osljednju ikad napravljenu seriju tramvaja KT4 naručio je Beograd 1996. godine. Zbog problema s plaćanjem (za one koji su zaboravili, intervenisala je i drugarica Borka), počeli su stizati godinu dana kasnije. Zanimljivo je i da, za razliku od starijih katica, nove nisu pravljene u Smichovu, već u novoj fabrici ČKD Tatra, u Zličinu.
Novi tramvaji ČKD KT4M-YUB spolja se, osim po okruglim farovima, četvrtastim žmigavcima i pozicionim/kočnim svjetlima koja su sa strane, od postojećih katica ponajprije razlikuju po trima kutijama sa otpornicima na zadnjem dijelu. Po elektrici se značajno razlikuju od svih dotadašnjih beogradskih tramvaja. Već iz dnevnih novina se znalo da će novi tramvaji imati elektronsku regulaciju vuče, koja će štedjeti struju. Nemaju motorgenerator za dobijenje niskog napona, već buck konvertor. Ventilatori su znatno tiši, a čoperi karakteristično zuje. Kontrolna tabla je u to vrijeme izgledala kao svemirski brod, zahvaljujući displeju nečega što bismo mogli nazvati board computerom, koji je prikazivao napon mreže, struju motornih grupa i niski napon. Na displeju su se povremeno ispisivala i upozorenja poput "Proveri osigurač...", ali su ih vozači najčešće ignorisali. Tu je bio i tahograf, ali, po beogradskom običaju, nije dugo radio. Da ne ulazim previše u detalje, rekao bih da je realizacija prikaza veličina na displeju, preko tzv. bar indikatora - stubića čija visina odgovara trenutnoj vrijednosti mjerene veličine, bila metrološki jedino ispravna; na "data loggerima" koje su kasnije, potpuno bespotrebno počeli da ugrađuju i u ove tramvaje (oni već imaju svoju naprednu dijagnostiku!), izmjerene vrijednosti se prikazuju numerički, u vidu cifara koje neprekidno "igraju".
Bilo mi je teško da pronađem pouzdane podatke o tipu regulacije u ovim tramvajima. U samom GSP-u sam čuo oprečne i nejasne tvrdnje. tek nedavno sam u jednom trash časopisu pronašao rad:
Komentari putnika su pozitivni 
