Šta je novo?

Autobusi

Od kog proizvđača autobusa bi grad trebao da kupi 100 novih zglobnih vozila na gas.

  • Solaris

    Glasovi: 238 95,2%
  • BMC

    Glasovi: 12 4,8%

  • Ukupno glasača
    250
Мени је то најбољи аутобус икада у градском превозу,
најкомфорнији
доста места за стајање позади
и у средини,
има места за мимоилажење широк размак између седишта која су такође комфорна за високе људе
и нису прављена за Кинезе и Јапанце као код већине осталих аутобуса.
Mislim da su ik 161 ik 111, 102, 166, bili bolji mnogo, nego ove serije, preživeli su nemilosrdne devedesete i početak dvehiljadititih još gori možda, kada se bukvllano nisu gasili i trajali su pored svega toga. Serija 2000/2001 je nekako mnogo brzo propadala i trulila dok 2002 -2004 god je nešto najbolje što je izašlo iz fabrike posle.
Ali za komfor defitivno su ekstra, pa i ik 101 gb 2 je imao pozadi jako puno mesta šteta što nisu kupovani ik 101 nego ik 103 neuporedivo više prostora.
 
Serije 201-ica i 10X sa kraja 90-tih, i sa samog početka 2000-tih jesu dosta problematične, što zbog truljenja, što zbog nekih tehničkih nedostataka. Radilo se tada sa čim se imalo, a cevi za karoseriju su se najmanje proslavile. Pričalo se da su uvožene iz Rumunije. 105, 108, 110, 111, 160, 161 i 166, da svi oni su prošli nešto duži razvojni put. Bilo je dosta dobrih serija, al i onih lošijih, tipa iz 1983 godine. I onda, kao i do skoro, problem je najčešće bio u komponentašima. Iskra taman napravi nešto dobro, pa onda to u nekoj sledećoj seriji ne valja, i kad se isti delovi zamene BOSCH-ovim, dobijamo drugu priču. Dajem samo primer.

Inače, koncept motora ispod poda, kako kod zglobnih autobusa, tako i kod solo, posebno kod solo, odavno je napušten. Solo autobusi motor nose pozadi još od sedamdesetih, prosto je tako praktičnije iz mnogo razloga, a neki od njih su lakši pristup, i mogućnost spuštanja poda, na primer. Ikarbus je mnogo okasnio što se toga tiče, i ne samo Ikarbus kod nas. Prvi, skoro pa potpuno niskopodni autobusi pojavljuju se već od 1988 godine, i ako se ne varam, Neoplan je bio pionir zglobnog niskopodnog autobusa. U redovnu upotrebu po evropskim gradovima ulaze već s početka devedesetih. I zglobni autobusi odavno nose motor pozadi, pogotovu kod nemačkih proizvođača, a po VÖV standardima.

Ikarbus sa serijom 201/2/3 nije toliko baš zaostajao konceptom, kao kod pominjanih solaća tipa 101/2. Šveđani su dugo imali šasije tipa B10M i B10MA, gde je motor ispod poda, i koje su, nadograđene u Autokaroseriji, kasnije u Neobusu, dugo kotrljale Novim Sadom. Jeste da je putnički prostor dosta prostran tako ravnog poda, al i previše odignut od zemlje za nešto što treba brzo da omogući razmenu putnika na stajalištima. Da ne govorim o mukama da se pentraju stariji, deca i osobe sa invaliditetom. Pričam ovo iz razloga što Ikarbus nikako nije mogao da ostavi koncept autobusa pod oznakom 101, naspram 103-jki. Još od 1994, Ikarbus je predstavio prvu 103-jku sa motorom pozadi, kipovanim prozorima, lepljenim za karoseriju, ne guranim u gumene ramove, i još nekim detaljima na karoseriji, koji su je činili dosta modernom u to vreme. Radila je do skoro u Subotici. Još jedna bitna stvar, bila je opremljena automatskim menjačem, što nije bio slučaj sa mnogima koje su došle posle nje. Tu dolazimo do još jedne vrlo bitne stvari. Na Zapadu automatske menjače gradski autobusi nose tipa od 73 ili 74 godine. Kod nas ih je bilo novih sa ručnim maltene 2010 godine. Jesu prvi VOITH-ovi menjači imali svega dve brzine, al opet, za svakog vozača koji provodi sate u saobraćaju svakodnevno, automatski menjač je spas, pa i za putnike. Manje cimanja, uz manju zavisnost od veštine onog ko treba te brzine da menja.

