Šta je novo?

Svetska politika

Zašto izostavljavljaš bitne delove? Rusija je bila više nego spremna da poštuje suverenitet Ukrajine samo da je ta Ukrajina poštovala uobičajena pravila definisana u Ujedinjenim Nacijama u vezi prava naroda koji su deo neke države. Konstitutivni narodi Ukrajine su Ukrajinci i Rusi. Ali kad je zahvaljujući otvorenoj i javnoj organizaciji i pomoći od strane zapada organizovan puč i srušena legalno izabrana vlada Ukrajine, ta nova, spolja diktirana vlada je samim tim činom izgubila legalnost. Ipak je Ruski narod i dalje bio spreman da bude deo Ukrajine, a Rusija da to podrži, samo da nisu doneseni zakoni koji potpuno poništavaju sve što je Ruski etnicitet, kultura i nasleđe u Ukrajini. Ta nova pučistička vlada je em bila nelegalna, em bukvalno sastavljena od strane strane sile, em nije poštovala UN principe, em je krenila u sasvim otvoreni etnički inženjering da "preradi" istoriju i na silu stvori monoetničku državu u kojoj su jedina nacija Ukrajinci, a Rusi i ne postoje. Tek kad apeli Rusa u Ukrajini da se to ne radi nisu pomogli jer je Banderizam postao zvanična idelogija, i kad je postalo jasno da to iz sve snage podržava ZAPAD da bi trajno neutralisao svaki uticaj Rusije u Ukrajini (da bi buduće NATO baze tu bile sigurne), tek je ONDA Ruski deo Ukrajine rešio da organizuje referendum o otcepljenju i izađe iz TAKVE države. I na to su po UN deklaracijama imali sva prava jer takva vrsta nasilne etničke prerade države nije dozvoljena. U tom slučaju narodi imaju pravo na samoopredeljenje. A onda, umesto dogovora, Ukrajina kreće da bombarduje svoj sopstveni narod koji želi da se otcepi. I to traje od 2014 do 2022.

I onda 8 dugih godina zapadni deo Ukrajine bombarduje i ubija svoj istočni deo koji ne želi da živi na tako da njegova nacija bude potpuno administrativno "obrisana". Ni jedan pokušaj dogovora se ne prihvata. Rusija se osam godina uzdržava i gleda kako ginu Rusi sa druge strane granice, znajući pritom da će, ako oni izgube, tu biti postavljene rakete naciljane na Moskvu. Ipak i dalje misli da će se postići neki dogovor. I tek ONDA, kad je najzad svima postalo jasno ko je sve tu u igri i zašto, ko kontroliše poteze nove vlasti u Ukrajini, tek onda Rusija interveniše vojskom.

Zašto izostavljaš sve ovo?

Evo kako je Ukrajina bila podeljena u pogledu mišljenja o njenoj budućnosti. To je dobro odslikano ovom slikom rezultata izbora iz 2006. Skoro je komično kako kompletan zapad i svi koji slepo ponavljaju te priče kod nas, nekako uvek polaze od toga da je Rusija izvršila agresiju na susedan narod, kao da se taj narod ustvari nije do tada očajnički branio protiv jedne takve vlasti iz Kijeva, koja legitimet više i nema, a ne od Rusije. Ko je tu na koga izvršio agresiju? Treba li baš Srbi da podržavaju etničko čišćenje? Kako su to za zapad granice (čak i republičke granice, ili arbitarne interne linije koje su povukli neki diktatori) ponekad jedna apsolutna svetinja jača i od etničkog čišćenja, a drugi put se granice menjaju čas posla?


2006_Ukrainian_parliamentary_election.svg

Ukrajina jeste bila podeljena politički ovako po regionima do 2013/2014 i svrgavanja Janukoviča, ali nisu svi regioni u plavom proglasili nezavisnost kao DNR i LNR niti se oružano borili protiv nove, nelegitimne vlasti u Kijevu.

Izbori za predsednika u maju 2014 su održani u većini regiona osim na Krimu (zauzet od strane Rusa odmah na početku) i u Donbasu, gde je od 2.430 izbornih mesta bilo otvoreno samo 426.

1746340931874.png


Rusija je novu vlast sa Porošenkom faktički priznala i dala joj legitimitet time što su sa njom pregovarali i sklapali Minsk 1 i Minsk 2 sporazume.
 
Poslednja izmena:
Ukrajina jeste bila podeljena politički ovako po regionima do 2013/2014 i svrgavanja Janukoviča, ali nisu svi regioni u plavom proglasili nezavisnost kao DNR i LNR niti se oružano borili protiv nove, nelegitimne vlasti u Kijevu.

Izbori za predsednika 2014 su održani u većini regiona osim na Krimu (zauzet od strane Rusa odmah na početku) i u Donbasu, gde je od 2.430 izbornih mesta bilo otvoreno samo 426.

Pogledajte prilog 237132

Rusija je novu vlast sa Porošenkom faktički priznala i dala joj legitimitet time što su sa njom pregovarali i sklapali Minsk 1 i Minsk 2 sporazume.
Rusiija je uciniila sve da izbegne rat
 
Meni nije jasno kako ljudi sami sebi pravdaju pristup u kome apsolutizuju vrednost jedne formalnosti (formalnosti po formi, a ne po suštini) iako ona ni izdaleka nije jedina koja je bitna. Kažete da su granice država nepovredive i da je zato Rusija kriva zbog agresije. Ali tu postoje dva problema.

Nepovredivost granica je u pravnom smislu izraz suverenosti naroda u nekoj državi, tj samo je posledica te suverenosti. Narod svoje pravo na konkretne praktične posledice te suverenost u DEMOKRATSKOM (znači pravednom) procesu prenosi na svoje izabrane predstavnike koji privremeno vladaju umesto njega. To je pravna teorija. Međutim pritom se podrazumeva da su, prvo, njegovi predstavnici demokratski izabrani (tj da stvarno odražavaju volju dobro informisanog naroda), i drugo, da su svi narodi u toj državi ravnopravni tako da neometano MOGU da prenose svoju suverenu volju na te predstavnike. Ako prvo nije zadovoljno onda postaje nejasno šta je stvarna volja PRAVOG nosioca suverenosti u nekoj državi, tj naroda, a ako drugo nije zadovoljno onda neki od naroda u toj državi, koji svoja prava na suverenost ne može da ostvari u njoj, ima prava na samoopredeljenje. Pa stvar postaje složena. Više ne možete tako apsolutistički da iz celine izvučete samo jednu stvar, nepovredivost granica, pa da kažete da je uvek samo to bitno.

Pa zatim, ako i hipotetički i uzmemo da je odbrana nepovedivosti granica moralan i opravdan stav u svim oklonostima (a nije), to onda ima za posledicu da branite princip koji već po svojoj prirodi (i po pretpostavci) mora da važi uvek. Nije moguće da su jednom granice jedino što je važno, a da drugi put nisu. Amerika podrazumeva da ima prava ubije svaku osobu koju ONA proglasi neprijateljem, bilo gde, da njen vojska bombarduje bilo koga, i izvrši invaziju bilo gde. Nikakva suverenost drugih ili principi za njih nisu važni. Pa ne možete onda da branite stav takve države o apsolutnoj i vrhunskoj vrednosti nekog principa (recimo nepovredivost granica) ako ona sama ne poštuje taj princip time što ga tobože "poštuje" samo kad joj odgovara. Jer onda ona i njena politika menja praktično stanje stvari u svetu, pa već postoje nezaobilazne posledice njene politike nepoštovanja principa koje se onda moraju uzeti u obzir. Jer bi u suprotnom branili nešto suprotno onome u šta verujete. Korisnost i pravednost principa kao opštih pravila se oslanja na pretpostavku da se oni poštuju uvek, jer samo tada njihova primena neće proizvesti nepravdu za jednog, a korist za drugog. Ali ako živite uz svetu gde se baš to rutinski događa, gde principi nisu principi nego samo izgovor onda kad je to korisno, onda i vi morate odustati od početne pretpostavke o univerzalnoj i vrhunskoj vrednosti nepovredivosti granica u svim zamislivim okolnostima, zato što onda postaju neophodne i korektivne akcije.

Tako čitav taz zapadni narativ ne pije vodu čak i u čisto fomalno-logičko-pravnoj sferi, a kamoli ako pređemo u još složeniju oblast etike i pravednosti.
 
Meni nije jasno kako ljudi sami sebi pravdaju pristup u kome apsolutizuju vrednost jedne formalnosti (formalnosti po formi, a ne po suštini) iako ona ni izdaleka nije jedina koja je bitna. Kažete da su granice država nepovredive i da je zato Rusija kriva zbog agresije. Ali tu postoje dva problema.

