Za razliku od Hrvatske u Srbiji ima tek 14.200 kineskih turista (što je nešto više od 10% kineskih turista u Hrvatskoj). Ova brojka nikako nije dostatna za redovnu liniju.
I tu bi neuk čitatelj rekao „Srbija pokreće neisplativu i nepotrebnu liniju za Peking zbog jala“. Čak mi je jedan visokopozicionirani stručnjak iz zrakoplovnih sfera Hrvatske rekao „na sreću mi nemamo Vučića pa ne odgovaramo na zrakoplovne poteze druge strane neracionalnim i skupim zrakoplovnim linijama“.
No, ja bih rekao da premijer Srbije u prvom redu želi zadržati dominaciju Beogradska u regiji. Jasno je da liniju za Peking može ostvariti tek 3-4 kineske kompanije, najvjerojatnije Air China sa kojom Air Serbia već sada ima code-share na letove prema Pekingu. Ili će se do proljeća 2017. ostvariti najava dolaska drugog A330 sa kojim bi Air Serbija mogla pokrenuti tu liniju. Prva opcija (kineski prijevoznik) svakako je realnija, poglavito ako se obistini Vučićeva najava da će se isto desiti prije letova iz Pekinga za Zagreb (6. mjesec 2017.).
U svakom slučaju jasno je da Air Serbia kani feedati ovu liniju sa svojim feeding linijama (Ljubljana, Zagreb, Split, Dubrovnik, Pula, Banja Luka, Sarajevo, Podgorica, Tivat, Skopje, Ohrid, Tirana, Atena, Solun, Larnaka, Bukurešt, Sofija, Varna), što daje veliku prednost spram Zagreba gdje nije realno feedanje letova Beijing Capitala od strane Croatijinih feeding linija (Pula, Zadar, Osijek, Dubrovnik, Split, Brač, Sarajevo, Skopje, Priština).
