Šta je novo?

Demografija (statistika,analiza,projekcija)

1) Finansije
2) Očajno i korumpirano zdravstvo - ako hoćeš normalan porođaj, izvoli potplati doktora da sve uradi po propisu, što mu i jeste posao, zakonska obaveza i obaveza pod zakletvom
3) Perspektive u Srbiji
4) Osećaj nemara države i društva prema roditeljima
5) Višak briga i obaveza a manjak vremena - pre nego što neko krene da se sprda i smeje na ovo, neka proba da zamisli roditeljstvo sa dvoje ljudi koji menjaju smene, rade terenski ili neki od robovskih i mentalno devastirajućih poslova
6) Kasno osamostaljivanje (iz kojih god razloga)
7) Bolesne cene nekretnina a i života generalno

Drugi neka dodaju još...

Ja imam pitanja za tebe: Šta je ovde smešno? I jel nešto treba da bude, a da ja nisam razumeo šta?
 
Pa nisam rekao da ćeš ti da se smeješ, ali znam da ima ljudi koji hoće, i koji odbacuju "višak obaveza a manjak vremena i energije" kao validan razlog zašto neko ne može ili okleva ili odlaže da ima dece.

Nagledao sam se i načitao svačega na ovom forumu, a i pritom je prepun Marija Antoaneta koje su potpuno odsečene od života običnih ljudi. Tako da računam da će biti i onih kojima je taj razlog smešan. Tebi verovatno nije, jer ako se dobro sećam, rekao si da radiš dva posla i verovatno razumeš kako je kad ti posao (ili smene) i putovanja pojedu toliko vremena. Ali imaš ovde i ljude koji rade od kuće 4 sata za sočne pare i misle da su oni prosek i referentna tačka za sve.


Inače setih se još jednog, vrlo bitnog i sve učestalijeg:
8) porast neplodnosti među mladima

 
Tipična generalizacija. Ja imam dvoje dece i smatram da nigde neću moći da im se posvetim toliko kao u Srbiji. I šta sad? Vidiš da je moguće.

Super, čast izuzecima koji su 0.0001% stanovništva.

U svakodnevnom sam kontaktu sa ljudima koji imaju 18 - 35 godina, niko, ponavljam - NIKO od njih ne planira decu da ima u Srbiji.

Dobar deo njih neće decu ni pod razno, ostali u Srbiji ili ne.
 
Covek treba da pristupi radjanju dece ako oseca nagon za tim.
Bez razmisljanja o novcu i buducnosti.
Ako ne oseca nagon neka ne pravi decu. Ako oseca nagon sve ce biti ok.
Pa kasnije, ako oseca nagon i dalje da pravi decu, onda jos.
Kad oseti da se zamara, da mu se spava, da stane.
Npr. Moja zena i ja smo napravili tri. Vise nemamo snage za vise.

Ali kljucni je nagon, nije to nagon za seksom, to je specifican nagon za imanjem dece.
 
Poslednja izmena:
Super, čast izuzecima koji su 0.0001% stanovništva.

U svakodnevnom sam kontaktu sa ljudima koji imaju 18 - 35 godina, niko, ponavljam - NIKO od njih ne planira decu da ima u Srbiji.

Dobar deo njih neće decu ni pod razno, ostali u Srbiji ili ne.
Cisto znatizeljnosti radi, koji deo Beograda je u pitanju? Mislim, deluje mi previse neverovatno.
Iz vaseg komentara izgleda da je vasa generacija odsecena od realnosti i razmazena, a sto sigurno nije tacno jer i ja poznajem ljude u BG od 20-25 godina (dosta njih su deca mojih prijatelja) i razmisljaju potpuno suprotno.
 
Super, čast izuzecima koji su 0.0001% stanovništva.

U svakodnevnom sam kontaktu sa ljudima koji imaju 18 - 35 godina, niko, ponavljam - NIKO od njih ne planira decu da ima u Srbiji.

Dobar deo njih neće decu ni pod razno, ostali u Srbiji ili ne.
To je tvoj krug. Ja imam 32, i oko mene sve ljudi sa 2+ dece. Ima i onih koji o trećem razmišljaju, uključujući i mene.
 
Covek treba da pristupi radjanu dece ako oseca nagon za tim.
Bez razmisljanja o novcu i buducnosti.
Pa kasnije, ako oseca nagon i dalje, onda jos.
Kad oseti da se zamara da stane.
Donekle se slažem.

