Šta je novo?

Arhitektura i dizajn

Kada smo kod brutalisticke i social-modernicsticke arhitekture, naleteo sam na jedan zanimljiv projekat koji je ostvaren.
Ahitekte Anne Lacaton & Jean-Philippe Vassal osmislili su rekonstrukciju jedne nadasve klasicne soc. modernisticke stambene zgradurine, tako sto su joj projektovali terase / zimske baste kao dodatne kvadrate. Za ovaj projekat su dobili najvecu nagredu za arhitekturu u Francuskoj.

Pre i posle:
Capture-d%E2%80%99e%CC%81cran-2018-08-27-a%CC%80-17.57.43.png


Stanarima je povecana kvadratura (bez, navodno, dodatnih troskova za stanarinu), dobili su terase koje nisu imali, i sto je takodje bitno - zgrada je postala mnogo lepsa nego sto je bila.

03-d50df68ddcb71555.jpg


Jedna od terasa - zimskih basta:
1641620927c96d502eab62505cd802e8-GRP-150419-C2A9PRMG0084.jpg


Vise slika i clanak na nemackom: https://www.baunetzwissen.de/bauphysik/ ... ux-7214447

Ideja mozda ne zvuci kao izmisljanje tople vode, ali ovaj primer je zanimljiv zbog toga sto bi nesto slicno moglo da se uradi na Novom Beogradu i u drugim naseljima.
 
Већ сам слао пример тог неког модерног нео-арт декоа, али ћу поново:
45broadstreet.jpg


Е сад, а шта мислите о оваком нечему? Само су потпуно променили фасаде, Калињинград:
kalinin.jpg

Код нас би било мало теже јер су наше зграде тог типа углавном целе у прозорима.
 
Nije losa ova kula sa rendera. mislim da bi bila bolja da je jedno 6 puta manja :)

O ovom u Kalinjingradu sam vec pisao i ne dopada mi se.
 
Fina je ovo priča o uklapanju starog i novog. Što se tiče restauracije starijih objekata, kačim dva primera.

Letos dok sam bio u poseti prijateljima u Konstanzu (Bodensko jezero), biciklajući okolo moje iskusno beobildovsko oko spazilo je u daljini interesantnu zgradu. Pošto se nisam približio da razgledam, kasnije sam je potražio na netu. Radi se o restauraciji i dogradnji jednog neuglednog studentskog doma. Mislim da slike dovoljno prikazuju (mrzelo me je da prevodim):

EUROPAHAUS

Drugi primer je iz Kelna. Prošlog proleća, kada je kurona ispraznila ulice, nastalo je idealno vreme za fotkanje arhitekture. Ovo je iz mog šireg komšiluka, kuda sam ranije prolazeći u žurbi, uspevao da zapazim kvalitetno renoviranje koje je bilo u toku, godinama! Ovog puta, kada sam unišao u naselje ostao sam baš zabezeknut, kako je to vrhunski odrađeno. Evo priče i slika, uverite se i sami.

Osnivanje GAG

(DAD Dobrotvorno Akcionarsko Društvo)

Osnivanjem GAG-a 18. marta 1913. godine započeta je priča o uspehu koja traje i danas. Pokušaj da se početkom 20. veka običnim ljudima u Kelnu ponudi pristupačan životni prostor prerastao je u imovinu povezanu sa visokim performansama tokom decenija. Iznajmljivanje, prodaja, upravljanje - GAG je aktivan i dobro pozicioniran na mnogim poljima. Izazovima budućnosti pristupa se u svesti o dugoj tradiciji.

Početkom 20. veka Keln se suočio sa problemom koji je bio tipičan za velike gradove tog doba: gradsko stanovništvo je brzo raslo usled industrijalizacije, ali ponuda stanova jedva da se povećavala. Rezultat je velika nestašica stanova, posebno među stanovnicima Kelna sa niskim primanjima. Osnivanje Dobrotvornog Akcionarskog Društva (Gemeinnutzige AG) za stambenu izgradnju zasniva se na ideji o udruživanju privatnog kapitala za masovnu izgradnju stanova i na taj način okončavanju Kelnske „stambene bede“ - kako se to u to vreme nazivalo - za siromašnije delove stanovništva. Generator i pokretač ideja je tadašnji zamenik gradonačelnika grada Kelna Konrad Adenauer. Akcijski kapital od 1,22 miliona rajhsmaraka dolazi od privatnih investitora, uglavnom preduzetnika kao što su Arnold von Guilleaume, Adolf Lindgens, Alfred Neven DuMont stariji i Ernst Cassel. Grad Keln preuzima 50 odsto akcija i obezbeđuje predsednika nadzornog odbora sa gradonačelnikom.

Ubrzo nakon toga, GAG je objavio konkurs za svoj prvi veliki građevinski projekat u Bickendorfu. Pobednički dizajn arhitekata Caspar Maria Grod i Lea Kaminskog ima moto „Lich, Luff un Baumcher“ (svetlost, vazduh i drveće), koji odmah postaje moto za svu socijalnu gradnju stanova u Kelnu. Završeno nakon rata, u Bickendorfu se gradi mali stambeni kompleks sa 575 porodičnih kuća. I imanja Krupp u Esenu i ideja o vrtnom gradu, koji je u to vreme bio veoma popularan, modeli su stanovanja. U isto vreme, GAG gradi naselje Nibelungen u Mauenheimu od 1914. godine, koje se sastoji od 676 porodičnih kuća.

Vajmarska Republika

Posle Prvog svetskog rata, opšta nestašica stanova ponovo je postala hitan problem o kojem se često raspravljalo. U to vreme građevinske aktivnosti GAG-a dostigle su svoj prvi vrhunac: naselja poput Germania u Hohenbergu (1919-1928), Zelenog dvora u Mauenheimu (1922-1924), Plavog dvora u Buchforstu (1926-1927), Naumannsiedlung u Riehlu (1927-1929) ili Beli grad u Buchforstu (1929-1932) izazvali su senzaciju širom zemlje i smatrali su se revolucionarnim za urbanu izgradnju stanova tih godina. Vilhelm Riphahn, koji je između 1920. i 1936. igrao ključnu ulogu u uspostavljanju „nove zgrade“ u Kelnu, smatra se GAG-ovim internim arhitektom tokom 1920-ih. Sa brojnim zgradama, uključujući operu i Kelnsko pozorište, nastavio je da oblikuje gradski pejzaž i posle Drugog svetskog rata.

Naumannsiedlung u Kelnu-Riehl je deo istorijskog nasleđa GAG-a. Podignut između 1927. i 1929. godine prema nacrtima arhitekata Fritz Fuß-a, Otto Scheiba i Manfreda Fabera, sa 450 stanova nudio je tada hitno potreban životni prostor za radnike industrijskih kompanija na severu Kelna. Za razliku od mnogih drugih naselja tog doba, Naumannsiedlung se nije usredsredio samo na funkcionalni oblik, već i na arhitektonske zahteve - zbog čega su od 1995. godine navedene zgrade kao istorijski značajan primer 1920-ih pod zaštitom zakona.

Naumannsiedlung se ponovo gradi od 2008. godine, jer je GAG od tada obnavljao istorijske zgrade u okrugu kako bi ih prilagodio životnim zahtevima 21. veka. U skladu sa strogim zahtevima zaštite spomenika, stare fasade će biti obnovljene kao i prvobitno rešetkasti prozori u crvenim okvirima. Ne samo da zaštita istorijskih spomenika igra ulogu, već se uzimaju u obzir i energetski aspekti: toplotna izolacija i savremeni sistem daljinskog grejanja osiguravaju ekološke i savremene standarde.

Pored obnove građevinskih usluga (tehnike) i dizajna spoljnih površina, stvaraju se i dodatni stanovi širenjem potkrovlja i preuređivanjem garaža: više od 165 novih stambenih jedinica biće dodato originalnom fondu u budućnost. Izgradiće se tri podzemne garaže koje će zameniti garaže koje su eliminisane. GAG je u saradnji sa kompanijom za upravljanje otpadom u Kelnu razvio i novu vrstu sistema podnog otpada za naselje. Na imanju se sada nalaze tri kante za bacanje na pet lokacija - svaka ne veća od korpe za otpad. Ovde stanovnici mogu odložiti svoj preostali otpad, papirni otpad i praznu ambalažu koja se sakuplja u podzemne kontejnere.

Modernizacija naselja nastaviće se do 2017. godine. Tada će spomenik Naumannsiedlung imati prvoklasni novi građevinski standard. Zbog toga je GAG 2011. godine nagrađen nemačkom građevinskom nagradom u kategoriji „Modernizacija“ i specijalnom nagradom „Zaštita spomenika u stanogradnji“.

02.jpg


04.jpg


10.jpg


13.jpg


19.jpg


22.jpg

CEO FOTO-ALBUM
 
Cesto pricamo o tome kako je komunizam unistio staru arhitekturu. Pogledajte sta je tek kapitalizam ucinio.

