Ruska konkurencija za privlačenje radne snage iz Srednje Azije je previše jaka da bi oni izabrali Belorusiju. Na kraju krajeva, Rusija je najvažnija zemlja za ekonomsku emigraciju samih Belorusa. Belorusi najviše idu u Moskvu, Sankt Petersburg, Murmansk, Arhangelsk, ili u dubinu Sibira sa radom po 6 meseci bez povratka kući. Ekonomski jakih gradova Rusije koji privlače pored svega i bivši SSSR gastarbajtere je par desetina, nisu samo Moskva i Sankt Petersburg. Ali ima i milionskih dosta slabih gradova (Omsk, Samara).
Vrlo je zanimljiv ruski odnos prema Muslimanima. Muslimani nisu samo pravno/tehnokratski zaštićeni, već se mnogo radilo na njihovoj emancipaciji, pa i dobrim pravoslavno-muslimanskim odnosima. Kazan, prestonica Tatarstana je jedan od ekonomski najjaćih gradova Rusije. U Tatarstanu je i Kamaz, najveći proizvođač kamiona i autobusa. Čečenima su našli mesto u armiji, i od tereorističke zone Čečenija je postala jedno od najbezbednijih mesta u Rusiji. U teorijskom smislu presednik, u praktičnom monarh Putin je mnogo svojim primerom uradio na bliskim odnosima i savezništvu sa mnogim muslimanskim narodima. Ono što je zanimljivo je pogledati ruski film "Musliman". U suštini bi se mogao nazvati hrišćanskim filmom.
Samo 7000 od oko 55000 crkava je preživelo SSSR, a opet prosečan obrazovan čovek koji je na svim fakultetima imao "Naučni ateizam" daleko više zna o hrišćanstvu od visokoobrazovanih među srpskim turbo-nacionalistima i turbo-pravoslavcima.
Odnosno, mnogo naših loših odnosa proističe iz životne nepismenosti jugoslovenskih naroda, a što je koristio svaki Vadikal i Vadikaloid koji bi se dočepao vlasti.
U Belorusiji je dosta jaka podela emigracije na ekonomsku u Rusiju, i političku u Poljsku i Litvaniju.