I da dodam da - osim ako je neko zemljoradnik ili živi na zabačenom ostrvu - rađanje dece treba da bude lični izbor roditelja. A ne neka izvitoperena obaveza prema državi, prema crkvi, prema komšiluku (šta će čaršija reći?), prema babi i dedi ili prema bilo kome petom i šestom...

Gde god se deca štancuju i odgajaju iz osećaja obaveze prema nekome ili nečemu, tu su društva ili trula ili nemilosrdna i nehumana.
 
Obrni - okreni, kako god da se uzme računica bolje je imati i podizati decu u inostranstvu nego u Srbiji.

Ovde nikad ne znaš šta će biti i kakvi će svi ludaci naići, kako u privatnom životu tako i na opštem (državnom) nivou.

Na kraju krajeva, uvek ti deca mogu imati dvojno državljanstvo ako si baš zagrižen za Srbijom.

Ja baš mislim da je odrastanje ovde bezbednije i (lepše) ovde nego u mnogim gradovima u Zapadnoj Evropi. I to govorim iz iskustva jer sam živeo u inostranstvu. Čak i znam neke ljude koji se i ove godine vraćaju u Srbiju pre nego što im deca krenu u školu.

Ništa u životu nije crno-belo, i izazovi sa kojima se ovde srećeš možda neće biti toliko izraženi negde u inostranstvu, ali ćeš se sretati sa drugim izazovima, možda i većim.

A na samu temu podizanja dece, ako je u Srbiji toliko loše okruženje za podizanje dece, a na zapadu "teče med i mleko" i puno je lakše i lepše, kako to da tamo imaju još gori prirodni priraštaj?
 
Ja baš mislim da je odrastanje ovde bezbednije i (lepše) ovde nego u mnogim gradovima u Zapadnoj Evropi. I to govorim iz iskustva jer sam živeo u inostranstvu. Čak i znam neke ljude koji se i ove godine vraćaju u Srbiju pre nego što im deca krenu u školu.

Ništa u životu nije crno-belo, i izazovi sa kojima se ovde srećeš možda neće biti toliko izraženi negde u inostranstvu, ali ćeš se sretati sa drugim izazovima, možda i većim.

A na samu temu podizanja dece, ako je u Srbiji toliko loše okruženje za podizanje dece, a na zapadu "teče med i mleko" i puno je lakše i lepše, kako to da tamo imaju još gori prirodni priraštaj?
Nije bas na zapadu med i mleko za odgajanje dece.
Pogotovo kad su deca mala.
 
Cisto znatizeljnosti radi, koji deo Beograda je u pitanju? Mislim, deluje mi previse neverovatno.
Iz vaseg komentara izgleda da je vasa generacija odsecena od realnosti i razmazena, a sto sigurno nije tacno jer i ja poznajem ljude u BG od 20-25 godina (dosta njih su deca mojih prijatelja) i razmisljaju potpuno suprotno.

Iz svih delova Bg, od komšija, prijatelja, poznanika, kolega sa posla....

Ja baš mislim da je odrastanje ovde bezbednije i (lepše) ovde nego u mnogim gradovima u Zapadnoj Evropi. I to govorim iz iskustva jer sam živeo u inostranstvu. Čak i znam neke ljude koji se i ove godine vraćaju u Srbiju pre nego što im deca krenu u školu.

Ništa u životu nije crno-belo, i izazovi sa kojima se ovde srećeš možda neće biti toliko izraženi negde u inostranstvu, ali ćeš se sretati sa drugim izazovima, možda i većim.

A na samu temu podizanja dece, ako je u Srbiji toliko loše okruženje za podizanje dece, a na zapadu "teče med i mleko" i puno je lakše i lepše, kako to da tamo imaju još gori prirodni priraštaj?

Nisam rekao da "teče med i mleko" već da je ipak bolje od Srbije kada se uzme sve u obzir.

Nemam nikakve utopijske zablude, kod mene isključivo hladni pragmatizam.
 
Zato što su shvatili da je srednji vek odavno prošao i da im ne treba toliko dece.

Na njihovu nesreću, muslimanski svet je po intelektu tek sad ušao u svoj srednji vek pa se množe ko nenormalni i prave brdo malih zapuštenih bolida. Kako kod sebe u rodnim zemljama, tako i po toj Evropi.

U stvari šta ja pričam, muslimanski svet je sad tek u svom mračnom dobu.
 
