Šta je novo?

Demografija (statistika,analiza,projekcija)

Doći će vreme, negde pre a negde kasnije, kada ćemo se svi kao rasa, vrsta, kajati što smo se u 20. i 21. veku toliko oduševljavali velikim gradovima (iznad 500.000 - 1.000.000 ljudi) i toliko podređivali sve koncentrisanju ljudi, resursa, funkcija, moći u što veće gradove. Umesto da se radi na tome da se sve razvija i održava što je moguće ravnomernije i decentralizovanije.

Nekad se razmišljam koliko se u današnjim gradovima gubi para, vremena i živaca npr na saobraćajne gužve, a onda koliko ih se gubi ili će se gubiti na razna rešavanja toga - tunele, mostove, metroe... Deset milijardi ovde, pet milijardi onde, radnici za ovo, radni i za ono, mašine, krediti, rokovi, gužve usled radova, premeštanje gužvi s jedne tačke na drugu kad se završe radovi... Umesto da su u startu te pare, vreme i rad usmeravani da po zemljama bude veći broj manjih a uspešnih gradova, kojima ne treba odlazak do prestonice ili pak selidba tamo i za najmanju stvar. Tome je trebalo težiti, a ne razvijanju i hranjenju toliko košnica koje narastu, usisaju sve oko sebe, pa na kraju postanu disfunkcionalne i same sebi ponište svaki smisao i benefite.

Ovo ne kažem samo za Srbiju, ovo važi globalno. Gradovi kad narastu preko neke tačke, počinju da stvaraju više problema nego što rešavaju. I postaju sve gori za život kad su toliko veliki i mnogoljudni. I to će se najviše videti u ovom veku, kako neki svetski gradovi i megalopolisi budu dostizali rekordne populacije i probleme, a mnogi drugi gradovi (recimo svi iznad milion) budu počeli da budu osetno gora, odbojna i sve manje racionalna mesta za život.
 
Poslednja izmena:
Da bas je onako planski uspostavljen konsenzus da se pravi veliko i nefunkcionalno umesto malo i funkcionalno. Skupili smo se svi na velikoj skupstini covecanstva i odusevili se kad smo videli sliku velikog grada. Samo je jedan mudrac sa beobuilda video koliko gresimo, seticemo ga se kad dodje vreme. On je doduse isto ziveo u najvecem gradu u zemlji jer mu daje poslove i sadrzaje kakve zeli, al kad mu neko napravi grad sa istom poslovima i sadrzajima, samo manji i funkcionalniji, odma ce se preseliti tamo.
 
Миграције село-град одвијају се последњих најмање 100 година.
Села су традиционално била места где је наталитет био највећи. Данас се тај резервоар исцрпео, старосна структура села је изузетно неповољна и многа села осуђена су на изумирање у следећих неколико деценија. Раније су миграције у највећем броју случајева ишле из села према првом већем граду, зато су сви градови и имали раст у прошлом веку, много више због миграција него због природног прираштаја док су данас миграције према два, три највећа града.
То је и социјални и демографски проблем.
Када и како ће млади људи који су у потрази за бољим животом са путном торбом дошли у Београд и Нови Сад да реше своје стамбено питање и како и да ли ће се уопште одлучити за потомство.
 
Мислио сам конкретно на Србију. У 19. веку више од 80% становништва Србије живело је на селу. Израженије миграције крећу крајем 19. и почетком 20. века и настављају се индустријализацијом у доба СФРЈ.
Рецимо, Београд је 1870. имао око 30.000 становника, 1900. 70.000 а већ 1920. број становника премашио је 100.000.
 
Poslednja izmena:
Мислио сам конкретно на Србију. У 19. веку више од 80% становништва Србије живело је на селу. Израженије миграције крећу крајем 19. и почетком 20. века и настављају се индустријализацијом у доба СФРЈ.
Рецимо, Београд је 1870. имао око 30.000 становника, 1900. 70.000 а 1910. 85.000.
Pa i pre toga je postojala migracija samo je bila sporija. Industrijalizacija je to ubrzala.
Sprdas se sa covekom...
Nema tu sprdanja. Gradovi nisu nastali ni od cega, od samog pocetka se u njih naseljava visak stanovnistva sa sela. Najstariji otkriveni grad ima je star oko 9000 godina.
 
Doći će vreme, negde pre a negde kasnije, kada ćemo se svi kao rasa, vrsta, kajati što smo se u 20. i 21. veku toliko oduševljavali velikim gradovima (iznad 500.000 - 1.000.000 ljudi) i toliko podređivali sve koncentrisanju ljudi, resursa, funkcija, moći u što veće gradove. Umesto da se radi na tome da se sve razvija i održava što je moguće ravnomernije i decentralizovanije.

