Ne znam inace da li je neko primetio, u mnogim zgradama, ako ne i svim, ima čini mi se nekih "lidera", koji se predstavljaju da "im je jako stalo da zgrada bude odrzavana". (Ostalima kao nije). Pa se onda bas angazuju da nametnu svog upravnika, da preporuce firmu za mesečno odrzavanje ili popravke itd. Onda "sufliraju" upravniku sta treba da radi, dosta se nameću. Znam primer jedne zgrade gde žena bukvalno maltretira ljude telefonom za šta treba da se glasa, ide od vrata do vrata (tamo gde moze). Upravnika zove svaki dan, gura svoje ponude, ideje. To nekad može i da se zloupotrebi. Npr da taj isti izdejstvuje nesto za sebe, zauzimanje dela zajednickih prostorija, vrlo lako ugradjivanje u cenu ili slicno. Većina ostalih ljudi tu nastupa "da se ne zamera", "da ne pravi probleme", "da ne zateze" pa onda po nekom automatizmu sve odluke prolaze. Ono što sam dosad videla, nema baš tog koncepta "slobodnog izbora" u odlučivanju (iz nekog neobjasnjivog razloga, sto se mene tice). Iz tog razloga ponekad mi se cini da je prinudni upravnik i bolje rešenje, nije "niciji".