Zato što su shvatili da je srednji vek odavno prošao i da im ne treba toliko dece.

Na njihovu nesreću, muslimanski svet je po intelektu tek sad ušao u svoj srednji vek pa se množe ko nenormalni i prave brdo malih zapuštenih bolida. Kako kod sebe u rodnim zemljama, tako i po toj Evropi.

U stvari šta ja pričam, muslimanski svet je sad tek u svom mračnom dobu.
Nije rec iskljucivo o religiji, vise o lokalnom mindsetu.
Ziveo sam skoro 4 godine u Angoli, identicna stopa prirastaja kao u NIgeriji, iako su tvrdi katolici 100% (isto kao u Poljskoj).
Ekvatorijalna Afrika ima taj trip da je broj dece proorcionalan uspehu u zivotu, i nema mnogo veze sa religijom niti stepenom obrazovanja.
 
Pa nisam rekao da ćeš ti da se smeješ, ali znam da ima ljudi koji hoće, i koji odbacuju "višak obaveza a manjak vremena i energije" kao validan razlog zašto neko ne može ili okleva ili odlaže da ima dece.

Nagledao sam se i načitao svačega na ovom forumu, a i pritom je prepun Marija Antoaneta koje su potpuno odsečene od života običnih ljudi. Tako da računam da će biti i onih kojima je taj razlog smešan. Tebi verovatno nije, jer ako se dobro sećam, rekao si da radiš dva posla i verovatno razumeš kako je kad ti posao (ili smene) i putovanja pojedu toliko vremena. Ali imaš ovde i ljude koji rade od kuće 4 sata za sočne pare i misle da su oni prosek i referentna tačka za sve.


Inače setih se još jednog, vrlo bitnog i sve učestalijeg:
8) porast neplodnosti među mladima


To nije problem na ovom forumu, gde su opet mnogo hrabriji da kažu svoje mišljenje, nego u životu, gde obično takvi ne smeju da p..nu, da izvineš. Ali zato na formu glume hrabre.

Meni može neko da kaže, na primer: ,,Ja sam za Vučiča 100% i smatram da bolju vlast od njega nikada nismo imali i nećemo" ili ,,Ja ne želim da imam decu, jer ne volim decu" ili tako nešto sa čime ni malo nisam saglasan, ali čovek ima pravo na svoje mišljenje iz svojih razloga, do onog momenta, dok to ne krene meni da nameće. I sve je u redu, njegov stav poštujem dok ne krene mene da ugrožava njime. Ali ugrožavanje mene nije to što se meni njegovo mišljenje ne sviđa, pa ne treba tako ni da reagujem.

Naravno da taj koji radi od kuce 4 sata za velike pare neće razumeti ili će teško. Tebe, mene, druge u tom smislu slične nama koji konstantno ili povremeno kada se ukaže prilika radimo dva posla. Koje odlazak, dolazak i boravak na poslu košta. Primer: imaš 20 km do posla, što je u idealnim uslovima pola sata do istog, dok kupis da jedes, popiješ kafu - tebe to kosta jednu crvenu. 25 dana puta jedna crvena = 25000 ili približno 205 evra, a radiš za 100000 dinara - to je ogroman udarac na kućni bužet. A gde je da platiš kredit, dažbine, vrtić, školu, trening, engleski...Gde je da nahraniš četvoro usta?
Da bi se na ivici normanog živelo u toj situaciji, mora dve plate koje su bar 30%-40% veće od beogradskog proseka, pa čak i bar povremena, ako ne stalna dopuna sa dodatnim prihodom. I bar jedan( u večini slučajeva žena) da ne radi smenski. Ako oboje rade smenski, to je propast. Sa jednim detetom uz pomoć babe, dede, tetke, strine...Nekako čete da izgurate, sa dvoje, umetnost. Deda i baba mogu da pričuvaju decu povremeno, ali da cuvaju svaki dan po 8+ sati, teško. Ne jer neće, nego je napor, jer su to već stariji ljudi koje u većini slučajeva nešto boli, manji prag tolerancije i tako dalje.
 
Pa to su povezane stvari, mentalitet i religija. Negde više, negde manje. Ali obično i lokalna religija vuče neke korene iz lokalnih običaja i mentaliteta. Kao što je Pravoslavlje povuklo iz Paganizma npr.