Nepovredivost granica je u pravnom smislu izraz suverenosti naroda u nekoj državi, tj samo je posledica te suverenosti. Narod svoje pravo na konkretne praktične posledice te suverenost u DEMOKRATSKOM (znači pravednom) procesu prenosi na svoje izabrane predstavnike koji privremeno vladaju umesto njega. To je pravna teorija. Međutim pritom se podrazumeva da su, prvo, njegovi predstavnici demokratski izabrani (tj da stvarno odražavaju volju dobro informisanog naroda), i drugo, da su svi narodi u toj državi ravnopravni tako da neometano MOGU da prenose svoju suverenu volju na te predstavnike. Ako prvo nije zadovoljno onda postaje nejasno šta je stvarna volja PRAVOG nosioca suverenosti u nekoj državi, tj naroda, a ako drugo nije zadovoljno onda neki od naroda u toj državi, koji svoja prava na suverenost ne može da ostvari u njoj, ima prava na samoopredeljenje. Pa stvar postaje složena. Više ne možete tako apsolutistički da iz celine izvučete samo jednu stvar, nepovredivost granica, pa da kažete da je uvek samo to bitno.

Pa zatim, ako i hipotetički i uzmemo da je odbrana nepovedivosti granica moralan i opravdan stav u svim oklonostima (a nije), to onda ima za posledicu da branite princip koji već po svojoj prirodi (i po pretpostavci) mora da važi uvek. Nije moguće da su jednom granice jedino što je važno, a da drugi put nisu. Amerika podrazumeva da ima prava ubije svaku osobu koju ONA proglasi neprijateljem, bilo gde, da njen vojska bombarduje bilo koga, i izvrši invaziju bilo gde. Nikakva suverenost drugih ili principi za njih nisu važni. Pa ne možete onda da branite stav takve države o apsolutnoj i vrhunskoj vrednosti nekog principa (recimo nepovredivost granica) ako ona sama ne poštuje taj princip time što ga tobože "poštuje" samo kad joj odgovara. Jer onda ona i njena politika menja praktično stanje stvari u svetu, pa već postoje nezaobilazne posledice njene politike nepoštovanja principa koje se onda moraju uzeti u obzir. Jer bi u suprotnom branili nešto suprotno onome u šta verujete. Korisnost i pravednost principa kao opštih pravila se oslanja na pretpostavku da se oni poštuju uvek, jer samo tada njihova primena neće proizvesti nepravdu za jednog, a korist za drugog. Ali ako živite uz svetu gde se baš to rutinski događa, gde principi nisu principi nego samo izgovor onda kad je to korisno, onda i vi morate odustati od početne pretpostavke o univerzalnoj i vrhunskoj vrednosti nepovredivosti granica u svim zamislivim okolnostima, zato što onda postaju neophodne i korektivne akcije.

Tako čitav taz zapadni narativ ne pije vodu čak i u čisto fomalno-logičko-pravnoj sferi, a kamoli ako pređemo u još složeniju oblast etike i pravednosti.
fenomenalno objasnjeno. Moj naklon.
 
Meni nije jasno kako ljudi sami sebi pravdaju pristup u kome apsolutizuju vrednost jedne formalnosti (formalnosti po formi, a ne po suštini) iako ona ni izdaleka nije jedina koja je bitna. Kažete da su granice država nepovredive i da je zato Rusija kriva zbog agresije. Ali tu postoje dva problema.

Nepovredivost granica je u pravnom smislu izraz suverenosti naroda u nekoj državi, tj samo je posledica te suverenosti. Narod svoje pravo na konkretne praktične posledice te suverenost u DEMOKRATSKOM (znači pravednom) procesu prenosi na svoje izabrane predstavnike koji privremeno vladaju umesto njega. To je pravna teorija. Međutim pritom se podrazumeva da su, prvo, njegovi predstavnici demokratski izabrani (tj da stvarno odražavaju volju dobro informisanog naroda), i drugo, da su svi narodi u toj državi ravnopravni tako da neometano MOGU da prenose svoju suverenu volju na te predstavnike. Ako prvo nije zadovoljno onda postaje nejasno šta je stvarna volja PRAVOG nosioca suverenosti u nekoj državi, tj naroda, a ako drugo nije zadovoljno onda neki od naroda u toj državi, koji svoja prava na suverenost ne može da ostvari u njoj, ima prava na samoopredeljenje. Pa stvar postaje složena. Više ne možete tako apsolutistički da iz celine izvučete samo jednu stvar, nepovredivost granica, pa da kažete da je uvek samo to bitno.

