Šta je novo?

Srbija - crna strana medalje

Piše aktiviran amber alert, ja nikakvu poruku nisam dobio?
Nisu svi dobili, odnosno i inače ne dobijaju svi istog trenutka. Ako sam dobro razumeo komentare na Bljuc-u, poruke su krenule da se šalju valjda oko ponoći ili 1 noću i baš tada u toku tog procesa ga je policija našla na terenu. Pa je obustavljeno dalje slanje.
 
Nema vecih zveri od srpskih statusnih roditelja.
Tvrdim da 50% mladih majki i oceva ima decu samo da "ispostuju".
Deca su instrument za sticanje statusa. Roditelji se nenormalno izivljavaju na njima zbpog ocena. Ne postoji zemlja u kojoj se roditelji toliko dive skolovanju, a da se toliko malo ceni znanje.
Slusam komsije (radikali) kako se svi redom izivljavaju na sinu/unuku, propitujuci ga.

Skolosko gradivo nikada nije bilo gluplje. Sve je u americkom fazonu prilagodjeno testovima.
deca uce da rade testove, ne postoji neka prica, smao zaokruzivanje.
Americka zaglupljujuca skola.
Treba objasniti suštinu, onda se deca zainteresuju. Ako ne znaju čemu to služi, šta će im? Međutim, kako nekome objasniti npr. istoriju, čemu to služi? Ako ne znate geopolitiku, istorija je besmislena. Kako detetu, pogotovu ženskom, objasniti situaciju u svetu? Deca čitaju knjige koje ni matorci ne razumeju, pogotovu u srednjoj školi. Niko da se potrudi da ti nešto objasniti, već samo puko učenje za ocene, makar dobio nezasluženo visoku ocenu. Onda dobijaš osobe sa nedovršenim znanjem, koji tek kroz život shvate neke stvari. Ti si učio samo neke besmilene teorije, pamtio datume, reševao zadatke za koje nisi imao pojma čemu služe.
 
Treba objasniti suštinu, onda se deca zainteresuju. Ako ne znaju čemu to služi, šta će im? Međutim, kako nekome objasniti npr. istoriju, čemu to služi? Ako ne znate geopolitiku, istorija je besmislena. Kako detetu, pogotovu ženskom, objasniti situaciju u svetu? Deca čitaju knjige koje ni matorci ne razumeju, pogotovu u srednjoj školi. Niko da se potrudi da ti nešto objasniti, već samo puko učenje za ocene, makar dobio nezasluženo visoku ocenu. Onda dobijaš osobe sa nedovršenim znanjem, koji tek kroz život shvate neke stvari. Ti si učio samo neke besmilene teorije, pamtio datume, reševao zadatke za koje nisi imao pojma čemu služe.
Najveci primer je mozda to sto su u komunisticko vreme deca moraal da uce marksizam, drustveno politicko uredjenje i ostale komunisticke gluposti.
Umesto toga dobili su idiotizam gradjanskog vaspitanja i veronauke.
Roditeljima to ne smeta. Neki id*** veruju da ce im deca od toga postati lepo vaspitani, moderno ili tradicionalno orijentisani ljudi. Drugi sebicni roditelji zele da im deca budu sto duze u skoli, jer roditelji mastaju o onome sto su videli na reklamama. Zele u trzne centra da "izlaze", da nadju ljubavnika ili ljubavnicu. Vecno su mladi (iako nisu). KOliko ima pedesetogodisnjaka koji jure devojcice. I devojcica koje se za pare druze sa matorcima. Zene su neprekidno na instagramu gde glume starlete.
 
Au brate al' ga zacrniste. Imate li decu? Da li rade onako kako Vi pišete? Pa zar Vam ovaj protest mladosti Srbije ne govori nešto. Nemojte satanizovati decu koja su očigledno pametnija od nas matoraca.
Pa moja je cerka na tim blokadama. Svaki dan.
Ali jedan veliki broj studenata uposte nije na blokadima i ne zanima ih.
Naravno, samo manjina vuce promene, aliejdan veliki deo drustva sve ovo ne zanima.
Zato je vazno da se pojavljuju ovi sportisti koji daju podrsku, ma koliko to glupo bilo.
 