Afrika po meni isto ima opičen i neodrživ mentalitet, i isto zaostaju za modernim svetom u pogledu intelekta i mentaliteta.Ne razmišljaju šta će da rade sa tolikim ljudima za 10, 20, 30 godina.

Ima tu i one komponente da u najvećim bedama od država ljudi misle da što više dece naprave, to su veće šanse da jedno uspe i da ih onda ono sve vadi iz siromaštva. Npr u Indiji je tako.
 
Kao i sve. postoji optimalan broj dece za svaki par.
Prvo imas nagon, p aveliko nepoznato i ucenje, zatim uzivanje u stvaranju ljudi, posle pomislis: ako bude jos jedno pukli smo. I kraj.

Individualizam nas je unistio. RAzmisljamo o sebi kao o stvarima.
Dijalektika cini da sto vise volimo sebe, u stvari mrzimo sebe.
Mi nismo stvari. Mi nismo roboti. MI nismo apstraktna bica. Mi nemamo sta da dozivimo.
Mi smo sisari. To sto neki misle da gube vreme na decu, to je varka.
Za nas sisare to je normalno.
 
Uništava preterani individualizam, ali uništava i preterani kolektivizam.

Čovek ne treba da bude sebičan i odvojen od sveta i okruženja, ali isto tako ne treba ni da bude vlasništvo države, ili rob njenih mišljenja i zahteva, rob crkve, čaršije i šta ti ja znam.

Pogotovu kada se radi o stvaranju života, o nečemu što jednog dana treba da bude odraslo ljudsko biće. Nije to sklapanje auta u dvorištu ili gradnja kuće, nego bukvalno stvaranje novog života i novog čoveka. To nije za igranje.

Zdrava priča je, kao i uvek, u balansu između dva ekstrema.
 
1) Finansije
2) Očajno i korumpirano zdravstvo - ako hoćeš normalan porođaj, izvoli potplati doktora da sve uradi po propisu, što mu i jeste posao, zakonska obaveza i obaveza pod zakletvom ali on neće bez "podmazivanja"
3) Perspektive u Srbiji
4) Osećaj nemara države i društva prema roditeljima
5) Višak briga i obaveza a manjak vremena i energije - pre nego što neko krene da se sprda i smeje na ovo, neka proba da zamisli roditeljstvo sa dvoje ljudi koji menjaju smene, rade terenski ili neki od robovskih i mentalno devastirajućih poslova
6) Kasno osamostaljivanje (iz kojih god razloga)
7) Bolesne cene nekretnina a i života generalno

Drugi neka dodaju još...
Fertilitet je pao ispod 2 jos 60ih, kada prakticno nista od navedenog nije vazilo.
 
Super, čast izuzecima koji su 0.0001% stanovništva.

U svakodnevnom sam kontaktu sa ljudima koji imaju 18 - 35 godina, niko, ponavljam - NIKO od njih ne planira decu da ima u Srbiji.

Dobar deo njih neće decu ni pod razno, ostali u Srbiji ili ne.
To je onda bas tezak babl ili je vecina u uzorku 18-35 zapravo manje od 25. Posto je u mom uzorku istog raspona samo pomereno 5 godina unapred potpuno suprotna prica.

Inace, sve zapadnoevropske drzave sem Francuske trenutno imaju manji fertilitet od Srbije.
 
Znaci kroz nekoliko medjusobno znacajno razlicitih sistema nama se fertilitet vrti u slicnom rasponu.
Па не бих баш такав закључак извео, од 1950. до 2000. се фертилитет преполовио да би се након тога стабилизовао и благо порастао

1739970700556.png
 
Па не бих баш такав закључак извео, од 1950. до 2000. се фертилитет преполовио да би се након тога стабилизовао и благо порастао

Pogledajte prilog 229788
Procitaj ceo post kad ga vec citiras. Vise od pola tog polovljenja je izmedju 1950. i 1960. Kad kazem 5 decenija mislim od sredine 60ih.
 
Mnogi prave decu iz dosade i pritiska okoline pa postanu losi roditelji. Sta cemo s tim? Ili je to nebitno, samo nek se stancuju deca to je bitno
To je već duboka psiho tema, kakve na forumu znamo kako se obično završe. Želja roditelja da postanu baba i deda je potpuno opravdana, ali neko je zreo za decu sa 22, neko nije ni sa 30. Sve je od čoveka do čoveka. I to što neko nije zreo za decu, a u godinama kada većina jeste, nije loš čovek, ni sebičan, ni bilo šta slično zbog toga. Dete treba da se ima onda kada su oba roditelja na to spremna i sami žele, a ne zato što su im drugi nametnuli da treba u toliko i toliko godina ili zbog nekog drugog razloga. I dete treba da se ima sa onim sa kime proceniš da možeš da ga odgajaš, a ne sa onim sa kojim si trenutno, a imaš 30 godina, pa vreme je, pa sa njim ćeš, zato što si trenutno sa njim i ,,jer tako treba".
 
