Karađorđev park - improvizovana sklepotina, koja postoji samo zato što se neki malo manji slepac nekad setio da od nje napravi stajalište, jer prethodni slepac (verovatno onaj srpski Ajnštajn - Savo Janjić) je predvideo tunel i vozove tu ali nije predvideo da neko zapravo SIĐE I UĐE u njih. Ono... da ih ZAPRAVO KORISTI. Zbog te sklepotine u stajalište ne može da se uđe iz podzemnih prolaza nego pešaci moraju da se
pentraju gore na površinu, naprave zaokret 180 stepeni, popnu se još više pa tek onda silaze stepenicama u stajalište. Koje inače izgleda ko gradilište nekog tunela, a ne normalno gradsko stajalište gradske i regionalne železnice.
Vukov spomenik - preduboka, sa velikim nagibom i nebezbednim eskalatorima. Koje je agonija i nemoguća misija servisirati i menjati. Sa previsokim peronima. Ali bitno da je duboka XY metara i da smo se i tada kad je izgrađena busali ostatku Balkana koje smo mi face što je napravismo tako duboko.
Pančevački most - isto sklepotina, zbudžena ispod kolskih prilaza mosta, sa izgledom ko da je neko skladište a ne žel stanica. Blizu tokova javnih prevoza ali sa užasnim prilazima. I opet dovoljno daleko da bude cimanje da se preseda osim za one koji baš nemaju izbora.
Prokop - tema za sebe, promašaj u svakom smislu koji se može navesti. Finansijski, urbanistički, saobraćajno, estetski, geološki, konstrukciono... Crna rupa Beograda koja će ga jesti i ometati još nekoliko decenija u budućnosti. Pod uslovom da se nešto ne uruši i na njoj.
Ovde se izgleda nameće i potura neka priča da je neki projekat dobar i respektabilan ako je komplikovan, dug i skup. Upravo takav mentalitet i jeste jedan od razloga što ova zemlja od vajkada dodaje gas i pojačava napore a opet u skoro svakom smislu šlajfuje u mestu. Već decenijama je premalo ljudi koji bi postavili prosto prošireno a logičko pitanje "a za čije babe zdravlje mi ovo radimo?" I isto tako kontra pitanje u kontra slučajevima "a da nemamo možda neka preča posla, recimo širenje sokaka iz 19. veka ili gradnja više nadvožnjaka i prelaza preko autoputa kojim smo podelili grad na pola?"
Možda to proizilazi iz onoga što sam pominjao nedavno na drugim temama - velikih kompleksa malih naroda. Pa se ljudi tešili, i teše se i dalje, da nema veze što imamo dupe od zemlje a favelčinu od grada, jer ako ništa drugo, imamo najzaebaniji čvor u regionu a i najveći broj tunela i stanica u gradskom jezgru. Nema veze što nam je sve oko toga promašaj, ali brate što imamo tunela i stanica, eno Nemci bi nam pozavideli.
Ovo je bio i ostao slepački grad koji ima privremena rešenja i sklepotina tamo gde je trebalo graditi trajno i vizionarski, a tamo gde je trebalo skromno i racionalno, tu je dobio megalomanije i odiseje. Sve kontra.
P.S.
A i nisu samo kompleksi i busanja, nego čvor i Prokop žepo dođu kao višegeneracijska sredstva za ugrađivanje raznoraznih šarlatana i njihovih firmi. Postoji tu čitava mala nevidljiva ekonomija. Jedni se opariše od izdavanja dozvola, drugi od gledanja kroz prste tamo gde nema dozvola, treći i četvrti od nalivanja betona, peti od projektovanja 633. projekta, šesti od opremanja, sedmi od izdavanja... i tako korak po korak, decenija po decenija, mnogi napraviše bogatstva i imperije.