Počelo je od onoga što se imalo u tom trenutku - skinutih mp3 fajlova i mp3 plejera.
Prešlo se na ploče, bio sam oridžinal hipster, nije kao da sam pratio neke trendove
Međutim, iako je romantično i sve to, neodrživa je rabota i zahteva puno truda i vremena.
Evo, na primer sad gotovo pa isključivo da slušam albume koji su izašli ove godine, to se kod nas teško nalazi, pa onda neka pesma nije na albumu, trebaš i neki singl da kupuješ ili neko deluxe ili japansko izdanje...
Prešao sam sa ploča na građenje ogromne datoteke na laptopu koja je sadržala hiljade albuma i bila bolesno pedantno uređena, svaki album ili singl je imao skinut omot, unosio sam ime kompozitora, godinu kada je nastala pesma/album, žanr... sveeee.
Gledao sam da skidam flac uglavnom tj. najkvalitetnije što je moglo da se nađe.
Ali taj laptop je odsvirao svoje, srećom sam sačuvao skrinšatove svih izvođača.
I od tad se više ne maltretiram, striming servisi imaju sve, što bih se ja mučio i sam sve to ručno unosio...
Koristio sam dizer koji sam dobio besplatno neko vreme preko A1. Ali kad je istekla premium pretplata, dizer klošari ne daju sa besplatnom verzijom čak ni da pristupiš svom nalogu.
Tako da sam uzeo probni nalog, opet skrinšatovao sve što treba i prekinuo probni nalog i sa njima nemam više posla, iako dizer ima navodno kvalitetniji zvuk od spotifaja.
Sve albume, izvođače, plejliste... sam prebacio na spotifaj i jutjub. I to sam ostao.
I ne primećujem iskreno neku razliku između spotifaja i flac-a, vreme je novac, a pre bih to vreme koje sam koristio za bunarenje flac fajlova da iskoristim da zaradim neku kintu i kupim bolje slušalice/zvučnike jer tu se definitivno čuje razlika između boljih i lošijih.