Pa zatim, ako i hipotetički i uzmemo da je odbrana nepovedivosti granica moralan i opravdan stav u svim oklonostima (a nije), to onda ima za posledicu da branite princip koji već po svojoj prirodi (i po pretpostavci) mora da važi uvek. Nije moguće da su jednom granice jedino što je važno, a da drugi put nisu. Amerika podrazumeva da ima prava ubije svaku osobu koju ONA proglasi neprijateljem, bilo gde, da njen vojska bombarduje bilo koga, i izvrši invaziju bilo gde. Nikakva suverenost drugih ili principi za njih nisu važni. Pa ne možete onda da branite stav takve države o apsolutnoj i vrhunskoj vrednosti nekog principa (recimo nepovredivost granica) ako ona sama ne poštuje taj princip time što ga tobože "poštuje" samo kad joj odgovara. Jer onda ona i njena politika menja praktično stanje stvari u svetu, pa već postoje nezaobilazne posledice njene politike nepoštovanja principa koje se onda moraju uzeti u obzir. Jer bi u suprotnom branili nešto suprotno onome u šta verujete. Korisnost i pravednost principa kao opštih pravila se oslanja na pretpostavku da se oni poštuju uvek, jer samo tada njihova primena neće proizvesti nepravdu za jednog, a korist za drugog. Ali ako živite uz svetu gde se baš to rutinski događa, gde principi nisu principi nego samo izgovor onda kad je to korisno, onda i vi morate odustati od početne pretpostavke o univerzalnoj i vrhunskoj vrednosti nepovredivosti granica u svim zamislivim okolnostima, zato što onda postaju neophodne i korektivne akcije.

Tako čitav taz zapadni narativ ne pije vodu čak i u čisto fomalno-logičko-pravnoj sferi, a kamoli ako pređemo u još složeniju oblast etike i pravednosti.

Pa okej, onda treba ceo svet i svi mi da prihvatimo da je apsolutno sve relativno i da ne treba da se držimo bilo kakvih načela, pravila, zakona, običaja, dogovora, ponašanja....

Taj pristup bi odveo ceo svet u haos iz kojeg ne bi nikad izašao
 
Pa okej, onda treba ceo svet i svi mi da prihvatimo da je apsolutno sve relativno i da ne treba da se držimo bilo kakvih načela, pravila, zakona, običaja, dogovora, ponašanja....

Taj pristup bi odveo ceo svet u haos iz kojeg ne bi nikad izašao
Ne postoji moral na nivou medjunarodnih odnosa.
Razlog je jednostavan.
Ne postoji konsenzus o medjunarodnom pravu i pravdi.
Ne postoji medjunarodni sud ni autoritet, ni sila koja bi mogla da nametne zakonistost u medjunarodne odnose.
Postojali su neki pokusaji sa UN, ali anglosaksonci su unistili koncept medjunarodnog prava jos pred 20 tak godina.

Ovo sto zivimo je stvarnost, istina.
Bolje je ovako.

@Zuma je zaista sve objasnio, posle njegovog objasnjenja nikakva diskusija vise nije potrebna.
 
Ne postoji moral na nivou medjunarodnih odnosa.
Razlog je jednostavan.
Ne postoji konsenzus o medjunarodnom pravu i pravdi.
Ne postoji medjunarodni sud ni autoritet, ni sila koja bi mogla da nametne zakonistost u medjunarodne odnose.
Postojali su neki pokusaji sa UN, ali anglosaksonci su unistili koncept medjunarodnog prava jos pred 20 tak godina.

Ovo sto zivimo je stvarnost, istina.
Bolje je ovako.

@Zuma je zaista sve objasnio, posle njegovog objasnjenja nikakva diskusija vise nije potrebna.

Da ne postoji moral na nivou međunarodnih odnosa je valjda očigledno svakome sa dva grama mozga.

Ja kažem da pristup koji @Zuma zagovora ima za posledicu da se apsolutno sve shvata kao relativno i da u krajnjem ishodištu bude opšti haos.

Dakle, ne samo na sferu morala nego uopšteno, univerzalno shvatanje svega kao relativnog.
 
Da ne postoji moral na nivou međunarodnih odnosa je valjda očigledno svakome sa dva grama mozga.

