Šta je novo?

Demografija (statistika,analiza,projekcija)

Jel moze neki izvor za ovo da se okaci, ne vidimo nikakve podatke za Srbiju,
Number of live births in the Republic of Serbia in the period Janury-December 2024 amounted to 60 311. Compared with the same period of the previous year, when the number of live births was 60 813, noted was the decrease in live births by 502 i.e. 0.8%.
Šta, ne postoje zemlje koje imaju pozitivan prirodni priraštaj? A da proveriš još jednom?
Da vidimo koje su tacno? Pozitivan u smislu da je veci nego prethodne godine, ne odnos rodjenih-umrlih.
Nigerija nije
The birth rate for Nigeria in 2024 was 35.683 births per 1000 people, a 0.95% decline from 2023. The birth rate for Nigeria in 2023 was 36.026 births per 1000 people, a 1.14% decline from 2022. The birth rate for Nigeria in 2022 was 36.440 births per 1000 people, a 1.13% decline from 2021.
 
Mesas dva podatka, sam prirastaj i njegovu promenu tj. ubrzanje (usporenje) u vremenu.
Nigde se stopa prirodnog prirastaja ne povecava vec se smanjuje (usporava), sto ne znaci da ne postoje zemlje gde je ta stopa pozitivna i velika (Nigerija), dok je u Srbiji ona negativna, ali lagano usporava.
U Nigeriji imas 5-oro dece po jednom bracnom paru, ali se taj broj dobro smanjio sa 7 koliko je bilo pre 30 godina. U Srbiji je 1.6 sto je manje od 2 tako da je prirastaj negativan. Ali ne usporava toliko brzo kao u Nigeriji jer je vec veoma nizak.
Taj podatak koji si izneo nije uopste bitan, to je prvi izvod funkcije prirastaja u vremenu.
Poenta je koliki je zapravo prirastaj. U Srbiji je itekako negativan dok je u Nigeriji pozitivan. Jos jednom, pozitivan se smatra kad je veci od 2 (prosta reprodukcija roditelja).
 
Jasno je da smo sa samo -0,8% prvi u Evropi
who-cares-i-dont-care.gif
 
Nigde se stopa prirodnog prirastaja ne povecava vec se smanjuje (usporava), sto ne znaci da ne postoje zemlje gde je ta stopa pozitivna i velika (Nigerija),
U tome je poenta, nas pad je najmanji globalno sto je neverovatno.
Inace u zemljama u kojima je natalitet vec minimalan dodatno opada:
An estimated 687,080 Japanese children were or will be born in 2024, falling below 700,000 for the first time and marking the lowest level on record, according to Asahi Shimbun calculations. The figure represents a decrease of about 5.5 percent from the 727,288 births in 2023
 
Ja se malo bavio ovim brojkama pa evo da podelim.

Ako gledamo broj rodjenih za 2023. (nisam još gledao podatke za 2024.) i uporedimo ga sa 1990. godinom pad broja rodjenih izražen u procentima izgleda ovako:
  • Albanija -71.24%
  • Kosovo* -60.75%
  • Bosna -60.73%
  • Makedonija -52.72%
  • Rumunija -50.62%
  • Bugarska -45.6%
  • Hrvatska -41.94%
  • Slovačka -39.2%
  • Srbija -32.5%
  • Češka -30.2%
  • Madjarska -32.2%
  • Crna Gora -25.29%
  • Slovenija -24.58%
Ako poredimo 2023. godinu i 2010. godinu, podaci o smanjenju broja rodjenih su sledeći:
  • Kosovo* -35.84%
  • Makedonija -31.11%
  • Albanija -30.66%
  • Rumunija -26.76%
  • Hrvatska -25.81%
  • Slovenija -24.49%
  • Bugarska -24.26%
  • Češka -22.2%
  • Bosna -20.88% (FBiH -27.74%, RS -8.26%)
  • Slovačka -19.51%
  • Srbija -10.62%
  • Madjarska -5.68%
  • Crna Gora -5.53%

Izneti podaci su na osnovu podataka dostupnih sa WIkipedia.
U našoj zemlji se sada radja više dece nego u Bugarskoj što ranije nije bilo slučaj.
Na Kosovu i Albaniji se rodi 40-45 hiljada dece godišnje, dok se u Srbiji i dalje radja preko 60 hiljada, mada trend je takav da možda i ove godine prvi put padnemo ispod tog broja. Broj rodjenih u FBiH opada znatno brže nego u RS.
Slovenija je poslednjih desetak godina značajno smanjila broj rodjenih.

Ostale zanimljivosti možete sami tumačiti, poenta je da smo svi u debelom minusu.
 
