Šta je novo?

Svetska politika

Ako cirkuzant produži ovako, moraće da ga slklone, na ovaj ili onaj način.

Hajde što laprda, ali dosnosi i odluke
 
То већ није наш проблем, не треба да се мешамо у унутрашње ствари једне велике суверене земље.
Tačno tako, ja se slažem. Samo sam izneo svoje čuđenje da jedna velika zemlja može to sebi da uradi. Ali njihova stvar....

Malo me nervira ta upotreba reči woke! I gde treba i gde ne treba. Možda to postoji u USA i dr zemljama, ali apsolutno nema prođu na ovim prostorima. Pravi naziv je pozitivna diskriminacija i upotrebljava se prilikom inkluzije ljudi sa indvaliditetom, roma, i gde već. To nije ništa negativno i daleko je od problema koji se naduvava od strane ekstremista na oba spektra kako bi zamaskirali prave probleme.
 
Ta stednljiva politika je uvek dobra plitika, da se ne trose pare poreskih obveznika na neke ideoloske ciljeve.
 
Госпођица Бербок помиње међународно право, буди бог са нама, сетила се као и браћа данци, кад је заиграла мечка у близини. Када су међу првима признали косово нешто им није била при руци књига о међународном праву. Замишљам да наш председник изјави да Косово треба етнички очистити, и да то намерава да уради, мислим да би истог дана авиони полетали са аеродрома наших западних партнера и носили дарове за београд. Да не причам о санкцијама, оне уведене русији би биле само дечја игра наспрам тога.
 
Госпођица Бербок помиње међународно право, буди бог са нама, сетила се као и браћа данци, кад је заиграла мечка у близини. Када су међу првима признали косово нешто им није била при руци књига о међународном праву. Замишљам да наш председник изјави да Косово треба етнички очистити, и да то намерава да уради, мислим да би истог дана авиони полетали са аеродрома наших западних партнера и носили дарове за београд. Да не причам о санкцијама, оне уведене русији би биле само дечја игра наспрам тога.
tako to biva.
Imperija je izgleda odlucila da se najede kod svojih vazala.
I kako rece dobri stari Henry Kissinger:

“It may be dangerous to be America's enemy, but to be America's friend is fatal.”
 
Zapadna obala će biti Izrael, kad tad. Nisam očekivao da će uzimati Gazu. Tamo će biti konstantni ratovi dok Izrael ne proširi teritoriju. Jednom će se i SAD uključiti u sukob i rešiti pitanje bliskog istoka.
 
Mnogi se cude "genocidnom" nastupu Trampa.
Ali genocid i destrukcija i kapitalizam idu zajedno,
Od urbanistickog unistavanja Beograda do genocida u Gazi, kapitalizam stalno zahteva zrtve, unistenje, da bi se na mestu zivog napravilo nesto mrtvo i zatim prodalo.

Amerika je sustina kapitalizma.
 
