Postoji ogromna dokumentacija i gomila intervjua na Youtubu gde je detaljno ispričan ceo sled događaja oko prijema Ukrajine u NATO. Tu se vidi da je prijem Ukrajine u NATO bio sasvim siguran i ustvari sama suština svih napora Amerike i Evrope. Sve ostalo je bilo manje bitno. Želeli su da moguće buduće borbe sa Rusima prvo izmeste sa svoje teritorije, zatim i približe što više Moskvi. Takođe bi se narod Ukrajine, koji je mnogim vezama bio povezan sa Rusima, trajno okrenuo protiv njih jer bi zbog pripadnosti suprotstavljenim vojnim savezima postali prirodni neprijatelji. Bez toga bi neki sledeći Ukrajinski predsednik lako mogao da se opet okrene ka Rusiji, pa možda čak i da sa njom uđe u neku vrstu tesne saradnje ili konfederacije. Kao recimo Belorusija. A onda bi EU opet imala neku Novo-Rusiju na svojim granicama, kao u vreme hladnog rata. Tako bi se skoro poništo po njih korisni efekat raspada SSSR-a. To apsolutno nisu hteli da dozvole (iako sad kažu da Rusija mora da prihvati baš to). Takođe, i još "lepše" sa zapadnog stanovišta, ako bude nekog sukoba sa Rusima, onda bi se ionako strateški nepouzdani Ukrajinci silom naterali na radikalizaciju i onda sami borili sa Rusima umesto Evropljana. Jedni Sloveni protiv drugih? Idealno. Tako samo njih na kraju bude manje, pa ma kako se taj sukob završio. Kao što su na kraju i iskonstruisali da se desi uz pomoć spolja kontrolisane i nedemokratske vlasti u Kijevu. Iz nabrajanja ovih motiva, i naročito iz sleda događaja, koje me mrzi da ponavljam, postaje jasno da je članstvo Ukrajine u NATOu bilo apsolutno sigurno, jer je upravo TO bio najvažniji cilj svega ovoga. Vojni i teritorijalni bafer prema Rusiji, uz Ukrajinske prirodne resurse i Ukrajinske vojnike na njihovoj strani. Pri čemu su znali da će im to sigurno trebati zbog Američke odlučnosti da uništi sve potencijalne protivnike. A to je značilo da je neki sukob sa Rusima pre ili kasnije siguran. Dakle, bilo je nužno unapred se pripremiti za taj budući sukob. Kad su Rusi najzad shvatiti da je to baš tako, da zapadu Ukrajina treba ZBOG TOGA, tek onda su se odlučili na vojnu intervenciju budući da je postalo jasno da se to bez njihove vojne akcije i ne može drugačije završiti nego članstvom u NATO-u, pa dakle i raketama na njihovim granicama i milionskom, veoma dobro opremljenom NATO vojskom jednih Slovena okrenutih protiv drugih Slovena. Kao u Jugoslaviji, samo MNOGO veće. Rezultat, od šest YU republika plus Kosova, samo je jedna ostala izvan neposredne kontrole zapada. Ostale se više ne pitaju ni za šta. Samo dižu ruku gde treba. To je bilo predviđeno i za Rusiju.