Мени је највеће достигнуће ових протеста то што су млади открили да постоје као некакав фактор, и да могу да се активно укључе у садашњост, и будућност. Да су свесни где живе, шта желе, и како да се за то боре. До пре неки месец ми је то изгледало потпуно невероватно, и био сам баш депримиран због тога.
 
@Cotra , pozdrav za ćerku, mora da sa tobom vodi "teške" razgovore. Malo se šalim ne zameri.
Ne. Ona je bila skroz apoliticna do ovoga.
Njena shvatanje o svemu ovome su rudimentarna ipak ima osecaj da sada radi nesto dobro i vazno.
Ja joj nista ne govorim, osim ako me ne pita.
Zelim da sama otkrije.
 

Вучић затражио највећу војну параду поводом 80 година од краја Другог светског рата
Председник Вучић је затражио од министара да организују највећу војну параду поводом 80 година од краја Другог светског рата.

Позив грађанима да се укључе у Војску Србије
Председник је позвао грађане да се укључе у Војску Србије. "Имамо нарочито високе плате. Наставите са довођењем војника".
 

Zasto radikali napadaju ucenike, kada bi za njih najlogicnije bilo da ignorisu proteste?
Da li zele vece sukobe i da uvedu vanredno stanje?
Radikali su u fazi dodvaravanja svojim glasacima, nista ih drugo ne zanima. Ta bag** je u fazonu - udri izdajnike sto uce skolu.

Uzdaju se da koliko god ih malo ima, kada dodju izbori, opozicija ce se raspasti i bice nas jos manje.

Cilj je ocuvanje tog birackog tela, tih milion i nesto klosara i najgoreg u nasem narodu.

I stanovi su posveceni njima, kad se malo dublje analizira.
 
Srbija je zbog SNSa bliža anarhiji nego EU.

Cela politika stabilokratije, tj. SNS im odgovara jer im sve isporučuje je potpuno promašena i dugoročno nepromišljena.

Nadstrešnica je bila kap koja je prelila čašu i pokazala koliko je režim zapravo nestabilan i nepouzdan.

Kapiram da niko od stranih investitora nije računao na to da narod ima i dalje snage da se pobuni.
 
Eto juče sam imao situaciju kod komšinice, gde deda (inače rodjeni beogradžanin) komentariše kako je to st*** i da treba da budu u školi da uče, a ne na ulicama da isteruju pravdu, jer im Vučić plaća školovanje. Da idu privatno videli bi oni kako bi protestvovali kada bi plaćali sve... Htedoh da ga pitam što se on ne leči privatno ali tudja kuća...
 
Mislim da bi im najpmetnije bilo da ignorisu proteste, a oni napadaju...
Jer entuzijazam ne moze da traje beskonacno, potrebna je eskalacija koju mora da odradi opozicija, a opoziciju koja sada postoji ne zanima promena sistema.
Cudno je da se ne pojavljuju neke nove partije. Pogotovo na desnici.
 
Eto juče sam imao situaciju kod komšinice, gde deda (inače rodjeni beogradžanin) komentariše kako je to st*** i da treba da budu u školi da uče, a ne na ulicama da isteruju pravdu, jer im Vučić plaća školovanje. Da idu privatno videli bi oni kako bi protestvovali kada bi plaćali sve... Htedoh da ga pitam što se on ne leči privatno ali tudja kuća...
Nema rasprave, samo kreneš da troluješ. Tako ja radim.
 
Mislim da je gotov i da je samo pitanje vremena sada.

Ono što je fenomen je što postoji gomila mlađih naprednjaka na pozicijama koji nisu doživeli 5.oktobar kao odrasli, pa nisu svesni šta znače ovi vetrovi. Ti će loše proći. Oni stariji na višim pozicijama sve znaju, verujem da su već sada u niskom startu.

Zato je 5. oktobar najznačajniji datum. Podsetnik da su ipak svi oborivi.
 
Mislim da je gotov i da je samo pitanje vremena sada.

Ono što je fenomen je što postoji gomila mlađih naprednjaka na pozicijama koji nisu doživeli 5.oktobar kao odrasli, pa nisu svesni šta znače ovi vetrovi. Ti će loše proći. Oni stariji na višim pozicijama sve znaju, verujem da su već sada u niskom startu.