A sta mislite, konkretno za našu zemlju...Da li je (po vama) nesto drugo problem sto se prosečna porodica ne odlučuje na više dece, nego što ima ili je novac glavni problem?

Svakako od podatka da je cetvoroclanoj porodici koja ima dva djaka u Osnovnoj školi, potrebno minimum 150000 dinara da troši, ne da bi živela, nego da bi preživela mesec, ne moze da se pobegne. U to ne ulaze dažbine, kirije, vožnja kola I slične stvari. Ni one aktivnosti bez kojih se nužno može.A ti sto se bez njih može, ne znači da je i dobro bez njih.
 
Naravno da novac nije glavni problem. Najveci prirastaj na svetu ima Niger gde masovno umiru od gladi.
 
Nije novac presudan, svakako skoro da nema porodice koja nema 150k mesecno, to su dve plate malo iznad minimalca....
 
A sta mislite, konkretno za našu zemlju...Da li je (po vama) nesto drugo problem sto se prosečna porodica ne odlučuje na više dece, nego što ima ili je novac glavni problem?

Svakako od podatka da je cetvoroclanoj porodici koja ima dva djaka u Osnovnoj školi, potrebno minimum 150000 dinara da troši, ne da bi živela, nego da bi preživela mesec, ne moze da se pobegne. U to ne ulaze dažbine, kirije, vožnja kola I slične stvari. Ni one aktivnosti bez kojih se nužno može.A ti sto se bez njih može, ne znači da je i dobro bez njih.

Glavni problem je što ljudi ne vide nikakvu perspektivu u Srbiji i nemaju nikakvu nadu da će biti bolje i sigurnije mesto za život u budućnosti.

Svi ili barem ogromna većina polazi od toga da deci treba obezbediti što je više moguće i posvetiti im se što je više moguće.

S obzirom da to nije moguće niti realno u državi i u društvu kakvo je naše, ljudi sa pravom se odlučuju da nemaju dece.

Evo ja sa 27 i po godina uskoro odlazim u inostranstvo i mislim da bi samo lud čovek mojih godina hteo da ima i podiže decu u Srbiji.

Većina mojih prijatelja gledaju na Srbiju još gore nego ja, kao jedno ništavilo iz kojeg treba pobeći na svaki mogući način, rukama i nogama.
 
To sa Nigerijom nije adekvatno poredjenje, kao sto nije ni adekvatno poredjenje sa Romima, koji imaju 5-6-oro, pa i vise dece, a zive kako zive u vecini slucajeva.

Jeste, to su dve plate malo iznad minimalnca, saglasan sam, samo što ti moj post nisi dobro pročitao.

Ti od te plate, ja, nebitno ko, treba da platiš kiriju, dažbine, ratu za kredit, nesto osmo, zavisi ko sta ima, nisu ti sve te pare na raspolaganju da trošis za opste mesecne potrebe porodice, nego ostane mnogo manje, uglavnom nedovoljno i da se preživi.
 
Pisali smo mnogo puta o razlozima ali ti si to propustio izgleda @Blade
Uglavnom, nije zbog para nego zbog trule drzave i losih ljudi kojih je sve vise
 
Ljudi, da se ne lažemo, ne ide 2+ dece (kod većine ljudi, naravno da ima primera) sa dvoje zaposlenih roditelja.
(bar onako zaposlenih kako to danas izgleda)

Takođe preko 3 ide dosta teže, ako tu negde iza ćoška (da ne kažem na spratu iznad / ispod) nema baki, deki ili teteki, strina i sličnog.
I tu ima primera, ali su opet više izuzeci nego pravila.
 
A sta mislite, konkretno za našu zemlju...Da li je (po vama) nesto drugo problem sto se prosečna porodica ne odlučuje na više dece, nego što ima ili je novac glavni problem?

Svakako od podatka da je cetvoroclanoj porodici koja ima dva djaka u Osnovnoj školi, potrebno minimum 150000 dinara da troši, ne da bi živela, nego da bi preživela mesec, ne moze da se pobegne. U to ne ulaze dažbine, kirije, vožnja kola I slične stvari. Ni one aktivnosti bez kojih se nužno može.A ti sto se bez njih može, ne znači da je i dobro bez njih.
Kod nas je fertilitet pao ispod 2 jos 60ih (ranije cak nego u Zapadnim zemljama koje su urbanizovanije od nas bile) i tu se vrti vec 6 decenija (veca je npr razlika izmedju 1950 i 1960 nego izmedju 1960 i 2025).

Znaci kroz nekoliko medjusobno znacajno razlicitih sistema nama se fertilitet vrti u slicnom rasponu.