Poučno je posmatrati kako se ponavlja jedna zakonitost koja se uvek potvrđivala i do sada. I pored činjenice da je Tramp veoma posebna, jedinstvena ličnost, on je istovremeno i tipičan populista. A njihov problem je što žrtvuju dugoročne interese zbog kratkoročnih. Koren problema kod njih je sam kapitalizam. Fanatična fiksacija na profit kao jedini cilj razvoja, uz posledično raslojavanje društva zbog sve veće koncentracije kapitala u sve manji krug ljudi (koje zato nije briga o celini interesa čitave države), imalo je za posledicu proces deindustrijalizacije Amerike. To se desilo jer onda postaje logično da se outsorsuje sav biznis koji donosi iole manji profit, a u zemlji zadrži samo onaj koji donisi najviši. Zato su fabrike i dobar deo osnovne proizvodnje proizvodnje preselili u Kinu i Meksiko, a u Americi zadržali samo finansijske operacije i razvoj najprofitabilnijih grana. Tako su od nekadašnje industrijske velesile postali samo finansijska. Tj većinski zarađuju na berzi, manipulacijom novcem koji predstavlja neku virtualnu vrednost negde drugde u svetu, a ne fizičkom proizvodnjom kod kuće. Ali ta druga mesta po svetu sad nekako treba kontrolisati. To se oslanjalo na projektovanja vojne moći svuda po svetu (što je trebalo da fizički osigura sve te strane "fabrike novca"), na razvoj novih tehnologija (zbog čega postaje važan kopirajt), i na opštu privlačnost velikog Američkog tržišta. Tako im ostadoše samo banke, sedišta globalnih korporacija i informativni giganti. Ali onda se nužno, vremenom, pojavlju slabe tačke tako uske specijalizacije. Kina ne vodi računa o kopirajtu, ima pametno, veoma dugoročno državno planiranje umesto haosa tržišta na kome su ozbiljni igrači tek veoma mali broj najbogatijih, vatrenih pobornika neograničenog individualizma, a postala je i industrijska baza sveta. I kao završni udarac, u Urajinskom ratu se i poslednjoj poluzi Američke moći, vojsci, pojavljuje ozbiljan suparnik, Rusija. I sad, pošto su vremenom Američki apetiti postali veći od sve manje moći u sferi proizvodnje, istovremeno imaju i ogroman deficit i prve ozbiljne globalne suparnike.

Zato se sada pojavio Tramp koji to pokušava da reši. Ali pošto je populista, koncentriše se samo na onaj deo problema koji će mu doneti najveću popularnost među manje obrazovanima, dakle vraćanje poslova u Ameriku, sprečavanje konkurencije stranih radnika na tržištu rada i sprečavanje odlivanja para. Ali to nije dovoljno. Ono što je potrebno je i temeljno investiranje u zastarelu infrastrukturu i popravljanje narušene strukture proizvodnje kod kuće. Mada će možda to da radi kasnije, videćemo. Ali tu postoji još jedan problem. Tramp ne razume da pojavom drugih velesila ponovo postaje moguć izbor, pa su opet važni saveznici, kao što su bili važni tokom hladnog rata i sukoba sa SSSR-om. A on ih zbog arogancije i neznanja gubi ogromnom brzinom. I još, pobeda nad SSSR-om se desila ne samo zbog nadmoći ekonomskog modela, nego i zbog ideološke prednosti. Čitavom svetu je bio predstavljen izbor: Zapad kao mesto slobode, poštovanja ličnih prava i branilac opšteljudskih vrednosti, koji je upravo ZATO i izvor bogatstva, nasuprot diktaturi. I zato je zapad pobedio. Internim rastakanjem vere u vrednost te državne ideje na strani SSSR-a, a ne vojnom pobedom zapada nad njim. Pobedio je soft power, a ne hard power.

Ali Amerika i zapad sada gube upravo taj "soft power". Drugim rečima, ideološku ubedljivost da su baš ONI nadmoćni model razvijene države, razvoja, branilac pravde, istine, miroljubivog i pravednog razvoja čitavog sveta. Maske su pale i sada svi vide da Car nema odelo. To i dalje ne mora da znači da su ovi drugi "dobri", ali jeste radikalna i ogromna promena. Jer sada ne samo da postoje i druge velike sile kojima se manje države mogu okrenuti, nego je i jasno da Amerika i Zapad više drugima ne garantuju ni razvoj, ni bogatstvo, ni pravdu za polačene, ni rešenje globalnih problema koji prete da nas sve zajedno unište. Bajdenova staračka fiksacija na Ruse, trajno zaglavljena u vremenu njegove mladosti iz hladnog rata, i Trampova totalna amoralnost i sirovost, su temeljno i konačno otreznili ceo svet od svih iluzija koje su možda do sada imali. A to će imati ogromne posledice. Verovatno ne brzo. Državama treba dosta vremena da se preorjentišu. Niko ne voli da bude tako vidljivo i otvoreno eksploatisan i pritom još ponižavan. Jer njihovi političari ipak donekle zavise i od birača. Ono na šta bi oni lično pristali se verovatno neće naročito dopasti njihovim biračima. Ali svejedeno, to traži vreme jer prvo treba da ode stara garnitura kompromitovanih ili kupljenih političara. Pa onda sledi postepena promena. Tako da će u kratkom roku Tramp verovatno biti donekle uspešan. Amerika je i dalje najmoćnija sila sveta, pa joj na kraće staze nije ni bitno šta ko o njoj misli. Ali kasnije će se mnoge stvari polako, ali na veoma bitan način menjati.
 