Zato je 5. oktobar najznačajniji datum. Podsetnik da su ipak svi oborivi.
Ali sada nema nikakvih izbora do 2027. , kao sto je bilo 2000.
Oni mogu da se prave ludi i vladaju do 2027.

Ne oseca se potreban drustveni pritisak da bi se Hulja smenio.
Nema dovoljno nezadovoljstva u narodu.
Vise ga smenjuje snaga sopstvenog ludila nego pritisak studenata.
Pod pritiskom podrazumevam ono kada Hulja ne moze da funkcionisse, kao sto je bila buka tokom poslednjeg obracanja.
Bez sprecavanja funkcionisanja sistema nije moguce opterati bandu.
 

Вучић затражио највећу војну параду поводом 80 година од краја Другог светског рата
Председник Вучић је затражио од министара да организују највећу војну параду поводом 80 година од краја Другог светског рата.

Позив грађанима да се укључе у Војску Србије
Председник је позвао грађане да се укључе у Војску Србије. "Имамо нарочито високе плате. Наставите са довођењем војника".

Autocrats facing domestic instability often choose to go to war, but the decision depends on a mix of strategic incentives, perceived benefits, and risks. The phenomenon, sometimes called the "diversionary theory of war", suggests that leaders may initiate external conflicts to divert public attention from internal problems, consolidate power, or rally nationalistic support.

Autocrats facing instability may go to war if they believe the potential benefits—such as consolidating power, suppressing opposition, or securing resources—outweigh the risks. However, autocrats are strategic in their decision-making, and war is often chosen when domestic instability leaves few other options for survival. The outcome of such wars, however, is not guaranteed, and failure can spell disaster for autocrats.

Examples:


1. Benjamin Netanyahu (Israel, 2023)

Facing mass protests over judicial reforms, corruption trials, and political fragmentation, Netanyahu's leadership coincided with the 2023 Gaza conflict, which shifted focus from domestic unrest.

2. Leopoldo Galtieri (Argentina, 1982)

Amid economic collapse, mass protests, and political instability, Argentina’s military junta invaded the Falkland Islands to rally nationalist support. The loss accelerated the regime’s downfall.

3. Saddam Hussein (Iraq, 1980)

Facing economic woes and domestic opposition, Saddam invaded Iran, exploiting revolutionary chaos in Tehran. The war became an attempt to bolster his regime's position.

4. Vladimir Putin (Russia, 2022)

Facing political stagnation, economic sanctions, and declining popularity, Putin launched the invasion of Ukraine under nationalist pretexts, seeking to reassert Russian power and rally domestic support.

5. Idi Amin (Uganda, 1978-79)

Struggling with economic mismanagement and growing dissent, Idi Amin launched an invasion of Tanzania. The disastrous war led to his regime's collapse.

6. Gamal Abdel Nasser (Egypt, 1967)

Nasser faced economic struggles and political challenges domestically. His decision to engage in the Six-Day War against Israel aimed to boost his Pan-Arab leadership, but Egypt suffered a decisive defeat.

7. Muammar Gaddafi (Libya, 1977)

Facing internal dissent and legitimacy challenges, Gaddafi initiated a brief border conflict with Egypt to rally nationalist sentiment.

8. Adolf Hitler (Germany, 1939)

Amid economic recovery efforts and dissent over Nazi policies, Hitler expanded militarily into Poland, launching World War II as part of his broader strategy to unify Germany and distract from underlying tensions.

9. Yeltsin and Chechnya (Russia, 1994)

With his presidency weakened by economic turmoil and opposition, Boris Yeltsin launched the First Chechen War, trying to reassert control and stabilize his leadership.

10. Ferdinand Marcos (Philippines, 1972)

Facing growing opposition and domestic unrest, Marcos declared martial law and engaged in military operations against Communist and separatist insurgencies.

11. Charles Taylor (Liberia, 1990s)

During economic devastation and political instability, Taylor escalated conflicts within Liberia and neighboring Sierra Leone to consolidate power and plunder resources.

12. Bashar al-Assad (Syria, 2011-Present)

Amid the Arab Spring and rising protests, Assad turned to brutal military responses against his own citizens, escalating the situation into a civil war that served to entrench his regime.

13. Narendra Modi (India, 2019)

Facing economic slowdown and controversial domestic policies (e.g., Kashmir's special status removal), Modi’s government escalated tensions with Pakistan to rally nationalistic support.