 
Glavni problem je što ljudi ne vide nikakvu perspektivu u Srbiji i nemaju nikakvu nadu da će biti bolje i sigurnije mesto za život u budućnosti.

Svi ili barem ogromna većina polazi od toga da deci treba obezbediti što je više moguće i posvetiti im se što je više moguće.

S obzirom da to nije moguće niti realno u državi i u društvu kakvo je naše, ljudi sa pravom se odlučuju da nemaju dece.

Evo ja sa 27 i po godina uskoro odlazim u inostranstvo i mislim da bi samo lud čovek mojih godina hteo da ima i podiže decu u Srbiji.

Većina mojih prijatelja gledaju na Srbiju još gore nego ja, kao jedno ništavilo iz kojeg treba pobeći na svaki mogući način, rukama i nogama.
Sve je relativno, po meni je vasa generacija jednostavno previse razmazena.
Tacno je da su poslednjih nekoliko godina politicki haos i korupcija uzeli danak kvalitetu zivota, ali je Beograd i tako razvaljen danas bukvalno raj u odnosu na Beograd devedesetih.
Da je meni 27 godina a ovo iskustvo ne bi mi padalo na pamet da idem iz Beograda ali ni po koju cenu i apsolutno bih podizao dete/decu u Beogradu.
Ne znam o kom inostranstvu je rec, ali ako nije bivsi SSSR razlika u zivotnom standardu i uopste kvalitetu zivota u Evropi/USA u odnosu na Beograd danas je toliko marginalna da to obesmisljava bilo kakvo iseljenje, na duzi rok vise se gubi nego sto se dobija, a to shvatis tek posle 20 godina.
 
Sve je relativno, po meni je vasa generacija jednostavno previse razmazena.
Tacno je da su poslednjih nekoliko godina politicki haos i korupcija uzeli danak kvalitetu zivota, ali je Beograd i tako razvaljen danas bukvalno raj u odnosu na Beograd devedesetih.
Da je meni 27 godina a ovo iskustvo ne bi mi padalo na pamet da idem iz Beograda ali ni po koju cenu i apsolutno bih podizao dete/decu u Beogradu.
Ne znam o kom inostranstvu je rec, ali ako nije bivsi SSSR razlika u zivotnom standardu i uopste kvalitetu zivota u Evropi/USA u odnosu na Beograd danas je toliko marginalna da to obesmisljava bilo kakvo iseljenje, na duzi rok vise se gubi nego sto se dobija, a to shvatis tek posle 20 godina.

Obrni - okreni, kako god da se uzme računica bolje je imati i podizati decu u inostranstvu nego u Srbiji.

Ovde nikad ne znaš šta će biti i kakvi će svi ludaci naići, kako u privatnom životu tako i na opštem (državnom) nivou.

Na kraju krajeva, uvek ti deca mogu imati dvojno državljanstvo ako si baš zagrižen za Srbijom.
 
Obrni - okreni, kako god da se uzme računica bolje je imati i podizati decu u inostranstvu nego u Srbiji.

Ovde nikad ne znaš šta će biti i kakvi će svi ludaci naići, kako u privatnom životu tako i na opštem (državnom) nivou.

Na kraju krajeva, uvek ti deca mogu imati dvojno državljanstvo ako si baš zagrižen za Srbijom.
Tamo uvek znas? Jesi citao neke knjige iz istorije?
 
1) Finansije
2) Očajno i korumpirano zdravstvo - ako hoćeš normalan porođaj, izvoli potplati doktora da sve uradi po propisu, što mu i jeste posao, zakonska obaveza i obaveza pod zakletvom ali on neće bez "podmazivanja"
3) Perspektive u Srbiji
4) Osećaj nemara države i društva prema roditeljima
5) Višak briga i obaveza a manjak vremena i energije - pre nego što neko krene da se sprda i smeje na ovo, neka proba da zamisli roditeljstvo sa dvoje ljudi koji menjaju smene, rade terenski ili neki od robovskih i mentalno devastirajućih poslova
6) Kasno osamostaljivanje (iz kojih god razloga)
7) Bolesne cene nekretnina a i života generalno

Drugi neka dodaju još...
 
Poslednja izmena:
Svi ili barem ogromna većina polazi od toga da deci treba obezbediti što je više moguće i posvetiti im se što je više moguće.

S obzirom da to nije moguće niti realno u državi i u društvu kakvo je naše, ljudi sa pravom se odlučuju da nemaju dece.
Tipična generalizacija. Ja imam dvoje dece i smatram da nigde neću moći da im se posvetim toliko kao u Srbiji. I šta sad? Vidiš da je moguće.
 
Vrh