Poslednja izmena:
Poučno je posmatrati kako se ponavlja jedna zakonitost koja se uvek potvrđivala i do sada. I pored činjenice da je Tramp veoma posebna, jedinstvena ličnost, on je istovremeno i tipičan populista. A njihov problem je što žrtvuju dugoročne interese zbog kratkoročnih. Koren problema kod njih je sam kapitalizam. Fanatična fiksacija na profit kao jedini cilj razvoja, uz posledično raslojavanje društva zbog sve veće koncentracije kapitala u sve manji krug ljudi (koje zato nije briga o celini interesa čitave države), imalo je za posledicu proces deindustrijalizacije Amerike. To se desilo jer onda postaje logično da se outsorsuje sav biznis koji donosi iole manji profit, a u zemlji zadrži samo onaj koji donisi najviši. Zato su fabrike i dobar deo osnovne proizvodnje proizvodnje preselili u Kinu i Meksiko, a u Americi zadržali samo finansijske operacije i razvoj najprofitabilnijih grana. Tako su od nekadašnje industrijske velesile postali samo finansijska. Tj većinski zarađuju na berzi, manipulacijom novcem koji predstavlja neku virtualnu vrednost negde drugde u svetu, a ne fizičkom proizvodnjom kod kuće. Ali ta druga mesta po svetu sad nekako treba kontrolisati. To se oslanjalo na projektovanja vojne moći svuda po svetu (što je trebalo da fizički osigura sve te strane "fabrike novca"), na razvoj novih tehnologija (zbog čega postaje važan kopirajt), i na opštu privlačnost velikog Američkog tržišta. Tako im ostadoše samo banke, sedišta globalnih korporacija i informativni giganti. Ali onda se nužno, vremenom, pojavlju slabe tačke tako uske specijalizacije. Kina ne vodi računa o kopirajtu, ima pametno, veoma dugoročno državno planiranje umesto haosa tržišta na kome su ozbiljni igrači tek veoma mali broj najbogatijih, vatrenih pobornika neograničenog individualizma, a postala je i industrijska baza sveta. I kao završni udarac, u Urajinskom ratu se i poslednjoj poluzi Američke moći, vojsci, pojavljuje ozbiljan suparnik, Rusija. I sad, pošto su vremenom Američki apetiti postali veći od sve manje moći u sferi proizvodnje, istovremeno imaju i ogroman deficit i prve ozbiljne globalne suparnike.

Zato se sada pojavio Tramp koji to pokušava da reši. Ali pošto je populista, koncentriše se samo na onaj deo problema koji će mu doneti najveću popularnost među manje obrazovanima, dakle vraćanje poslova u Ameriku, sprečavanje konkurencije stranih radnika na tržištu rada i sprečavanje odlivanja para. Ali to nije dovoljno. Ono što je potrebno je i temeljno investiranje u zastarelu infrastrukturu i popravljanje narušene strukture proizvodnje kod kuće. Mada će možda to da radi kasnije, videćemo. Ali tu postoji još jedan problem. Tramp ne razume da pojavom drugih velesila ponovo postaje moguć izbor, pa su opet važni saveznici, kao što su bili važni tokom hladnog rata i sukoba sa SSSR-om. A on ih zbog arogancije i neznanja gubi ogromnom brzinom. I još, pobeda nad SSSR-om se desila ne samo zbog nadmoći ekonomskog modela, nego i zbog ideološke prednosti. Čitavom svetu je bio predstavljen izbor: Zapad kao mesto slobode, poštovanja ličnih prava i branilac opšteljudskih vrednosti, koji je upravo ZATO i izvor bogatstva, nasuprot diktaturi. I zato je zapad pobedio. Internim rastakanjem vere u vrednost te državne ideje na strani SSSR-a, a ne vojnom pobedom zapada nad njim. Pobedio je soft power, a ne hard power.