14. Recep Tayyip Erdoğan (Turkey, 2019)

Amid economic troubles and declining popularity, Erdoğan launched military operations in northern Syria, framing them as necessary for national security.

15. Manuel Noriega (Panama, 1989)

Facing opposition and international pressure, Noriega heightened confrontations with the United States before his regime collapsed following the U.S. invasion.
 
Autocrats facing domestic instability often choose to go to war, but the decision depends on a mix of strategic incentives, perceived benefits, and risks. The phenomenon, sometimes called the "diversionary theory of war", suggests that leaders may initiate external conflicts to divert public attention from internal problems, consolidate power, or rally nationalistic support.

Autocrats facing instability may go to war if they believe the potential benefits—such as consolidating power, suppressing opposition, or securing resources—outweigh the risks. However, autocrats are strategic in their decision-making, and war is often chosen when domestic instability leaves few other options for survival. The outcome of such wars, however, is not guaranteed, and failure can spell disaster for autocrats.

Examples:


1. Benjamin Netanyahu (Israel, 2023)

Facing mass protests over judicial reforms, corruption trials, and political fragmentation, Netanyahu's leadership coincided with the 2023 Gaza conflict, which shifted focus from domestic unrest.

2. Leopoldo Galtieri (Argentina, 1982)

Amid economic collapse, mass protests, and political instability, Argentina’s military junta invaded the Falkland Islands to rally nationalist support. The loss accelerated the regime’s downfall.

3. Saddam Hussein (Iraq, 1980)

Facing economic woes and domestic opposition, Saddam invaded Iran, exploiting revolutionary chaos in Tehran. The war became an attempt to bolster his regime's position.

4. Vladimir Putin (Russia, 2022)

Facing political stagnation, economic sanctions, and declining popularity, Putin launched the invasion of Ukraine under nationalist pretexts, seeking to reassert Russian power and rally domestic support.

5. Idi Amin (Uganda, 1978-79)

Struggling with economic mismanagement and growing dissent, Idi Amin launched an invasion of Tanzania. The disastrous war led to his regime's collapse.

6. Gamal Abdel Nasser (Egypt, 1967)

Nasser faced economic struggles and political challenges domestically. His decision to engage in the Six-Day War against Israel aimed to boost his Pan-Arab leadership, but Egypt suffered a decisive defeat.

7. Muammar Gaddafi (Libya, 1977)

Facing internal dissent and legitimacy challenges, Gaddafi initiated a brief border conflict with Egypt to rally nationalist sentiment.

8. Adolf Hitler (Germany, 1939)

Amid economic recovery efforts and dissent over Nazi policies, Hitler expanded militarily into Poland, launching World War II as part of his broader strategy to unify Germany and distract from underlying tensions.

9. Yeltsin and Chechnya (Russia, 1994)

With his presidency weakened by economic turmoil and opposition, Boris Yeltsin launched the First Chechen War, trying to reassert control and stabilize his leadership.

10. Ferdinand Marcos (Philippines, 1972)

Facing growing opposition and domestic unrest, Marcos declared martial law and engaged in military operations against Communist and separatist insurgencies.

11. Charles Taylor (Liberia, 1990s)

During economic devastation and political instability, Taylor escalated conflicts within Liberia and neighboring Sierra Leone to consolidate power and plunder resources.

12. Bashar al-Assad (Syria, 2011-Present)

Amid the Arab Spring and rising protests, Assad turned to brutal military responses against his own citizens, escalating the situation into a civil war that served to entrench his regime.

13. Narendra Modi (India, 2019)

Facing economic slowdown and controversial domestic policies (e.g., Kashmir's special status removal), Modi’s government escalated tensions with Pakistan to rally nationalistic support.

14. Recep Tayyip Erdoğan (Turkey, 2019)

Amid economic troubles and declining popularity, Erdoğan launched military operations in northern Syria, framing them as necessary for national security.

15. Manuel Noriega (Panama, 1989)

Facing opposition and international pressure, Noriega heightened confrontations with the United States before his regime collapsed following the U.S. invasion.
Klinton, Monika Levinski i Milosrdni anđeo 😎
 
Имамо нарочито високе плате
spiderman-funny.gif


Ljudi se prosto otimaju za karijeru u VS. 🤣
 
Vrh