Sve u svemu, zaostajali smo mi konceptom vozila i pri kraju ondašnje Jugoslavije. Kasnije smo to još dosta prolongirali. IK206, zglob sa spuštenim podom i motorom pozadi, pojavljuje se tek 2006, momenta kad ga već svi uveliko gase. Neobus je imao zanimljive prototipe i 90-tih, TAM još i najranije od svih predstavlja zglob 18 metara dug sa motorom pozadi. Beše još na samom kraju 80-tih. Poenta cele priče, iako su se konceptom serije 201/2/3 pokazale dobrim za naše uslove, jeste da smo kaskali dosta po pitanju dostupnosti vozila svim korisnicima javnog prevoza. Plus, što je malo gde to moglo da se plasira van naše sredine. Van Hool je odavno predstavio zglobni autobus sa upravljivom trećom osovinom, a da je motor bio napred i pored niskog poda, nešto slično je radio i Volvo. Znači, ne mora pod autobusa biti odignut od zemlje čitavih 900mm. Jako su mi drage 201-ice, al ne treba baš ni toliko žaliti za njima. Kam lepe sreće da smo se mnogo ranije susreli sa modernijim gradskim autobusima, a ne da čak i 2015 puštamo nova solo vozila visokog poda.
 
Da, jesu bili te 2004 godine nešto najmodernije što je Beograd imao do tad. Inače, već afirmisani modeli HESS-a. Pisao sam pre o tim prototipovima. Ta dva autobusa su u ono vreme koštala ogromnih 600000 evra. No, nisu se pokazali idealnim za naše uslove, a realno ni GSP nije bio spreman za tako nešto. Prvi put stižu vozila čija konstrukcija nije varena, već spajana šrafovima, takozvana Cobolt tehnika ili tehnologija, kako god. I to su kritikovali sećam se dobro. Tihi, udobni, duže vreme bez većih problema, ali zglob jeste imao jednu veću manu, motor. Volvo šasije su nosile mali motor serije D7, za solo sa 250, a za zglob 275ks. Za solo tako mali motor je ok u principu, mada se ni SL283 nije baš proslavio upravo zbog D08 motora za nijansu manje zapremine. Jednostavno, nemali delovi Beograda su topografski jako zahtevni. Zglob sa motorom od 7L i svega 275ks, nije za naše uslove. Mogao bi možda Moskvom da kotrlja dobro. 201-ice jesu nosile i slabiji motor, al ipak je to jedinica od 12L, koja se znatno lakše nosi sa većim opterećenjima (obrtni moment). U svakom slučaju, ta dva prototipa jesu bila nešto posebno, i šteta što Ikarbus nije uspeo da taj nivo kvaliteta ponovi na svojim izvedbama iz 2007 za Novi Sad i 2008 za Beograd. Bili su i činjenica jako skupi za ondašnje prilike, al i prvi autobusi kod nas sa doživotnom garancijom na koroziju. Kompletno zdravi su otišli i u rashod.
 
Prvi put stižu vozila čija konstrukcija nije varena, već spajana šrafovima, takozvana Cobolt tehnika ili tehnologija, kako god. I to su kritikovali sećam se dobro.
1664281075154.png

1664281098911.png
 
Poslednja izmena:
Da, jesu bili te 2004 godine nešto najmodernije što je Beograd imao do tad. Inače, već afirmisani modeli HESS-a. Pisao sam pre o tim prototipovima. Ta dva autobusa su u ono vreme koštala ogromnih 600000 evra. No, nisu se pokazali idealnim za naše uslove, a realno ni GSP nije bio spreman za tako nešto. Prvi put stižu vozila čija konstrukcija nije varena, već spajana šrafovima, takozvana Cobolt tehnika ili tehnologija, kako god. I to su kritikovali sećam se dobro. Tihi, udobni, duže vreme bez većih problema, ali zglob jeste imao jednu veću manu, motor. Volvo šasije su nosile mali motor serije D7, za solo sa 250, a za zglob 275ks. Za solo tako mali motor je ok u principu, mada se ni SL283 nije baš proslavio upravo zbog D08 motora za nijansu manje zapremine. Jednostavno, nemali delovi Beograda su topografski jako zahtevni. Zglob sa motorom od 7L i svega 275ks, nije za naše uslove. Mogao bi možda Moskvom da kotrlja dobro. 201-ice jesu nosile i slabiji motor, al ipak je to jedinica od 12L, koja se znatno lakše nosi sa većim opterećenjima (obrtni moment). U svakom slučaju, ta dva prototipa jesu bila nešto posebno, i šteta što Ikarbus nije uspeo da taj nivo kvaliteta ponovi na svojim izvedbama iz 2007 za Novi Sad i 2008 za Beograd. Bili su i činjenica jako skupi za ondašnje prilike, al i prvi autobusi kod nas sa doživotnom garancijom na koroziju. Kompletno zdravi su otišli i u rashod.
Zar solo nije otišao u rashod sa Man motorom u sebi, ako se ne varam, poživeo je duže od zgloba, ali koliko me sećanje kroz maglu služi, taj bus je dobio drugi motor.
 
