Da, tako je to bilo prije drugog svjetskog rata. Poslije su napredovala i vozila i pruge. Danas se vozovi na uskotracnim zeljeznicama krecu znatno brze. Svjetski rekord u brzini je 210 km/h. No, nije sve u brzini.
Prednost uskotracne zeljeznice je bas u njenoj upotrebi u planinskim i izolovanim krajevim, kakvi postoje i u Srbiji. Uskotracne zeljeznice omogucavaju savladjivanje vecih uspona, imaju manje radijuse krivina, jeftinije su za izgradnju i odrzavanje (manji tuneli, manji mostovi, itd...)
Zbog toga se i koriste u velikom obimu u alpskim predjelima kakvi postoje u Svajcarskoj, Italiji, Njemackoj.
Njihova uloga je da poveze ruralne sredini sa regionalnim centrima i na taj nacin omoguci opstanak i razvoj sela i manjih gradova. Kod nas se na zalost o tome uopste ne razmislja i strategija razvoja saobracaja potpuno zapostavlja manje sredine i fokusira se na velike sisteme.
Ali, da ne bi otisli sad predaleko u pricu o zeljeznici, samo bih rekao da mislim kako biciklizam nije prepreka za razvoj zeljeznice, pa ni neke uskotracne (koja se uzgred receno, sad naziva "lakom zeljeznicom") vec je prepreka negdje sasvim na drugom mjestu, u planiranju razvoja, koje ne uvidja znacaj sinskog saobracaja. Biciklisticke staze na nekim napustenim zeljeznickim trasama, u ruralnim sredinama, nece donijeti nista revolucionarno ni znacajno za te sredine ali isto tako nece nanijeti ni nekakvu stetu.