Šta je novo?

Svetska politika

Ja mislim da Rusija nije trebala da napadne Ukrajinu. Razlog da je strateški ugrožena je tanak, a i da jeste to se rešava na drugi način. a ne otvorenim ratom. Poznato je iz istorije kako velike sile i bez ratova uspavaju da nametnu svoju volju i moć.

Alil na kraju krajeva više nije bitno. Rat je počeo i traje skoro 4 godine. Ono što me brine je što Rusija ne može da ga dobije. A ne može ni da se povuče i da ga izgubi. To stvara veliku neizvesnost i nestabilnost. Da je to stvarno završeno za 3 nedelje, sada bi sve bilo mirno (pod uslovom da ne krenu dalje), UKR bi imala drugo vladu, stanovništvo bi se bunilo, gas i nafta bi i dalje tekli. Ovakva situacije će na kraju iscrpeti i samu rusiju, nije ona tako jaka.
Kruže po internetu karte, nisam uspeo da je skinem preko mobilnog, podeljene Rusije. Sibir i države centralne azije su pod Kinom, amerika ima oballu severnog ledenog okeana, dato je nešto i Turskoj, Finskoj (!), Alganistan ulazi u Tadžikistan itd, i ono što je najiteresantnije islamski kalifat oko Volge.
Naravno, to su samo internetske igre, ja se nadam da do raspada Rusije neće doći, ne štoje volim, nego to billi decenijski ratovi i nestabilnost koja bi neminos+vno došla i do nas. Ali treba da budu pažljivi. I da konačno završe ovaj rat.
 
Kina se sistematski sprema za rat. Otvorila je čuveni pomorski "Severoistočni prolaz" za najnoviji pokušaj sa redovnim komercijalnim brodskim transportom (plavo). Tako su znatno skratili put do Roterdama i zaobišli uska grla kao Suec, oblasti političke nestabilnosti, pirate i eventualne buduće Američke pomorske blokade, pošto sada mogu da idu i severno od Rusije. To su omogućile klimatske promene i izrazito brzo otopljavanje na severu. Doduše prolaz je za sada otvoren tek manji deo godine, ali Rusi imaju nuklearne ledolomce, pa će se tek videti koliko će sve ovo biti upotrebljivo.

768px-Northern_Sea_Route_vs_Southern_Sea_Route.svg.png


Dopada mi se ova slika iz 1913. čuvenog istraživača Nansena sa Rusima na ušću reke Jenisej (najviši u sredini), jednog od mnogih koji istraživao pomorske puteve na severu.

1280px-No-nb_bldsa_3f201.jpg


Kinezi našli novi put do Evrope: Skratili put za 22 dana

Kineska kompanija za kontejnerski prevoz Sea Legend otvoriće ove nedelje prvu direktnu rutu za Evropu preko Arktika i gotovo prepoloviti vreme ekspresne isporuke, objavio je Global Times.

Алтернативни "путеви свиле" нису "напуштање Суецког канала, већ кинеска тактика децетрализоване стратегије економских односа. "Не држати сва јаја у једној кошари". Тако су неки евро-кр*тени и ложана ликовали везано за "Пут свиле" преко Кавказа "за облизак Русије". А копнени "пут свиле" преко Русије и Белорусије је и даље најбржи и најпоузданији правац. Он вуче тек око 4% робне размене Европа-Азија, а главно ограничење је капацитет са пољске стране. Међутим, Пољаци већ раде на увећању капацитета са своје стране на 250% садашњег.

Тај "Кавказки пут свиле", је у великој мери смејурија, са осмином чак и садашњег оптерећења Руског копненог пута свиле.

Исто је и тај Северноморски пут смејурија, зато што са све ангажовањем атомских ледоломаца, може да се користи тек неколико месеци у години, и то у једносмерним конвојима иза ледоломца. Али га Кинези не одбацују. Овамо 0,5%, овамо 4%. овамо 15%...

