Šta je novo?

Marina "Dorćol" - (Stambeni kompleks)

Šta fali ovakvoj obali? Umesto "šume" koju ja nisam ni tražio. Samo da je stvarno uz reku i sa otvorenim vidicima na nju, a ne na mestu gde tvrđavu treba rekonstruisati, ili da je samo providni alibi da nam se oduzme obala reke pošto "dobijate linijski park" (ali u unutrašnjosti, koji uglavnom NIJE pored vode). Šta je lepše i korisnije za VEĆINU?

Niz Kafana-Kockarnica-Banka tik pored vode, ili ovo? Uzevši u obzir da isti niz Kafana-Kockarnica-Banka i dalje bez problema može biti odmah iza ovoga, ako je baš to ono što mislite da vam pored reke treba.

linijski-park-celina02-01.jpg

linijski-park-celina06-04.jpg

linijski-park-celina04-03.jpg
 
Зар двеста километара овога?
Нико не спори да делови обале треба да изгледају овако. Међутим, инсистирати да читава обала изгледа овако, а да град на обалама двеју река треба да се шири до Степојевца да бисмо имали двеста километара Дизниленда, само без рингишпила и шећерне вуне - то није урбанистички концепт.

То је одсуство урбанистичког концепта града на реци. То је одсуство поимања било каквог економског или практичног аспекта живота у граду, и одсуство идејности и храбрости за решавање било ког реалног проблема урбане организације.
 
Зар двеста километара овога?

Нико не спори да делови обале треба да изгледају овако. Међутим, инсистирати да читава обала изгледа овако, а да град на обалама двеју река треба да се шири до Степојевца да бисмо имали двеста километара Дизниленда, само без рингишпила и шећерне вуне - то није урбанистички концепт.

То је одсуство урбанистичког концепта града на реци. То је одсуство поимања било каквог економског или практичног аспекта живота у граду, и одсуство идејности и храбрости за решавање било ког реалног проблема урбане организације.

Nije dvesta kilometara nego su nažalost ostala samo DVA kilometra gde još nešto možemo da biramo. Od marine Dorćol do Panačevačkog mosta. Beograd na vodi je već zauzeo celu levu obalu Save i "uredio je" po ukusu investitora, oko tvrđave ne može jer su joj spoljni bedemi i bukvalno u Savi, a oko 25. maja je izgled obale takođe već fiksiran. Tako da su ostala još samo ta dva dva kilometra. Na Savi kule Beograda na vodi, na Ušću košnica K-distrikta, Beko nadgrađen staklenim zvonom do visine tvrđave, zatim stari soliteri 25. maja, sada još i ovo dalje niz Dunav. E pa što je mnogo, mnogo je. Treba li da OGRADIMO Stari grad zidom solitera sa svih strana, na samoj obali, pa će to ONDA biti "urbanističko"? Ovo što sam predložio je upravo onaj neophodni urbanistički komplement klasičnoj urbanoj matrici Starog grada. Poslednja šansa. Pričaš o "odustvu hrabrosti za rešavanje bilo kog realnog problema urbane organizacije" ? Naveo sam ti STVARNE probleme. Gde u Starom Gradu izvesti malo dete? U kafanu na obali? Gde u Starom gradu trčati posle 10 časova sedenja za računarom? Gde izaći sa drugom ili devojkom a da po hiljaditi put nije kafana? TO su problemi. Ili šta se bolje slaže sa arhitekturom i stilom Starog grada? Šta ga bolje dopunjava? Modreni soliteri ili niska zelena obala? Šta bolje izgleda sa reke? Šta ga više sakriva? Od kolikog je značaja da Teslin muzej kao buduća znamenitost od globalnog značaja dođe više do izražaja? Za koliko je procenata površina zelenila u Starom gradu manja od minimalno preporučene? Zar da sve obavežemo da ga sade na TERASI ? Da li je TO tvoje rešenje ili je to farsa? Itd, itd. Samo mi nemoj pričati o "urbanizmu" sa ovakvim projektom na ovakvom mestu.
 
Poslednja izmena:
Sad sam se setio na šta me potseća i projekat i ovakva reakcija. Na "Zahin projekat". Svi su se na Beobuildu polomili od divljenja kako Beograd najzad dobija nešto super moderno, "organsku arhitekturu", pa je bilo priče kako je pozicija zgrada opravdana jer su tu nekad bile neke vojne šupe pa je to "ipak urbani deo grada koji takav mora i da ostane", pa "isplativost" i urbana koncentracija sadržaja naspram "preterane raširenosti" itd, itd, ceo arsenal uobičajenih izgovora, da ne ponavljam par meseci priče. Onda je naravno ispalo da od Zahe nema ništa, ali nam je zato ostao K-Distrikt jer zbog nje nije od početka bilo dovoljno složnog protivljenja struke da se monstrum pravi tik pored tvrđave. Tako je i sada. Ovaj projekat jeste nov i originalan, pa ne bih imao ništa protiv da ga vidim negde drugde, ili čak i ovde ali samo malo dalje od obale i sa manje zgrada. Ali NE ovako kako se planira. I opet ste fascinirani spoljašnjošću i formom, ne gledajući primerenost lokacije za taj sadržaj, potrebe i ograničenja okruženja, skladnost čitave celine, istoriju, nemogućnost da stare ulice i saobraćajna infrastruktura primi drastično veći broj stanovnika što soliteri nose sa sobom (plus sve više i više prolaznih posetioca, tj milion turista za svega 9 meseci u 2023.), itd. Potpuno isto kao sa Zahom, pa donekle i sa pričom u počecima BNV-a. Iste nedokazane i apsurdne tvrdnje da "drugačije nije rentabilno", da je nagušće moguće pakovanje ljudi poslednji krik "urbanosti" i modernosti itd. Pa ćemo zato i zavšiti sa istim. Još jedan K-distrikt.
 
Prečesto se u diskusijama provlači termin "javni interes", ali quid est "javni interes" uopšte? Mislim da je polazna pretpostavka pogrešna - da je "javni interes" jasno definisana, čvrsta, homogena stvar. "Javni interes" je zapravo, dragi moji, kompromis i to zna svako ko je, primera radi, bio član bar jedne stanarske Viber grupe :D

Ukoliko jedan, i samo jedan pogled na svet postavimo na pijedestal "javnog interesa", onda se o demokratiji, ili građanskom društvu (ako ste baš gadljivi na ovu prvu reč) baš i ne može govoriti. Vrlina uređenog društva je u spremnosti da pomiri različite interese.

Te, konkretno na primeru "Marine Dorćol", cenim da "javni interes" nije ugrožen, jer deo građana voli da sedi u zelenilu kraj reke i kontemplira o smislu života, deo voli da se vaćari na klupi, deo voli da džogira, deo voli da baca frizbi keru, ali deo voli da žvaće plastičnu kašičicu kojom je upravo umutio previše šećera u svoj produženi espreso s mlekom dok lista svoj Fejsbuk fid, a deo voli da jede cezar salatu dok pijucka aperol.

Naravno, postoji neke opšpte stvari oko kojih u uređenim društvima postoji konsenzus da predstavljaju "javni interes", ali u tom smislu bi ga Marina Dorćol narušila samo kada bi na ulazu u svoj kompleks postavila bodljikavu žicu, rampu, i natpis: "Zabranjen ulaz crncima, Jevrejima i psima."

