Мислио сам да је демографски слом источне Србије започео са гастарбајтерима шездесетих и седамдесетих година али према овоме проблем је постојао и пре тога.
Да ли се неко бавио разлозима?
Da probam iz prve ruke..
krajem 19. Veka porodice su već imale manji broj dece, no postoji još jedan razlog, granica na Timoku se stalno menjala između Bugara i nas, bilo je tu dosta klanja tokom WW1 & WW2 i tu se već stanovništvo rasipalo.
Posle ww2 famozni baby boom, ali to je bio boom za gradove, u selima je taj broj dece već bio uobičajen i za vreme boom- on je krenuo u stvari da pada na po 2 deteta u kući, ređe 3.
Kod nas U Brusniku se već 60tih (po pričama mojih starijih) govorilo kako će se selo ugasiti, jer su svi iz '45 - '50 prelazili masovne u Gradove, ostajali su samo oni nepismeni, i onima kojima je jednostavno tako zapalo itd..
"Gradovi" (Negotin, Zaječar, Bor) su već 60-tih krenuli da gube stanivništvo, ali to se vešto prikirvalo dovođenjem ljudi sa sela koji su se školovali obično u tim mestima i odmah su im davani poslovi. Mislim, tako su se upoznali baba i deda sa majčine strane, dobili oboje posao u kombinatu i Đerdapu, a selo je služilo kao vikendica sa njihovim roditeljima.
Tu je nastao glavni problem socijalizma, držali su veštački i veća mesta i sela sa institucijama u njima koje nisu mogle da opstanu u perspektivi ni u jednom slučaju.
Sva ta silna sela i zaseoci su trebali da se centralizuju, odnosno da se izaberu geografski i komunkacijski najpogodnije lokacije da se razviju veća sela koja bi nastala stapavanjem manjih, danas bi to još bila koliko toliko funkcionalna mesta, ovako danas imaš 1000 ničega.
Barem kod Timočkih sela, infra nije igrala toliku ulogu, asfalt je stigao manje više svuda već 60tih, struja i ranije, a železnica efikasna + probijena je magistrala do Kladova, dosta autobuskih linija..
A što se tiče gastebajtera, tu imaš 3 talasa, prvi su bili većinom nepismeni (većinom Vlasi) i nesnađeni koji su za državu bili veliki sociološki problem, nisu imali gde da ih zaposle, loša integracija, oni su jednostavno poklonjeni inostranstvu.
Druga grupa su bili ljudi koji su 80-tih nanjušili gde ide zemlja i na vreme napustili brod koji tone (u mom slučaju brat od dede), ti su i najbolje prošli vani, jer se radilo o visoko školovanim i inteleginetnim ljudima koji su mogli sebi lako uz malo sreće da krče put. Brat od dede na kraju završio na visokoj poziciji u psihijatrijskoj bolnici u Istočnoj Švajcarskoj, trebao da se oženi sa nekom Nemačkom manekenkom, ali puklo..
Namerno dajem primer, jer se radi o grupi ljudi koja se vrlo lako integrisala u sistem i izgradila živote, što čini razliku u odnosu na grupe koje su odlazile do tada - privremeni rad..
Naravno, bilo je i tada prostog naroda koji je išao. To vreme sa kraja 80-tih je poznato i kao "Zlatno vreme Zapada" iz ugla gastebajtera..
Treća grupa je od 90tih do danas, tu ima svačega i većinom zbog propasti poslova, loše situacije u zemlji i svega onoga što je opšte poznato svima.
Nekoliko dana pre 5. Oktobra i moja majka je potpala pod tu grupu, otišla u Holandiju naslepo, ubrzo dobila mene (rođen sam u Negotinu, papirološki je bilo lakše, jer nije imala još Holandsko državljanstvo i odmah smo se vratili u NL - čuvamo još avionsku kartu), mada je za neku drugu temu, otac Bake Praseta (svešteno lice) je tada bio najistaknutiji naš gastebajter u NL, igrao basket u Roterdamu često.

Danas je ta zajednica totalno drugačija.
Mada 90tih je bilo dosta smrtnih slučajeva na Istoku, zbog ratova i mobilizacija / dobrovoljaca, ali i službe, ganjali su često Hrvatske / Bosanske porodice koje su to došle 70tih i 80tih trbuhom za kruhom, ne priča se o tome ni tada ni danas..
Ima tu još interesantnih priča poput Kalne kod Knjaževca, zbog onog uranijumskog rudnika, pa su izgrađene razne zgrade, pa autobuska linija do Beograda itd itd..
Realno može da se napiše jedan veoma obiman rad o demografiji Istočne Srbije, jer ima baš dosta pojedinosti koji drugi delovi Srbije nikada nisu imali, srećom ili nesrećom..
P.S. Interesantne su razlike u odnosu na moju priču i Ikinu gore, mislim da to ne dolazi od različite interpentacije događaja ili lažne slike, već prikazuje koliko je i sama Istočna Srbija bila na različitom stepenu razvoja, rekao bih da su mesta u slivu reke Timok najbolje prošla, pričamo o geografskoj liniji Prahovo - Negotin - Bor - Zaječar - Knjaževac - Svrljig - Niš, ostalo je jednostavno uvek bilo očaj, to sam i ja obilaskom tih mesta nekako shvatio..