Тако је и овај наш Пиреј-Будимпешта смејурија. Да су све те државе од Пиреја до Будимпеште осим Мађарске озбиљне, у року од 24 месеца би цео правац био са брзинама не мањим од 80км/ч, са савременом сигнализацијом, и са радовима на градњи другог колосека за почетак на уским грлима, без прекида саобраћаја осим неких краћих викенд прекида. Ово са 200км/ч на малом делу пруге, а остало распад, било би уцена Кинеза, да онај са дебелим уснама није пристао на афрички тип кинеске колоније, са поклањањем највреднијих минералних ресурса. Са том да су чак и Танзанија, Етиопија, Кенија, ако ништа завршиле привредно најважније целине теретих пруга до главних лука, а Србија није. Знате за ону узречцу из Подсахарске Африке: "нећете ваљда да будемо таки пропалитети као они у Европи под поглавицом Дебела Усна".
 
Kruže po internetu karte, nisam uspeo da je skinem preko mobilnog, podeljene Rusije. Sibir i države centralne azije su pod Kinom, amerika ima oballu severnog ledenog okeana, dato je nešto i Turskoj, Finskoj (!), Alganistan ulazi u Tadžikistan itd, i ono što je najiteresantnije islamski kalifat oko Volge.
Naravno, to su samo internetske igre, ja se nadam da do raspada Rusije neće doći
Koji je naš deo :)
 
Ja mislim da Rusija nije trebala da napadne Ukrajinu. Razlog da je strateški ugrožena je tanak, a i da jeste to se rešava na drugi način. a ne otvorenim ratom. Poznato je iz istorije kako velike sile i bez ratova uspavaju da nametnu svoju volju i moć.

Alil na kraju krajeva više nije bitno. Rat je počeo i traje skoro 4 godine. Ono što me brine je što Rusija ne može da ga dobije. A ne može ni da se povuče i da ga izgubi. To stvara veliku neizvesnost i nestabilnost. Da je to stvarno završeno za 3 nedelje, sada bi sve bilo mirno (pod uslovom da ne krenu dalje), UKR bi imala drugo vladu, stanovništvo bi se bunilo, gas i nafta bi i dalje tekli. Ovakva situacije će na kraju iscrpeti i samu rusiju, nije ona tako jaka.
Kruže po internetu karte, nisam uspeo da je skinem preko mobilnog, podeljene Rusije. Sibir i države centralne azije su pod Kinom, amerika ima oballu severnog ledenog okeana, dato je nešto i Turskoj, Finskoj (!), Alganistan ulazi u Tadžikistan itd, i ono što je najiteresantnije islamski kalifat oko Volge.
Naravno, to su samo internetske igre, ja se nadam da do raspada Rusije neće doći, ne štoje volim, nego to billi decenijski ratovi i nestabilnost koja bi neminos+vno došla i do nas. Ali treba da budu pažljivi. I da konačno završe ovaj rat.
Rusiji sve najbolje, da se oslobode zlog diktatora i da ostanu u granicama u kojima su sad prema UN-u.
 
EU i Amerika su prvo rešili da nam ukinu naftu, a sada i gas. Ovo više nisu trgovačke odluke, pa čak ni "sankcije" zbog nečega što bi se moglo nazvati krivicom po međunarodnom pravu. Već više liči na klasičnu agresiju. Ako oni sami ne žele da kupuju Rusku naftu i gas, i ne moraju. Ali diktirati trećim zemljama kako će one da funkcionšu tako što im se sprečava fizičko pravo prolaza robe preko sopstvene teritorije, što im se ukida izvor energije, to je već nedopustivo. Da li smo u ratu sa EU? Da li to znači da je onaj što je kod nas tokom rata šlepovima blokirao prolaz Dunavom zapadnim zemljama bio u pravu? Bio politička avangarda Evropske Unije i vesnik budućnosti? Znači sad i mi možemo da zatvorimo Dunav za sve čija nam se politika ne dopada? Uz napomenu da im želimo sve najbolje, da želimo proširenje "saradnje", i da je sve to za njihovo dobro pošto mi bolje od njih znamo šta je dobro za njih?


 
Poslednja izmena:
Ipak sam uspeo da se setim kako se zvao taj lik: Jovica. To je najzad bilo dovoljno za Gugl search. Pa onda evo jednog opisa tog vremena, čisto da se potsetimo i vidimo na šta se danas srozala Evropska Unija i Amerika. Međutim u poređenju, ovo njihovo je danas još gore, jer smo tada mi bili pod njihovim sankcijama pa se blokada Dunava mogla računati kao "odgovor". Ali mi danas nismo uveli sankcije EU, pa da bi oni sada imali opravdanje da nama sa transportom gasa i nafte rade isto što je Jovica tada radio njima sa transportom rude. I dodatno, ni snabdevanje energijom, dakle funkcionisanje čitave njihove države, njima tada NIJE zavisilo od transporta Dunavom, pa tri decenije kasnije Jovica i Milić od Mačve, bar u poređenju sa današnjim potezima EU, paradoksalno, ispadaju još i kao "umereni" i "razumni" likovi. Iako je ovo poslednje veoma daleko od istine.


"Pojačana kontrola Dunava u Rumuniji i Bugarskoj onemogućila je uvoz i izvoz vodenim putem. Ipak, neki su se dosetili kako da se suprotstave merama međunarodne zajednice. Udruženja koja se nazivaju Nova Vizantija i Bela ruža započela su 18. jula blokadu Dunavu kod Zemuna. Nova Vizantija osnovana je nekoliko meseci ranije s ciljem da okuplja pristalice u „Grčkoj, Rusiji, Jermeniji, Rumuniji, Bugarskoj, u zapadnim srpskim državama i krajevima gde žive pravoslavci u rasejanju“ i da kasnije „preraste u trajnu zajednicu naroda“. Organizatori blokade tvrde da imaju blagoslov patrijarha Pavla i da deluju nezavisno od države. Međutim, za preprečavanje plovnog puta ustupaju im se brodovi Jugoslovenskog rečnog brodarstva, zajedno s posadama. Republički ministar za informacije Milivoje Pavlović smatra da je reč o plemenitom poduhvatu. On kaže: „To je narodna blokada Dunava koja doprinosi afirmaciji istine o srpskom narodu“. Štab blokade posećuje i svesrdno podržava i Biljana Plavšić.

Komandant štaba je Jovica Vlahović, učesnik Miloševićevih mitinga s kraja osamdesetih, koji se tada predstavljao kao partizanski Kurir Jovica. U tom štabu su i pisac Radomir Smiljanić, slikar Milić od Mačve te anonimci koji uživaju u nakaradnom ispoljavanju rodoljublja. Zaustavljaju mahom ukrajinske, austrijske i nemačke brodove koji prevoze sirovine za austrijske železare. Strani lađari primorani su da potpisuju izjave da će upoznati javnost svojih zemalja s nepravdama koje se čine Jugoslaviji i da će zahtevati od svojih vlada da obustave sankcije. Kasnije se od stranaca uzima novac, navodno za žrtve sankcija. Štabovi za blokadu formirani su i u Kostolcu i Banovcima.

Londonski Gardijan piše da „Dunav blokiraju ludaci i čudaci, ekscentrični tipovi koji žude da nasankaju svoju sve lakoverniju naciju. Najluđi je slikar Milić od Mačve, koji kaže da su Srbi potomci stanovnika Atlantide koji su došli iz svemira da bi položili temelje ljudske civilizacije“.

