Srbi su bučni na poslu, bučni su u saobraćaju, bučni su u govoru, bučni su u pogledu komšiluka i življenja.
Kad se pusti muzika, mora da se odvrne, da svi čuju. I ko želi i ko ne želi. Ko ne želi da sluša, on je p..er. Nije Srbin, "ne zna da se veseli". Slušalice otpadaju jer "DA ČUJU BRALE SVI!!!" Slušalice su za p..ke i pomodarce.
Tako je u parku, tako je na poslu, tako je u saobraćaju (u kolima), tako je u autobusu, tako je noću u parku ispred zgrada ili u divljem noćnom klubu ili kafančugi koji su nikli ispod ili pored nečijeg kreveta bez ikakvog pitanja i bez ikakve intervencije nadležnih koje svi plaćamo.
U Srbiji te mnogi gledaju kao izroda ili stranca ako nisi upadljivo glasan u tim nekim situacijama. Zato što je mnogo mentola koji potiskuju ili negiraju emocije pa im onda glasna muzika (vesela ili tužna), trubljenje, urlanje i klepetanje dođu kao retke prilike da ih prožive i malo ispuste.
Zato ovde i vlada taj kult kafane i/ili kluba, jer su mnogima to jedine situacije gde makar na kratko dožive i ispuste nešto emocija. Inače ne d'o bog da se bave i obrađuju svoje emocije mimo kafane ili kluba. To je za p..ke, Balkanci to ne rade.