Nekad se razmišljam koliko se u današnjim gradovima gubi para, vremena i živaca npr na saobraćajne gužve, a onda koliko ih se gubi ili će se gubiti na razna rešavanja toga - tunele, mostove, metroe... Deset milijardi ovde, pet milijardi onde, radnici za ovo, radni i za ono, mašine, krediti, rokovi, gužve usled radova, premeštanje gužvi s jedne tačke na drugu kad se završe radovi... Umesto da su u startu te pare, vreme i rad usmeravani da po zemljama bude veći broj manjih a uspešnih gradova, kojima ne treba odlazak do prestonice ili pak selidba tamo i za najmanju stvar. Tome je trebalo težiti, a ne razvijanju i hranjenju toliko košnica koje narastu, usisaju sve oko sebe, pa na kraju postanu disfunkcionalne i same sebi ponište svaki smisao i benefite.

Ovo ne kažem samo za Srbiju, ovo važi globalno. Gradovi kad narastu preko neke tačke, počinju da stvaraju više problema nego što rešavaju. I postaju sve gori za život kad su toliko veliki i mnogoljudni. I to će se najviše videti u ovom veku, kako neki svetski gradovi i megalopolisi budu dostizali rekordne populacije i probleme, a mnogi drugi gradovi (recimo svi iznad milion) budu počeli da budu osetno gora, odbojna i sve manje racionalna mesta za život.
Slažem se u vezi neravnomernosti centara moći i društvenih resursa, kao i za (ne)efikasnost, međutim dodao bih da većina današnjih "društvenih arhitekata" slabo fokusira na funkcionalnu optimizaciju i prevenciju, a previše na nekontrolisani rast. Pohlepa je motor razvoja i tu ima prečica, ignorisanja i ptomene prioriteta. Ništa dalje od Srbije ne treba ići iako je manje-više na ovaj ili onsj način evidentno u svim sredinama globalno.

Čak mislim da gradovi veličine Beograda uslovno mogu relativno dobro funkcionisati, generalno bolje od megalopolisa. Opet, to što neko nije sposoban da se i u manjoj sredini organizuje ne zavisi samo od veličine iste već i od njegovih kvaliteta. Velegrad ti je kao multinacionalna korporacija. Ako je kompetentnost rukovodstva ispod minimuma za uspešno rešavanje problema, a negativne osobine istih prenaglašene onda je njegov dugoročni opstanak upitan (paralela s Beogradom je više nego očigledna). Mislim, imaš gomilu primera uređenih manjih gradova, i daleko više neuređenih u zemljama u razvoju, koji dakako funkcionišu saboptimalno što nije do veličine već organizacije i resursa.

Drugi ekstrem predstavljaju najveće konurbacije (inter-urbani sistemi) koje intrinistički uslovljavaju planiranje i efikasniji pristup rešavanju kompleksnijih i zahtevnijih problema u većoj razmeri, za čije je efikasno rešavanje potrebna mnogo veća preciznost i brzina reakcije.

U tome većina pravi niz fundamentalnih grešaka koje su vidljive i u manjim milionskim gradovima (poput Beograda), a nisu proporcionalno izražene ni manje ni više nego u jednom Tokiju, samom po sebi sinonimu za ekstrem ekstrema.

U Srbiji pak, može se videti kako jedan Novi Sad ispod pišljivih pola miliona već više od decenije pokazuje goruće probleme Beograda koji bi sa delom kritične infrastrukture Berlina ispoljavao podnošljivije, manje ozbiljne posledice višedecenijskog neulaganja, prolongiranja razvoja ključnecrinfrastrukture, maničnog iracionalnog trošenja, pohlepnog "proseriteta" i konačno "naprednog" preporoda anahronih revizionističkih planova davno propalih ideologija.
 

N1: U Srbiji se rađa sve manje beba – prošle godine istorijski minimum​

 
nsfw-novo-vikend-jutro-sa-jovanom-jeremić-v0-xd5w8zz1yqdb1.jpeg


Jok, radjace se rekordan broj.
 
