Malo je suludo gledati to tako, ne mozes porediti 2 razlicita tipa kupaca.
Ne mozete porediti kupca koji nema dovoljno za zeljenu lokaciju i provodi vreme ovde zaleci se naspram ljudi koji imaju para za zeljenu nekretninu ili kupuju investiciono stanove, saveti za ta 2 tipa kupaca su skroz razliciti.
Ko ima dovoljno da kupi human stan za porodicu u centru ili nbgd super, sjajno, podrzavam.
Ko nema dovoljno da kupi isti takav stan i razmislja da narusi komfor dece na ustrb lokacije i da bi bili pri centru ne podrzavam, pre bih savetovao periferiju u tom slucaju onda.
Fora je što mi ovde na forumu (većina), uprkos različitim mišljenjima pokušavamo da sagledamo situaciju iz manje - više realnog ugla. Ali onda kad odem nazad "u svet", ubrzo shvatim da grešimo. Samo za petnaestak dana sam sasvim usputno čuo za sledeće situacije:
1. Žena drži 30 godina praznu nekretninu, neće da izdaje.
2. Neće da izdaje domaćem stanovništvu, to je sve sirotinja. Samo stranci.
3. Živi na Nbg u 40m2 sa dvoje male dece, ženom i njenom sestrom. Ima 4k platu, ali neće "za inat" (ne znam kome) da kupi stan dok cene ne budu "realne".
Kada bi svi mi bili u sposobnosti da realno sagledamo svoju situaciju, svoj život, svoju okolinu, bilo bi nam daleko bolje nego sad, uključujući i situaciju sa nekretninama. Ljudi vole da se lažu generalno, tako ih manje boli.
Pre neki dan saznam direktno od čoveka da izdaje stan za ok pare tu blizu mene i prenesem prijatelju koji kuburi sa sadašnjim stanom, on mi kaže: "dobro, videću da svratim ovih dana". Suvišno je reći da je već prekosutra našao stanara. Sigurno će utešiti sebe sa jednim: "nije mi suđeno". Tako, gde god se okreneš. Posle misliš da će neko da pomisli: ajde da vidim koje su sada moje realne mogućnosti. Mi smo i suviše emotivan narod, rado sve prepuštamo besu, nezdravom prkosu, uvređenosti, neozbiljnosti gde joj nije mesto. Ili jednostavno prepustimo sve višoj sili sa jednim nemoćnim : "biće".