Pa to vam je realpolitik koji zdušno branite kad je u pitanju Ukrajina. Sad je ovo što radi drugi ludak u svom komšiluku odjednom divljaštvo i nekakvo menjanje pravila...
Postoje bitne razlike jer to nije jedino što je bitno. Nema sumnja da je Rusija napadom na Ukrajinu izvrila agresiju na suverenu državu. U to nema sumnje i ne može se poricati. Ali svaka ocena i vrednosna procena mora uzeti u obzir SVE, a ne samo one delove jedne celovite slike događaja koji potvrđuju unapred formiran zaključak. Jedna od više razlika ova dva slučaja je
da li je postojao drugi, mirniji put da se obezbede egzistencijalni interesi svih zainteresovanih strana. Rusija je decenijama pokušavala mirnim putem da za sebe obezbedi istu vrstu strateške bezbednosti koju Amerika smatra da je nešto podrazumevano za nju samu. Mirno su se povukli iz svih država Varšavskog pakta. Dozvolili su raspad sopstvene države na niz nezavisnih država. Tražli su ozbiljne razgovore o "nedeljivoj bezbednosti svih". Što znači da se povećana sigurnost jednih ne postiže na račun smanjene sigurnosti drugih. Čak su bili spremni da uđu u NATO i da urade bilo šta drugo što će im obezbediti neku vrstu bezbednosnih garancija u nuklearno doba potencijalnog totalnog uništenja za države koji se na vreme ne obezbede.
Ali ništa od toga nije pomoglo. Za Zapad sve to je bio
samo znak slabosti i ohrabrenje da su na pravom putu i da treba da nastave još jače, dok je Rusija još slaba. Osnovni krivac je Amerika koja nije bila spremna da iz ruku ispusti ulogu svetskog hegemona, nove globalne imeperije koja je nasledila Britansku imperiju. Želela je da se u nedogled pita za sve što je važno, da uvek bude najjača i jedina velesila na svetu. Zato se sada bukvalno i na Internetu, javno, mogu naći Američki programski dokumenti kako treba uništiti, rasparčati ili bar dovoljno oslabiti SVAKU drugu potencijalnu veliku silu koja se bude pojavila kao takmac. Znajući za te dokumente, videvši da se oni bukvalno ostvaruju bez obzira na to ko je u Americi na vlasti, videvši da se raznim političkim mahinacijama, ogromnim novcem i obojenim revolucijama uporno preuzima kontrola njihovim bivšim republikama, sve dok nije ostala samo jedna velika zemlja da se potpuno zatvori vojni krug oko njih, Rusija više NIJE IMALA DRUGOG IZBORA sem vojnog rešenja. Pa makar to bilo kršenje suvereniteta sada druge države, Ukrajine. Jer
ako se neko poziva na međunarodne zakone, recimo Amerika i Zapad,
onda ih i sam mora poštovati da bi imao moralno, pa čak i zakonsko pravo da drugima prebacuje njihovo kršenje. Jer čak i formalno
zakoni ili važe za obe strane jednako, ili ne važe ni za jednu.
Situacija sa Amerikom i Venecuelom zato ni izdaleka nije slična, pa je nemoguće to direktno porediti. Amerika želi naftu iz Venecuele i želi da na čitavoj polovini Zemljine kugle, u severnoj i južnoj Americi, koje smatra isključivo svojom sferom uticaja, nema ni jedne države koji nije pod Američkom kontrolom. Dok je Rusija bukvalno i NEPOSREDNO okružena vojnom silom zemlje na drugoj strani Planete, gde je Rusija tobože "napala" sopstveni narod, Ruse, koji je pre toga 7 godina bombardovan od strane države čiji su državljani, Ukrajine, pošto nije želeo da prihvati ilegalni puč u Kijevu koji je organizovao i finansirao Zapad, niti je želeo da prihvati brisanje sopstvene nacije, crkve i etničku asimilaciju. A pogotovo nije želeo da prihvati
da će trajno biti u NATO vojsci koja će se u nedogled boriti protiv Rusije, protiv sopstvenog naroda i svojih rođaka sa druge strane neke bivše republičke granice koju je ko zna u kakvom stanju, kada i zašto arbitrarno povukao neki komunistički režim ili diktator.
I to TO porediš? Izjednačiti TA DVA slučaja je apsurd.