Koliko god se Zuma upinjao da dokaže svoju tezu o "otetim obalama", pozivam ostale forumaše ne da veruju meni, nego da jedan vikend odvoje i prošetaju se od Ade do Dorćola, ili Savskim kejom u novobeogradskim blokovima, ili od Gazele do Zemuna i neka sami procene koliko su to beogradske obale zapravo otetete, zabetonirana, i napadnute zgradama i kafanama.

Grad je dovoljno veliki, ima mesta za sve, uživajte malo u životu :)

PS Evo kako će izgledati ta preuska, oteta obala u Marini Dorćol:

 
Ovo gore je lepo ali je to ipak samo moderna ulica koja bi mogla biti bilo gde. Ništa ne govori da ste blizu reke. Reku ne koristite i ona ne doprinosi ništa. Ali zato ove zgrade na ovom mestu oduzimaju prostor za neko drugačije uređenje koje bi reku upotrebilo za nešto korisnije, što može biti samo pored nje. Dakle za još malo nečega što može biti bilo gde gubite nešto što je moglo biti samo ovde. Oni koji žele ono prvo nisu mnogo oštećeni jer to mogu imati i drugde, ali oni koji žele drugo jesu oštećeni mnogo više jer obala reke nema dovoljno za sve one koji žele ovo drugo. Dakle koristi i štete za dve grupe ljudi nisu jednako raspoređene. Drugi gube mnogo više od prvih. Zato ovo što pričam nije davanje veće težine željama jednih na račun isto tako vrednih želja drugih. Nego obična optimizacija korišćenja resursa. Matematika, a ne neopravdane preference ili neshvatanje arbitrarnosti ukusa. Kako da iz onoga što imate izvućete najveću korist. Ako imate vidikovac, nećete na njemu napraviti prodavnicu cipela. Veći je profit prodavati ulaznice za vidikovac nego baš tu prodavati cipele, ma koliko kupci cipela bili zadovoljni vidikom. To se zove optimizacija resursa. To je dakle jedna sasvim objektivna definicija javnog interesa koja nije subjektivna i ne podrazumeva da su želje jednih važnije od želja drugih. Zato možemo da je koristimo kao opšti princip ili pokazatelj "javnog interesa". Zna se zašto je sve ambijent reke pogodan, pa hajde da baš TO iskoristimo umesto da tu stavimo 10001. stambenu zgradu.
 
Poslednja izmena:
У Копенхагену су толико набили комерцијалне бедеме уз обалу и канале да су морали да подашчају водене токове

copenhagen-denmark-august-20-2021-aerial-drone-view-of-kalvebod-wave-a-wooden-promenade-at-the-harbour-waterfront-2RT1DXA.jpg


Зграде се и буквално надвијају над обалом а метафорички и над Зуминим замишљеним ла-ла светом састављеним искључиво из паркова на обалама меда и млека

modern-glass-buildings-along-the-waterfront-in-copenhagen-denmark.jpg
 
Realno Kopenhagen je primer da je Zuma u pravu, ovo odvratno izgleda, hladno sterilno i bezdusno. I posle ovde pricaju da je Beograd ruzan grad, a meni je bezbroj ljudi reklo da su odusevljeni koliko je Beograd pun parkova i zelen uopste. Nisu isli dalje od centra naravno ali opet to stoji.
 
U starim gradovima postoji čitav niz vlasničkih, regulacionih i drugih ograničenja, pa bez znanja čime su projektanti bili vezani i kakav su tačno zadatak imali ovakvi primeri ne znače puno. Bolje je gledati projekte uz reku gde je veća površina zemljišta slobodna, pošto je tu verovatnije da su projektanti bili slobodniji da ugrade savremena urbana shvatanja uloge prirode i upotrebe prirodnih prostora kao što su reke, a ne ona iz prošlih vekova. Reka kao centralni "krvotok" integrisane zelene zone oko nje (i životinje i biljke u dopunjujućoj međuzavisnosti, oprašivanje insektima, prirodno prečišćavanje gradske kišnice, povezani zeleni koridori zbog održivosti životnih ciklusa raznih malih životinja koje opslužuju biljke, itd), razuđen tok reke, bez mnogo pravih linija i oštro odsečenih obala, niz plićaka kao inkubatora živog sveta, čak i močvarni delovi ... I toga ima koliko hoćete. Da ne idem sad u teoriju, bilo bi previše. Ja ne predlažem da idemo baš tako daleko, ali samo da vidite koliko su klasični urbani ambijenti iz 19. i 20. veka daleko od savremenih shvatanja kad god postoji sloboda da se radi najbolje što je moguće. Zaista nije mnogo tražiti da se u Beogradu velike zgrade malo više odmaknu od reke da bi imali bar NEKU slobodu da u budućim decenijama klimatskih promena, beskrajnog mora turista i bitno više stanovnika, obalu uobličimo u skladu sa pravim sadašnjim i budućim zahtevima od nje. Ovih par metara uvek slobodne širine prolaza do kafane i prodavnice je i smešno i tragično.

Primer. Recimo, od svih gradova, tretman reke u Tirani:

cza_tnbrp_02.jpg



ili, Turska

KZL-1.jpg


River mile, Denver

River_Mile_Labeled_PlanCourtesy_Revesco_Properties_Inc.jpg


Dallas, Trinity River Project

6U7LUPL3IXYEC5YFPZL2JSWF6M.jpg


U Kini se čitavi novi gradovi prave samo na tim principima, itd.
 
Poslednja izmena:
Зума, ја не знам какве урбане изазове имају Денвер или Тирана, па не могу да судим о њиховим решењима. Београд има своје и јединствене изазове, који са овима вероватно нису упоредиви. Београд не вапи за зеленилом, вапи за урбаним континуитетом. Нема једне кључне тачке, духовне или институционалне, у Београду од које за мање од километар нећеш завршити на депонији, стоваришту или међу склепаним чатрљама. Забоди шестар где хоћеш - Народно позориште, Храм, Влада, Академија - за мање од километар улетећеш мећу трње, коров и псе луталице. А милионски град!

Тај проблем се не решава ни чекањем нити утопијском пејзажном архитектуром. Тај проблем се решава оживљавањем простора које укључује рушење и градњу и, да, наравно, пошто смо у Београду, кафане и коцкарнице, да смо у Амстердаму, биле би јавне куће и мотаонице џојнтова.

Ја овај и сличне пројекте посматрам првенствено кроз призму ткања континуираног градског ткива, савладавања изазова великог града кроз његову интеграцију - визуелну, идентитетну и функционалну, превазилажења матрице полураспалих, незаокружених и лоше повезаних целина. У том аспекту обећава.
 
To je lepo rečeno ali, bar po meni, postoji ozbiljan problem u takvom pristupu. Po tome što si napisao ispada da je tvoj temeljni kriterijum prevazilaženje postojećeg lošeg stanja. Pa je po tebi dobro sve što je bolje od ovoga sada.

