Potpisujem sve. Samo što je ključno pitanje, ko će ostati da sačeka tu 2027, a kamoli 2047? Ne zato što su ljudi nestrpljivi, nego zato što realno vide da su promene u ovom sistemu skoro nemoguće bez totalnog resetovanja. Nije više ni stvar u tome da li si pametan, vredan ili talentovan, sistem te melje dok ne postaneš funkcionalni apatični građanin koji ne veruje ni u šta.Nisu, ali 2027 i izbori ce biti litmus test ka cemu idemo, mocvari ili necemu boljem, za ogroman broj ljudi.
A mislim da ljudi danas, a posebno mladi ljudi, itekako nemaju strpljenje da cekaju bolji zivot 20-30 godina u Srbiji kao sto su nasi roditelji imali ili mozda i mi sami.
Koliko god mi imamo medijski mrak, mladi se vecinski informisu internetom i tu ipak vide da drugi ljudi zive bolje, gde ima vise mogucnosti i opcija, ubedi ti nekoga od njih sada da treba jos 20 godina Cacilenda za promene.
I da, mladi se informišu preko interneta, ali to ih još više frustrira jer im stalno iskače kontrast sa realnošću ovde. U tom kontekstu, priča o inovacijama i razvoju u Srbiji zvuči kao ironija, ako ne i cinizam.
Možda je jedina šansa upravo ta politička bifurkacija o kojoj smo pričali, jer kako je krenulo, i tržište, i društvo, i gradovi će podeliti istu sudbinu: neki će se vaditi, većina će tonuti.