I kako posle da neko misli da nema napretka. Pa ovako nešto je bilo nezamislivo pre par meseci. Ne govorim samo o ovom momentu, govorim o celokupnoj atmosferi.
Pre par dana na semaforu vidim komšiju u kolima. Svirne mi i dok čeka svoje zeleno pričamo kad i gde će sledeći protest. Posle toga ulazim u autobus, unutra dvoje mojih godina sede i pričaju o ćacijima u nekom manjem mestu, za šta su sve odgovorni i s kim su povezani. Nevezano za to dvoje, ispred stoji neka devojka-žena sa bedžom "FCK SNS".
A jesenas smo se, pa ne krili, ali sećate se kako je bilo - van protesta i fakulteta, ideš kroz blok i čuješ onu buku u 19:30 ili neko vikne pumpaj pa onako kao klimnete glavom jedni drugima u smislu to rođače, ima nas, tu smo.
A sad svi bez ustručavanja pričaju o svemu ovome, nose obeležja, psuju ćacije, pozdravljaju i bodre jedni druge, izlaze uveče i vodaju kerove a Nelečenu p..du lično teraju u pm gde mu je i mesto.