Šta je novo?

Cene nekretnina

Slažem se, ne treba uvek gledati samo korporacije ili velike firme u ovim slučajevima.
Takodje se treba izmestiti iz Beograda i razmisljati kako je upravo tim malim privatnicima u nekim malim mestima.
Ova mera samo gura ponovo ljude ka centralizaciji i jačanju giganata, to jest monopolista.
Po mom mišljenju je to ono što i sledi u narednom periodu, jačanje korporacija i beg ljudi u velike gradove, kao i što se dešava u prošlosti. Sela izumiru i postaju prazna i tamo se kuće same od sebe urušavaju. Zemlja se prodaje i beži se za grad. Inflacija naravno da će da prati ova poskupljenja i podizanja zarade.
Zbog ovakvog pogleda na budućnost se generalno nekretnine u vodećim gradovima posmatraju kao dobar asset čitav naš život.
 
Mozda vecina poslodavaca ne moze da kupuje stanove, ali sigurno imaju prostora da povecavaju plate. To sto ne zele je druga prica. A kad vec pricas o poslasticari i slicno, ja uglavnom znam da u takvim lokalima rade sami vlasnici. Ako imaju zaposlene to verovatno znaci da imaju dovoljno posla i dovoljno prihoda da pokriju tu platu, tako da ne bi trebalo da bude problem da se plate poveca ako ima zelje. A ako je neko otvorio poslasticaru i neko drugi radi za njega, a on hoce da od toga ima pasivne prihode, to ne moze, neka on radi sa porodicom umesto radnika ako ne moze da poveca platu. Evo moji rodjaci npr. imaju malu prodavnicu, nemaju zaposlene, sami rade. U vecini tih malih radnji vlasnici sami rade.
Rad u poslastičarnici nije od 9-5, zahteva da se pripremi testo, ispeku peciva-kolači, a zatim da se prodaju i posluže gostima. Ne može vlasnik sam da radi sve, od pripreme, proizvodnje, posluge, čišćenja... Ako radi više ljudi iz iste porodice, po kom modalitetu su angažovani? Ako zaposliš svoju širu i užu porodicu, oslobođen si nameta prema državi?
 
Slažem se, ne treba uvek gledati samo korporacije ili velike firme u ovim slučajevima.
Takodje se treba izmestiti iz Beograda i razmisljati kako je upravo tim malim privatnicima u nekim malim mestima.
Ova mera samo gura ponovo ljude ka centralizaciji i jačanju giganata, to jest monopolista.
Po mom mišljenju je to ono što i sledi u narednom periodu, jačanje korporacija i beg ljudi u velike gradove, kao i što se dešava u prošlosti. Sela izumiru i postaju prazna i tamo se kuće same od sebe urušavaju. Zemlja se prodaje i beži se za grad. Inflacija naravno da će da prati ova poskupljenja i podizanja zarade.
Zbog ovakvog pogleda na budućnost se generalno nekretnine u vodećim gradovima posmatraju kao dobar asset čitav naš život.
Upravo tako, postoje mesta u Srbiji gde ni espresso ne može da se popije, jer lokalna seoska kafana ne poseduje espresso mašinu. Uskoro će u sred Srbije biti mesta gde nema urmašice, orasnice ili baklave, jer ne postoji ni poslastičarnica. Ne znam ko bi želeo da živi u takvom mestu.
 
Neki jedva uspevaju sa ovakvim nametima pored fabričke konkurencije samo zbog ljudi koji cene tu osobu i kvalitet sa normalnom cenom. Ovako njima su nameti još veći, pa moraju da poskupe i tada gube neke ljude. Znači možda će morati da zatvore posao i da se zaposle u korporacije da tamo učestvuju na traci u proizvodnji kolača.
E da te korporacije će oceniti da li će zbog minimalca da premeštaju proizvodnju u neku jeftiniju državu - to jest tako je pre bilo.
Zanimljiv period nas čeka zbog robotike i AI svakako povodom ovoga.
Imao sam razmišljanje da bi moglo zbog online svega da se prebaci stanovanje iz gradova kao i školovanje, ali izgleda ništa od toga. To je samo za bogate, ostali će morati i sa sela u gradove i to je to. Kasnije mogu neki ekstremni porezi na imovine da se i to rasproda ili sruše procenjene stare i lošije zgrade i da korporacije i pojedinci više i ne daju pravo za kupovinu stanova nego samo renta. Kao što je i krenula renta nekih funkcija na kolima. Polako da se navikne na to, kao i na dosta stvari što smo se navikli.
 
