Nije ni NATO problem, već percepcija Putina i Kremlja da Rusija polaže pravo na modernu Ukrajinu zbog tzv "istorijskog prava", a koja je imala određen procenat stanovništva koje je koristilo ruski jezik i bilo pro-ruski naklonjeno do 2014. godine.
Baltičke države su bliže Moskvi i Sankt Petersburgu od Ukrajine, zašto ne brinu da će hipersonične nuklearke doći odatle a ne iz Ukrajine ?
Zašto nije na njih izvršio invaziju ?
Prosto - smatrao je (pogrešno) da je Ukrajina lagan plen i da će pasti vrlo brzo, plus nije u NATO pa ne bi morao da brine o odgovoru NATO pakta.
Takođe, teorija o pravu na "preventivni" napad takođe pada u vodu - valjda su prioritet NATO države ako treba preventivno da se napadne i osigura trajna pobeda i dominacija a ne Ukrajina ?
Koncepcija / doktrina "evroazije" i "ruskog sveta" gde će Rusija direktno ili indirektno kontrolisati post-Sovjetski prostor i imati svoje ograđeno dvorište prema ostatku sveta je zavladala u Putinu i Kremlju i sada se kao pijani plota toga drže.
Zašto izostavljavljaš bitne delove? Rusija je bila više nego spremna da poštuje suverenitet Ukrajine samo da je ta Ukrajina poštovala uobičajena pravila definisana u Ujedinjenim Nacijama u vezi prava naroda koji su deo neke države. Konstitutivni narodi Ukrajine su Ukrajinci i Rusi. Ali kad je zahvaljujući otvorenoj i javnoj organizaciji i pomoći od strane zapada organizovan
puč i srušena legalno izabrana vlada Ukrajine, ta nova, spolja diktirana vlada je samim tim činom izgubila legalnost. Ipak je Ruski narod i dalje bio spreman da bude deo Ukrajine, a Rusija da to podrži, samo da nisu doneseni zakoni koji potpuno poništavaju sve što je Ruski etnicitet, kultura i nasleđe u Ukrajini. Ta nova pučistička vlada je em bila nelegalna, em bukvalno sastavljena od strane strane sile, em nije poštovala UN principe, em je krenila u sasvim otvoreni
etnički inženjering da "preradi" istoriju i na silu stvori monoetničku državu u kojoj su jedina nacija Ukrajinci, a Rusi i ne postoje. Tek kad apeli Rusa u Ukrajini da se to ne radi nisu pomogli jer je Banderizam postao zvanična idelogija, i kad je postalo jasno da to iz sve snage podržava ZAPAD da bi trajno neutralisao svaki uticaj Rusije u Ukrajini (da bi buduće NATO baze tu bile sigurne), tek je ONDA Ruski deo Ukrajine rešio da organizuje referendum o otcepljenju i izađe iz TAKVE države. I na to su po UN deklaracijama imali sva prava jer takva vrsta nasilne etničke prerade države nije dozvoljena. U tom slučaju narodi
imaju pravo na samoopredeljenje. A onda, umesto dogovora, Ukrajina kreće da bombarduje svoj sopstveni narod koji želi da se otcepi. I to traje od 2014 do 2022.
I onda
8 dugih godina zapadni deo Ukrajine bombarduje i ubija svoj istočni deo koji ne želi da živi na tako da njegova nacija bude potpuno administrativno "obrisana". Ni jedan pokušaj dogovora se ne prihvata. Rusija se
osam godina uzdržava i gleda kako ginu Rusi sa druge strane granice, znajući pritom da će, ako oni izgube, tu biti postavljene rakete naciljane na Moskvu. Ipak i dalje misli da će se postići neki dogovor. I tek ONDA, kad je najzad svima postalo jasno ko je sve tu u igri i zašto, ko kontroliše poteze nove vlasti u Ukrajini, tek
onda Rusija interveniše vojskom.
Zašto izostavljaš sve ovo?
Evo kako je Ukrajina bila podeljena u pogledu mišljenja o njenoj budućnosti. To je dobro odslikano ovom slikom rezultata izbora iz 2006. Skoro je komično kako kompletan zapad i svi koji slepo ponavljaju te priče kod nas, nekako uvek polaze od toga da je Rusija izvršila agresiju na susedan narod, kao da se taj narod ustvari nije do tada očajnički branio protiv jedne
takve vlasti iz Kijeva, koja legitimet više i nema, a ne od Rusije. Ko je tu na koga izvršio agresiju? Treba li baš Srbi da podržavaju etničko čišćenje? Kako su to za zapad granice (čak i republičke granice, ili arbitarne interne linije koje su povukli neki diktatori) ponekad jedna apsolutna svetinja jača i od etničkog čišćenja, a drugi put se granice menjaju čas posla?