Šta je novo?

Cene nekretnina

Sležem se da je nesreća, ali jel neko tu osigurao stan?
niko ništa jer "nemaju svest, naviku, nemaju para, to je sve prevara", i sl.
da se kladimo da 70-80% nema polisu
 
Poslednja izmena:
Tipičan naš mentalitet, ne veruje da neko drugi može da stekne na pošten način, jer on sam ne može. Krov nad glavom traži na najatraktivnijim lokacijama u državi, stalno traži intervenciju države, nekog velikog brata, da mu neko nešto omogući. Tiho pati za komunizmom, stanarskim pravom i stanovima za džabe.
Типичан наш менталитет, чим се мало домогне пара почне да трипује како је он много успешан и остварен. Почне да трипује како је он то све заслужио и како су сви остали неспособни.
Квадрати су прескупи и на атрактивним и на неатрактивним локацијама.
 
Ponuda je slabija nego što je bila generalno i tome uzrok mogu biti i visoke kamatne stope koje sprečavaju trenutne vlasnike da izađu na tržište (npr. da prodaju trenutni stan i da kupe drugi ili dva manja uz pomoć kredita itd.)

Mislim da su prodavci dosta konzervativni trenutno, po oglasima mi se čini da je dosta gore nego što je bilo npr. početkom 2023.

Voleo bih da čujemo neko mišljenje iz industrije oko novogradnje van centralnih opština. Čini mi se da prodaja ide dosta sporo ako nije lux za 4-5k evra kvadrat. Približavamo se momentu kada više neće biti novogradnji po starim cenama upisanih u katastar (možda od 2025. najzad), tad će biti očiglednije kako ide prodaja investitorima.

Tržište nekretnina se kod nas posmatra sa previše frustracije, koja nas zaslepljuje u pokušaju da i to malo dobrih stvari iskoristimo kako treba. Zar ne vidimo svi da se gotovo svi novčani tokovi slivaju u Beograd? Najbogatiji ljudi žive tu (između ostalog i najnemoralniji), standard je najviši, najveće je kretanje stanovništva, najveća ulaganja. Šta može da se desi sa cenama, ne samo stanova, već uopšte? Sa svim ovim projektima koje uzimaju maha, možemo da budemo samo srećni što cene stagniraju.
Postoji jedna zanimljiva stavka u ekonomiji kojom se opisuje ponašanja kupca na tržištu, zove se: "dohodna elastičnost tražnje". Ona nam govori koliko se tražnja za nekim dobrom povećava sa povećanjem dohodaka stanovništva. Kod nas je tražnja za stanovima uobičajeno konstatna i konstatno visoka, a kamoli sada kada se dohodci pojedinih društvenih klasa vrtoglavo uspinju. Za mene je do pre pet, šest godina bilo nezamislivo da u IT svetu mladi primaju tolike plate. Prijatelj mi je imao platu 1200 evra pre šest, sedam godina i jače. A to je samo jedan ništavni primer ljudi koji zarađuju generalno iznad proseka.
Država masivno investira u nove projekte (nije bitno kako i zašto), potražnja za svim dobrima raste, novčana masa se uvećava, stimuliše se proizvodnja i potrošnja, nezaposlenost opada, skaču inflacija i kamatne stope. Svakom je u interesu da se masivno prave stanovi i prodaju po ovim i jačim cenama, jer to multiplikativno uvećava dohodke i ličnu potrošnju, a posledično i BDP. Šta bi značio veći pad cena u Bg? Manju proizvodnju, jer to više ne bi bio tako unosan posao. Manja proizvodnja, manje para za sve. Kako bi se sagradio jedan stan, neko mora da proizvede sve te materijale koji će se koristiti u istom. Koliko tek ljudi mora da se uposli da bi se sve to napravilo. Državi je u interesu da građevina bude unosan posao i da se na tražnju što pre odgovori masivnom ponudom. Svaki neizgrađeni stan u Beogradu je propuštena šansa da se namlati masan profit. Ne radi se tu samo o investitorima i njihovim šemama i slično, već o čitavoj mašini koja se vrti i pokreće ekonomiju. A svedoci smo vremena gde se štednja potpuno obesmišljava, pare se troše besomučno, samo da je što likvidnije, samo jako i ekspanzivno, nema veze, smiriće se to visokim kamatnim stopama. Koga briga što ima ljudi koji grcaju u siromaštvu ili koji ne mogu da priušte sebi dom, kada sa druge strane ima dovoljno onih koji to mogu? Kada ih ne bude bilo, možda i budu korigovali cene, ali ko zna kada će to biti. Možda neka teška kriza ako udari, ali ko je još normalan da se nada tome. Mnogo bi bilo bolje da se cela država razvije i postane lakše mesto za život, recimo.
U prevodu, potrošačko društvo, ogromna raslojavanja, nezadovoljstvo sirotinje koja misli da će sa "običnom" platom da bude konkruetna na nikad surovijem tržištu nekretnina. Još očekivanja da će nam država, ova naša država, nešto više pomoći od ovog. Skroz neutemeljeno u realnosti. Mnogo je realnije proceniti svoje okolnosti, buduća primanja, mogućnosti da ih uvećaš, postaviti neke planove i ciljeve za budućnost.
 
Tržište nekretnina se kod nas posmatra sa previše frustracije, koja nas zaslepljuje u pokušaju da i to malo dobrih stvari iskoristimo kako treba. Zar ne vidimo svi da se gotovo svi novčani tokovi slivaju u Beograd? Najbogatiji ljudi žive tu (između ostalog i najnemoralniji), standard je najviši, najveće je kretanje stanovništva, najveća ulaganja. Šta može da se desi sa cenama, ne samo stanova, već uopšte? Sa svim ovim projektima koje uzimaju maha, možemo da budemo samo srećni što cene stagniraju.
Postoji jedna zanimljiva stavka u ekonomiji kojom se opisuje ponašanja kupca na tržištu, zove se: "dohodna elastičnost tražnje". Ona nam govori koliko se tražnja za nekim dobrom povećava sa povećanjem dohodaka stanovništva. Kod nas je tražnja za stanovima uobičajeno konstatna i konstatno visoka, a kamoli sada kada se dohodci pojedinih društvenih klasa vrtoglavo uspinju. Za mene je do pre pet, šest godina bilo nezamislivo da u IT svetu mladi primaju tolike plate. Prijatelj mi je imao platu 1200 evra pre šest, sedam godina i jače. A to je samo jedan ništavni primer ljudi koji zarađuju generalno iznad proseka.
Država masivno investira u nove projekte (nije bitno kako i zašto), potražnja za svim dobrima raste, novčana masa se uvećava, stimuliše se proizvodnja i potrošnja, nezaposlenost opada, skaču inflacija i kamatne stope. Svakom je u interesu da se masivno prave stanovi i prodaju po ovim i jačim cenama, jer to multiplikativno uvećava dohodke i ličnu potrošnju, a posledično i BDP. Šta bi značio veći pad cena u Bg? Manju proizvodnju, jer to više ne bi bio tako unosan posao. Manja proizvodnja, manje para za sve. Kako bi se sagradio jedan stan, neko mora da proizvede sve te materijale koji će se koristiti u istom. Koliko tek ljudi mora da se uposli da bi se sve to napravilo. Državi je u interesu da građevina bude unosan posao i da se na tražnju što pre odgovori masivnom ponudom. Svaki neizgrađeni stan u Beogradu je propuštena šansa da se namlati masan profit. Ne radi se tu samo o investitorima i njihovim šemama i slično, već o čitavoj mašini koja se vrti i pokreće ekonomiju. A svedoci smo vremena gde se štednja potpuno obesmišljava, pare se troše besomučno, samo da je što likvidnije, samo jako i ekspanzivno, nema veze, smiriće se to visokim kamatnim stopama. Koga briga što ima ljudi koji grcaju u siromaštvu ili koji ne mogu da priušte sebi dom, kada sa druge strane ima dovoljno onih koji to mogu? Kada ih ne bude bilo, možda i budu korigovali cene, ali ko zna kada će to biti. Možda neka teška kriza ako udari, ali ko je još normalan da se nada tome. Mnogo bi bilo bolje da se cela država razvije i postane lakše mesto za život, recimo.
U prevodu, potrošačko društvo, ogromna raslojavanja, nezadovoljstvo sirotinje koja misli da će sa "običnom" platom da bude konkruetna na nikad surovijem tržištu nekretnina. Još očekivanja da će nam država, ova naša država, nešto više pomoći od ovog. Skroz neutemeljeno u realnosti. Mnogo je realnije proceniti svoje okolnosti, buduća primanja, mogućnosti da ih uvećaš, postaviti neke planove i ciljeve za budućnost.