Savet bezbednosti 14. oktobra predsedničkim saopštenjem zahteva od Beograda da odmah i bezuslovno omogući plovidbu, kao i da spreči napade na strane brodove. Prijavljeno je dvadesetak prepada. Napadači uglavnom uzimaju naftu i novac. Početkom decembra zaustavljen je dvesto pedeseti konvoj. U zoni blokade bilo je usidreno pet ukrajinskih konvoja, dva rumunska, po jedan slovački i mađarski. Prevozili su metalnu rudu i šećer. Iz novina se može saznati da mornari na njima gladuju i da su ogorčeni i na Srbiju i na vlasti svojih zemalja, jer ne čine ništa da ih oslobode. Ometanje plovidbe i pljačkanje stranih brodova nisu doprineli ukidanju sankcija. Štaviše, samo su pogoršali međunarodni položaj Srbije i ozbiljno narušili dobre odnose s podunavskim zemljama."

 
Kakva je to bila glupost sa tim blokadama plovnog puta.

HC Djerdap zbog povecane proizvodnje el energoje svojim radom može da utice na vodosta Dunava tako da najkriticniji delic plovnog puta bude ne upotrebljiv. a što je dovoljno za ne funkcionalnostog saobracajnice.
Bez osvetničke namere čisto egzistencijalna nužda za energijom za čij manjak nismo krivi dovoljno je za mali humanitarni uticaj na preokret situacije.
 
Pogledaj top komentar, to je ono o čemu pišem stalno. Čak iako nisu Britanci, rokni im nuklearku, pa posle i na druge

1000063571.jpg
 
EU i Amerika su prvo rešili da nam ukinu naftu, a sada i gas. Ovo više nisu trgovačke odluke, pa čak ni "sankcije" zbog nečega što bi se moglo nazvati krivicom po međunarodnom pravu. Već više liči na klasičnu agresiju. Ako oni sami ne žele da kupuju Rusku naftu i gas, i ne moraju. Ali diktirati trećim zemljama kako će one da funkcionšu tako što im se sprečava fizičko pravo prolaza robe preko sopstvene teritorije, što im se ukida izvor energije, to je već nedopustivo. Da li smo u ratu sa EU? Da li to znači da je onaj što je kod nas tokom rata šlepovima blokirao prolaz Dunavom zapadnim zemljama bio u pravu? Bio politička avangarda Evropske Unije i vesnik budućnosti? Znači sad i mi možemo da zatvorimo Dunav za sve čija nam se politika ne dopada? Uz napomenu da im želimo sve najbolje, da želimo proširenje "saradnje", i da je sve to za njihovo dobro pošto mi bolje od njih znamo šta je dobro za njih?


Klasična situacija iz školskog dvorišta - jedan siledžija ponižava drugog siledžiju tako što maltretira njegovog slabog prijatelja koji ovaj ne može da zaštiti.

Pozicija u koju nismo smeli da budemo!
 
Nek ostane zabeleženo da je Rusija odbila prekid vatre.

Ponuđeno im je da se stane sa ubijanjima i da se sedne da se razgovara. Odbili su.
 
EU i Amerika su prvo rešili da nam ukinu naftu, a sada i gas. Ovo više nisu trgovačke odluke, pa čak ni "sankcije" zbog nečega što bi se moglo nazvati krivicom po međunarodnom pravu. Već više liči na klasičnu agresiju. Ako oni sami ne žele da kupuju Rusku naftu i gas, i ne moraju. Ali diktirati trećim zemljama kako će one da funkcionšu tako što im se sprečava fizičko pravo prolaza robe preko sopstvene teritorije, što im se ukida izvor energije, to je već nedopustivo. Da li smo u ratu sa EU? Da li to znači da je onaj što je kod nas tokom rata šlepovima blokirao prolaz Dunavom zapadnim zemljama bio u pravu? Bio politička avangarda Evropske Unije i vesnik budućnosti? Znači sad i mi možemo da zatvorimo Dunav za sve čija nam se politika ne dopada? Uz napomenu da im želimo sve najbolje, da želimo proširenje "saradnje", i da je sve to za njihovo dobro pošto mi bolje od njih znamo šta je dobro za njih?


Kakvi izvori vesti takav i komentar, po običaju


Zanimljiva diskonekcija izmedju ove teme i one o NIS-u gde ljudi zapravo pišu normalne komentare o temi a ne ovo propagandno djubrenje
 
Vrh