sada nešto manji, pa se to lepo vidi.

IMG_1515_resize.jpg

IMG_1562_resize.jpg


Čuo sam da je razlog ove nagle promene planova to što su ovde pronašli veliki (metalni) potonuli brod, pa stubove nije bilo moguće zabosti kroz njega. Čovek tvrdi da stručnjaci sada razmišljaju šta dalje da rade. To bi značio da je pristan i dalje u igri. Bilo bi lepo saznati nešto više o ovome.
 
stanislaw":1zoss9sk je napisao(la):
Nikada do sada na forumu nisam tebi replicirao, ali ova tema me je malo isprovocirala.
Pošto se deklarativno zalažeš za objektivnu diskusiju hladne glave i bez političke ostrašćenosti, evo kako ja to vidim:
И добијаш плус од мене због таквог психички нормалног приступа. :kk:

stanislaw":1zoss9sk je napisao(la):
E pa pitao bih tebe, koji ljubiš objektivnost i principijelnost bez obzira na stranačku pripadnost:
* Šta misliš da ne stoji u ovde postovanim primedbama Akademije arhitekture Srbije?
90% ствари стоји. Мастерплан је ђубре. Рекао сам то барем десетак пута.
Оно што је мени засметало код ААС и свих осталих стручних удружења јесте недоследност у спровођењу теорисјких ставова. Већину примедби коју су стручњаци изнели у случају овог пројекта они сами нису испоштовали. Док нису представљени ови планови за БнВ које је радио неко ко не зна ни где је Београд, овај напаћени град су наши стручњаци (исти ти који се као жале) упропаштавали деценијама.
Жао ми је што АСС, ДАБ и остали нису искрени, већ фрустрирани што нису они упослени. А резултат би био исти. У томе је суштина.
stanislaw":1zoss9sk je napisao(la):
* Da li imaš predstavu koliko je koštalo sve ovo do sada (milion za sređivanje Zadruge, Savanova sa pripadajućom promenadlom i Hercegovačkom ulicom, peljanje svog ovog krša iz Amfiteatra?
Слободна процена је - више десетина милиона евра
stanislaw":1zoss9sk je napisao(la):
* Šta misliš o ideji da se Alabaru ovog momenta predloži sporazumni raskid velikog posla,
Немам ништа против уколико је то правно исплативо. Да ли јесте или није, форум има правнике да нам објасне.
 
stf":2bsb92zn je napisao(la):
Слободна процена је - више десетина милиона евра

E, mene upravo ovo brine.
Silni milioni su spucani u godini kada nisam ni primetio da je budžet grada i gradskih direkcija opredeljivao nekakvu ozbiljnu stavku za pripremu Savskog amfiteatra. To onda navodi na bojazan da sve plaća ortak Alabar, pa se pribojavam da li iko na našoj strani uopšte ozbiljno analizira kakav cashflow nam je potreban da bismo ispunjavali svoje ugovorne obaveze i pratili Alabara. I pribojavam se da li u krajnjoj liniji ispada da ćemo Alabaru faktički prepustiti upravljanje gotovinom naše strane, u smislu da on našim budućim profitom finansira naše obaveze i izdatke. I da li neodgovornost naše strane može da ide dotle da nakon distribucije profita Alabaru ostanemo još i dužni (tu nas može spasiti jedino on sam ako proceni da smo previše nesposobni i nesolventni da bi rizikovao i finansirao nas iznad našeg učešća u dobiti).

S obzirom da Belgrade Waterfront jasno stavlja do znanja da je većinski privatno preduzeće čije su informacije poverljive i da nema govora o dostupnosti po osnovu javnog značaja, svu pažnju treba usmeriti na budžet grada i gradskih direkcija za narednu godinu. To će biti jedino opipljivo i proverljivo merilo da li naša strana zna šta radi u ovom poslovnom poduhvatu.
 