U mom okruzenju koje je milenijalsko vecina parova ima decu, planira ih ili zeli. Bas je izuzetak da parovi nece decu. Medjutim, velika vecina iz tih generacija a i onih starijih se zadrzava na 1 detetu. Poneko ima dvoje dece, a 3 i vise je prava retkost. Ovo ukljucuje siroke slojeve sirom Srbije jer sam i poslovima bio u kontaktu sa bas dosta ljudi. Posto dosta putujem i provodim puno vremena u inostranstvu imam utisak da kod nas ljudi su vise okrenuti ka deci od onih sa zapada ali i dalekog istoka (u smislu da se udaju i prave decu). U drugim industrijskim drustvima je prava epidemija single ljudi. Ljudi jednostavno nece da trpe ista sto im se imalo ne svidja i grade neki zajednicki zivot vec cekaju savrsenog partnera. Sa druge strane, u Srbiji mislim da je definitivno uticalo i ovaj soft pritisak drustva da se poboljsava natalitet (verovatno u strahu od muslimana i Albanaca), kao i pritisci rodbine i slicno, gde se to dozivljava kao neki obavezan zivotni task. Mislim da ni jedan ni drugi pristup nisu dobri - ni bezanje od odgovornosti i rada na odnosu, ni slepo povladjivanje ocekivanjima drugih. Ali treba se staviti i u svacije cipele pa onda imati neko konkretnije misljenje.

U ovom trenutku, samo je u Africi natalitet iznad stope proste reprodukcije. Azija i Latinska Amerika su sada u proseku vec oko stope proste reprodukcije, dok su Evropa i Severna Amerika ispod. Jedan Tajland je recimo samo pre 10-20 godina imao solidno visoke stope fertiliteta preko 2 a sada oko 1.4, manje nego Srbija. I svuda je trend slican.

Zasto je to tako? Jedino gde postoji neka pouzdana korelacija jeste sa stopom urbanizacije. Sto vise ljudi u gradovima manji natalitet. Okolnosti su bitno drugacije. Danas tezimo mnogo vecem stepenu posvete podizanju dece nego sto je ikada bio slucaj. Prvo da se obezbedi materijalno, zatim obavezno visoko skolovanje i na kraju visoka je svest i o emotivnom razvoju dece, izbegavanju njihovih trauma i slicno. To prosto cini da ljudi mnogo vise razmisljaju o tome sta ce i kako ce sa decom a onda dolazi do odlaganja, zadrzavanja na jednom detetu i slicno. I naravno opsta jurnjava po ofisima, fabrikama i saobracaju, zivot u malim stanovima i slicno. A nekada je bilo samo rokaj sto vise, ni o cemu od ovoga se nije razmisljalo. Mnogo dece je umiralo na porodjaju ili kao mala, zatim su deca uposljavana od malih nogu kao pomoc na imanju ili u kuci, minimum odece i skolovanja, nema telefona, ekskurzija, itd. Osamostaljivanje je kasnije islo jako brzo jer se nije imalo da se deca salju neke visoke studije i slicno. Cak i bolje stojece porodice su recimo mogle da priuste da jedno od pet dece npr posalju negde na studije, iz nekog sela.

Nece covecanstvo nestati ni ako ljudi prave manje dece, sve je to ciklicno. Ne treba suditi nikome, svako prolazi neke svoje procese. Najvaznije je da ima ljubavi, a nema te sile koja ce da spreci neku dusu da se rodi tamo gde treba da se rodi.
 
Svuda natalitet pada, razlozi su različiti.
Bugarska koja je slična država kao Srbija imala je 49500 beba prošle godine uz 95000 umrlih. Dosta lošiji rezultati od naših.
Možda je evolucija čovečanstva došla do trenutka kada je "stisnula" kočnica, kada se aktivirao neki unutrašnji mehanizam koji će da spreči ubrzano prenaseljavanja planete
 
Vrh