Ja kažem da pristup koji @Zuma zagovora ima za posledicu da se apsolutno sve shvata kao relativno i da u krajnjem ishodištu bude opšti haos.

Dakle, ne samo na sferu morala nego uopšteno, univerzalno shvatanje svega kao relativnog.

nije sve relativno, vojna sila je i te kako apsolutna.
 
Ukrajina jeste bila podeljena politički ovako po regionima do 2013/2014 i svrgavanja Janukoviča, ali nisu svi regioni u plavom proglasili nezavisnost kao DNR i LNR niti se oružano borili protiv nove, nelegitimne vlasti u Kijevu.

Izbori za predsednika u maju 2014 su održani u većini regiona osim na Krimu (zauzet od strane Rusa odmah na početku) i u Donbasu, gde je od 2.430 izbornih mesta bilo otvoreno samo 426.

Pogledajte prilog 237132

Rusija je novu vlast sa Porošenkom faktički priznala i dala joj legitimitet time što su sa njom pregovarali i sklapali Minsk 1 i Minsk 2 sporazume.
Generalno je potpuno suludo stavljati mapu izbora i prema tome nešto suditi.

To što neko podržava nekog kandidata, ne znači je za agresiju na svoju zemlju. To je jasno i dokazano posle agresije 2022. godine.

Ukrajina je bila podeljena, gotovo pa 50/50 kada su IZBORI bili u pitanju, ali nije 50 posto ljudi navijalo za agresiju na svoju državu i okupaciju i rat.

To jasno govore današnji podaci.

70 posto Ukrajinaca smatra danas Rusiju neprijateljskom državom i to kada bi uračunali da baš svi u oblastima pod ruskom okupacijom bi rekli da ne smatraju Rusiju neprijateljom. Dakle, realno, procenat Ukrajinaca koji danas smatra Rusiju neprijateljom je još veći.

To je kao da sam 90ih glasao za neku pro-NATO stranku, a onda oni dođu 1999. godine i ne samo da nas bombardaju nego i uđu kopneno i pokušaju invaziju na celu teritoriju i pokušaju da osvoje Beograd. Proglase da ni ne postojimo kao nacija i krenu u ful okupaciju, ne samo u zaštitu Albanaca na Kosovu i Metohiji (to im je bio izgovor).

Ne, ne podržavam ih u tome i nisam glasao za to. Uzeo bih pušku i borio se protiv toga.
 
Da ne postoji moral na nivou međunarodnih odnosa je valjda očigledno svakome sa dva grama mozga.

Ja kažem da pristup koji @Zuma zagovora ima za posledicu da se apsolutno sve shvata kao relativno i da u krajnjem ishodištu bude opšti haos.

Dakle, ne samo na sferu morala nego uopšteno, univerzalno shvatanje svega kao relativnog.

Nisam siguran šta za tebe znači "da tako sve postaje relativno". Verovatno da tako više bi postajala nikakva pravila. Ali to nije ono što sledi iz mog opisa. "Relativno" samo znači da na pojave utiče više međusobno zavisnih faktora i da se svi oni moraju uzeti u obzir, a ne da onda više nema pravde ili principa. Dakle da ne možeš složene stvari toliko uprostiti da kažeš da je samo jedan faktor važan (samo nepovredivost granica), i da samo on mora bezuslovno da se sledi, pa ma šta drugo postojalo uz njega. "Relativno" ne znači ništa loše ili degradirajuće. Takođe, to ne znači da ne mogu postojati druge početne pretpostavke, neki postulati koji imaju daleko šire i možda i univerzalno značenje. Recimo opšta deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih Nacija nabraja niz takvih prava koja su viša i preča po značaju od nepovredivosti granica.

Opšta deklaracija o pravima čoveka
 
Упитна је релевантност било каквих података на територији Украјине након фазе рата од 2022. због масовног избеглиштва.
 
Generalno je potpuno suludo stavljati mapu izbora i prema tome nešto suditi.

To što neko podržava nekog kandidata, ne znači je za agresiju na svoju zemlju. To je jasno i dokazano posle agresije 2022. godine.

Ukrajina je bila podeljena, gotovo pa 50/50 kada su IZBORI bili u pitanju, ali nije 50 posto ljudi navijalo za agresiju na svoju državu i okupaciju i rat.

To jasno govore današnji podaci.