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=rxSWli7sy6U[/youtube]
 
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=CgseG3VTGsM[/youtube]
 
Da, unistenje arhitekture je pocelo pre komunizma. Zapravo arhitektura u nato i varsavskom bloku posle II sv rata nije bila previse razlicita. SSSR ko prva komunisticka zemlja je preuzeo zapadnu arhitekturu tog vremena, nebodere, celik, beton... Ja gledam da je unistenje arhitekture krenulo sa masovnom proizvodnjom celika sredinom 19. veka sa celicnim prugama mostovima i sl., gde se pojavljuje inzinjerstvo u arhitekturi a ciji je najpoznatiji predstavnik Ajfel. U Americi se gradi mreza celicnih pruga, a nakon toga celik pocinje da se koristi i za nebodere, ciji je najpoznatiji predstavnik Cikaska skola krajem 19. veka. Zatim pocetkom 20 veka ide Lloyd, Korzbije i onda dolazi arhitektura komunizma kao nastavak toga.
Istina da se većini ljudi ne sviđa moderna arhitektura, kao što kaže u videu, i to bi arhitekte trebale prihvatiti a ne nasilno terati ono što ljudi ne vole.
Istina, za mene postoji i par dobrih stvari koje je donela Moderna arhitektura: siroki prozori sa vise svetla u stanovima, nizi plafoni, otvorena naselja sa puno svetla i parkova izmedju zgrada poput naseg Novog Beograda, ojacanje zgrada celikom i betonom, veca zastita od zemljotresa... Ali napustanje estetike ukrasa fasada, smanjenje troskova pravljenjem golih funkcionalnih zgrada je nesto sto je po meni lose i sto treba ubuduce izmeniti, vratiti se proverenom lepom tragu antickih elemenata koji su lepi ne samo ljudima koji su navikli na njih jer zive pored njih, vec i ljudima sa skroz drugih krajeva sveta poput Kine.
 
Тај изговор да су као јефтиније такве зграде, уопште не стоји - с данашњом технологијом могу да се накинђуре да би и овима из доба барока и сецесије било прећерано. Али гура се контра. Исто то стоји за плафоне. Ниски плафони су психолошки лоши, а постоје само јер је тако било лакше загрејати - са данашњим постигнућима технологије то је небитно.

Стари минимализам је био добар - пазило се на пропорције, линије, углове - постојала је елеганција. Данас се све гура непропорција, асиметрија, све на погрешном месту и тако то
 
f439f78b75404f477472b3a729c7ebc9.jpg


“Vurnik House, Ljubljana, Slovenia
This colourful building with bright geometric patterns is the Vurnik House (after Ivan Vurnik, the architect) and it belongs to the Slovenian National Style, a type of the Art Nouveau” izvor: https://www.facebook.com/slovenian.consulate.sa/


Sent from my iPhone using Tapatalk
 
Шта мислите, да ли би они оваквој згради натакли модернистичку фасаду да је оштећена у Другом светском рату и 70 година касније водили дискусије да ли би требало вратити оригинал или је то турбофолккичерај?
 
Немају паразите на академским у културно доминантним положајима, тако да не.

Нама нажалост да се решимо тих скотова, једно 2 ипо милиона би се иселило са њима
 
Модернистичка индоктринација на архитектонским факултетима постоји у малтене свакој земљи. Тако је Америка ове године порушила ремек-дело арт декоа, а царски Беч је до пре неку годину дозвољавао рушење старих зграда ван строгог центра. Опасна тенденција која ће код нас да се сведе на уништење грађанских кућа и једноспратница из 19ог и 20ог века.

Такође, мислим да наши паразити нису деструктивни, колико су пасивни, буквално ништа није на државном нивоу урађено на унапређењу српске културе и уметности. Ја још верујем да ће уз праве људе и из генерално засићење савременом архитектуром бити већи акценат на реконструкцијима, па чак и враћању старим неутралнијим стиловима, што је тренутно неоправдано квалификовано као кич.
 
Najnovija moda jod hipstera na zapadu, evo ga i kod nas: Japanski vabi sabi (link ka opširnijem tekstu). Kao i sve novotarije koje se kaleme bez prevelikog razmišljanja predvđam mu kratko trajanje
 
Некако прикладно за нашу ситуацију. Кад већ не можемо (тј можемо али нема се петље) да угазимо све што не ваља, прихватамо.

Буквално cope
 
Nedavno mi je ova fotka privukla paznju. Ne znam vise gde je i sta je, samo sam pomislio da bi ovo bilo super mastovito resenje za neko prizemlje manje zgrade, u modernoj interpretaciji.
 