Svi mi smo potpisali ugovor sa AlAbarom i omogućili mu da stekne ekskluzivitet i monopol na SA. Kako kad nema naših potpisa na ugovoru? Pa lepo, tako što smo svi mi formirali jedno udružnje koje se zove država i odredili da imamo naše predstavnike u tom udruženju. I svake 4 godine mi našu vlast nad udruženjem prenosimo i poveravamo našem predstavniku da u naše ime upravlja nad nama, nad našom zajedničkom imovinom koju smo stekli tako što su naši preci živeli tako da sebi nisu kupovali gaće i umirali su za nas i za tu našu imovinu. I šta sad? Pa jel došao čovek sa maketom i rekao: evo ovo ćemo da izgradimo u SA? Jeste. Jel rekao: Evo doveo sam čoveka koji će to da izgradi? Jeste. Jel nas pitao: Jel hoćete to da se izgradi? Jeste. Šta smo mu mi odgovorili? Vrlo snažno, odlučno i primitivno: Da, hoćemo da se to izgradi. I šta je čovek uradio? Pa potpisao ugovor najbolje kako on ume i zna, koliko mu pamet i obrazovanje dozvoljavaju, da se to izgradi.

Bas tako! :mrgreen:

da li iko na našoj strani uopšte ozbiljno analizira kakav cashflow nam je potreban da bismo ispunjavali svoje ugovorne obaveze

Mora da presvetli AV zna to, par puta sam ga cuo kako sa punim razumevanjem izgovara tu cudnu rec - cashflow...
 
Ugovorom o BNV-u koliko se sećam nigde se ne pominje grad Beograd NEGO REPUBLIKA SRBIJA, koja je u obavezi da očisti SA i izgradi svu potrebnu infrastrukturu,a arapski investitor se obavezuje da će još obezbediti dodatni kredit od 130 miliona evra za potrebe BNV-a.

Primetio sam u diskusijama da niko nije pomenuo i KREDIT OD MILIJARDU DOLARA OD STRANE ARAPA.Šta znamo o tom kreditu, da li smo ga dobili od neke arapske banke,investicionog fonda, jednog čoveka ili grupe ljudi? Da li ti ljudi imaju bilo kakve bliske veze za El abarom ili ne? Šta znamo o tom kreditu? Da su pare na posebnom računu i da se još ne troše.Koja je namena tih para? Za šta će se trošiti,da li će se možda barem delom finansirati oni infrastrukturni projekti koje smo u obavezi da završimo za 4 godine itd.itd.?

Da bi Ugovor bio raskinut potrebno je da ga ponisti Ustavni Sud,odnosno da neka "nova(stara) vlast" tako odluči.Kada? U narednih nekoliko predizbornih godina kada ćemo imati brojna gradilišta širom grada? Završetak rada na Prokopu,izgradnja pristupnih saobraćajnica,pocetak radova na TPS zemun i kijevo,radovi na završetku obilaznice,početak radova na mostu kod Vince,izgradnja infrastrukture do granica SA,radovi na izgradnji 2 kule,početak gradnje W hotela,kule sa eksluzivnim hotelom,tržnog centra... i još mnogo toga, ima tu mnogo "predizbornih aduta" koje bi svaka vlast koristila u političkom marketingu.

Čak i da se raskine ugovor i da El Abar dobije neku odštetu šta bi ostalo ? Setite se onog tamo neuspelog projekta Eagle Hills-a gde od "mega projekta i mega makete" ostade samo prizemljusa sa El Abarovom kancelarijom.Da li su tu nekad neki drugi investitori nešto gradili i izgradili?
 
Da, ugovorna strana je strogo Republika Srbija a ne Beograd, ali opet je otvoreno pitanje koje od infrastrukturnih investicija će direktno plaćati Srbija, a koje će plaćati Beograd (eventualno transferom sredstava od Republike).
Ipak je totalno neuobičajena situacija da Republika plaća komunalno uređenje grada, slabo razumem kako je to sada pravno uobličeno leks specijalisom i ugovorom sa Alabarom. Da li ova eksteritorijalnost Savskog amfiteatra praktično znači da njegovo komunalno uređenje sada postaje nadležnost Republike, odnosno da Republika sad može samo da angažuje grad da komunalno oprema ovaj deo grada, za račun Republike?