70 posto Ukrajinaca smatra danas Rusiju neprijateljskom državom i to kada bi uračunali da baš svi u oblastima pod ruskom okupacijom bi rekli da ne smatraju Rusiju neprijateljom. Dakle, realno, procenat Ukrajinaca koji danas smatra Rusiju neprijateljom je još veći.

Ono za šta su se tada zalagali kandidati je odredilo koliko su gde glasova dobili. Pa to jeste prilično dobar indikator šta je narod Ukrajine tada mislio budući da je glavni faktor opredeljivanja birača tada bio kako je ko od kandidata tada video budućnost Ukrajine: da ide sasvim uz zapad, sasvim uz istok, ili da bude neutralna i negde između.

A šta je ko mislio posle Ruskog napada je nešto sasvim drugo i nema veze sa pitanjem koliko je nova vlast posle puča zaista predstavljala sav narod Ukrajine. A od toga zavisi koliko ta nova vlast onda sme da prisiljava one narode Ukrajine koji joj ne priznaju legalnost i zbog načina osvajanja vlasti, i zbog kasnije nacionalne politike. Od čega posle zavisi koliko je onda i dalje važeći princip nepovredivosti granica.
 

Trump turns hawkish on Russia under cover of Waltz sacking​


MIslim da je predstava za glasace zavrsena i SAD od sada idu drasticno agresivnije prema Rusiji.

Volc nije smenjen zbog Signalgate-a nego zato sto je bio otvoreni strani agent.


Medjutim, ima jos uvek onih koji imaju principe.

Роберт Фицо: Идем у Москву на Дан победе и тачка.

 
lepo je rekao general zukov te 1945. godine vojnicima da im zapad nikada nece oprostiti to sto su usli u berlin i porazili fasizam (barem se tada tako cinilo). Danas posle toliko godina, vidimo da je to istina. Jos od 1946 je rusija stigmatizovana, posto kolektivni zapad zeli jednoumlje i politiku bez razmisljanja i totalnu pokornost, zovite je eu, senat, ili savet ministara eu svejedno. Eto tako dodjosmo do toga da nekome smeta sto predstavnik zemlje pobednice ide da obelezi dan pobede. Rat u ukrajini je samo izgovor, nikada se nije blagonaklono gledalo na odlazak na paradu. Posto je u mejnstrim medijima vec predstavljeno da su zapadni saveznici oslobodili evropu, verovatno ce u narednih par godina morati da se stampaju nove knnige gde ce pisati da su crnci i lgbt predstavnici usli u berlin i ubili hitlera u bunkeru, cisto da se niko ne uvredi
 
Žukov da je živ, bi završio u putinovom gulagu odavno jer se njegovi principi kose sa svim idejama kojima danas zaudara kremlj
 
molder wrote :
,,.... Posto je u mejnstrim medijima vec predstavljeno da su zapadni saveznici oslobodili evropu, verovatno ce u narednih par godina morati da se stampaju nove knnige
gde ce pisati da su crnci i lgbt predstavnici usli u berlin i ubili hitlera u bunkeru, cisto da se niko ne uvredi.... ,,

Nadmašila ,, realnost ,, i samu maštu brace Grim 🤣
 
Koliko god se trudili niko ne može SSSR-u pa i Rusiji kao najvećem nasledniku te države oduzeti zasluge u II sv ratu. Oni su podneli najveći teret, istočni fornt je bio najaktivniji, najviše ih je izginulo, jeste bila američka pomoć, ali ipka, skoto su sve sami.
Druga stvar je što je sadašnje rukovodstvo "dozvolilo" da na to nasleđe i zasluge padne mrlja. Ovaj rat, koiko god se Zuma trudio da nađe opravdanje, osim što je nepotreban je i nepravedan, što daje šansu raznim revizionistima da učešće i zasluge Rusije stave pod znak pitanja.
Da se razumemo i SAD i UK i FRA, Japan, itd. imaju svoje istorijske mrlje, amerika se teško obrukala u Iraku i Afganistanu, i oni neće moći nikad da se opravdaju. Ali jbg, jaki smo i baš nas briga.
I sad umesto svi da se okupe u Moskvi, da to bude veličanstveni skup, moraju da se izmišljaju razna opravdanja.
 