Dobro zbori Mask, ali on je deo problema a ne resenja. Mislim da ce pristup civilizaciji i smislu zivota morati radikalno da se promeni. Moderna civilizacija je nastala na premisi da proizvodnja, potrosnja a time i populacija covecanstva mora konstantno da se uvecava. Gradjena je jednim delom na pohlepi. Jedan od temelja ove pohlepe je i iskrivljeno vidjenje Darvinove teorije evolucije da samo najjaci opstaju i da je priroda zivota na zemlji konkurencija. Zanemaruju se kooperacija i duhovni izvor postojanja a forsira se gramzivost, otimacina zemlje i resursa, sve u strahu da se u necemu zaostaje. Dosli smo do tacke kada vec planeta postaje i definitivno prenaseljena, svi se guraju u jedne iste gradove jedni drugima na glavi, radi neke trke za prezivljavanjem ili statusom. Normalno onda da i ljudi, npr i u toj Kini koju on spominje, nemaju vise ni volje da zive niti da prave decu jer ih treba posle i podizati u 40 kvadrata i sve uz to sto ide. Zivot se svodi na jurenje neke produktivnosti, izmisljenih statusnih simbola i odradjivanje taskova. Sto je greota jer je pravljenje i podizanje dece sa partnerom koga volis i sa kojim si kreirao zajednicki zivot jedna od najmocnijih stvari koju mozemo da radimo na ovom svetu. Ali opet ne treba kukati, stvari ce morati da se vrate u ravnotezu, ekonomksi i monetarni sistem ce u ovom veku morati da puknu, jedan od katalizatora ce biti i ocekivani pad svetske populacije koji ce krenuti uskoro. A onda ce se vec i neka nova resenja i pristupi iznaci.
 
Mask lupa gluposti po običaju, odsečen od realnosti i realnih problema, ušuškan u svojim palatama i gomilama novca, opijen svojim narcizmom i okružen yes-menima koji hrane njegove deluzije.

Njegova odsečenost od realnosti i deluzije imaju više nivoa:

Prvo, lik misli da je odgajanje dece samo stvar nabavljanja neophodnih finansija i uslova, seks, porođaj i puštanje dece da se posle kad prohodaju snalaze i odrastaju sama i gotov posao. To je prosto presmešno, od toga kako ne shvata koliko je danas finansijsko opterećenje mnogima da imaju dete ili više dece, do toga da ne kapira da je već u svetu mnogo debila koji samo štancuju decu ne misleći o tome kako će ih izdržavati. Niti u šta će ta deca, ako odrastaju u siromaštvu, beznađu, nebrizi ili prosto nedostupnosti roditelja, da posle izrastu.

Drugo, buržujski magarac ne kapira da upravo tamo gde su se deca štancovala ko na traci bez razmišljanja, su zapravo najgori uslovi za život, najgori mentaliteti i najgora društva. Jer u tim društvima se neguje mantra da kvantitet uvek sve rešava, pa čak i u pogledu ljudi. Što na kraju dovede do toga da u takvim društvima ljudski život nema nikakvu vrednost.

Treće, buržujski magarac ne kapira da nikada na svetu neće čovečanstvo samo od sebe "stati" i "nestati", već da sve, pa i ono, prolazi kroz cikluse. I kao što smo sada - globalno - u ciklusu prenaseljenosti i opšteg množenja, tako će čovečanstvo od 2060. ući u period smanjenja populacije, pa će to da traje nekih sto godina, da dostigne neku tačku kad više neće biti dobro i održivo, pa će opet da krene da raste. Mislim sve to u slučaju da ne kolabira društvo i socio-ekonomski poredak, što nas dovodi do sledeće tačke. Ali kažem, bez ratova i apokalipsa, neće čovečanstvo globalno nikada nestati zato što će ljudi imati premalo dece. Mogu samo da nestanu određene rase i nacije. Što je vrlo verovatno, ali to je druga tema.

Četvrto, neizmerno je licemerno i kontradiktorno da čovek koji je jedan od glavnih gurača čovečanstva ka AI, ka masovnoj automatizaciji i plutokratskoj cyberpunk distopiji, istovremeno drugima kuka što nemaju više dece. Za nekoga ko se toliko busa svojim (šatro) inženjerskim veštinama i znanjem, neverovatno je da ne uspeva da vidi (ili neće da prizna) da u svetu u kome će se sve automatizovati i usavršavati, potrebe za ljudima će biti sve manje i manje. I to pod uslovom da svet uopšte preživi socio-ekonomski kolaps koji će da usledi u narednih tri decenije kada tempo stvaranja novih radnih mesta ili zbrinjavanja otpuštenih, bude zaostao za tempom otpuštanja ljudskih radnika i zamenom mašinama, i kad krene da se sve brže povećava broj ljudi bez posla i prihoda. A tom kolapsu će kumovati i sam Mask, koji stalno njake o opasnostima AI, a s druge strane radi upravo na tom AI i masovnoj automatizaciji.