Prilozi

  • Photo 09.03.21, 13 40 11.jpg
    Photo 09.03.21, 13 40 11.jpg
    799,3 KB · Pregleda: 1.940
Lepa nova zgrada iz Cacka. Povratak klasicizmu je uvek odmor za oci posle modernizma. Jos uvek stidljivo, ali zadnjih 4-5 godina primecujem napredak vracanja klasicizma i pravim vrednostima u Srbiji, nakon losih arhitekata i arhitkekture posle II sv rata. Jedino nisam siguran kolko je ravan krov za snezne delove Srbije. Ali dosta elemenata klasicizma je tu: krila zgrade, kovano gvožđe, pilasteri, lukovi, kovano gvožđe, ukrasi ispod krova, ukrasi oko prozora...
 

Prilozi

  • 186478026_10220635672021416_5522898130957616984_n.jpg
    186478026_10220635672021416_5522898130957616984_n.jpg
    80,7 KB · Pregleda: 1.771
Ovo je uspešan primer klasične arhitekture jer su proporcije i dimenzije ispoštovane.
 
И мени се свиђа. А маериајли су савремени.
 
Zao mi je, ali ova zgrada je po svim teorijama ipak "Skoplje".
 
Za onu karakondžulu slovenačku ne može se napisati doktorat. Uvek sam za meru, koje je fasada pomenutog objekta potpuno lišena. Uopšte se ne uklapa u okolinu. Iskreno, kao i čovek svaka zgrada može biti "obučena" na više načina - manje ili više privlačnih, ali ova očigledno nije baš uspešno odevena.

Drečava jeste, ali šta je zaboga ovo šareno zamackano oko prozora? Neka loša imitacija islamskog stila? Dajte ljudi, to je trebalo u pločicama da bude, i to u boji koja se stapa sa okruženjem.

Beograd ima primera objekata prijatnih na oko koji se uklapanju u ambijent i pored umerenog isticanja: https://www.google.com/maps/@44.811813, ... 312!8i6656

Jasno je da osnovna boja/podloga prati susedni objekat, uz akcentovanje kontrastnih detalja u crvenoj boji. E već prekoputa može biti nešto smelije uzevši u obzir vizuelne nijanse (postepeni prelaz). Jedna nema ništa, druga nešto, treća više šarenila.

U Ljubljani svaka vodi svoju politiku, ulaz do ulaza okređe stil za 180 stepeni. Fuj. Imate takve primere širom sveta, samo što novi objekti opravdano štrče. Stare zgrade pri obnovi iziskuju više pažnje. Mislim da na mestima gde su stariji objekti čije rušenje nije predviđeno grupisani treba voditi računa o tom prelazu.

Na primeru Beograda u istom se bloku može primetiti i kontrast starog i novog koji očito drugačije deluje na posmatrača u poređenju sa razlikom između starijih zdanja:
https://www.google.com/maps/@44.8111884 ... 312!8i6656
https://www.google.com/maps/@44.8114388 ... 312!8i6656

I ovo u Čačku kao s Marsa da je palo (ili iz Skoplja prenešeno NLO-om :) ). Primeri iz Nemačke i Rusije osilkavaju različit pristup rešavanju istog problema. U Kelnu objekti bez obzira na to kavi su nekada bili i kao obnovljeni izgledaju originalno, dok je u Kalinjingradu čitava ulica promenila lice u tradicionalno. Kula u San Francisku se "uklapa što se ne uklapa", obzirom na to da se nalazi u moru svega i svačega (tzv. organizovan haos). Ništa drugačije od gore pomenutog beogradskog primera (Takovska).

Ja lično volim kasni modernizam i njegove visokotehnološke oblike poput bowellizma i strukturalnog ekspresionizma ali nisam alergičan i na blaži brutalizam, manje kitnjastu postmodernu i selektovane primere highrise art dekoa. Novije iteracije međunarodnog stila svakako su zaslužne pomena bez obzira na format, mada moram priznati da svaki, a posebno ovaj poslednji stil ima bolje i lošije primere širom sveta.

Nekada i komiblok ispadne reprezentativno, nekada postapokaliptično. Klasični oblici arhitekture uklapaju se u ambijentalne celine starih gradskih jezgara. Recimo da im u Braziliji i Novom Beogradu nikako nije mesto među svim tim modernističkim primerima.

Individualno svaki stil podstiče neki subjektivan utisak na čoveka, međutim nesklad, posebno na istom objektu svakako garantuje onaj negativan.
 
Зашто је ово у Чачку Скопље2014тизам?
 
[url=http://beobuild.rs/forum/viewtopic.php?p=857510#p857510:2yvb4r2z je napisao(la):
Прле » 13 Jun 2021 07:30 am[/url]":2yvb4r2z]Зашто је ово у Чачку Скопље2014тизам?

Na forumu za arhitekturu, na temi "arhitektura i dizajn" govorimo o ovoj zgradi u Cacku kao dobrom primeru?
 
Vrh