Šta je novo?

Šta jedemo?

ТБХ, мени су обе ствари топчина. И комплет лепиња, и ова "варијанта". Само мора количински да буде адекватно.
 
Не. Ретко једем куповно, али често правим гвакамоле.
 
Volim i ja da mazem avokado na leba, al mi nikad nije palo na pamet da to nazovem komplet lepinjom 🙂
Ovo mi i nije neka kombinacija, da je dodao jos recimo kuvano jaje, ili parce lososa, pa da pricamo
 
Realno, Bosanci tripuju. Burek je turska rec, naravno da moze da bude i sa sirom i ko zna cime vec. Naziv nije rezervisan samo za burek sa mesom.

Ali komplet lepinja ipak ne moze da bude sa avokadom 😎
Da bude samo zabeleženo, termin komplet lepinja nije bila u upotrebi, barem ne masovno, do nekih devedesetih (moguće da grešim ali ne za više od 10 godina). Do tada su je svi (iz kraja) zvali "lepinja sa sve". Sećam se mojih velikih odmora u osnovnoj školi veselih osamdesetih, u ponudi je bilo otprilike ovako: lepinja sa pretopom (ekonomik varijanta, nešto najjeftinije a najedeš se a za zdravlje se onda niko je pitao), lepinja sa kajmakom (srednja varijanta) i naravno lepinja sa sve (što bi rekli biznis klasa za one sa većim džparcem gde naravno ima i pretop i kajmak i još plus jaje i sve to minimalno uprženo onako da se jaje rasteže kad umočiš :) ).
 
Poslednja izmena:
Krenuo da jedem i reko ženo čekaj, nisam slikao ovaj avokado dokačim na forums.

Juneći pauflek na pari, zapečen sa kajmakom i krompirom. Cena oko 3700din, ima za 2-3 dobra obroka, preko 3kg sve zajedno.

emx8Beo.jpeg
 
Krenuo da jedem i reko ženo čekaj, nisam slikao ovaj avokado dokačim na forums.

Juneći pauflek na pari, zapečen sa kajmakom i krompirom. Cena oko 3700din, ima za 2-3 dobra obroka, preko 3kg sve zajedno.

emx8Beo.jpeg
Meso i krompir, još mladi luk i to je to.
Još junetina 👍
Meni se završava danas 2 dan na detoksu nekom sa sokovima, prvi je najteži bio kao i uvek. Sutra lagano 3 i 4 gratis za telo. Pa onda ovako nešto. Moraću sada da istražim gde i šta da kupim i da pravim kući. Problem mi je prostor ali snaći ću se.
 
Da li su kod kupovnih u mesarama creva koja koja se koriste za kobasice jestiva ili ne? Kako to znati?
 
Auh, to bas treba znati. Zavisi od slucaja do slucaja. Generalno izbegaam da jedem omot, osim ako nisam siguran. Kada imam priliku, kupujem kobaje iz “Carolije iz pusnice” i kod njih se jede sve. Isto i sada vec izvikane, ali kvalitetne kobaje iz mesare Jokic.

Problem mi je i da jedem crevca na zaru, jer ih mnogo volim, ali bas moraju biti dobro oprana.
Pre sam ih jeo kod strica na slavi, u Beogradu sam recimo nasao dobra u restoranu Sabacki slatinac na Trosarini, ali mi je malo podaleko.
 
Jedna stvar koja mi se dešava svaki put kad se iz inostranstva vratim u ovu našu divnu zemlju je da uočim da mi se češće javi gorušica kad jedem neke vrste hrane ovde, nego kada jedem iste te vrste hrane negde van.

Nisam baš obraćao pažnju ali sad kad premotam film, mislim da sam te razlike najviše doživljavao kod hrana kao što su hleb (više vrsta, uključujući i integralne), sirevi, suhomesnato (sve ređe ih jedem, ali nekad je neizbežno) i slatki proizvodi. Tačno se oseti veća kiselost i nametljiva aroma kod proizvoda na našem tržištu u odnosu na neka strana.

