Ko je šta dobio u ugovoru sa Etihadom najbolje objašnjava Alen Šćurić Purger na portalu Tangosix.
Čovek je veoma stručan, te njegove stavove treba uzeti u obzir.
+++++++++++++++++++++++++++++
Što je Air Serbiji donio Etihad?
Prvo da razbijemo jedan stereotip koji se kao mantra ponavlja u srpskoj politici. Etihad nije ništa poklonio Air Serbiji nego sve što je napravio je, kao i svaki predator, jako dobro naplatio. Nije on zaljubljen u Srbiju nego je u njoj zatvorio dobar posao. U prvom redu za sebe. Ne kažem da i Srbija na tome nije imala benefita, upravo suprotno, no svakako je prvenstveno tu Etihad gledao svoj interes. Danas su jasno vidljivi podaci u kojima je Etihad zaradio ozbiljan novac u Srbiji, više puta i bitno veći nego bi to napravila konkurencija.
Sa druge strane treba oštro demantirati i sve one koji sada čereče aktualnu politiku i tvrde da su pogriješili, da je posao sa Etihadom štetan. Štogod! Ne sjećam se da su kompanije stajale u redu za privatizaciju Air Serbije. Nekoliko natječaja je propalo jer nije bilo interesa. I što je bila alternativa? Jat koji je bio lešina već odavno izdahnula i na aparatima? Etihad je u tom momentu bio daleko najbolje rješenje.
Etihad je u prvom redu donio ime, reputaciju i image. Nešto što je Jat istinski izgubio. Velika firma sa rejtingom iz osamdesetih postala je sinonim za kašnjenja, otkazivanja, neprofesionalizam i probleme.
A oni koji misle da je bilo dovoljno samo promijeniti ime i da su odmah procvale ružice totalno su u zabludi. Etihad je, za razliku od ostalih predatora koji tako što ne čine, Air Serbiji pomogao svojim vezama i utjecajem. Primjerice Srbija mjesecima nije mogla riješiti problem slotova na Istanbulu. Vjerujte bez Etihada to ne bi bilo moguće ni danas. Srbija godinama nije mogla riješiti problem akontacija za A319 iz 1998. Etihad je to riješio jedim potezom pera. Nažalost oba ova primjera su se izjalovila (Air Serbija više ne leti na Istanbul, a narudžbe A320neo su dovedene u pitanje), ali takvih lobiranja i korištenja ucjena u korist Air Serbiji je bilo vrlo mnogo.
Air Serbia je imala odlične code-share ugovore sa partnerima Etihada. I da je sustav opstao bio bi on jedna jako dobra priča sa vrlo bliskom internom suradnjom. Nažalost nije, i danas Air Serbija ima nedostatak takvih ugovora. Ozbiljan nedostatak. No, tko je mogao vjerovati da će se tako nešto desiti.
Ipak, još uvijek Air Serbia ima dobre konekcije prema Aziji, Africi i Australiji preko Abu Dhabia, te code-share ugovore sa Alitalijom, koji će takvi ostati sve do prodaje Alitalije, a možda i duže ako Alitaliju kupi Lufthansa. I ako neki misle da je feeding Abu Dhabia bio loša stvar neka se sjete kako je Jatu bilo teško napraviti suradnju sa Emiratesom preko Hamburga i Dubaia, te kako je uz sav trud Jata taj posao brzo završio fijaskom. Croatia i Adrija, primjerice, nemaju code-share preko nekog od MEB3 prijevoznika. To jest velika prednost Air Serbije među regionalnom konkurencijom. Nisu to samo putnici iz Srbije, nego i konektirani putnici iz regije preko Beograda (Ljubljana, Zagreb, Split, Pula, Dubrovnik, Banja Luka, Sarajevo, Podgorica, Tivat, Skopje, Tirana, Thessaloniki, Sofija, Bucharest). Air Serbia je ukinula svojih sedam tjednih letova za Abu Dhabi prošle zime, i to je izuzetno loša stvar. Etihad je to djelomično kompenzirao sa 5 dodanih letova (ukupno 12) u dva mjeseca top sezone, te sa dva tjedna cargo leta. No, to još uvijek nije kapacitete diglo na one koji su bili prošlog ljeta. A o ostalih 10 mjeseci godine da i ne govorimo. Tako je Etihadova konkurentnost u velikoj većini godine postala lošija od one Qatara ili Flydubaia iz Beograda.