Kako su vozila postajala nepouzdanija, tako su i autobusi sa garažnim brojevima 777 i 888 sve manje izlazili u saobraćaj. Zbog teških uslova eksploatacije, zglobni Ikarbus IK-218.3 je prvi platio ceh, te je isključen iz saobraćaja 2016. godine. Njegov solo blizanac IK-112.3 se održao u saobraćaju do početka leta 2018. godine. Kako bi ostao u saobraćaju, umesto Volvo motora je navodno ugrađen MAN-ov motor i autobus je prefarban u standardnu žuto-plavu kolor šemu. Međutim, krajem leta 2019. godine su oba autobusa poslata iz saobraćajnog pogona „Karaburma“ na otpad.
http://www.autobusi.net/volvo-ikarbusi-zavrsili-karijeru-u-beogradu/

A nešto koliko pamtim, to sam čuo od nekog iz održavanja SP Karaburma, čak mi je tad negde i rečeno šta je moralo da se menja da bi ubacili taj motor. Nažalost, tada mi nije to bilo toliko važno da bi negde zabeležio i mogao da budem siguran.
 
@becks89
Da, rekao bih da si u pravu. Sećam se i spoljašnjih promena, plus zvuk. Stavljali nove rešetke, a ne znam koji je MAN-ov motor u njemu završio. Ukršili su ih dosta nekoliko godina pred kraj. Volvo zna da napravi malolitražni motor, pogotovu je dobar D7, al ne može to da izdrži te generalke, i specijale kao D28. Solo je ipak radio godinama na zahtevnoj 26-ici.

@bv5156
IK106 bi trebalo da je svo vreme imao mercedesov OM447hla. Čak i da je menjan, tih motora bi trebalo da je bilo u firmi dovoljno. Možda nikada nije morao ceo blok da se zameni. Opet, zahvalan motor za rad.
 
МБ 0405 најкопиранији аутобус:
1.МАН СЛ202
2.Волво Б10Б
3.Автомонтажа 0405
4.ИК106
5.ИК410
6.ИК103Ф
7.ФАП 537
8.Необус НФ605
9.Необус 405
10.САНОС 213
11.САНОС 215
12.Маз 103
13.Камаз 5297
 
Poslednja izmena:
Nije MB405 baš kopiran. Pisao sam o tome ranije. Davnih 70-tih (možda čak i ranije) formiran je VÖV standard proizvodnje autobusa u Nemačkoj. To znači iste gabarite, skoro pa isti dizajn uz par detalja koji su pravili razliku, a sve u cilju jednostavnijeg održavanja i uopšte postizanja nekog standarda o izgledu i funkciji gradskog autobusa. Četiri nemačka proizvođača su činila gore pomenuti standard, MAN, Mercedes, Magirus i Büssing. Ostali su radili autobuse po tom istom standardu, ne bi li plasirali autobuse na tržišta koja su te standarde zahtevala. Između ostalog tu je bio i mađarski Ikarus, kao jedan od retkih iz istočnih blokova. Gore pobrojani, mislim na naše proizvođače, nisu kopirali MB u tom smislu, bilo bi super da jesu, već više pokušavali da naprave nešto na sličnoj osnovi, al kad je već to bio koncept na zalasku karijere. Niskopodna 405-ica dolazi i pre sredine 90-tih, a Citaro 1998, ako se dobro sećam.

MAZ 103 nema veze sa MB405, već je pokušaj jeftine kopije Neoplana N4016, tj rađen je valjda po licenci. Kvalitetom mu naravno ni prići.
 
Иако је квалитет нижи, ипак је основа горенаведених добрим делом по угледу на тај чувени VÖV стандард. Иначе МБ Цитаро је по мом мишљењу бољи од Конекта, чвршћи и стабилнији.
 
Treba imati u vidu i za koje je tržište šta rađeno.
Nisu oni pravili Maz 103 i naši Ik-103, Ik-106 što su imali viška vremena i para, već što je to na neki način iznuđeno rešenje shodno potrebama tržištu, dakle jeftinije rešenje od onih koja su već bila na tržištu.
Zapadno tržište shodno većem budžetu može birati rešenja, tržišta trećeg sveta kojim i mi na neki način pripadamo vide priliku da u nekoj sopstvenoj proizvodnji uštedi, a sa druge strane pokrene domaću privredu.
 
То је био покушај премошћавања ратних година и каквог таквог осавремењавања. Мислим на она два прототипа (ИК106 и НФ605) и на серије ИК са румунским цевима. ФАП је заживео тек после 2000, а током санкција су произвели два-три аутобуса/камиона и ништа више. Чудо да је ИК произвео више возила у том периоду.
 