Verujem da ima veze sa time kakve su preference od zemlje do zemlje (neki vole jače sireve, neki jače meso, neki jači ukus u hlebu). Ali verujem da ima veze i sa kvalitetom samih sastojaka. Verujem da se kod nas škrtari i štedi na svemu, i da zato i sam finalni proizvod na kraju ima više kiselosti, a i hemije, nego neki na nekim drugim tržištima. Moguće je da imaju i više konzervansa i aditiva.

Jel uočio još neko slične situacije i razlike?
 
Moje iskustvo sto se tice stvari koje si naveo:

Hleb je kod nas tesko djubre, iskreno. Posebno taj integralni jos ako je zapakovan u one kese. Tek kada sam se skroz odvikao i probao ga ponovo posle godinu dana sam osetio secer i neke vestacke aditive (verovatno za boju i ukus). Ko ima vremena i onaj pekac za hleb najbolje je da pravi svoj.

Za sir isto, posebno tvrdi je tesko naci kvalitetan. Ovaj klasicni, tipa fete moze da se nadje.

Za to suhomesnato ja vise volim nase iskreno, ovo strano mi ima neki smek, verovatno zbog zacina koje stavljaju. Mada to kupujem na pijaci kod lika za koga znam da je ok, izbegavam maksi osim kada zurim.

Za slatko se slazem. Doduse, tu sam snob, navikao sam na belgijske cokolade, ove standardne su mi bas bezveze. Kako imam problem sa zavisnoscu od secera, trudim se da ne unosim secer radi secera, vec da uzivam u kvaitetnoj cokoladi.

Ono gde je najveca razlika po meni su peciva (i hlebovi) u pekari. Kod nas se, cast izuzecima, uopste ne ulaze u unapredjenje, ukus, izgled, sastojke. Standard koji drze je prilicno nizak. Kroasani su mahom ocajni, djevreci bez da su prepuni susama, generalno se stedi na filu. Ja da sam hteo hleb, kupio bih hleb, a kupim kroasan sa euro kremom a ono nit je euro krem nit ga ima. Kao da je ta imitacija krema koji kupuju na veliko ne znam koliko skupa pa stede.
 
Moje iskustvo sto se tice stvari koje si naveo:

Hleb je kod nas tesko djubre, iskreno. Posebno taj integralni jos ako je zapakovan u one kese. Tek kada sam se skroz odvikao i probao ga ponovo posle godinu dana sam osetio secer i neke vestacke aditive (verovatno za boju i ukus). Ko ima vremena i onaj pekac za hleb najbolje je da pravi svoj.

Za sir isto, posebno tvrdi je tesko naci kvalitetan. Ovaj klasicni, tipa fete moze da se nadje.

Za to suhomesnato ja vise volim nase iskreno, ovo strano mi ima neki smek, verovatno zbog zacina koje stavljaju. Mada to kupujem na pijaci kod lika za koga znam da je ok, izbegavam maksi osim kada zurim.

Za slatko se slazem. Doduse, tu sam snob, navikao sam na belgijske cokolade, ove standardne su mi bas bezveze. Kako imam problem sa zavisnoscu od secera, trudim se da ne unosim secer radi secera, vec da uzivam u kvaitetnoj cokoladi.

Ono gde je najveca razlika po meni su peciva (i hlebovi) u pekari. Kod nas se, cast izuzecima, uopste ne ulaze u unapredjenje, ukus, izgled, sastojke. Standard koji drze je prilicno nizak. Kroasani su mahom ocajni, djevreci bez da su prepuni susama, generalno se stedi na filu. Ja da sam hteo hleb, kupio bih hleb, a kupim kroasan sa euro kremom a ono nit je euro krem nit ga ima. Kao da je ta imitacija krema koji kupuju na veliko ne znam koliko skupa pa stede.
Imam pekač za hleb i odlična je stvar. Kad se zaželim pravog hleba kupim prava integralna brašna (ječam, ovas, spelta, pšenica, elda, raž...), dodam vode, malo maslinovog ulja, himalajske soli, uključim i ostavim prema tajmeru. Naravno poptuno je drugačiji, i dobro je što sam možeš sam da kombinuješ brašna šta ti odgovara.
 