A ja polazim od budućnosti, od "konačnog", poželjenog budućeg stanja koji ostvaruje sve potencijale neke lokacije, pa onda idem unazad, gledajući kako da što brže dođemo do jednog takvog "idealnog" (ali ipak realnog i ostvarljivog), stanja.

Dakle meni je odmah pred očima krajnji cilj, a tebi da bude bolje nego sada, da nema "deponija, stovarišta i sklepanih čatrlja".

Taj drugi pristup je problematičan zato što će nam razna tobože "prelazna" stanja ustvari onemogućiti da stignemo do onog konačnog i najboljeg stanja. Jer, na nesreću, razvoj grada nije niz sukcesivnih koraka na nekoj lokaciji koji se vremenom dopunjuju i konačno vode do najboljeg rešenja za tu lokaciju. Pa recimo, napravimo jednu zgradu koja prostor čini boljim nego što je bio, zatim je srušimo, pa na istom mestu napravimo nešto još bolje, pa onda srušimo i to, i tek u recimo trećem koraku dođemo do idealnog stanja (dakle do zgrade ili do uređenja prostora koje je idealno za neku gradsku lokaciju). Jer kad se na nekoj zapuštenoj ili praznoj lokaciji napravi novi objekat, on se više ne ruši jer je to isuviše skupo. Pa ako to što je napravljeno odmah NIJE najbolje što je na toj lokaciji trebalo napraviti, nego je samo bolje od "zmija, pacova, i narkomana", onda smo sebi i gradu učinili lošu uslugu. Ta lokacija nikada više neće postati ono što je trebala i morala biti. Niz takvih koraka postepeno UNIŠTAVA potencijal grada. Zadovoljavamo se malim i skromnim, samo da grad što brže bude nešto bolji od haosa ili praznih lokacija koje postoje sada. Mešutim to nije dovoljno. Konkurencija drugih gradova će nas pojesti. Beograd neće postati uspešan, privlačan grad za život i za biznis, a samo to može da nas spase.

Očigledni primeri su Beograd na vodi i K-distrikt. Da je umesto BNV-a u Savskom amfiteatru napravljeno ono što su urbanisti zamišljali da tu treba praviti (kompleks niskih kulturnih i admistrativnih zgrada kao i posebna obrada desne obale Save, možda jezero, marine itd), dobili bi veliki prostor koji nam fali, ljudi bi zaista "sišli na reku" a ne zgrade, sačuvali bi vidike na niz talasastih uzvišenja na padinama Savskog amfiteatra i dalje od njih, sa sve višim i višim zgradama što su dalje, koje polako idu ka vizuelnoj kulminaciji koju predstavlja vrh Avale u daljini. Ne bi postojao preklapajući zid ogromnih zgrada tik uz reku. Stari deo grada bi se video sa Novog Beograda, i Novi sa starog. Tada bi mogli završiti projekat Terazijske terase, imali bi vidik sa Terazija uz Savu desetinama kilometara u daljinu, pogled na Kalemegdan i Tvrđavu sa Senjaka i Topčidera, zaista sišli na desnu obalu reke koja gleda ka zalasku Sunca koji bi se onda do kraja video sa celog Savskog amfitetra, sa svih prozora i stanova i sa svih okolnih brda, zbog skupljih stanova sa boljim vidikom pospešili investicije i postepenu zamenu starih zgrada novim na svim padinama oko amfiteatra. Konačni rezultat je da smo dobili stanje koje jeste bolje nego što je bilo, ali koje je trajno onemogućilo sve ovo što sam nabrojao. Beograd je tako možda u nekom veoma bukvalnom i prizemnom smislu postao bolji nego što je bio, ali i siromašniji i lošiji u odnosu na ono što je MOGAO biti da se struka pitala.

Ili recimo K-distikt. Tu su bili neki prastari magacini. Sada je (recimo) bolje nego što je bilo, ali je zaklonjen vidik sa tvrđave na Dunav i pokvaran vidik na Donji Grad. Da je onaj najistureniji blok K-distrikta napravljen uz samu ulicu Tadeuša Košćuška kao što sam predlagao, taj prostor bi postao park kao i njegova okolina, pa bi se rekonstruisana tvrđava jednog dana ponovo videla i sa Save i sa Dunava. Beograd bi posle seobe zoološkog vrta i sečenja viška drveća sa Dunavske strane padine ponovo vratio u život svoj simbol, ono što se vidi na grbu Beograda:

Iznad ušća dve velike reke, brdo, i na njemu tvrđava.

I to je ono što bi se videlo sa svakog broda i na Savi i na Dunavu, isto onako kao što je oduvek bilo.

Pa da li su se ta dva kompromisa isplatila? Jesmo sredili ruglo i u Savskom amfiteatru i oko bivše fabrike Beko, ali smo zato zauvek izgubili deo Beograda kakav je on mogao biti, bitan deo njegove duše. Postao je i siromašniji i ružniji i sa manjim potencijalima za budućnost. To je užasna cena žurbe i kompromisa, odnosno tvog principa "daj samo da uklonimo deponije i da bude bolje nego što je sad".

Zbog toga bolje je da najvažnije lokacije duže vreme ostanu prazne, ružne i nikakve, neizgrađene, nego da se tu napravi nešto što će u velikoj meri protraćiti jedinstvene potencijale tako posebnih lokacija i zauvek blokirati bilo kakvu mogućnost da se tu napravi nešto zaista dobro, da Beograd na kraju postane sve ono što mu teorijski omogućuju ogromni prirodni potenciji grada na dve reke i na jednom ovako dobrom geografskom položaju.
 
Poslednja izmena:
Tražio sam stara rešenja za marinu i kacio na ovu temu da bi imali uporedni prikaz kroz vreme
Ovo zadnje sto ce da se gradi izgleda po meni prenatrpano kvadratima
Čak bi bolje bilo da su objekti par spratova visi a da ih je manje
Slazem se sa @Homer Jay da je javni interese kompromis.Ali me zanima kako on vidi a i @Delija to što predhodni projekt nije realizovan gdje nije moglo da se dobije povećanje kvadrata koje je investitor tražio i sto ga je grad zamlacivo za prilaz da bi grad oduzeo lokaciju i onda novom investitoru uradio sav plezir koji predhodnom nije
 
Нећеш имати разлога да их губиш: изводи га озбиљан инвеститор из озбиљног града, са озбиљним архитектом, према озбиљно добром плану.

Уопште не слути на нешто лоше.

Jel ovo ironicno?
Ovaj investitor je u Beogradu izveo slovima i brojevima jednu (1) zgradu u Puskinovoj ulici u koju je uveo grejanje toplotnim pumpama proizovdjaca koji nema servisera u Srbiji i ostavio stanare na milost i nemilost :)
Od drugih ozbiljnih projekata se izdvaja kupovina Avala filma i neuspeli pokusaj urbanizovanja Kosutnjaka ispod zita, kao i suvlasnicki udeo u kafani Gvozdjara zajedno sa onim Folicem bivsim gradskim arhitektom. Ovo objasnjava i sto imaju sav plezir koji nije imao prethodni izvodjac.

Prosto sve puca od ozbiljnosti, i ja cu isto kao i Beki da se zavalim i uzivam.
 