Da li se zna ko pije a ko plaća po pitanju investicija u gradsku infrastrukturu (izmeštanje železničke infrastrukture mislim da je jasno da snosi Republika, jer je to republičko preduzeće, ali sve drugo, od autobuskih stanica preko obaloutvrde do komunalnog opremanja pojedinačnih parcela, nemam prestavu da li plaća grad, ili republika, ili grad republičkim parama).

Kao što kažeš, dobra je stvar što postoji šansa da se pokrenu silni nabrojani infrastrukturni projekti, a loša strana je što nas na kraju te balade možda čeka tehnički bankrot ili dužničko ropstvo po grčkom scenariju, kada nekontrolisano zaduživanje u svrhu "unosnog biznisa sa Alabarom" kao i u druge svrhe dođe na naplatu.

Takođe razumem ono što mnogi naglašavaju, ako Alabar ode - dobre su šanse da Amfiteatar zaista ostane potpuno neizgrađen (osim ako baš spustimo kriterijume pa pustimo izgradnju u režiji domaćih dunđera, na nivou malo spratnije Kaluđerice).
Da li je to dobro ili loše, da iza Alabara ostane pustoš i rupa napunjena podzemnom vodom - pa zavisi. Ako postoje iole realne šanse da država u narednih 20 godina povrati sve uloženo u oslobađanje Savskog amfiteatra, neka se radi. Ako postoji opasnost da kroz 20 godina imamo samo povećanje neto zaduženja zbog svih investicija u infrastrukturu i njeno izmeštanje, daj da odmah batalimo i nadamo se da će arbitraža biti blaga.

Onaj osećaj kad počinješ temeljito da shvataš da sve ovo ne samo što je naopako, nego da ne može ni da se popravi, nego smo prinuđeni da na naopakim osnovama teramo dalje.
 
Нема шта да се "слободно процењује". Уговорени трошкови експроприације и рашчишћавања терена су 130 милиона евра и за то су квислинзи у наше име и преко наших леђа подигли кредит од 130 милиона евра.
 
Nisam nimalo preterao kada sam rekao da ćemo u slučaju raskida ugovora morati da platimo milijardu evra. To je najmanje što ćemo morati da platimo, ukoliko bi ga raskinuli sada. kasnije za recimo 10 godina, to bi glat mogle biti i 2 do 3 milijarde evra. AlAbar već sad može da donese stotine ugovora sa stotinama banaka, gde je podigao kredite za gradnju Bnv i opteretio neku svoju drugu imovinu tim kreditima. To je oko direktne materijalne štete, pa plus izmakla dobit. Sve ovo što će sad raditi, gde će naduvanim fakturama izvlačiti pare iz privrednog društva BW, tako će na arbitraži dokazivati da sve te usluge mogu u njegovoj režiji pri savesnom poslovanju u najboljem interesu društva, da koštaju recimo 20 puta manje. Pa puta 20 godina izgubljene dobiti. Ali to je manje bitno, zato i ne analiziram svaku pravnu tezu koju je izneo IvanNBG, koji je dragoceni novi član foruma.

Neshavtljivo mi je nešto drugo. Arbitraža je sudska formacija dogovornog karaktera. Ovde je reč o stranoj arbitraži. Pred našim očima se zadnjih 20 godina odvijaju razni oblici međunarodnog pravosuđa. I mi to gledamo (da ne komentarišem sad kako se usput odnosimo sa nipodaštavanjem našeg pravničkog obrazovanja i glorifikacijom stranog) i komentarišemo šta bi bilo na arbitraži. Stranoj arbitraži. To je neverovatno. Srbija ni na kojoj arbitraži stranoj nema nikakve šanse. A kod ovakvih ugovora, odlazak na arbitražu je čist suicid. Ponavljam suicid, ludilo. Ugovor se ne sme raskidati nikako, već se mora pokusati arlauk. Valjda ćemo jednog dana naučiti da ne valja arlaukati. Da je svako arlaukanje za nas kao narod pogubno. Mnogo je bolje da ćutimo i trpimo, nego da arlaučemo, jer kad god smo to uradili, prošli smo kao bosi po trnju.
 
Vrh