Evo za ljubitelje lokalnih proizvoda, u Veru do kraja meseca zanimljiva ponuda

Leaflet 30/9 – 20/10/2025 – Super Vero https://share.google/cW800MyfhTgcMVgU3

Za ljubitelje istih u BGu, veceras je na Kalenicu Nocni market, dok je sutra u Gastrosoru (Luka Beograd) Bazar malih proizvodjaca
 
Prekidam trenutnu diskusiju, nemojte da zamerite, ali moram da kazem...Koliko covek krene da se oseca bolje kada pocne da jede, a ne da se prezderava. A prezderava se uglavnom hranom najlosijeg kvaliteta.

Ljudi se prezderavaju zbog nemogucnosti redovnih obroka(odete ujutru od kuce, dodjete u 7,8 uvece), zbog sindroma gladnih ociju, ceo dan ste u poslu i u obavezama. To su dva glavna razloga.

I ako ste u rezimu, nece vas da poremeti pljeskavica koju ste kupili jednom u 10 dana, jer niste imali izbora, ali ni parce torte na rodjendanu kod prijatelja, jednom u dva meseca.

I mora neki minimalan vidi fizicke aktivnosti, naravno, ne moze iz kuce u kola, iz kola na posao, u kola sa posla, iz kola tamo gde sam dosao nesto privatno da obavim.

Ali redji, a obimni obroci su ,,ubistvo".
 
@ŽeljkoNV sve si u pravu si. Ja postavim tajmer da me saceka vruc hleb ujutru za dorucak, milina jedna.

@Blade isto se slazem, najbolje i najzdravije sam se osecao kada sam jeo umereno, koliko mi treba a ne koliko hocu. Upravo je taj razlog za prezderavanje koji je prisutan kod mene “strah da ne ostanem gladan”. Kao da ce mi nesto faliti ako I budem gladnjilav koji sat. Glupost, i onda daj da jedem dok nisam skroz sit, jer ko zna 🙄

Sreca da sam izuzetno fizicki aktivan, siguran sam da me je to do sada sacuvalo, ali jednostvano zivotne navike moraju da budu zdrave, fizicka aktivnost ce me spasiti samo donekle.
 
Sve i da se full-zdravo hranimo, mi ne mozemo da jedemo kolicinski kao nasi preci, jer, koliko su se oni trosili, a koliko se mi trosimo?

To je ono, ustao sam, obavio jutarnju rutinu, popijes kafu, daj da se nazderem za dorucak, danas ima da jurim, ko zna kada cu jesti opet, mozda ne do veceras, onda sedas u kola, odlazis na posao, ponovo zalijes to sve sa kafom. Onda vec oko podne stomak daje signal da mu opet treba gorivo, a da jedes ili ne jedes, ne znas sta je gore, jer si gresku vec na pocetku dana napravio. A to sto si se nazdrao za dorucak, ne znaci da do uvece neces biti gladan - nije to kotao za pelet, pa si napunio pun i bice dovoljno do veceras da ukucanima bude toplo. I onda uvece kad dodjes kuci, jedi, jedi.

Ne treba se izgladnjivati, to je isto pogresno.
 
Да ту негде после 40 исхрана почиње да буде битнија, а умерена рекреативна активност мора до краја да остане, а ја ем имам момачке прехрамбене навике, ем пад активности. Генерално имам ту неку физичку културу и истрајан сам, али буду то велике осцилације, од баш спремних, момачких 90 кг, до стотке и то често у годину дана. Баш лоше.