Морам и ја да додам (односно поновим, јер сам пре пар година то већ истицао). Себре је (некима) познат и као увозник неких чешких врста пива у Србију. Мој омиљени Козел су довели на тржиште још одавно. Можда неко зна да у Чешкој постоје 3 квалитета пива (12%, 11% и 10% екстракта), и на полицама су јасно раздвојени. У почетку је Козел у Србији имао 12%, што је и писало на амбалажи, да би већ после годину или две (како се то неретко на тржишту и ради), увели слабији квалитет на мала врата, a проценат екстракта се више не наводи на амбалажи, али искусном пивопији није могао да промакне тај пад квалитета, онако успут пропраћен растом цене.
 
Poslednja izmena:
Jel ovo ironicno?
Ovaj investitor je u Beogradu izveo slovima i brojevima jednu (1) zgradu u Puskinovoj ulici u koju je uveo grejanje toplotnim pumpama proizovdjaca koji nema servisera u Srbiji i ostavio stanare na milost i nemilost :)
Od drugih ozbiljnih projekata se izdvaja kupovina Avala filma i neuspeli pokusaj urbanizovanja Kosutnjaka ispod zita, kao i suvlasnicki udeo u kafani Gvozdjara zajedno sa onim Folicem bivsim gradskim arhitektom. Ovo objasnjava i sto imaju sav plezir koji nije imao prethodni izvodjac.

Prosto sve puca od ozbiljnosti, i ja cu isto kao i Beki da se zavalim i uzivam.
Није иронично, у Чешкој су изузетно озбиљни.
 
Pa to ti je kao npr. Nutela za zapadna tržišta i za sirotilju itd.
A cene svetske...
 
Tražio sam stara rešenja za marinu i kacio na ovu temu da bi imali uporedni prikaz kroz vreme
Ovo zadnje sto ce da se gradi izgleda po meni prenatrpano kvadratima
Čak bi bolje bilo da su objekti par spratova visi a da ih je manje
Slazem se sa @Homer Jay da je javni interese kompromis.Ali me zanima kako on vidi a i @Delija to što predhodni projekt nije realizovan gdje nije moglo da se dobije povećanje kvadrata koje je investitor tražio i sto ga je grad zamlacivo za prilaz da bi grad oduzeo lokaciju i onda novom investitoru uradio sav plezir koji predhodnom nije

Ne znam direktore, možda ti imaš više informacija zašto je Engel odustao od Marine Dorćol, ali koliko mene sećanje služi, oni su globalno imali finansijskih problema i gledali su da se otarase svih viškova.

Smešno je da sam jednom, silom prilika, sa još nekim Beobuildovcima razgovarao sa tadašnjim predstavnika Engela, ali stekao sam utisak da je mislio da smo nekakvi ludi klinci (što u velikoj meri i jesmo bili :D ) Uglavnom, tada nam je rekao da će Marina Dorćol doneti nove standarde stanovanja u Beograd, i da oni nisu došli da prodaju kvadrate, već stanove. Pitali smo ga da li je istina da grad zateže za dozvole, on je samo rekao da ima odličnu saradnju sa gradom i sa Bobićem.

Ko zna, da finansijski nisu pukli, verovatno bi sa ovom (nadam se odlazećom) vlašću uspeli i da ispeglaju neki dil.

Čini mi se ipak da je ovde rasprava otišla u sličnom pravcu kao i u slučaju hotela Jugoslavija, gde ne mogu da se otmem utisku da su ljudi suzdržani prema svakoj ideji gradnje, pogotovo nečeg velikog u Beogradu.

Smatram i da smo nekako isuviše fokusirani na kvadrate, a oni nisu jedini kriterijum. Ponoviću opet, 564 stana na ovoliki kompleks zaista nije mnogo. Evo, moja i susedna zgrada na NBG, na manjem prostoru od Marine Dorćol, imaju već 400 stanova.

Dakle, istina je da će imati više kvadrata, a manje stanara - odnosno da je reč o stanovima veće, luksuznije kvadratore.

Ako projekat donese još neka inovativna i ekološka rešenja, bude raspolagao dovoljnim brojem parking mesta, bude imao uređene javne površine, obezbedi više mesta u vrtićima (OK, privatni vrtići nisu svima priuštivi, ali mogu smanjiti pritisak na državne), i povuče neke projekte od javnog interesa u okolini - poput proširenja Dunavske, izgradnje Linijskog parka ili probijanja još jednog podvožnjaka, ona može da se govori o tome kako u određenoj meri projekat doprinosi delu javnih interesa (da upotrebim množinu).

Naravno, delom će i štetiti. Komercijalizova će deo obale, neće biti priuštiv svima, može da podigne troškove života ljudima koji žive u okolini i sl.

Kao što rekoh, to je stvar balansa. Ja jednostavno ne mogu da se saglasim sa ocenom da obala Beograda od Beton hale do Galeta nije zelena, jer se tu nalaze bedemi tvrđave!? Iz moje vizure, nesumnjivo je reč o primarno parkovskoj površini. I to smatram bogatstvom Beograda. I to, i Ušće (čija je urbanizacija primera radi bila predlagana baš na ovom forumu), i Savski kej, i Adu ciganliju. Ali zaista smatram da je, ne samo normalno, već i poželjno da na delovima obale (dakle, ne na celoj, ne svuda) imamo kontakt grada sa rekom, dakle one sadržaje koji takođe, osim parkova, čine jedan grad.
 
Тако је!

Скоро цела нбг обала је парковска површина. Обала старог дела града је тренутно 30/20/50% парк/град/пост-иундустријски распад и не видим ништа лоше у урбанизацији потеза Марина-Лука Београд до Панчевца. Заправо тиме добијамо врло повољну структуру обале са изузетком наводног београда. Чак бих инсистирао на томе да у зони код Луке и до Панчевца оду до обале што више како би град на тој дунавској падини добио на ширини, односно садржајима неопходним за децентрализацију града (у суштини Земун у огледалу) како источна насеља не би вечно остала у ћорсокаку свакодневне преинтензивне миграције ка центру града. То и актуелни и стари планови ширења градске железнице, трамваја и смт-а и подржавају.
 
Čitajući ove poruke počinjem da verujem da će u Srbiji možda tek sledeća generacija početi da shvata pravu vrednost i sve funkcije zelenila u gradu, da su se u urbanizmu shvatanja radikalno izmenila i da je u gradu sada upravo ono vrhunski znak prave funkcionalnosti, bogatstva, kulture i "urbanog".

Ali dobro, ostavimo to njima. Zaboravite na priču o zelenilu. Jer postoji nešto što dolazi pre toga. A to je potreba da oni imaju sa čime da rade, da im nešto od gradske imovine ostane, tj da sada bar ne prodamo sve Beogradske obale. Pa makar ih vi odmah sve betonirali do kraja. To je uvek moguće srušiti. Ali nije ako je tu sagrađena zgrada, niti se išta može ako uraditi ako sem tehnički neophodne širine baze obaloutvrde na obali više ništa ne pripada gradu. Pa da vidimo onda koliko je to preostalo javno zemljište i da li se na TOJ širini može smestiti sve ono što je tu neophodno.

