Да не спомињемо и то што се шушка да су страни фондови преузели наш јавни дуг од банака поверилаца и да се због тога јавна предузећа претварају у ДОО. За сада је једини акционар влада, али то се може (и хоће) лако и брзо променити.
Tiha privatizacija kroz transformaciju javnih preduzeca - najgori moguci scenario
Sve vise javnih preduzeca u Srbiji se formalno pretvara u DOO ili AD. Zvanično se to radi radi efikasnosti, upravljanja i modernizacije, ali ispod povrsine moze da se odvija mnogo ozbiljniji proces.
Strani investicioni fondovi otkupljuju veliki deo srpskog javnog duga od banaka i drugih poverilaca. Postaju realni finansijski centri moci, koji uz pomoc MMF-a i rejting agencija pocinju da uslovljavaju ekonomske i politicke odluke drzave.
Istovremeno, drzava pretvara kljucna javna preduzeca u DOO i AD: EPS, Postu, Telekom, Srbijagas, Infrastrukturu zeleznice, EMS. Zasad je drzava jedini vlasnik, ali se time otvara pravni put za prodaju akcija bez komplikovane procedure, bez referenduma, bez javne rasprave.
Krece tiha prodaja. Mali paketi akcija odlaze "strateskim partnerima", povezanim fondovima i domacim tajkunima. Ugovori su tajni, pozivajuci se na "poslovne tajne" i "zastitu konkurencije".
Drzava gubi kontrolu nad infrastrukturom, ali zadrzava odgovornost pred gradjanima. EPS vise nije javan, ali i dalje drzi monopol. Cene struje rastu, subvencije se ukidaju, sela ostaju bez Poste, Telekom se fokusira samo na isplative regije.
Preduzeca otpustaju radnike jer vise nemaju socijalnu ulogu. DOO forma im omogucava da rade kao privatna firma, bez ikakve obaveze prema javnom interesu.
Drzava postaje nemocna. Ne moze da smanji cene, jer time steti interesima akcionara. Ne moze da investira u nerentabilne krajeve, jer bi to bio gubitak za privatni kapital. Ekonomska politika se sprovodi po nalogu sa strane.
Na papiru smo suvereni. U praksi - kljucni resursi vise nisu nasi.
Ovo nije teorija zavere. Ovo je scenario koji moze da se ostvari ako se proces nastavi bez kontrole, bez pitanja i bez otpora.