Etihadov know-how i svi sustavi su neusporedivo funkcionalniji, isplativiji, moderniji, po svemu bolji za vođenje kompanije. I ovdje govorim o svim segmentima od prodaje, preko operacija, raspolaganjem resursa, do školovanja i promocije.
Air Serbia je brzo i uspješno nabavila toliko potrebne modernije i štedljivije avione. Skeptici bi rekli „pa što kada imaš novaca lako nabaviš avion“. No nije baš tako. Reputacija Jata i niz internih problema napravio je to da je Jat u više navrata neuspješno pokušao nabaviti A320, te Boeinge 737-400 i 737-700. Nakon više najava i pokušaja uspio je vrlo skromno sa tek par 737 i ATR-72.
No nije Air Serbija nabavila samo A319 i A320, nego i A330 za interkontinentalne letove. I ovo je bilo brzo i uspješno od člana grupacije (Jet Airwaysa). Vrlo teško bi tako što mogli bez pomoći Etihada. Konačno nije samo avion dovoljan da se otvori linija za New York. Najlakše ja nabaviti avion. Sjetimo se potpunog fijaska i potrošenog novca da se pokrenu letovi Jata za New York sa 767 početkom tisućljeća. Velika želja, politički pritisak, dovoljno novca, no realizacije bilo nije. Tada srpska politika nije bila dostatna, iza Jata tada nije stajao moćni Etihad.
Etihad je pomogao i kod školovanja posada i ostalog osoblja, a što je posebno zahtjevno kada se tako brzo uvodi novi tip aviona (A320). U prvo vrijeme nedostatak A320 posada jer su iste bile na školovanju, Etihad je naknadio angažiranjem svojih posada. U protivnom Air Serbia bi bila doslovce blokirana nedostatkom školovanog kadra. Etihad i članovi grupacije su pomogli i kod održavanja aviona (posebno A330), te korištenja ostalih resursa Etihada i partnera.
Etihad je dao vrlo dobar management. Kao i uvijek u Srbiji će se naći oni koji će sada pljuvati protiv Daneta Kondića i drugih ljudi iz Etihadova managementa koji su došli u Beograd, no ipak ogromne promijene koje su provedene bile bi teško izvedive bez tog managementa. Kvalitativno i kvantitativno Air Serbia je napravila ogroman iskorak. Ogroman! OK, vjerojatno bi sa tolikim ogromnim investiranim novcem i domaći management napravio mnogo, no ipak smatram da je internacionalno iskustvo Etihadova managementa odradilo velik posao.
Na koncu Etihad je uložio svoj novac. Uložio je bar 60 milijuna USD (iako neki osporavaju ovaj dio), te još 40 milijuna USD konvertibilnog zajma. Ne kažem da Srbija nije uložila daleko više, to sam i elaborirao u jednom od prošlih članaka, no ovaj novac je ipak došao brzo, efikasno i jeftino.
Naravno, nitko od nas ne zna što je Etihad dobio kao „protuuslugu“ za taj „jeftin“ kapital, je li lizing stvarno toliko pretjerano skup koliko neki tvrde, koliko su koštale usluge, školovanje, softver i sijaset toga što je Etihad ekskluzivno dobio, a Air Serbia nije uzimala na slobodnom tržištu radi partnerskog odnosa sa Etihadom. Teško je reči je li se Etihadov management mogao dobiti jeftinije, jesu li code-share ugovori toliko dobri za Air Serbiju kako se to prezentira.
Nažalost, radi problema u koje je Etihad ušao Air Serbia danas ima mnogo štete. U prvom redu grupacija se raspala, a samim time Air Serbia je ostala bez partnera na koje se oslanjala. Nedostaje joj code-share ugovora, slaba joj je konektiranost, A330 više ne može servisirati u Dusseldorfu, niz linija više nema rezona kao prije...........................
++++++++++++++++++++++++
Celi članak je mnogo detaljniji, pokriva i probleme Etihada... sve u svemu, stručan čovek, bez političke ostrašćenosti, objašnjava o čemu se radi, koji su izazovi u budućnosti itd. Preporučujem da se članak pročita:
https://tangosix.rs/2018/10/07/kolumna- ... tavi-dalje
Manite se političke ostrašćenosti. Stvaran život je malo komplikovaniji od pojednostavljenih crno-belo priča.