Lik je mentalno poremećen, narcisoid sa Aspergerovim sindromom. Koji se igrom slučaja dokopao, a i nasledio deo masnog bogatstva, okružio se yes-menima i marketing folirantima i ubedio dovoljno investitora da zna šta radi, da je novi Tesla, i da sve radi zarad opšteg dobra. A u realnosti mu je najvažnije samo da postane svojevrsni faraon po svaku cenu, bilo to kroz selidbu na Mars (što on smatra izvodljivim i praktičnim) bilo kroz izmeštanje svoje svesti u neki klaud ili tako neku budalaštinu (što, opet, on smatra izvodljivim i normalnim). A za druge i za svet oko njega ga realno zabole. I iz istog tog razloga je apsolutno irelevantan i nekredibilan da priča o svetskim problemima, a pogotovu o problemima koji se tiču obilnih ljudi i društva.

Youtube i internet su već puni ljudi koji razbucavaju tog narcisoidnog hohštaplera, ali očigledno da nisu dovoljno puni čim gad i dalje daje sebi za pravo da komentariše stvari o kojima nema pojma. I čim i dalje ima previše ljudi koji ga slušaju. Kad god negde vidim ili pročitam "Ilon Mask" dobijem nalet prezira i gađenja, koji se posle transformiše u probavne kontrakcije. Drugim rečima, s..e mi se više od tog licemernog degenerika i od njegovih nebuloznih Marija Antoaneta pogleda i rezona.
 
Poslednja izmena:
Problem je što je trenutna ekonomska paradigma (koja traje već par vekova) jednosmerna i jednoznačna - ne ume da skalira na dole i ne ume da postavi alternativni prioritet rastu, Ekonomije treba da se pripremaju na to da je radne snage manje, te da se proizvodni kapaciteti moraju drugačije prioritizovati, a proizvedeni resursi možda moraju distribuirati po nekim drugim principima od trenutnih. Migracija je takođe flaster na duboku ranu i neće rešiti suštinske razloge koji dovode do niskog prirodnog priraštaja, a koji su u velikoj meri proizvod ideologije po kojoj je čovekova vrednost svedena na to koliko može da zaradi poslodavcu.

Prekarijat modernog doba jednostavno nema dovoljno društvenih motivatora da se razmnožava. Da bi se to promenilo, sistem mora da se reformiše u korenu, ili da se ukine i zameni drugim, boljim. Svakako se takav problem ne može rešiti ograničenim podsticajnim politikama koje se ne bave uzrocima, već samo posledicama.
 
Jasno je da smo sa samo -0,8% prvi u Evropi, ali trazim bilo koju zemlju globalno i ne mogu da nadjem bolji rezultat :cool:
Evropski podaci
Over the full year, 77,500 children were born in Hungary, marking a sharp 9.1% decline from 2023.
In 2024, there were 54,000 births in the Republic of Ireland, compared with 55,500 in the previous year.
Velike zemlje su tipicno na oko -5% a manje idu i do -10 kao navedena Madjarska ili Poljska.

Arabija i Kazahstan - ovaj parametar na 1000 stanovnika je takodje svuda slican, mozete li da pronadjete konkretne brojke ukupno za 2024...
The birth rate for Saudi Arabia in 2024 was 15.268 births per 1000 people, a 2.75% decline from 2023. The birth rate for Saudi Arabia in 2023 was 15.700 births per 1000 people, a 2.88% decline from 2022. The birth rate for Saudi Arabia in 2022 was 16.166 births per 1000 people, a 2.8% decline from 2021.
The birth rate for Kazakhstan in 2024 was 17.477 births per 1000 people, a 1.99% decline from 2023. The birth rate for Kazakhstan in 2023 was 17.832 births per 1000 people, a 3.82% decline from 2022. The birth rate for Kazakhstan in 2022 was 18.541 births per 1000 people, a 3.68% decline from 2021.
U cemu smo to samo mi uspeli, a svi drugi omanuli? K'o bi rek'o cuda da se dese... ;)

Dostignuce je jos neverovatnije zbog cinjenice da nam je stanovnistvo veoma staro u odnosu na vanevropske zemlje.
 
Poslednja izmena:
Jel moze neki izvor za ovo da se okaci, ne vidimo nikakve podatke za Srbiju, pa da nastavimo u odgovarajucoj temi...
 
Šta, ne postoje zemlje koje imaju pozitivan prirodni priraštaj? A da proveriš još jednom?
 
Vrh