Šta je novo?

Železnička Stanica Beograd Centar, Prokop - [ Železnica ]

Problem megalomanije i zamene Beogradskog čvora je veano za politiku i ideje SFRJ, a pre toga i Kraljevine. Velike države koje su težile samostalnošću u svim aspektima, veliki broj stanovnika, u jednom trenutku lep prospartitet... I otuda potreba da se pravi novo, veliko, da se pokaže moć nove države i novog uređenja.
I čak bi ti imalo smisla da je Jugoslvaija opstala. Ali niko nije obratio pažnju da su postojale separaitisčke težnje Slovenaca, Hrvata, Muslimana... svih sem Srba što je 50% države. Tj znalo se ali se skrivalo. Titu je bio bitan glamur za sebe, srpsko rukovodtvo je svemu popuštalo i podilazilo, a stručnjaci su koristili trenutak da naprave nešto veliko i ozbiljno. Samo je ispao problem što su ostali radili na odvajanju još od 45te pa sve što je napravljeno veliko za opšte dobro Jugoslavije je izgubilo smisao. Tako i BG čvor.

Stari čvor nije ni trebao da se menja kao što se nigde ne menja. Samo je trebao da se unapredi, Kroz NBG provuče novi koridor kako bi pratio matricu, a da se kroz stari razgrana kako bi dobili prigradsku i gradsku železnicu sa krakovima ka prigradskim naseljima.
Svi međunarodni, brzi, poslovni i daljinski vozovi iz unutršanjosti da terminiraju na glavnoj, a prigradski se šetka levo-desno po gradu i po tom koridoru se organizuje i gradska železnica.
Nije to zakljucak sto se moze izvuci iz ove analize. Megalomanija nije u pitanju nego da Beograd postane zeleznicki cvor sto nije bio slucaj sa postavom u Savskom amfiteatru. Sto bi ispravio sve ove graditelje koji su pisali o problemu Beogradskog cvora (Dobrovic, Janjic i oni preratni eksperti) i trazili su neko trajnije resenje. Nije to slucaj u ostalim gradovima koji mozda nisu gradili zeleznicu na zahtev svog imperijalnog susjeda ili vise njih. Tako da je pitanje cvora pitanje od samog osamostaljenja Srbije 1878. Austrijsko resenje 1880 je zadovoljavalo potrebe te imperije a ne Beograda i Srbije. Trazenje sopstvenog resenja je trajalo dugo - nista vise. Savski amfiteater je dar Austrije, ovo sada je nas sopstveni doprinos.
 
U zakljucku mozemo reci da je proces premestanje glavne stanice srspske prestonice normalni proces jednog zavisnog/kolonijalno-imperijalnog subjekta. Slabost nastale drzave u geopoliticko nestabilnim periodima 20 veka je odugovlacila dogradnje naslede imperijalnog 19 veka do prvog kvartala 21 veka. I ponivlo se da je Srbija periferija Evrope i subjekt neokolonijalizma. Dokaz trajne perifernost su desavanja 90ih i trenutne prilikena ulicama Beograda. S tim kasni razvoj infrastrukture po ugledu centralnoevropskih drzava. Pitanje metroa je zato vise megalomansko pitanje sto nije potreban za funkcionisane danasnje privrede Beograda ili Srbije. Zeleznica sa mogucnoscu da se dalje razvije prigradski deo zeleznic i tramvajska mreza su mnogo racionalni pristupi za Srbije. Inace bi i Zagrebcani gradili metro kad im u stvari ne treba. Metro ako nesto bude je dar Kine i Francuske pa ce mo opet ziveti sa nekom imperijalnom nasledem. Da je Jovin 1980 gradio o.k. ali ovako odlucuju drugi sta njima odgovara.
 
U zakljucku mozemo reci da je proces premestanje glavne stanice srspske prestonice normalni proces jednog zavisnog/kolonijalno-imperijalnog subjekta. Slabost nastale drzave u geopoliticko nestabilnim periodima 20 veka je odugovlacila dogradnje naslede imperijalnog 19 veka do prvog kvartala 21 veka. I ponivlo se da je Srbija periferija Evrope i subjekt neokolonijalizma. Dokaz trajne perifernost su desavanja 90ih i trenutne prilikena ulicama Beograda. S tim kasni razvoj infrastrukture po ugledu centralnoevropskih drzava. Pitanje metroa je zato vise megalomansko pitanje sto nije potreban za funkcionisane danasnje privrede Beograda ili Srbije. Zeleznica sa mogucnoscu da se dalje razvije prigradski deo zeleznic i tramvajska mreza su mnogo racionalni pristupi za Srbije. Inace bi i Zagrebcani gradili metro kad im u stvari ne treba. Metro ako nesto bude je dar Kine i Francuske pa ce mo opet ziveti sa nekom imperijalnom nasledem. Da je Jovin 1980 gradio o.k. ali ovako odlucuju drugi sta njima odgovara.
Kako te ne mrzi ovo je četvrta rasprava i svaki put ispočetka ista prica i tu opet se napalis ko hepo kocka
Kako svi be shvatite za prosutim mlekom ne vredi plakati tu je kakvo je takvo je treba vidjeti Kako to dalje završiti krak karaburma tps kjevo i jednom više završiti čvor i završiti više sa tim.
 
Ovo je zasetak iz navednog clanka. Nije isto sto je ranije bilo moje misljeno nego nesto do cega je neko drugo dosao.
 
@Delija Za tvoj zakljucak preporucujem citanje clanka Ranke Gasice gde se detaljno osvrca na problem inherited infrastructure/nasledenje infrasturkture i dugotrajnog oslobadanjem od kako pise "path dependecies", sto podrazumeva naslede infrastukture imperijalnih subjekta koje nisu bile vise adekvatni u novijim geopolitickim okolnostima. Ukaze na dva dugorocnih problema neadekvatnih pozicija Savskaog amfiteatra i Prokopa. Ali ona lepo dokaze da je nova lokacija, i ako je bila manjiskog misljena vec bila prisutno od 1880 i da je s time jako stara ideja, koja se razvila kroz dugorocni proces od 90 godin i svoje konacne realizacije. Takode je Dobrovic jos 1949 ponovio principijalnu privlacnost tog lokaliteta, i sve posleratne urbanisticke planove u krajnom zakljucku su mu dali legitimitet . Slabost zemlje da dovrsi zapocet posao je vodio da se preispitivaju te odluke, koje su stalne. Da je doslo kroz dugorocni proces kroz razne faze razvoja Beograda ga stvori u jedan bitan element istorije grada. Dovoljno da se gleda iz razlicitih uglova kao sto cini ova istoricarka.
Иако не могу да се начудим да ти при чистој свести сматраш да је то валидно оправдање за најирационалнији пројекат на овим просторима и ишао би толико далеко да ти је у реди да "планери" чак и виталну инфраструктуру провуку кроз идеолошку матрицу морам да ти се захвалим јер сад на видело износиш први писани доказ за оно што сам одавно тврдио а то је да је један од вероватних мотива за цели подухват а свакако оправдање управо идеолошки и политички реваншизам.

Ето људи, да се не чудите данас што имамо Шапића и његове ивичњаке и оргијање по "Весићевим" зонама. Имали смо сличне и пре 50 година само што се овај данас игра са ивичњацима а они су се играли са читавим железничким системима кријући се опробаним комунистичким рецептом - Бирократијом и привидом меритократије. И после што вековна стагнација града? Што распад и ратови? Што дужничко ропство? Што колонија? Одговор је 80 година исти.

Још једном хвала ти.
 
Poslednja izmena:
Vrh