Poslednja izmena:
Druga stvar je što je sadašnje rukovodstvo "dozvolilo" da na to nasleđe i zasluge padne mrlja. Ovaj rat, koiko god se Zuma trudio da nađe opravdanje, osim što je nepotreban je i nepravedan, što daje šansu raznim revizionistima da učešće i zasluge Rusije stave pod znak pitanja.
Da se razumemo i SAD i UK i FRA, Japan, itd. imaju svoje istorijske mrlje, amerika se teško obrukala u Iraku i Afganistanu, i oni neće moći nikad da se opravdaju. Ali jbg, jaki smo i baš nas briga.
I sad umesto svi da se okupe u Moskvi, da to bude veličanstveni skup, moraju da se izmišljaju razna opravdanja.

Da "padne mrlja" na zasluge? Svi koji koriste ovakav argument redovno propuštaju da objasne šta je to drugo što bi Rusija po njima TREBALA da uradi u Ukrajini, što nije već probala, a da to poništi nepravednu prednost koju bi zapad inače dobio igrajući na prljav način i ne poštujući pravila. Po njima uvek ispada da, pošto zapadu ne možemo ništa, bože moj, tako je kako je. Pojeo vuk magarca, ništa se tu ne može uraditi. Ali kad Rusija pokuša da ISPRAVI posledice nelegalnog ponašanja zapada (dakle ne da to uradi prva, nego posle recimo 57. puta kako je zapad uradio isto to) onda je tobože Rusija užasno kriva jer je "srušila međunarodna pravila" i "izazvala rat". Ne kažu "hvala Rusijo što i ranije nisi izazvala rat kao odgovor na onih naših 57. puta od ranije". Nego je odmah ona kriva, a zapad nije. Naravno, za svaki slučaj, samo se deklarativno doda da je i kriv i zapad, ali se nikada ne zalažu da se na neki PRAKTIČAN NAČIN kazni zapad kad god ON uradi nešto loše, samo kad Rusija uradi nešto loše. Tako se tobožnjim zalaganjem za principe, samo zapažu za status kvo, da se nepravda nastavi i da niko nikada ne reaguje na nepravdu tako da to ostavi praktične posledice, a ne da postoji samo impotentna verbalna osuda zapada za koju onaj koji je izriče unapred zna da ništa ne može promeniti. To je licemerno. Sad je najzad Rusija URADILA NEŠTO konkretno, drugačije od prazne priče, pa bi bio red da kažete da je bilo krajnje vreme da se i to desi, ako i dalje postoji pretenzija za nekom visoko moralnom pozicijom.
 
Zuma, pored svog tog pisanja, čini se da ti je izuzetno teško da prihvatiš da dve stvari mogu biti istinite u isto vreme, i da u jednom konfliktu može da bude više od jedne loše strane.

Skroz je u redu kritikovati zapad za pokušaje da se strateški proširi na prostor Ukrajine, i jednako je ok kritikovati Rusiju što je izvršila invaziju na suverenu zemlju.

Ne znam otkud potreba da se svet oboji u crno-belo, posebno u geopolitičkim raspravama.
 
Da "padne mrlja" na zasluge? Svi koji koriste ovakav argument redovno propuštaju da objasne šta je to drugo što bi Rusija po njima TREBALA da uradi u Ukrajini, što nije već probala, a da to poništi nepravednu prednost koju bi zapad inače dobio igrajući na prljav način i ne poštujući pravila. Po njima uvek ispada da, pošto zapadu ne možemo ništa, bože moj, tako je kako je. Pojeo vuk magarca, ništa se tu ne može uraditi. Ali kad Rusija pokuša da ISPRAVI posledice nelegalnog ponašanja zapada (dakle ne da to uradi prva, nego posle recimo 57. puta kako je zapad uradio isto to) onda je tobože Rusija užasno kriva jer je "srušila međunarodna pravila" i "izazvala rat". Ne kažu "hvala Rusijo što i ranije nisi izazvala rat kao odgovor na onih naših 57. puta od ranije". Nego je odmah ona kriva, a zapad nije. Naravno, za svaki slučaj, samo se deklarativno doda da je i kriv i zapad, ali se nikada ne zalažu da se na neki PRAKTIČAN NAČIN kazni zapad kad god ON uradi nešto loše, samo kad Rusija uradi nešto loše. Tako se tobožnjim zalaganjem za principe, samo zapažu za status kvo, da se nepravda nastavi i da niko nikada ne reaguje na nepravdu tako da to ostavi praktične posledice, a ne da postoji samo impotentna verbalna osuda zapada za koju onaj koji je izriče unapred zna da ništa ne može promeniti. To je licemerno. Sad je najzad Rusija URADILA NEŠTO konkretno, drugačije od prazne priče, pa bi bio red da kažete da je bilo krajnje vreme da se i to desi, ako i dalje postoji pretenzija za nekom visoko moralnom pozicijom.
O ovome smo već diskutovali, svako ima svoje mišljenje, koje se neće promeniti, tako da dalja diskusija nema svrhe. Da još jednom ponovim, čisto da moje mišljenje ne visi u vazduhu - Rusiju niko nije dirao. Ja verujem u to, sve ostalo je teorija zavere.
Pa čaj i da jeste, sve je bilo niskog intenziteta, i tako je trebalo i da ostane. Ne bi se dogodio rat, RUS bi brže ostvarila svoje ciljeve, ova tema se ovde ne bi ni otvarala.
 
