Problem megalomanije i zamene Beogradskog čvora je veano za politiku i ideje SFRJ, a pre toga i Kraljevine. Velike države koje su težile samostalnošću u svim aspektima, veliki broj stanovnika, u jednom trenutku lep prospartitet... I otuda potreba da se pravi novo, veliko, da se pokaže moć nove države i novog uređenja.
I čak bi ti imalo smisla da je Jugoslvaija opstala. Ali niko nije obratio pažnju da su postojale separaitisčke težnje Slovenaca, Hrvata, Muslimana... svih sem Srba što je 50% države. Tj znalo se ali se skrivalo. Titu je bio bitan glamur za sebe, srpsko rukovodtvo je svemu popuštalo i podilazilo, a stručnjaci su koristili trenutak da naprave nešto veliko i ozbiljno. Samo je ispao problem što su ostali radili na odvajanju još od 45te pa sve što je napravljeno veliko za opšte dobro Jugoslavije je izgubilo smisao. Tako i BG čvor.
Stari čvor nije ni trebao da se menja kao što se nigde ne menja. Samo je trebao da se unapredi, Kroz NBG provuče novi koridor kako bi pratio matricu, a da se kroz stari razgrana kako bi dobili prigradsku i gradsku železnicu sa krakovima ka prigradskim naseljima.
Svi međunarodni, brzi, poslovni i daljinski vozovi iz unutršanjosti da terminiraju na glavnoj, a prigradski se šetka levo-desno po gradu i po tom koridoru se organizuje i gradska železnica.