Ali Amerika i zapad sada gube upravo taj "soft power". Drugim rečima, ideološku ubedljivost da su baš ONI nadmoćni model razvijene države, razvoja, branilac pravde, istine, miroljubivog i pravednog razvoja čitavog sveta. Maske su pale i sada svi vide da Car nema odelo. To i dalje ne mora da znači da su ovi drugi "dobri", ali jeste radikalna i ogromna promena. Jer sada ne samo da postoje i druge velike sile kojima se manje države mogu okrenuti, nego je i jasno da Amerika i Zapad više drugima ne garantuju ni razvoj, ni bogatstvo, ni pravdu za polačene, ni rešenje globalnih problema koji prete da nas sve zajedno unište. Bajdenova staračka fiksacija na Ruse, trajno zaglavljena u vremenu njegove mladosti iz hladnog rata, i Trampova totalna amoralnost i sirovost, su temeljno i konačno otreznili ceo svet od svih iluzija koje su možda do sada imali. A to će imati ogromne posledice. Verovatno ne brzo. Državama treba dosta vremena da se preorjentišu. Naprimer, prvo treba da ode stara garnitura kompromitovanih ili kupljenih političara, što traži vreme. Pa onda sledi postepena promena. Tako da će u kratkom roku Tramp verovatno biti donekle uspešan. Amerika je i dalje najmoćnija sila sveta, pa joj na kraće staze nije ni bitno šta ko o njoj misli. Ali kasnije će se mnoge stvari polako, ali na veoma bitan način menjati.
Odlican tekst, razumljiv. Mogao bi da ga stavis u neki blog.
Odlicno opisana fiksacija na profit.
Sto se tice amoralnosti, t o je tako. Novac nema karakter, kapital moze da menja ljudske zivote i da ubija, ali nikada ne saoseca.

Reporter: How many people are you thinking need to leave Gaza?
Trump: “
All of them. Probably a million seven, maybe a million eight. They’ll be settled in areas where they can live a beautiful life.


Ali ima jos jedna stvar, kapitalizam ide ze brzim profitom, za onim najbrzim. Tako stvari funkcionisu jos od 1980.
Tramp cini upravo one korake koje vode ka brzom profitu, mada on kaze da ima dugorocnu strategiju "da vrati poslove u Ameriku".
I ako ne mozes da budes bolji od konkurencije mozes da je unistis, a ako bas ne mozes da je unistis, mozes da nateras vazale i slabe da kupuju od tebe za vise novca nego sto kosta kod konkurencije.

I to je legitimna strategija, mnoge imperije su za po 200 godina odlozile svoj kraj na taj nacin.
Recimo Mletacka republika primorala je sve vlasniek brodova da prvo u Veneciji ocarine robu, pa onda da prodaju dalje.
Nasli su robove kojima je bilo lako vladati (juzni Sloveni u Dalmaciji). I islo je, i para je kapala jos neko vreme.

Neka Evropa trosi po 5% svojih budetza a skupo americko oruzje. I to je dobra para.
Sustina kapitalizma je mnopol i onda prodaja iznad cene.
 
Poslednja izmena:
Imperija je izgleda odlucila da se najede kod svojih vazala.