Rad u poslastičarnici nije od 9-5, zahteva da se pripremi testo, ispeku peciva-kolači, a zatim da se prodaju i posluže gostima. Ne može vlasnik sam da radi sve, od pripreme, proizvodnje, posluge, čišćenja... Ako radi više ljudi iz iste porodice, po kom modalitetu su angažovani? Ako zaposliš svoju širu i užu porodicu, oslobođen si nameta prema državi?
Sad zivim u Nisu, ali ranije kad sam ziveo u tom manjem mestu, tu je jedna porodica Goranaca drzala poslasticaru (i dalje je drze ako se ne varam), niko sem njih ne radi tamo. Vec 20 godina tamo ne zivim, ali znam da su tu radili i otac i majka i sin i snaja., kako su delili zaduzenja ne znam, ali znam, ali ih ima vise nego dovoljno da pokriju sve poslove i rade vec sigurno 30+ godina od kad ja znam za sebe, a sigurno i duze. Mala je poslasticara, u to vreme mozda i jedina u centru koja je radila, pa se zato secam. Sad ih ima nekoliko. U svakom slucaju, da nemaju matematiku, ne bi radili, ali su verovatno registrovani kao preduzetnici gde cela porodica moze da radi, tako da su tu uradili "poresku optimizaciju". Zato su i zamisljeni preduzetnici da ti olaksaju rad, ako radis za sebe. Mislim, koliko god kritikovao uredjenje ove drzave neka resenja jesu dobra, kao sto su recimo preduzetnici, mada je to vise nasledje nego nesto sto je trentna vlast izmislila, trenutna vlast zeli da unisti preduzetnistvo.
Ukratko, situacija u zemlji je losa. Povecavamo plate, a istovremeno pumpano inflaciju, pa gubimo konkurentnosti i zato ce plate stagnirati u narednim godinama. S druge strane, ako ne povecavamo plate, inflacija je svakako tu, pa je opet lose. Nemamo svoje resurse, svoju privredu, klasicna smo kolonija, i onda sta god da uradis je pogresno.
 
Sad zivim u Nisu, ali ranije kad sam ziveo u tom manjem mestu, tu je jedna porodica Goranaca drzala poslasticaru (i dalje je drze ako se ne varam), niko sem njih ne radi tamo. Vec 20 godina tamo ne zivim, ali znam da su tu radili i otac i majka i sin i snaja., kako su delili zaduzenja ne znam, ali znam, ali ih ima vise nego dovoljno da pokriju sve poslove i rade vec sigurno 30+ godina od kad ja znam za sebe, a sigurno i duze. Mala je poslasticara, u to vreme mozda i jedina u centru koja je radila, pa se zato secam. Sad ih ima nekoliko. U svakom slucaju, da nemaju matematiku, ne bi radili, ali su verovatno registrovani kao preduzetnici gde cela porodica moze da radi, tako da su tu uradili "poresku optimizaciju". Zato su i zamisljeni preduzetnici da ti olaksaju rad, ako radis za sebe. Mislim, koliko god kritikovao uredjenje ove drzave neka resenja jesu dobra, kao sto su recimo preduzetnici, mada je to vise nasledje nego nesto sto je trentna vlast izmislila, trenutna vlast zeli da unisti preduzetnistvo.
Ukratko, situacija u zemlji je losa. Povecavamo plate, a istovremeno pumpano inflaciju, pa gubimo konkurentnosti i zato ce plate stagnirati u narednim godinama. S druge strane, ako ne povecavamo plate, inflacija je svakako tu, pa je opet lose. Nemamo svoje resurse, svoju privredu, klasicna smo kolonija, i onda sta god da uradis je pogresno.
Nisi ti baš temeljno istražio temu (iskreno, bilo bi čudno da je drugačije), jer nije logično da svi članovi jedne porodice budu registrovani kao preduzetici i da ima se svi imaju izvor prihoda iz samo jednog istovetnog izvora- veoma sumnjivo sa stanovišta testa samostalnosti. Biti preduzetnik po definiciji znači nuditi svoje usluge većem broju različitih nalogodavaca-klijenata. Tako da možda je preduzetništvo dobar model, ali svakako ovo što ti opisuješ nema veze sa preduzetništvom.
 