Sve se ja slažem sa tobom, samo mislim da je uzrok rasta cena prvenstveno monetarna politika centralnih banaka, a ne neke suštinske promene u tokovima stanovništva ili ekonomskom bumu Beograda. Zato treba gledati ECB (i FED jer se njihova kriza preliva na nas) i na osnovu toga donositi odluke šta sa parama.

Za ovog što kupuje za život, juče je uvek najbolji trenutak za kupovinu i to smo odavno apsolvirali :)
 
uzrok rasta cena prvenstveno monetarna politika centralnih banaka, a ne neke suštinske promene u tokovima stanovništva ili ekonomskom bumu Beograda.
Jedno dovodi do drugog. Sve se preliva odnekud, a naše tržište reaguje na te podsticaje i provlači ih kroz lokalne specifičnosti.
Poenta priče je: manje kuknjave, a više procena realnih mogućnosti. Ja to posmatram kao poprište bitke dve sile. "Oni" su promućurni i učiniće sve da zarade najviše moguće. Ako vide da će veća ponuda smanjiti cene, dogovoriće se i doziraće gradnju. Takvih slučajeva je već bilo u istoriji i u drugim branšama. Na nama je da razmišljamo kako da prođemo najbolje, odnosno da za novac dobijemo najveću moguću vrednost. Sve je bolje samo da novac ne leži u prazno, jer je to oportunitetni trošak koji se po ovoj stopi rasta cena ne može priuštiti.
 
Bilo je humanije u socijalizmu, da da. Ispričaš vic i pojede te mrak. Umobolna ideologija, gora od nacizma.
Da, mnogo je bolje kad 80% ljudi provodi život motajući kablove 12 sati dnevno i služeći bogaćenju nekog ološa. Takođe, mnogo je bolje kada se u fabrikama proizvodi đubre najgore vrste, umesto kvalitetnih proizvoda i kada su zakoni podešeni tako da institucije ravnom linijom vode propadanju društva.

Nijedno društveno uređenje nije idealno i svugde ima problema, jer se apsolutno svake vlasti na ovom svetu dokopaju uglavnom loši ljudi (dobre ljude vlast ni ne zanima). Mnogi su i preletači, pa kako se vlast smeni, samo menjaju poziciju, prelaze u drugu partiju.

Što se tiče kredita koji su 80-ih dodeljivani za izgradnju kuća, tetka i teča su podigli takav kredit. Bilo je prilično isplativo jer je sav taj novac pojela inflacija, tako da su prošli solidno. Ni ti krediti nisu dodeljivani tako lako, njihova deca su u vreme kada im je dodeljen imala otprilike 10 i 12 godina. Ni jedno ni drugo nisu radili u jakim firmama, vaspitačica i nastavnik u osnovnoj školi.

Mislim da su u to vreme najlakše dolazili do stanova i kredita za kuću oni koji su radili u vojsci, policiji ili u veoma dobrim preduzećima.
 


Tek će da se gradi.
 
Bilo koji razvoj grada ka Višnjici i preko Pančevca zdušno podržavam. Preko potrebno je da se istočni i severni deo grada razviju.
Ajde da verujemo da će biti, tako je lepše.