Мислим да је то изнуђено решење, кад већ нису успели Русе да поцепају и опљачкају. Није њима криво што су покушали, него што нису успели, а то што су милиони погинули, осакаћени, избегли, јбг. Зато сада мора план Б, мораће Русе да интегришу у систем и да њима дају нешто, иако није тако замишљено.


Да не улазим ко је у праву, нимало наивна ствар, званичник САД, на неки начин и давање легитимитета овом рату у Украјини.

А локална Коча Поповић екипа и даље навија и не капира да је све ово што се дешава нова 1989. нова Јалта како год и да су сад скинуте рукавице, отворена отимачина и договори велики! Нити је Запад оно што је био, нити је Европа де Голова слободна Европа. Газа Waterfront и тај стравичан злочин тамо и етничко чишћење, Панама, Гренланд, војни контракти, цела Европа Америма, ти мени, ја теби....

Није као да мене то занима, али ме занима много макроекономија и волим да испратим колико год могу и онда дођеш до одговора. Као и ово за надстрешницу нпр, само испрати токове новца и интересе и доћи ћеш до одговора и одговорности! Неко ко се само мало разуме, јасно види контрадикторности свега. Овај наранџасти хоће као да реиндустријализује САД, а истовремено да очува долар. Па не може, ако хоћеш равнотежу платног биланса, мораш да ослабиш долар. Ми управо видимо супротно, ојачао је готово до ЕУР, све ће им покуповати по Европи. Ако...и треба!
 
Овај наранџасти хоће као да реиндустријализује САД, а истовремено да очува долар. Па не може, ако хоћеш равнотежу платног биланса, мораш да ослабиш долар. Ми управо видимо супротно, ојачао је готово до ЕУР, све ће им покуповати по Европи. Ако...и треба!
Da. nije li to cudno. Treba da oslabi dolar. Ali kako kad svi traze dolar da vrate dugove u dolarima.
 
Kod Aleksandra Merkourisa je bila dobra priča o velikoj svađi između ekonomista negde posle rata. Ako se dobro sećam, verovatno je Kejns tvrdio da zajmodavci imaju moralnu obavezu da dužnicima omoguće da zarade, jer ovi inače ne mogu da vrate dugove (što u ovom slučaju znači da US kao najveće tržište nekada mora imati deficit u razmeni). Na kraju je izgubio jer su ostali zapadni ekonomisti smatrali da su dugovi najbolje sredstvo za trajnu kontrolu i eksploataciju drugih država. Dakle, nema veze što one ne mogu da vrate dugove, to je bolje žrtvovati, jer onda imate trajnu kontrolu nad njima, a to se na duže staze više isplati od vraćanja duga. Kejns je međutim tvrdio da to na duže staze destabilizuje ceo sistem, sa nepredvidljivim posledicama. Nešto slično tome, ne sećam se detalja.
 
Poslednja izmena:
Da. nije li to cudno. Treba da oslabi dolar. Ali kako kad svi traze dolar da vrate dugove u dolarima.

Па у томе је и фора што ће сада мањим економијама бити много теже, али и нама у Европи, све ће узети, што ми и гледамо на неки начин! Узеће им све и то директним договорима, тако да не дозволе овим осталима да се удруже. Значи биће оно директна уцена, ако нећеш са мном, имаћеш огромне царине, а ако хоћеш са мном, не смеш са Пером (Кином) . Прича се за овај моравски коридор да су Кинези рецимо имали 3x мању цену од Бехтела. Исто за НИС нпр сада. Па јел наш интерес да узмемо оно што је за нас повољније или да навијамо за ову или ону силу? Мислим, ја сам идеолошки потпуно на другој страни, не допадају ми се ауторитарни режими и планске економије, али скроз се слажем са Зумом Марксистом овде. ;)

А управо зато што време не ради за њих, морају да дају нешто и Русима, кад се већ укапирали да не могу брзо да их развале и преузму сировине и тржишта. Мислим ствар је јасна, са једне стране имаш свa та финансијска тржишта и можда 5x већи GDP per capita (реално мало мање због куповне моћи), са друге само Кина има трећину светске мануфактуре (да не рачунам ако се само економски уједини Азија). Оног тренутка кад дођу да буду до рецимо пола америчког пер капита, дакле до ситуације где су опет много конкурентнији, то је ситуација када ће у апсолутном смислу они појединачно без осталих Азијата, бити као САД и Европа заједно. То је крај свега, математика завршава све, као у Ризику ко је играо, па оне завршнице кад 1 има 90% свега, не могу те спасити никакве серијске срећне у руке у коцкима.