MAZ 103 je smišljen kao jeftini standardni autobus za masovno proizvodstvo, za vreme bede 1990-tih, i u okviru politike belorusi za beloruse. To je bilo održivo i uspeli su da prodaju 7000 primeraka i u Belorusiji imaju jeftin i skoro unificiran vozni park. Iako je već 2006 izašao dosta bolji autobus, prosečan u svojoj klasi MAZ 203, on je doživeo tek polovinu uspeha u prodaji MAZ 103. Već godinama hoće da ga skinu sa linije, ali se ponavljaju narudžbine iz bednijih ruskih gradova. Sve u svemu, čak i primerci stari po 20 godina, retko sam viđao u Belorusiji da se pokvare ili imaju negde nešto malo rđe.

Iako je moglo i bolje, Belorusi su preko svoje socijalističke, za zapad jeres, politike postigli da imaju jako pouzdan, jako jeftin javni prevoz osnovan na domaćim resursima(što je još jedan ekonomski plus). Cena mesečne karte je 15 dolara, a opšti indeks cena 30% niži nego u Srbiji 2017. godine, a vezano za plate, po većim gradovima malo ko zarađuje manje od 400$ bez neke posebne kvalifikacije. Ako ste bili fizikalac u Srbiji sa fakultetskom diplomom i znanjem stranih jezika plata više od dva puta veća od toga.

Kada se pomodarišeš i uvoziš dobiješ mesečnu kartu 30-50$, i za 30% nižu opštu kupovnu moć, a inženjeri i tehničari ili ne rade u struci ili napustili tu zemlju.
 
То је био покушај премошћавања ратних година и каквог таквог осавремењавања. Мислим на она два прототипа (ИК106 и НФ605) и на серије ИК са румунским цевима. ФАП је заживео тек после 2000, а током санкција су произвели два-три аутобуса/камиона и ништа више. Чудо да је ИК произвео више возила у том периоду.
ФАП је 90их само током санкција произвео скоро 3000 возила. Сумњам да је ИК близу том броју за целе 90те.
 
Добро да ме исправи, мислио сам да су их све заједно десетак склопили. Ова бројка од скоро 3000 возила је херојски подвиг поготово за предузеће које је остало без снабдевача и доброг дела људства.
1664376726950.png
 
Овог АВ очигледно далеко више испуњава распродаја станова БНВ (што неко рече овде) него макакво улагање у привреду. Тако пропадају масовно и оне фабрике које су имале изгледа да опстану и које су наједвите јаде изгурале најтеже време, али "златно доба" ипак нису успеле. Хуља је зато за сваки проблем нашла решење: капију затвори и метни катанац, а раднике на социјални програм и сви задовољни.
 
Hvala Igoru što je uslikao i solo na 88 i zglob na 83. Lepo se vidi koliko manje putnika u njemu ima nego u solo. Takav je na 52 upravo danas bio 3072, a pre neki dan i 3048. Presedanje iz beloruske limenke pune sardina u Solaris bilo je pravo zadovoljstvo. Još sam i seo kod Sajma kad se još napunio. Da je naišao solo patike bi mi bile izgažene. U normalnoj zemlji bi Vesić odavno ribao obuću izgaženim putnicima.

Nisam pre neki dan ni pomenuo 3048, pravi ponos i diku Novog Beograda koji je pre neki dan bio na 52. Taj izgleda mnogo mlađe, kao da je godinama bio na klocnama. Vidi se po ostacima nalepnica da je za vreme šiznog stanja radio. Baš je čist, što posebno važi za donji deo vrata i neizgužvane harmonike.

A danas je u 13:15 u Požeškoj bio Vesićev performans 37-ice. Jedna puna Cobra, za njom dva prazna MAZ-a u smeru ka gradu. U suprotnom smeru Cobra sa 15 putnika. Sve to na 37. Naguraše se i 23-ke na Mostaru u razumaku od dva-tri minuta (uključujući i traktor 953), međutim zbog toga što nisu išle u konvoju kao solo 37-ice bile su jednako popunjene. Osim toga danas je na 38L bio 190, a pre neki dan sam video 199 kako sija na 57. Užasna greška što nisu uzeli O345G polovinom 2000-ih. Nazovi remontovani SG313 izgledaju mnogo gore od ovih Conecta, a bilo kakvi Ikarbusi bez obzira na starost su totalno neuporedivi.
 
У исто време док се народ гура у соло кинезу на 88 на њиви у Земуну труну 5-6 зглобних аутобуса од којих већина Солариси и МАНови.
 
Čini mi se da je neki privatnik kod nas nabavio te zglobne mercedes benz, ali zbog onih njihovih presmešnih uslova, ti autobusi nikada nisu saobraćali ni na jednoj liniji. Mislim da i danas stoje i trunu na nekom placu.
 
Vrh