"Možemo mi sada potrošiti milijardu i dve više, ali smo time napravili problem za budućnost. Ovo je stara pruga od Pančeva, ništa ne funkcioniše, uradićemo poptunu obonvu od Pančeva, preko Zrenjanina, produžiti do Kikinde, Sente i Subotice. Uradićemo i Vrbas-Sombor", naglasio je Vučić.
 
Postoji li neki objektivan razlog zašto su Cerak Vinogradi onoliko zapušteni?
Neverovatan nemar je u tom naselju, neshvatljivo. A može da bude jedno od najtraženijih lokacija u BG vrlo lako.
 
Čitao sam malo o tome, bilo je članaka u medijima na tu temu. Prosto, fondovi zgrada su prazni u njima nema novca ni za reparaciju samih zgrada, a kamoli za okolinu. Grad uglavnom ignoriše naselje.

Ja sam jedno vreme hteo da kupim stan u ovom naselju, pa sam odustao jer su stanovi uglavnom u dosta lošem stanju (treba im kompletno renoviranje), a za trosobne koje ja gledam to uopšte nije jeftino jer su pravljeni kao veće kvadrature, preko 80 kvadrata. Takođe je ovo naselje jako popularno iz očiglednih razloga (zbog zaštite nema daljeg zidanja, dosta zelenila, lepe strukture stanova itd.), ali stanovi koji najčešće izlaze na oglasima su potkrovlja, koja se nikako ne preporučuju za kupovinu zbog lošeg stanja krovova na zgradama.

Kad bih mogao ovde da kupim za 1500 EUR/m2 stan i da ga renoviram komplet, uradio bih to odmah. Ali mislim da je nemoguće više naći ni u raspad stanju ispod 1900-2000 kvadrat, da nije na poslednjem spratu...
 
Sve se ja slažem sa tobom, samo mislim da je uzrok rasta cena prvenstveno monetarna politika centralnih banaka, a ne neke suštinske promene u tokovima stanovništva ili ekonomskom bumu Beograda. Zato treba gledati ECB (i FED jer se njihova kriza preliva na nas) i na osnovu toga donositi odluke šta sa parama.

Za ovog što kupuje za život, juče je uvek najbolji trenutak za kupovinu i to smo odavno apsolvirali :)
Delom je politika centralnih banaka (jeftini krediti do skoro, a od skoro inflacija i neizvesnost - pa zar je normalno da se većina trudi da se što pre oslobodi keša, dal je to ikad bilo... ne računam hiperinflaciju dinara devedesetih), delom je cinjenica da odredjene grupe ili slojevi ljudi imaju veću kupovnu moć (rezidenti i dijaspora), delom je odsustvo mogućnosti diversifikacije investiranja (ovde je pored činjenice da su nekretnine u glavi većine čjudi najbezbedniji način čuvanja novca uticao i brz rast cena i uverenje da cena može samo da raste, bar u skorijoj budućnosti)

Povraćaj PDV na novogradnju kao i nedavno ograničenje kamatne stope su mere donete da se pomogne gradjevinskoj industriji prvenstveno. I svako mešanje države koje nema strogo za cilj pomaganje ugroženim slojevima ( npr mladima koji kupuju prvi stan za život) će doneti dodatno povećanje cena.

Treba imati u vidu da u budućnosti polako dolazi i do smene generacija, a time i do smene trendova, očekivanja itd. Veliko je pitanje koliko će mladi ljudi biti spremni da kupuju starogradnju staru 50 i više godina... kod nas se niko ne bavi ovim pitanjem, a nije nimalo naivno, kad se priča o procenama i prognozama.

Moje mišljenje je da od ozbiljnijeg pada cena u narednih 2 godine (više od 10%) teško može biti govora. A šta će biti kad FED krene da obara kamatu, to ćemo da vidimo. Realnije mi deluje blagi skok nego pad cena.

(Bez želje i namere da povredim bilo čija osećanja, uz ogradu da se ni meni samom ne svidja stanje)
 
Vrh