Nisi ti baš temeljno istražio temu (iskreno, bilo bi čudno da je drugačije), jer nije logično da svi članovi jedne porodice budu registrovani kao preduzetici i da ima se svi imaju izvor prihoda iz samo jednog istovetnog izvora- veoma sumnjivo sa stanovišta testa samostalnosti. Biti preduzetnik po definiciji znači nuditi svoje usluge većem broju različitih nalogodavaca-klijenata. Tako da možda je preduzetništvo dobar model, ali svakako ovo što ti opisuješ nema veze sa preduzetništvom.
Mislim da ti nisi razumeo.
Ne moraju svi da budu preduzetnici, dovoljno je da bude registrovan jedan, a ostali da budu kao povremena ispomoc.
Cak i da je neko od njih vec prijavljen da tu radi, verovatno je prijavljen na minimalac, ovo povecanje minimalca od 100 evra samo znaci 60 evra vise za poreze i doprinose. A mozda i jesu svi prijavljeni, ako malo bolje zaradjuju, cisto zbog nekih benefita koje radni odnos sa sobom nosi (zdravstveno (ok, znam da to mogu da imaju i kao nezaposleni, ali cisto kazem), placeno bolovanje, mogucnost da uzimaju kredite, penzija nekad u buducnosti (ok, svi znamo da ce se sto duze raditi do penzije i da je mnogi nece doziveti ili je primati kratko ili ce biti mala, ali opet....)), jedino sto su verovatno prijavljeni na taj minimalac.
I ovo nema veze sa testom samostalnosti, jer preduzetnik poslasticar nema nadredjenog, osim ako ne proizvode za neku drugu poslasticaru i sl. Ako prodaju obicnim ljudima sladolede i kolace, nema nikakve brige oko testa samostalnosti.
 
Mislim da ti nisi razumeo.
Ne moraju svi da budu preduzetnici, dovoljno je da bude registrovan jedan, a ostali da budu kao povremena ispomoc.
Povremena ispomoć koja mesi kolače, prodaje i servira gostima? Zanimljiv način da se nazove rad na crno :D

Medjutim ono sto je zanimljivo je kod tebe je bila početna premisa da se poslodavci protive povećanju minimalca jer više ne mogu da zarade za 10 stanova godišnje, već samo za 9. Onda u narednom postu sugerišeš da vlasnici malih biznisa treba da angažuju svoje rođake kao ispomoć na crno.
Ako imaš jednog prijavljenog na minimalac to je podnošljivo. Ako su pored tebe na minimalac prijavljeni i otac, majka, sestra, zet, ujak, stric, itd. to je značajan izdatak u smislu poreza i doprinosa koje taj mali biznis mora da plati državi. To mogu da iznesu fancy poslatičarnice u Beogradu gde se obrću veliki pazari, ali ovim malim po provinciji preostaje samo da rade na crno.
 
Povremena ispomoć koja mesi kolače, prodaje i servira gostima? Zanimljiv način da se nazove rad na crno :D

