Obično stvari koje vidimo danas u upotrebi postoje već 20-30 godina kao prototipovi i eksperimenti, samo što mora da prođe neko vreme dok se one testiraju, usavrše, minijaturizuju, učine praktičnim i uvedu u serijsku proizvodnju.
Recimo mali dronovi koji mogu da lebde i kreću se kao helikopteri su pravljeni i testirani još 80ih. Ali je moralo da prođe još neko vreme i da neke druge tehnologije (baterije, rotori, elektronika, materijali, "jeftinoća") "sustignu" razvoj da bi te sprave postale isplative, praktične i efikasne, te primamljive i svetskim vojskama, a posle i civilima. I dok su nam 2000ih izgledali kao nešto futuristički, već sredinom 2010ih su postali neizostavan prizor svuda. U roku od par godina, svuda po svetu su se pojavili civilni dronovi.
Naravno nije isto razvijati sonično oružje i dron, ali nije ni toliko različito. U oba slučaja se dešava da se već zna šta je potrebno da to zaživi, samo se čeka da neki element odnosno tehnologija sustigne ideje, pa da se implementira i komercijalizuje. Ljudi već odavno znaju kako rade talasi raznih vrsta. Znaju kako da manipulišu njima. Znaju da objasne razne nekada bizarne fenomene - npr infrazvuk na granici čujnosti, Karmanov vorteks, kvadratasti talasi u okeanu... sve su to nekada bile neshvatljive misterije a sada su dobro poznati i donekle ili potpuno objašnjeni fenomeni. E kad čovek zna da objasni neki fenomen, zna i kako da ga reprodukuje. Druga stvar koja mu tada fali je tehnologija. Kad tehnologija uznapreduje, onda može i da reprodukuje. Zvuci u fazama, savršena mašinska sinhronizacija, ogromna snaga, novi materijali, i vrv još ponešto što više znaju profesionalci, su neki od elemenata potrebnih za sonično super-oruđe ogromnih dometa.
Za sonična oružja ja sam čuo još pre 10ak godina, i znao sam da će da idu dalje u tome kao što idu npr i u razvoju elektromagnetnih topova (topova koji koriste magnete da ubrzaju mehanički projektil). Tako da kad sam dan posle otkrio da se sumnja na neko sonično oruđe, nimalo me nije iznenadilo. Čak ni to što živim u Srbiji. Jer Srbija tehnološki kaska za nekim stvarima u smislu da nisu dostupne običnim ljudima svakodnevno, ali ne u smislu da mi ovde ne znamo šta sve postoji od tehnike i šta može da se kupi i koristi. Posle sam proverio i sve raspoložive varijante LRADa, video fotografije istih uređaja na kamionetima američkih policija pre par godina i uopšte više nisam imao sumnje šta je bilo, niti mi je delovalo kao naučna fantastika ili neki "black project". Vortex cannon mi je već malo drugačija priča, ali opet ništa za šta ne mogu da zamislim da je već prošlo testiranje a sada prolazi usavršavanje, minijaturizaciju i pripremu za puštanje na tržište.