Bender Rodriguez
Professional
- Učlanjen(a)
- 12.03.2017.
- Poruke
- 26.194
- Pohvaljen
- 60.356
Ta priča i zastrašivanje sa penzijama i penzionerima je samo izgovor da države i korporacije nastave da ne ispunjavaju svoje obaveze a da se odgovornosti - i računi - za teške ekonomske situacije ponovo svale na kmetove, po ko zna koji put.
Što se sela tiče, njih tamo često vozaju komplesksi i patološka potreba da se bude ili u ravni sa drugima, ili iznad njih po bilo čemu. Tako je sa svime, pa i sa rađanjem dece. Čim se neko tvojih godina uda ili oženi, moraš i ti. Čim neko dobije dete, moraš i ti. I onda ih j..u u mozak tako sve dok ne isteraju svoje, dok se osoba ne razboli od pritiska i veštački izgrađene frustracije, ili dok se ne odseli iz sela. Ima toga i u gradu, ali u mnogo manjoj meri. U gradu je više opterećivanje obrazovanjem i ko se kako kotira sa tuđom decom u pogledu ocena. Ali sve skupa je ipak manje pritiska nego na selu, gde su često mnogi iskompleksirani jedni od drugih. Rezon šta će reći i misliti ona pijandura koju ne mogu očima da vidim i s kojom ne pričam 20 godina... Šta ima da te boli paja šta će ko da misli, sve i da su ti najbolji prijatelji a kamoli neki smarači s kojima jedva pričaš. Ko ih šljivi. Ali mnogi ne dostignu taj nivo razmišljanja.
A vreme žrtvovanja za države je prošlo, gotovo je s time. Može danas kmet da se žrtvuje samo za zajednicu, za društvo ili za čovečanstvo generalno, da ostavi nešto dobro iza sebe i pomogne drugima. Ali sam koncept država je odavno obesmišljen, tako da je samim tim obesmišljeno i to rađanje za nju.
Što se sela tiče, njih tamo često vozaju komplesksi i patološka potreba da se bude ili u ravni sa drugima, ili iznad njih po bilo čemu. Tako je sa svime, pa i sa rađanjem dece. Čim se neko tvojih godina uda ili oženi, moraš i ti. Čim neko dobije dete, moraš i ti. I onda ih j..u u mozak tako sve dok ne isteraju svoje, dok se osoba ne razboli od pritiska i veštački izgrađene frustracije, ili dok se ne odseli iz sela. Ima toga i u gradu, ali u mnogo manjoj meri. U gradu je više opterećivanje obrazovanjem i ko se kako kotira sa tuđom decom u pogledu ocena. Ali sve skupa je ipak manje pritiska nego na selu, gde su često mnogi iskompleksirani jedni od drugih. Rezon šta će reći i misliti ona pijandura koju ne mogu očima da vidim i s kojom ne pričam 20 godina... Šta ima da te boli paja šta će ko da misli, sve i da su ti najbolji prijatelji a kamoli neki smarači s kojima jedva pričaš. Ko ih šljivi. Ali mnogi ne dostignu taj nivo razmišljanja.
A vreme žrtvovanja za države je prošlo, gotovo je s time. Može danas kmet da se žrtvuje samo za zajednicu, za društvo ili za čovečanstvo generalno, da ostavi nešto dobro iza sebe i pomogne drugima. Ali sam koncept država je odavno obesmišljen, tako da je samim tim obesmišljeno i to rađanje za nju.
Poslednja izmena: