Šta je novo?

Autoput Miloš Veliki / A2: Beograd-Požega-Boljare (Koridor 11)

Gomila ne shvata da im se nisu uključila automatska svetla po magli ili vejavici. Pre neki dan me je vozio drug po snegu, jedva sam ga ubedio da ne treba da vozi u sportskom režimu. Auto samo pleše pri kretanju, džabe dobre gume, džabe 4x4, čim pipne gas ujeda. A od ovih što se zaglave, retko ko će se setiti da isključi kontrolu proklizavanja da lakše izađe, mada to na mnogim kolima više nije ni moguće. A najgori od svega je vozački ego, ne daj bože da odloži put ako vidi da je kijamet. Briga me za zimu, briga me za sneg. Recept za katastrofu.
 
Gomila ne shvata da im se nisu uključila automatska svetla po magli ili vejavici. Pre neki dan me je vozio drug po snegu, jedva sam ga ubedio da ne treba da vozi u sportskom režimu. Auto samo pleše pri kretanju, džabe dobre gume, džabe 4x4, čim pipne gas ujeda. A od ovih što se zaglave, retko ko će se setiti da isključi kontrolu proklizavanja da lakše izađe, mada to na mnogim kolima više nije ni moguće. A najgori od svega je vozački ego, ne daj bože da odloži put ako vidi da je kijamet. Briga me za zimu, briga me za sneg. Recept za katastrofu.
Odlicne primedbe, nisam puno razmisljao o problematici koriscenja modernih vozila u svemu ovome. Vozacki nivo je daleko nizi nego nekada kada je sneg u pitanju.
 
8 Decembar 2024:

DJI_20241208114052_0036_D.JPG



5 Januar 2025:

2025-01-06.jpg
 
Meni ovaj pravac preko Topole i Kragujevca ima smisla. Beogradu je potreban izlazak iz grada i autoput prema jugu na potezu između Orlovače i B. Potoka.
Verovatno bi i Smederevac imao pristojan ulazak u grad,makar tih godina još lako izvodljiv i logičan nastavak do Bulevara Revolucije.Ono što mi se ne svidja je da u tim planovima Užice i Valjevo nisu bili tema ali je za pohvalu plan za povezivanje sa Crnom Gorom.
 
Evo malo istorije.

Naleteh na tekst od 10 Jula 1970 godine gde je struka imala neko drugo vidjenje od politike izgleda.Tada je Moravskim autoputem tj običan magistraolni pravac smatran sadasnji Bg-Nis a oni su izgleda predlagali Šumadijsku trasu kao nov autoput.

ova trasa zapravo ima dosta vise smisla, sa sve racvanjem na rudniku prema cacku i kragujevcu. Medjutim jasno je da je trasa koja je zapravo izvedena bila mnogo jeftinija i jednostavnija zbog konfiguracije terena.
 
Ево и текста који је ишао уз горње илустрације


Професор инжењер Миленко Јаковљевић, директор Института и инжењер с Славољуб Стефановић сма трају да ће крајем 1990. го дине у Југославији бити око 6 милиона возила. За овакву експанзију, по њи- ховом мишљењу, ваља се припремити и градити нове путеве дугорочним пла ном.

Београду, Смедереву, Пожаревцу и источној Срби ји која са Ђердапом по- стаје изванредно привредно и туристичко подручје, неопходан је нови савремени пут. По мишљењу стручњака Института тај пут би требало да иде од Београда преко Панчева, Смедерава, Пожаревца, Го- лупца, Доњег Милановца, Кладова и да преко Пра- хова доспе до Неготина. Од тог пута постојала би и кратка веза за Румуни-ју преко Турн Северина.

Једним делом овај пут ишао би по насипу крај Дунава, који се подиже због Ђердапа, а један део будућег дунавског пута већ је изграђен. Београдски пут имао би колико економ-ски толико и туристички значај. Повезивао би индустријске центре и рудом богату источну Србију, а такође би приближио врло атратквина туристичка подручја великим градским центрима. Ту је Лепенски Вир, Трајанов мост и та-бла и изванредна туристич-ка подручја источне Србије.

Овај пут, како се прет-оставља, могао би бити израђен до краја 1972. године. У току су разговори финансирању пута за који су заинтересоване све
комуне кроз које пролазе.

По овом путу возила би мо
гла да се крећу и до 160 километара на час, а трошкови експлоатације у однсу на стари дунавски пути били би нижи за 20 до 25 одсто. Ако би се изградиоу Дунавски пут створила би се могућност да се изградњом пута од Доње Раље до Радинаца скрати садашњи ауто-пут Београд - Ниш за око осам километара. Тада би моторна возила мо-ла од Београда да иду за Ниш преко Панчева, Сме дерева и даље, а да излазећи код доње Раље на стари ауто-пут знатно скрате путовање. Изградњом моста код Винче пут за Ниш био би још краћи.

Крагујевачки пут

Друга траса која је за-интересовала стручњаке је нови пут Београд - Аран- ђеловац - Крушевац Крагујевац - - Ниш. На о-вај пут надовезао би се пут од Аранђеловца до Гор-ћњег Милановца са изла-ском на аутопут Београд - Титово Ужице.

Стручњаци сматрају да би се изградњом овога пу-та евентуално могла одложити изградња друге траке Моравског пута Београд Ниш јер је ту терен не-стабилан, а друм се удаљава од привредних и туристичких центара.

Ауто-пут Београд - Крагујевац и даље повезао би туристичке центре Аранђе- ловац, Букуљу и Космај, а такође би дао знатно бр-жу везу многим индустриј-ским центрима са Београ- дом.

Према траси овог новог пута растојање од Београ-да до Крагујевца било би за 33 километра краће y односу на ауто-пут преко Осипаонице и Лапова, до Аранђеловца за 19 кило- метара, до Горњег мила-новца за 14 километара, до Чачка и Ужица за око 20 километара.

Будућност би показала ко јим би правцем ваљало гра дити ауто-пут са четири тра ке.

Јадрански пут

У Институту се испитују могућности изградње и једног атрактивног пута ко- ји би се одвојио од Чачка према Ивањици, па преко Сјенице све до Бијелог Поља. Довољно је погледати карту па видети да би овај пут знатно скратио пу товање од Београда до мо- pa.

Овај и остала два пута, финансираће привредне ор ганизације, комуне и други интересенти, а то би могли да буду први путеви у Србији на којима би се плаћала друмарина. Стручњаци сматрају да би се ови путеви брзо исплати- ли јер пролазе кроз јаке привредне и туристичке центре.

Ј. Ј.
 
Ne znam kako ljudi ne mogu da shvate koncept eksproprijacije.

Proces uprošćeno ide otprilike ovako:
Vlada donese odluku da se neki projekat smatra javnim interesom, nakon toga opština, na čijoj teritoriji treba da se izvode radovi, sprovodi upravni postupak procene vrednosti nepokretnosti (i plodova) koje se eksproprišu, pa formira ponudu i zaključuje sporazum sa vlasnicima. Ako vlasnici nisu zadovoljni ponudom, mogu da zahtevaju od suda da utvrdi stvarnu vrednost te imovine u vanparničnom postupku. Sudski postupak ne odlaže sprovođenje eksproprijacije i korisnik eksproprijacije (ovde su to Putevi Srbije) stiče pravno svojine na nepokretnostima bez obzira na sudski postupak jer se u tom postupku raspravlja jedino o ceni i ni o čemu drugom, što znači da radovi ne kasne zbog male ponuđene cene. Radovi kasne zbog nesposobnosti svih učesnika da sprovedu zakon, a "narod koji se buni" je sasvim fin izgovor za to.
 
Ne znam kako ljudi ne mogu da shvate koncept eksproprijacije.

Proces uprošćeno ide otprilike ovako:
Vlada donese odluku da se neki projekat smatra javnim interesom, nakon toga opština, na čijoj teritoriji treba da se izvode radovi, sprovodi upravni postupak procene vrednosti nepokretnosti (i plodova) koje se eksproprišu, pa formira ponudu i zaključuje sporazum sa vlasnicima. Ako vlasnici nisu zadovoljni ponudom, mogu da zahtevaju od suda da utvrdi stvarnu vrednost te imovine u vanparničnom postupku. Sudski postupak ne odlaže sprovođenje eksproprijacije i korisnik eksproprijacije (ovde su to Putevi Srbije) stiče pravno svojine na nepokretnostima bez obzira na sudski postupak jer se u tom postupku raspravlja jedino o ceni i ni o čemu drugom, što znači da radovi ne kasne zbog male ponuđene cene. Radovi kasne zbog nesposobnosti svih učesnika da sprovedu zakon, a "narod koji se buni" je sasvim fin izgovor za to.
U teoriji si skroz upravu, u praksi i ne bas. U zemlji u kojoj ne mozes da se izboris za svoja prava treba da se trudis na sve moguce nacine da ne stignes u problem (pa ako treba i da napravis jos veci problem kako ne bi doslo do tvog problema).

Naprimer, da nekome finansijski nezavisnom oduzmu zemlju, kucu... samo bi se nasmejao angazovao advokata i sto oni vise prekrsalja naprave podigao odstetni zahtev, za 5, 10, 20 50 godina sve bi im naplatio do zadnjeg dinara sa kamatom uz dodatne penale za nemogucnost koriscenja svojih resursa...
Sa druge strane covek koji ima kucu na trasi autoputa i drzava zeli da mu oduzme kucu i ne mogu da se dogovore oko nadoknade, po meni ima legitimno pravo da se bori na sve moguce nacine ukljucujuci i krsenje zakona... jer on niti ima gde da zivi, niti od cega da zivi, a jos manje da vodi parnicu protiv drzave). Kada oni uzmu zemlju on nema vise nista.

U praksi slucajevi su negde izmedju ova dva i koliko god da me nervira sto neko stopira radove, pre svega moramo biti ljudi i podrzati one koji su osteceni. A svi zivimo u istoj zemlji i znamo da su uglavnom sve vlasti od Tita pa do sada nesposobne da zemene behaton na trgu, uz standardnu ugradnju od 200%, pa nemamo nijedan razlog da im verujemo da ce se zauzeti za nekog nesrecnika kome se zalomilo da mu put ide preko kuce.
 
Evo iz prve ruke, zasad ništa od preostala dva stuba u Prilipcu, jer nije plaćeno! Drobnjak je naravno bio pre neki dan i rekao ljudima da puste da se kopa i da će biti zadovoljni, na šta su mu odgovorili vlasnici bez para ništa, nema daljih radova... Katastrofa, u minut sve moraju da isplate!
 
Vrh