Na to i pokušavam da ukažem: vozila redna tek po nekoliko hiljada evra dobiće po 3600 evra subencije u narednih 6 meseci. Sad je pitanje kuda će te pare otići, jer gradski prevoz u svakom gradu radi. Možda ne baš punim plućima kao pre korone, ali sa dovoljno posla da prežive i prevoznici i vozači. Njima ova pomoć u ekonomskom smislu nij bila neophodna. Ali u, nazovimo ga političkom smislu, to je revanš za usluge i ponašanje ranije. Setite se da je postojao dan kada u celoj Srbiji nije bilo moguće iznajmiti autobus - neki su se pravdali da nemaju goriva, neki vozača, neki da jednotavno ne smeju. E, to će im sada biti plaćeno.
Na drugoj strani, turistička cela grana umire, sa njom i prevoz. Pitanje je koliko će i letos raditi: Nije bilo ekskurzija, odlazaka na more i skijanje... Leže vozila mnogo vrednija od gradsko-prigradskih lomova. I njima se ne pomaže.
A što su srušena stara preduzeća, posebno je pitanje. To je ona logika: ''Šta me briga što će propasti državnih 100, ako ja zaradim 10 dinara!'' Možda dva najveća preduzeća koja su nestala bili su ''7. jul'' i ''Raketa''. Naravno, ni jedno mesto nije ostalo bez prevoza.
Jedan od razloga, pored neumerene krađe, za propast velikih državnih preduzeća bio je i manjak spremnosti da se suoče sa konkurencijom, sa otvaranjem tržišta. Lično, mišljenja sam da je sa adekvatnim menadžmentom svako od tih preduzeća moglu da oduva tu konkurenciju, vrlo brzo. Ali, nekome to nije bio u interesu, ili nije imao kapacitet da se sa tim nosi. Drugi je problem što su sva ta prduzeća iz devedesetih, posle inflacije i sankcija izašla vrlo ranjena, sa ruiniranim vozim parkom i trebalo im je vremena da stanu na noge. Taj prazan prostor i nefleksibilnost u prilagođavanju novim okolnostima koristili su novi prevoznici. Međutim, postoji i veliki broj tih privatnika koji su krenuli devedesetih, ali nisu uspeli da dugo opstanu. Ima i supretnih primera, gde je jedna uvezena s215 napravila kasnije milionski vredan posao. E, da li je to uvek bila poštena igra, da li su poslovi i linije dobijani uvek ravnopravno, sad je veliko pitanje. Neki od njih uspeli su zahvaljajući jakoj političkoj zaleđini i danas se na nekom terenu ponašaju gotovo monopolistčki. Znam i za firmu koja gotovo bez prekida dovlači vozila sa zapada, vozi ih do ozbiljnijeg kvara i parkira sa strane. Pokvarenog odmah zamenjuje novi iz uvoza. Nekad su čak viđani na liniji sa carinskim tablicama. Linije se otvaraju gotovo nekritički, kao da je cilj praviti što veću kilometražu. Zašto je tako, ne bih dalje. Ko razume, shvatiće.