I Poljice i Lješnica su stajališta nazvana po nekadašnjim selima koja su se vremenom spojila sa gradom i sada predstavljaju najbližu opciju za sve koji vozom putuju u centar. Lješnica je 400 metara od glavnog trga u Bijelom Polju, a Poljice su malo zavučenije zato što najbliži put do njih vodi preko starog visećeg mosta na Limu čije daske se pri prolasku jednog pešaka toliko klate i drndaju kao da će se svakog časa stropoštati u reku. Putanja preko njega od keja u Novom Priboju do Poljica je oko 200 metara, ali sam ja sigurnosti radi uvek išao zaobilaznim putem preko nekog od dva novija mosta, što je nekih kilometar i po. Nije mi jasno zašto su viseći most postavili i kod glavne železničke stanice u Starom Priboju pre ulaza u podzemni prolaz. U Prijepolju isto postoji jedna takva pešačka drvena starudija kao iz srednjeg veka.
Ako Priboj ima gradske buseve na 15 minuta, onda mu je prevoz bolji nego užički. U Prijepolju i Bijelom Polju nikada nisam video nijedan autobus koji liči na gradski iako u Prijepolju i dalje stoje autobuske "pečurke" na putu između Kolovrata i Pasarele a i duž Mileševke prema bolnici i Taševu. Ta dva grada su isto jako razvučena u kotlini, i treba da imaju bar jedan ili dva kombija po satu na najdužim urbanizovanim pravcima.