Jedna od primedbi je bila da je i na obali potrebna raznovrsnost. Pa je na jednom mestu obala zelena, a na drugom su zgrade tik do reke. Nažalost postoje minimalne funkcije obalske zone koje NE MOGU biti prekinute isto kao što obaloutvrda ili tramvajske šine nemaju smisla ako postoje samo u odvojenim segmentima. Raznovrsnost može i treba da postoji, ali samo izvan tog minimalnog obalskog pojasa koji zadovoljva takve posebne potrebe.

Primer je staza za trčanje. Takva fizička aktivnost je postalo apsolutno neophodna da bi se kompenzovao izrazito nezdrav način života u velikim gradovima. Međutim zbog velikih fizičkih napora i ubrzanog disanja to mora da bude na nekom mestu gde je vazduh onoliko čist koliko je to u gradu uopšte moguće. I da pri tome takva staza i takav vazduh postoje na dužini od više kilometara da bi vežba imala efekta. To ne može da bude u gradskim ulicama gde postoji saobraćaj i gde su sa obe strane zidovi koji zadržavaju zagađeni vazduh. Postoji samo jedno mesto koje zadovoljava takve kriterijume: obala reke. I ne možete ljude koji trče naterti da se provlače kroz gužvu, niti ih "zbog raznovrsnosti obale" povremeno preusmeravati u unutrašnost. Niti je od pomoći takozvani linijski park (koji nije park) jer je isuviše uzak da bi zelenilo u njemu imalo pročistilo ili promenilo vazduh, ili izmenilo mikro klimu (temperatura, vlažnost, itd). Dakle staza za trčanje MORA da ide uz reku bez povremnih pauza zbog "raznovrsnosti".

Isto važi i za šetače. I oni na obalu reke dolaze zbog vazduha, zbog opuštanja, zbog širine vidika koji bar malo ublažava kaustofobiju sveprisutnih zidova, da vide i na koži osete Sunce ili bar malo vetra. Pošto njih ima MNOGO, mora da postoji dovoljna širina da se ne sudaraju i da sve to dovoljno traje da bi imalo efekta. Ne možete ih svako malo ponovo preusmeriti u unutrašnjost grada samo da bi neko na obali kupovao ili radio bilo šta što može i drugde. Jer ovi prvi ne mogu drugde da nađu to što im je neophodno. Ponovo, ni to nije luksuz, ili hir, niti su potrebe raznih grupa iste važnosti, već nužnost i objektivne zdravstvene i psihološke potrebe. Bez obzira ko je toga svestan a ko nije, i kakve su njegove trenutne želje, to postoji kao objektivni (naučno dokazani) javni interes i urbanista je u obavezi da ga zadovolji.

Pa onda imate decu. Da bi uopšte mogli da u velegradu odrastu kao normalni ljudi redovno moraju da posećuju neki dovoljno veliki i ZDRAV prostor gde mogu da trče, da se druže i gde nema opasnosti od saobraćaja. Mali lokalni parkovi ni izbliza ne zadoljavaju sve te potrebe. Uzevši u obzir veliki broj dece, jednostavno nema dovoljno mesta za sve njih ako i to malo obala blizu mesta gde stanuju još i ispresecate drugim tobože "urbanim" sadržajem (meni izgleda da je ovo do sada nabrojano daleko "urbanije" i važnije od kupovine gluposti baš na obali). Malo dece može svaki dan da putuje kilometrima kroz jezivu saobraćajnu gužvu da bi stigli do neke velike pošumljene zone koja pruža slične mogućnosti kao obala reke. Dakle i ovo je NUŽNO, jer ni to nisu arbitrarni slobodni izbori ili hirovi koji bi imali istu važnost bez obzira koji su.

Slično važi i za druge potrebe gde se lako može napraviti lista šta je od čega korisnije i koliki su raspoloživi resursi prema ukupnim potrebama. Pa se onda ti nužno neprekidni sadržaji na obali biraju prema toj rang listi, a ne napamet, gde je jedini kriterijum "da obala ne bude monotona".

Sad pogledajte šta je za nas izabrano kao šablon alokacije prostora na SVIM Beogradskim obalama, bez da je NAS iko o tome pitao.

Ovo se planira od Ade Ciganlije do ušća.

Sirina-obale-u-BNV-u.jpg


Za prolaz je ostavljeno - bukvalno - 3,5 metra! Ili 1,75 metara po smeru kretanja. To znači jedan par ljudi ide u jednom smeru, a drugi par u drugom. I to je to. Za svih 2 miliona stanovnika i još milion turista godišnje. I sve izložbe, prodavce, muzičare, performanse, invalide, decu, u kolicima i izvan njih. Pri tome su i to postigli tek pošto su izbacili stazu za trčanje. A decu čovek ne sme da pusti jer idu pravo pod točkove bicikala i električnih trotineta. Od opuštanja i šetnje nema ništa jer stalno morate gledati da ne udarite u nekoga. A u paru razgovor poprima farsične tonove jer oboje pričaju i stalno gledaju pravo napred, a ne jedno u drugo. Da li vama sve to izgleda normalno?

Što se tiče Dunava, tu smo dobili projekat linijskog parka i u njemu stambeni blok koji izlazi na reku. Pa evo kako to izgleda.

Sirina-obale-kod-Dorcolske-marine.jpg


Ovde su shvatili da na ovako uskom obalskom prostoru bicklistička staza naravno pravi problem, pa su je izbacili dalje od vode, u linijski park. Bicklistima zdravlje ionako ne treba, imaju ga na zalihama. Međutim onda, umesto da bar ova bedna širina ostane ista kao u BNV-u, oni su je JOŠ suzili. Valjda zato što nema bici staze? Pa umesto ukupne širine od 12,5 metara u Beogradu na vodi, sada su gradu u vlasništvo ostavili samo oko 11 metara. Za SVE. Ostalo se prodaje. Šta pobogu ovde može da stane od nabrojanih neophodnih funcija obale?

I to su vam buduće obale Beograda. Zauvek.

Do zelenila nismo ni stigli.
 
Poslednja izmena:
U prošloj poruci postoje podaci da je širina gornjeg nivoa javne obale u "Beogradu na vodu" 12,5 metara, a u projektu stambenog kompleksa "Marina Dorćol" 11 metara (od regulacione linije i katastarske međe do trenutne ivice obaloutvrde, vidi prethodnu sliku). To je 1,5 metar manje. Međutim zato je ovde izbačena biciklistička staza od 3 metra, a sem toga u "Marini Dorćol" će se možda izgubiti i oko 1 metar zbog kosine obaloutvrde i verovatnog nadvišavanja terena do kote od 70 metara nadmorske visine, što je u BNVu izabrano kao novi nivo odbrane grada od poplava. Tako ispada da je izostavljanjem biciklističke staze dobijeno 3 metra ali je zato i obala sužena za 1,5 + 1 metar, tj za 2,5 metra. Pa je prava razlika samo oko pola metra, što je u okviru greške ovih mojih merenja.

Dakle, to je praktično isto. Izgleda kao da je neko u nekom trenutku umesto nas i javne rasprave o tome prosto sam odlučio. Grad Beograd će ubuduće u svom, javnom vlasništvu, zadržati SAMO tu širinu obalu (na gornjem nivou, jedinom koji se nikada ne plavi i na koji odlazi bar 95% pešačkog prometa), a svi ostali delovi Beogradskih obala će biti prodati i privatizovani. Pa po tim projektantima ispada da je to sve što će Beograđanima ikada trebati i što verovatno, po njima, oni zaslužuju.