Иначе врло позната ствар је да се чак и неки екстремно успешни спортисти хране врло нездраво, али они то све спрже. Е онда је проблем кад батале спорт...
 
Jedna stvar koja mi se dešava svaki put kad se iz inostranstva vratim u ovu našu divnu zemlju je da uočim da mi se češće javi gorušica kad jedem neke vrste hrane ovde, nego kada jedem iste te vrste hrane negde van.

Nisam baš obraćao pažnju ali sad kad premotam film, mislim da sam te razlike najviše doživljavao kod hrana kao što su hleb (više vrsta, uključujući i integralne), sirevi, suhomesnato (sve ređe ih jedem, ali nekad je neizbežno) i slatki proizvodi. Tačno se oseti veća kiselost i nametljiva aroma kod proizvoda na našem tržištu u odnosu na neka strana.

Verujem da ima veze sa time kakve su preference od zemlje do zemlje (neki vole jače sireve, neki jače meso, neki jači ukus u hlebu). Ali verujem da ima veze i sa kvalitetom samih sastojaka. Verujem da se kod nas škrtari i štedi na svemu, i da zato i sam finalni proizvod na kraju ima više kiselosti, a i hemije, nego neki na nekim drugim tržištima. Moguće je da imaju i više konzervansa i aditiva.

Jel uočio još neko slične situacije i razlike?
Ja lično nisam imao takvo iskustvo, ali i generalno retko kada imam gorušicu. Međutim, od dosta ljudi sam čuo isti stvar koju su ti napisao, a tu najviše ističu hleb. I iskreno, hleb u Srbiji je katastrofa, u svakom pogledu. Tu treba dodati i naviku ishrane, gde se hleb jede uz sve, pa čak i kada jelo ima prilog - pirinač, krompir pire, itd. Svi redom se žale na gorušicu i vezuju je najčešće za hleb.
Ono što sam ja primetio jeste da se hleb u Srbiji dosta brzo suši i buđa, ima određeni plastični, veštački ukus.

Apropo "ukusa" u inostranstvu i Srbiji, moram dodati, otkad živim van Srbije, da pri svakom dolasku u Beograd budem iznova i iznova šokiran koliko česmovača ima odvratan ukus. Ruku na srce, moguće je da je to do cevi u našoj kući, ali to sam primetio i kod drugih. Ceo život sam pio česmovaču i to iskreno nisam primetio, očigledno jer nisam probao "druge vode", ali da li se srozao kvalitet ili je oduvek tako bilo - nebitno, sada je tako i došlo je do toga da pijem samo flaširanu vodu.
 
Česmovača je već neko vreme odvratna. Što se hleba tiče nije ni svaki hleb isti. Naši u dodaju dosta hemije da bi testo brže naraslo i proizvodnja bila veća, no slažem se da naši ljudi preterano jedu hleb. I sam sam nekada jeo hleb uz supu ali sam srećom to izbacio pa ga sada retko jedem ili pravim.
 
To je ono, ustao sam, obavio jutarnju rutinu, popijes kafu, daj da se nazderem za dorucak, danas ima da jurim, ko zna kada cu jesti opet, mozda ne do veceras, onda sedas u kola, odlazis na posao, ponovo zalijes to sve sa kafom.
To je jos i dobro, ja nekad doruckujem samo kafu, pa pregladnim i prejedem se za rucak i onda me spuca ta hrana i pad energije.

Ali pokusavam da kontrolisem, nego nekad prosto ne stizem... uglavnom je to znad velikog dizbalansa, realno ako smo u tolikoj zurbi da ne mozemo da odvojimo po pla sata da jedemo nesto tu debelo nije u redu.
 
Da li vi koristite antibiotike ili neke lekove kada imate prehladu-grip ili uzmete beli luk?
 
Vrh