Zuma, pored svog tog pisanja, čini se da ti je izuzetno teško da prihvatiš da dve stvari mogu biti istinite u isto vreme, i da u jednom konfliktu može da bude više od jedne loše strane.

Skroz je u redu kritikovati zapad za pokušaje da se strateški proširi na prostor Ukrajine, i jednako je ok kritikovati Rusiju što je izvršila invaziju na suverenu zemlju.

Ne znam otkud potreba da se svet oboji u crno-belo, posebno u geopolitičkim raspravama.

Upravo sam ja stalno insistirao da stvari obično nisu crno bele, da ima puno faktora koju utiču, pa i detaljno pisao o tome par poruka ranije. Ali ovo je nešto drugo. Sada ne pričamo o opisu događaja i raspodeli krivica, koja postoji na obe strane. Nego sam to rekao u vezi vrlo konkretne vojne akcije koju je Rusija preduzela. Pošto je prošla čitava decenija u pokušajima Rusije da problem reši na druge načine, na kraju je prestao samo još rat. Lepo sam pitao da li nekome od vas pada pada na pamet još nešto sem toga, a da to ima ikakve realne izglede na uspeh u svetu kakav sada jeste pre nego što se vojni obruč oko Rusije popuno zatvori. Niko nije ništa rekao, a ni meni ništa drugo ne pada na pamet. Pa to onda jeste crno-belo jer su preostale samo dve opcije. Rat ili ne. Ako je jedina preostala sa ikakvim praktičnim izgledima na uspeh, akcija može samo postojati ili ne.
 
Ja kao pripadnik naroda koji je mnogo puta u istoriji propatio zbog ambicija velikih sila, i kao neko ko je preživeo bombardovanje sopstvene suverene države od strane NATO, nikad neću moći da odobravam invaziju velike sile na druge suverene države (u ovom slučaju Ukrajine).

Oprostićeš mi što nemam mnogo razumevanja za imperijalističke ambicije Rusije i njihovu potrebu da imaju "tampon zonu", "zonu uticaja" i druge retoričke perverzije kojima se pravda osvajanje i uništavanje tuđe zemlje.
 
O ovome smo već diskutovali, svako ima svoje mišljenje, koje se neće promeniti, tako da dalja diskusija nema svrhe. Da još jednom ponovim, čisto da moje mišljenje ne visi u vazduhu - Rusiju niko nije dirao. Ja verujem u to, sve ostalo je teorija zavere.
Pa čaj i da jeste, sve je bilo niskog intenziteta, i tako je trebalo i da ostane. Ne bi se dogodio rat, RUS bi brže ostvarila svoje ciljeve, ova tema se ovde ne bi ni otvarala.

Rusija ne bi ostvarla svoje legitimne ciljeve jer ne bi mogla da ostane velika sila ravnopravna sa druge dve. Sa nuklearnim raketama na 5 minuta od Moskve, i sa ostrašćenom NATO Ukrajinskom vojskom od milion ljudi na svojim granicama, u ravnici, više ne bi imala ubedljiv potencijal odvraćanja. Ne bi postojala ravnoteža straha koja je i nama donela i Ujedinjene Nacije i deklaraciju o pravima čoveka i mir od rata do sada. Amerika bi se onda okomila na usamljenu Kinu, pa i od multipolarniog sveta ne bilo ništa. Bolje bi bilo da Rusiji još jednom kažete "Hvala", po koji ... možda treći put ... ionako smo uoči dana pobede.
 
Poslednja izmena:
Vrh