E sad, zašto baš toliko? Malo sam čitao vatrogasne propise i tehničke opise zemljanih brana pa mi izgleda da se dobrim delom i tu krije odgovor na ovo pitanje.

Što se vatrogasaca tiče, relevantni su

- PRAVILNIK O TEHNIČKIM NORMATIVIMA ZA ZAŠTITU VISOKIH OBJEKATA OD POŽARA
- PRAVILNIK O TEHNIČKIM NORMATIVIMA ZA PRISTUPNE PUTEVE, OKRETNICE I UREĐENE PLATOE ZA VATROGASNA VOZILA U BLIZINI OBJEKTA POVEĆANOG RIZIKA OD POŽARA

Ključna rečenica je "Položaj platoa prema fasadi objekata na kojoj postoje otvori (prozori, balkoni) bira se tako da ugao nagiba automehaničkih lestava i hidrauličnih platformi može da bude u granicama a = 60° do 75° "

Ovo je moguće shvatiti na dva načina. Ili da zbog različitih mogućnosti različitih vatrogasnih vozila i fleksibilnosti upotrebe mora postojati mogućnost da vatrogasne lestve po potrebi zauzmu SVE uglove u ovom rasponu, ili, da mogu da zauzmu bar jedan od tih uglova. Na sledećoj slici je skupljeno sve što je važno.

Vatrogasna vozila, potreban prostor za evakuaciju vatrogasnim lestvama.jpg


Ako je ovo prvo, onda su za lestve do pune visine zgrada u "Marini Dorćol" i vatrogasci i njihovo vozilo VEĆ U DUNAVU, pošto jednostavno nema dovoljno mesta za vozilo i njegove oslonce pri worst-case uglu lestvi od 60 stepeni. Za dozvoljnu visinu zgrada od 44 metra i 60 stepni treba 28 metara udaljenosti, a od zgrade do ruba obaloutvrde ima svega 3+5+11=19 metara (u mojoj prethodnoj poruci je relevantnni deo regulaciono-nivelacionog plana gde se vide rastojanja). Dakle fali 28-19=9 metara! Pošto se u zapaljenoj zgradi vrlo lako može desiti da su hodnici puni dima i ugljen monoksida i da zato stanari ne smeju da otvore ulazna vrata stana, jedini izlaz im je prozor. Pa ili lestve, koje nije moguće postaviti ako 60 stepeni bude nužno, ili skakanje kroz prozor. Naravno, ako ne postoje lestve te dužine (možda je 32 metra najviše?), onda ionako moraju da skaču, pa tada verovatno jeste moguće postaviti kraće lestve i na 60 stepeni, mada je vozilo i tada verovatno na samoj ivici obalutvrde.

Ako je ona druga interperacija tačna, onda postavljanje lestvi pune dužine jeste moguće, mada je i tada na granici mogućnosti. Od ugla od 69,2 stepena do kraja opsega od 75 stepeni (što je neugodno blizu vertikale za 44 metra visine lestvi) vozilo sa njima - teorijski - može da stane na ovu širinu obale. Nevolja je što je pojas neposredno uz samu reku obično zauzet. U BNVu tu su klupe za sednje, metalni stubovi za osvetljenje, teška betonska postolja jarbola, žardinjere i metalna ograda šetališta. Pa vatrogasno vozilo i ne može svuda da se približi ivici obaloutvde. Za krajnju granicu nagiba od 75 stepeni postoji "luft" od 5 metara, pa bi to verovatno, za TAJ nagib, bilo dovoljno. Ali ovo je za dlaku i opasno blizu krajnjih mogućnosti.

Tako na kraju ispada je neprodati deo Beogradskih obala zamišljen da bude onoliko uzak koliko je to uopšte zakonski moguće. Da je samo malo uži, pa bi neko od projektanata otišao u zatvor ako nekada ljudi izginu zato što vatrogasno vozilo ne može da se postavi tamo gde treba da bude.

Postoji i drugi razlog čiji je zaključak manje precizan ali bar u prvoj aproksimaciji deluje da vodi do iste vrste razmišljanja čiji je rezultat ova širina obale. U jednom tekstu o zemljanim branama data je sledeća ilustracija problema pravljenja nasipa za odbranu od poplava. Pošto je zemlja u izvesnoj meri uvek propusna za vodu, unutar brane ona polako prodire na sledeći način.

Paths-seepage-embankment-dams.gif


Što je veća dubina, veći je hidrostatički pritisak, pa voda dublje prodire. To za rezultat ima karakteristični nagib dela zemljišta nasipa natopljenog vodom. Dakle, što je dubina veća, sloj malo propusnog zemljišta koji čini sastavni deo nasipa mora biti širi. Tako se dobija karakteristični trapezoidni oblik funkcionalnog dela zemljišta koji pruža otpor većem prodoru vode. Ovaj oblik je i statički stabilan. Pošto se stalno dešavaju mali zemljotresi i vibracije, ako je oblik brane simetrični trapez, rastresena zemlja se uvek vrača u isti oblik "zakošene gomile" pošto je to njeno prirodno stanje. Tako se postiže i najveća stabilnost i to da većem pritisku odgovara širi sloj zaštitnog zemljišta, isto kao i "self healing", tj ponovo zaptivanje otvora koje vibracije i stalni manji zemljotresi prave. Međutim taj, "funkcionalni" deo zemljišta brane, mora biti homogen, što više nabijen i maksimalno vodonepropusan, bez ikakvih rupa i kopanja. Zbog toga je unutar i vidljivog nadzemnog i nevidljivog podzemnog dela nasipa zabranjeno kopanje, a to onda definiše i koliko obalska zgrada sme biti blizu nasipu.

Očigledno je da je pravi proračun brana i nasipa daleko komplikovaniji, ali verujem da kao prvu i grubu aproksimaciju možemo uzeti da je opisani simetrični trapezoidni profil funkcionalnog dela nasipa dovoljno dobra aproksimacija. Naime projektanti koji su originalno izabrali nagib obaloutvrde ka Dunavu su sigurno izveli sve potrebne proračune, verovatno baš uz fizički nužnu pretpostavku raspodele podzemnih voda unutar obaloutvrde kao na gornjoj slici. Pa su uz takav, statički stabilan simetrični profil nasipa koji se širi nadole, izračunali koliki treba da bude nagib obaloutvrde ka Dunavu. Zato ne verujem da ćemo puno pogrešiti ako za običnu grubu procenu gde je siguno bezbedno kopati, za početak prosto uzmemo da i sa druge strane nasipa njegov funkcionalno bitan podzemni deo ima sličan oblik kao i onaj ka Dunavu. Dakle da je bitan deo nasipa u profilu simetričan.

Onda jedino ostaje da se proceni minimalna debljina samog vrha nasipa. Pošto i pri visokim vodostajuma nasip mora biti skoro vodonepropusan i otporan na led i talase, verujem da na vrhu ne sme biti uži od tri metra. Verovatno i bitno više, ali uzmimo ovaj minimum. Onda se dobija ovakav presek budućeg izgleda obale kod stambenog kompleksa Marina Doirćol. Zgrada najbliža vodi onda ne sme biti bliža od početka podzemnog dela nasipa, zato što njen podrum ne sme da ga zaseca.