Е управо због тога је сад овај грабеж, да пробаш да драстично промениш почетне инпуте, јер знаш да са оваквом тренутном расподелом, сигурно губиш! А ови наши се убише од навијања, европске вредности, Русофилија итд...
 
Pa nije to Marksizam, daleko bilo, nego obična logika, posledica teorije sistema. Svaka koncentracija moći omogućuje i podstiče još veću koncentraciju. Zato uvek mora postojati i neka ravnotežna sila koja vuče suprotno, u smeru ravnopravnije raspodele, tj demokratizacije. Tradicionalno, to je bila uloga levice. Inače se vremenom sve raspada i resetuje u nekoj revoluciji ili ratu. A to nije ono što želimo.
 
Poslednja izmena:
Ма знам, шалим се.

То је природна негативна последица капитализма! Некад су баш на том Западу у тим почетним и средњим фазама развоја, док финансијаска капитализација није узела примат, доста поштовани антимонополски закони, људи су завршавали у затворима. То давно ни тамо није случај, а поготово не у колонијама као што смо ми, угл се своди на смешне казне.

Са друге стране није све тако црно-бело. Максимизирај тако што ћеш видети позитивно и негативно и шта претекне у ком систему...
 
Wow svet će biti lepše mesto.
 
Pa nije to Marksizam, daleko bilo, nego obična logika, posledica teorije sistema. Svaka koncentracija moći omogućuje i podstiče još veću koncentraciju. Zato uvek mora postojati i neka ravnotežna sila koja vuče suprotno, u smeru ravnopravnije raspodele, tj demokratizacije. Tradicionalno, to je bila uloga levice. Inače se vremenom sve raspada i resetuje u nekoj revoluciji ili ratu. A to nije ono što želimo.
Zapravo dolazi do pozitivne povratne sprege i eksponecijanih procesa.
Ili, alternativno, sama kontrolabilnost sistema postaje toliko skupa da se sistem raspada.

Zanimljivo je pitanje navikavanja na genocid u Gazi koje je Tramp otvorio. Kakav ce biti stav Evrope koja sada protestuje, kada su oni od 07.10.2023. potpomagali zdusno Izraelu da vrsi ovaj genocid. Evropa ide u jednu shizofrenu situaciju. Optereceni su ideologijom, prinudjeni da prikrivaju svoje istinske ciljeve, dok Tramp igra otvorenih karta. To je genijalan nacin da se poraze lazni levicari u EU (jer on isu svi neoliberali).

I zanimljivo je pitanje, odnos SAD prema zemljama Latinske Amerike, Venecueli, Nikaragvi i Kubi koje nemaju nikakvu krivicu, sem toga da su tamo na vlasti pravi levicari. Vracamo se u 1950. vreme kada su vladali Huver i braca Deale.

Kapitalisti sada hoce sve, kao da se 20 vek nije ni dogodio. Ako je neko citao knjigu Dzeka Londona, "Gvozdena peta". To je to.
Vise nema sredstava za multikulturno zabaviste za odrasle i prebacicemo vas u logor, nazovimo ga "koncentracioni logor"
Vesala i zatvori uvek su bili tu, skrivajuci se iza fasade veselog kapitalizma devedesetih, ali pare su potrosene i nije ih moguce namakuti unistenjem Rusije.
 
Poslednja izmena:
Vrh