Medjutim ono sto je zanimljivo je kod tebe je bila početna premisa da se poslodavci protive povećanju minimalca jer više ne mogu da zarade za 10 stanova godišnje, već samo za 9. Onda u narednom postu sugerišeš da vlasnici malih biznisa treba da angažuju svoje rođake kao ispomoć na crno.
Ako imaš jednog prijavljenog na minimalac to je podnošljivo. Ako su pored tebe na minimalac prijavljeni i otac, majka, sestra, zet, ujak, stric, itd. to je značajan izdatak u smislu poreza i doprinosa koje taj mali biznis mora da plati državi. To mogu da iznesu fancy poslatičarnice u Beogradu gde se obrću veliki pazari, ali ovim malim po provinciji preostaje samo da rade na crno.
Ne, nego kazem da ne mozes da zasnivas biznis na tome da ti neko zaradjuje dovoljno da ti zivis lagodno, da ga placas minimalac, a da zarada bude tolika da bi ti mogao da zivis bez rada i bez problema. Ti si kao primer onog ko bi bio ugrozen povecanjem minimalca naveo upravo zanimanja koja su manje-vise porodicni biznis, gde nema smisla da zaposljavas nikog drugog sem clanova porodice osim ako ne zaradjujes bas dobro.

A to za rad na crno, slazem se da tu ima zloupotreba, ali taj jedan ko je vlasnik te preduzetnicke radnje sigurno placa vise poreza i doprinosa nego neko ko izdaje stanove. Mada iskreno verujem da su vecina clanova porodice i prijavljeni, ne toliko zbog zakona nego zbog sebe. I ne moze bilo ko da bude ispomoc, mogu samo clanovi najuze porodice.

Povecanjem minimalca mogu da budu ugrozeni samo radnici koji primaju minimalac, jer pojedini alavi poslodavci koji ne znaju sta ce sa parama ne zele da plate ni taj minimalac, pa ce neki mozda traziti da im se vrati deo plate na ruke, a strani investitori mogu da pobegnu.
 
Najteže je napraviti biznis da funkcioniše, pa onda bude super za društvo ako možeš
Najteže je napraviti biznis da funkcioniše, pa onda bude super za društvo ako možeš uppšte i da zaposliš nekog, zato se i dobijaju subvencije za to.
Stanodavac ne živi “bez rada i bez rizika” – on je prethodno uložio kapital, često i kredit, a stanarina služi da se to ulaganje vrati. Uz to ima rizike da stan stoji prazan, da podstanar ne plaća ili napravi štetu, plus poreze i troškove održavanja. Cena zakupa se zato formira na tržištu – ako je previsoka, niko neće uzeti stan i vlasnik sam snosi gubitak.
uppšte i da zaposliš nekog, zato se nekad i dobijaju subvencije za to(nekad su i nepravedne). Super bi bilo kada bi svi osnivali firme i bili u mogućnosti da zaposle ljude.
Da se i na temu vratimo.
Stanodavac ne živi “bez rada i bez rizika” – on je prethodno uložio kapital, često i kredit, a stanarina služi da se to ulaganje vrati. Uz to ima rizike da stan stoji prazan, da podstanar ne plaća ili napravi štetu, plus poreze i troškove održavanja. Cena zakupa se zato formira na tržištu – ako je previsoka, niko neće uzeti stan i vlasnik sam snosi gubitak.
 
Upravo tako, postoje mesta u Srbiji gde ni espresso ne može da se popije, jer lokalna seoska kafana ne poseduje espresso mašinu. Uskoro će u sred Srbije biti mesta gde nema urmašice, orasnice ili baklave, jer ne postoji ni poslastičarnica. Ne znam ko bi želeo da živi u takvom mestu.
Na selu se kolači prave kući i retko ide u poslastičarnicu :) Imam primer mog sela gde u prodavnici nema mesa pošto domaćini imaju svoje meso.
Valjalo bi sprovesti anketu ovde na forumu i videti koliko ljudi jede paradajz čije poreklo poznaju (od rođaka, organske proizvodnje, lična proizvodnja )? Koliko vredi paradajz koji sam proizvedes? To nema cenu jer se ne prodaje :) eventualno pokloni.
 
Na selu se kolači prave kući i retko ide u poslastičarnicu :) Imam primer mog sela gde u prodavnici nema mesa pošto domaćini imaju svoje meso.
Valjalo bi sprovesti anketu ovde na forumu i videti koliko ljudi jede paradajz čije poreklo poznaju (od rođaka, organske proizvodnje, lična proizvodnja )? Koliko vredi paradajz koji sam proizvedes? To nema cenu jer se ne prodaje :) eventualno pokloni.
Sve je to lepo, samo dok ne zivis od tog sela.
 
Vrh