Profil Dunavske obaloutvrde kod Dorcolske marine.jpg


Dakle, od najviše rečne ivice nasipa do kraja funkcionalnog dela podzemnog nasipa na njegovoj kopnenoj strani ima

3 + 16 = 19 metara

A od rečne ivice nasipa do građevinske linije za visoke zgrade (prošla poruka) ima

11 + (5 + 3) = 19 metara

Dakle TAČNO ISTO toliko. Ponovo dolazimo do istog rezultata kao i kod priče o zakonskim ogračenjima za vatrogasna vozila. Obalska zgrada je stavljena onoliko blizu Dunavu koliko je uopšte bezbedno primaknuti je. Imalo više pa bi njen podrum počeo da zaseca podzemne slojeve obaloutvrde u kojima i dalje postoje prirodni prodori vode kroz nasip, tj u izvesnoj meri bi kompromitovao proračunatu zaštitnu ulogu nasipa koji bi trebalo da u predviđenoj meri ograničava prolaz podzemnih voda. Naravno, podrazumeva se da ja nisam stručan u ovoj oblasti a naglasio sam i gde su u ovoj logici pretpostavke a ne sigurnosti, pa imajte to na umu. Ipak mi izgleda da je i ovo dovoljno dobro kao prva i vrlo gruba procena kolika je najmanja bezbedna udaljenost za kopanje tik pored jedne tako ogromne reke, sa vrlo jakim strujama, kao što je Dunav.

Na kraju je ispalo da smo po dva nezavisna kriterijuma dobili isto: Za Beograd je neko umesto nas izabrao da privatnicima proda sve Beogradske obale sve do tehničkog i zakonskog minimuma za širinu javne obale koji MORA postojati. Dakle ne zato što je baš to optimum (jer je malo verovatno da bi onda bili baš na samoj minimalnoj granici), nego zato što još manje nisu ni mogli. Pa je TO zatim nazvano "Silazak Beograda na reke". Nisam siguran da li ironično ili ozbiljno.
 
Poslednja izmena:
@Zuma na crtežu si stavio da od regulacione linije do tvoje ljubičaste linije ima 11 m
A nisi stavio koliko ima od građevinske linije do tvoje linije
I koliko ima og građevinske linije za visoke objekte do tvoje linije
Ako se objekti grade iza građevinske linije za visoke objekte onda tu ima 11m plus 8 m kako si stavio u drugom postu
U 19 m moze stati i bic staza i zelenilo i šetalište
Ovo za pozarce treba proveriti
 
Dva puta sam rekao da je to na prethodnoj slici u mojoj prošloj poruci. Ja sam u iskopirani deo plana dodao ljubičaste linije, svetliju i tamniju. Ostalo je originalno. Pogledaj levo od tamne ljubičaste linije. Videćeš vertikalno napisane brojeve 3.0 i 5.0 . Prvo je rastojanje između građevinske linije za visoke objekte (to su ovi) i građevinske linije za niske objekte (nebitno). Drugo je rastojanje između građevinske linije za niske objekte i regulacione linije (koja je jednaka katastarskoj liniji, tj međi privatnog i javnog). Dodao sam i legendu za bi se to videlo. A 11 metara je onda od regulacione linije do ivice obaloutvrde. Tek od regulacione linije počinje javna površina koja ostaje u vlasništvu grada. Dotle je privatno. Tu sve zajedno ima 3+5+11=19 metara i sa tim brojem računam u poruci. 19 metra ili nije dovoljno ili je na granici za lestve, isto kao i što je baš 19 metara najbliže bezbedno zasecanje podzemnog dela nasipa sa njegove kopnene strane (ako sam u pravu sa mojom interpretacijom, naravno).

Što se tiče šetališta i svih naših potreba, ne treba računati na bilo šta u privatnom delu poseda. Sutra tu neko bukvalno može staviti kokošinjac (koji ne ne smrdi, doduše). I bez šale, to je za kafanske bašte i slično. Mi tu ne možemo staviti ništa što nama treba. Da ne spominjem što nema javnog WC-a kilometrima i kilometrima. Itd, itd, čitave gomile drugih potreba. Zaboravi na privatni deo.
 
Poslednja izmena:
Ja nisam rekao da zgrade od reke baš moraju biti razdvojene šumom. Već bilo čim što je od koristi daleko većem procentu stanovništva od stambenih zgrada ili prodavnica, a što pri tome maksimalno koristi posebne prirodne prednosti tog prostora. I stambene zgrade i prodavnice mogu biti bilo gde na preostalih 360 kvadratnih kilometara grada. Ključ svega je opšti urbanistički princip da retki resursi moraju biti iskorišćeni tako da njihovo uređenje maksimalno ističe i koristi njihove posebne kvalitete koji se samo tu mogu naći. Dakle da se iz toga što je retko i čega nema dovoljno izvuče najviše što je moguće za potrebe najvećeg procenta građana. Već i zbog toga što će potražnja biti daleko veća od ponude, a pogotovo ako još pružaju i neponovljive zdravstvene, socijalne i psihološke pogodnosti koje se drugde ne mogu naći.

Ključ ovog neslaganje se svodi na to da vi drastično potcenjujte buduću važnost obale reke i zelenila uz reku, a onda potcenjuete i ogromnu budući potražnju i koristi koje bi ceo grad imao od njihovog uređenja u skladu sa tim. Vaši kontra argumenti su, prvi, da bi se "oterali investitori" ako bi mi zahtevali neko minimalno usklađivanje pozicije objekta sa potrebama mesta gde on nalazi. Ovo prosto nema smisla. Ako ne možemo prodamo najbolje lokacije u gradu pod našim uslovima, onda je Beograd već propao, jer kako ćemo onda prodati sve ostale, bitno lošije lokacije? Ako je zgrada samo nešto malo dalje od reke, što ja predlažem, investitorova zgrada je i dalje prva do nje. On i dalje ima sve prednosti tako ekskluzivne pozicije, samo što je onda obala bogatije uređena i zato privlačnija još većem broju ljudi, pa on ima još više mušterije nego pre. A gubi samo to da se iz njegove prodavnice ili kafane ne može gledati direktno u vodu, što međutim nije moglo ni ranije jer ni ranije nije bio baš uz samu vodu. Eventualno se udaljavanjem zgrade od obaloutvrde ugao posmaranja vode iz kafanske bašte povećava za možda desetak procenata, što za njega vrlo malo menja situaciju. A mi dobijamo mnogo. Tako da ovo nema smisla kao argument.

Drugi vaš kontra argument je da je raznovrsnost uređenja obale poželjna u čisto estetskom smislu. Međutim ovde postoje preči principi od neke ionako prilično subjektivene estetike. Postoje potrebe koje se ne mogu zadovoljiti u nekom malom lokalnom parku uz vašu kuću. Ljudi iz čitavog grada dolaze i tek će dolaziti na obalu velike reke. Pa zato postoji i čitav niz funkcija te obale koje moraju biti omogućene:

Mora postojati staza za trčanje. Mora postojati biciklistička staza. Mora postojati šetalište uz reku koje je dovoljno široko da omogućuje prolaz za bar tri para ljudi naporedo po svakom od dva smera kretanja (jer imamo dva miliona ljudi, a mnogi od njih će na sred puta zastajati da pričaju kad se sretnu, imati prtljag, biti invalidi u kolicima, gurati dečije kolica, imati malu decu koja trče svuda oko njih ...), a da pri tome ima mesta za klupe za sedenje, da ima mesta za neizbežne ulične prodavce i zabavljače, i još jedan pojas za takođe neizbežne izložbe, ulične komercijalne i političke prezentacije. Dakle sav onaj haos koji se UVEK spontano okuplja oko svakog većeg skupa ljudi. A da pri tome i dalje može da se prolazi bez stvaranja gužve. Pa onda MORATE stvoriti neki veći zeleni travnjak makar i samo za malu decu. Tako da mogu da trče po nešto čistijem i prijatnijem vazduhu uz reku bez nadzora i bez staha od saobraćaja (ili bicikla na stazi). Gde će oni inače da odrastaju? Ispod semafora? Pa onda moraju postojati prostori odvojeni za mikro uslužne objekte uz samo šetalište. Moraju postojati WC-i, česme, poneki kiosk. Dečija igrališta, teretane na otvorenom, prostor za veće grupe van prolaza. Mora postojati više zaštitnih zelenih bafer zona između biciklističke staze, staze za trčanje, ulice, prostora za decu i šetališta. Pa sveprisutne kante za đubre. Pa onda uz samu reku mora postojati širina odvojena za one koji se ne kreću nego stoje i gledaju u reku, za pecaroše, za pristup reci, stepenice, ponotoni, vezovi, ulazi u marine, mesto za sedenje tik uz samu vodu, za hranjenje labudova i drugih ptica, privremeni pristani za čamce ...

Sve ovo je NUŽNA oprema obale za njene NUŽNE funkcije duž CELE dužine obale. U njima ne možete napraviti pauzu samo za ljubav "raznovrsnosti uređenja". I to da bi baš na samoj obali imali niz prodavnica koje inače mogu biti bilo gde. A kad se sve ovo sabere dolazi se do potrebne minimalne širine JAVNOG DELA obale od bar 50 metara. Ništa nas ne sprečava da iza tog obaveznog pojasa bude bilo šta: Kafane, ulice, stambene zgrade, prodavnice, izlozi. Tako da ipak postoji raznovrsnost uređenja. Samo ne baš odmah uz vodu iz istog razloga zbog koga svuda mora da postoji obaloutvrda. I ona je neophodna, i ni u njoj ne može biti pauze "da obalutvrda ne bi bila monotona". Da u Beogradu imamo puno reka ili neku mrežu rečnih kanala, pa i da kažemo da ne mora svuda biti tako. Ali nemamo, a ova dužina obala koju imamo U STAROM DELU grada, neće biti dovoljna za sve turiste i domaće koji nemaju gde drugde da nađu ono što može da ponudi samo obala reke. Zabluda je da Beograd ima dovoljno rečnih obala. Uostalom čitavu desnu obalu Save već možete da otpišete kao prostor uz vodu zbog "Beograda (tobože) na vodi". TO što tamo postoji nema baš nikakve veze sa vodom i rekom. Reka je tamo samo "slika na zidu", uzgredni ukras jedne moderne ali sasvim obične gradske ulice koja bi mogla biti bilo gde, ista takva, i čija je jedina svrha i jedina stvarna tema na koji način da potrošite novac i u koji lokal da uđete. Ljudi su fokusirani na njih, na kopno, na taj sadržaj, a NE na reku. Kakve TO ima veze sa mestom gde se nalazi? Reka je tu protraćena.

Ne treba dozvoliti da se i ovde ponovi isto. Od toga zavise ne samo zdravlje i socijalna intergracija nego i ekonomska uspešnost grada. Zbog ove najeze Rusa smo mogli da čitamo šta se vrednuje kad neko bira gde će živeti i pokrenuti biznis. Sem podrazumevajućih opštih poslovnih mogućnosti nekog grada, to je pre svega kvalitet života u njemu. Kako u njemu izgleda imati porodicu i decu? Obala reke prilagođena takvim, zdravstvenim, porodičnim i ličnim potrebama većine njegovih stanovnika, a ne samo šake koja stanuje ili ima lokal na obali, je daleko korisnija i za ekonomski uspeh grada od toga da li je nekome takvo uređenje obale lepo ili ružno, ili od toga da li je par stambenih solitera na jednom ili drugom mestu. 0,01% njih nema značaja za ukupni bilans gradske kase, bez obzira gde su. Uz samu reku ili 50 metara dalje od nje.
Ne razumeju Vas džaba pišete. Evo ja ću da postavim video šta se sada radi u USA pa možda bude jasnija Vaša poenta.
Ja isto tako razmišljam i pokušavam ljudima u svojoj okolini da objasnim da samo gradovi koji svojim gradjanima budu nudili kvalitetan život imaju budućnost a da će ostali polako ali sigurno nestajati. Migracije su ogromne. Meni je samo zao sto Beograd nije iskoristio situaciju, odnosno (odsutsvo ubrzane urbanizacije ) i uhvatio trend ka održivom razvoju urbanih podrucja.Ali za to mora da postoji kod ljudi svest koje ovde nažalost nema. Ljudi su željni novih zgrada i uredjenih površina, makar bile i minimalne.Neko je čak napisao i da će cene stanova u starim zgradama na Dorćolu više vredeti jer će sa prozora gledati u nove zgrade. Tako da mi ni jednu prednost koju imamo nećemo iskoristiti. Ovo sto vi ovde pišete će u Bg biti aktuelno u najboljem slučaju za 10 godina, ali će tada biti kasno, jer mi nećemo imati para da rušimo.
 
Зар двеста километара овога?

Нико не спори да делови обале треба да изгледају овако. Међутим, инсистирати да читава обала изгледа овако, а да град на обалама двеју река треба да се шири до Степојевца да бисмо имали двеста километара Дизниленда, само без рингишпила и шећерне вуне - то није урбанистички концепт.

То је одсуство урбанистичког концепта града на реци. То је одсуство поимања било каквог економског или практичног аспекта живота у граду, и одсуство идејности и храбрости за решавање било ког реалног проблема урбане организације.
Sve suprotno od onoga sto ste napisali. Evo vam primer jednog od najskupljih i najpozeljnih gradova za život, Minhena gde u centru grada imate recicu i park na 375 hektara i 78 km biciklističkih staza u tom parku. Sto mislite da oni nisu mogli da iskoriste to zemljište da ga urbanizuju i da kao i ostali gradovi u Nemackoj prave fabrike, da se šire.Vi za BG koji je manje više po veličini i broju stanovnika kao Minhen napišete ovo sto ste napisali za manje od 10km obale. Kakav Diznilend u parku? Pogledajte malo sadržaje koje su osmislili i kako su praktični. Ti čak i do aerodroma možeš da dodjes kroz park s tim sto ima da voziš 27 km …
 
Vrh