U Beogradu su generalno očajne pekare. I ne govorim samo o Skroz lova pekarama, kažem generalno. Može im se, jer imaju uvek promet, uvek je nekome usput ili im dođe neko ko ne zna kakvi su pa kupi na slepo. Ili proberu ljudi nešto što vole od 30 proizvoda pa ovi štancuju to.
U malim mestima su često super pekare. Ljudi rade to sa entuzijazmom, vole i umeju da naprave, koriste puter i maslac umesto margarina, itd.
Najgori su uvek pekarski lanci. Pogotovu po većim gradovima.
Doduše ja sam potpuno prestao da jedem sva ta peciva, dojadilo mi je više a i u Beogradu su stvarno užas tako da su i po ukusu bezveze, prosto zgadilo mi se. Jedino možda kad se sledeći put zateknem u Pančevu, možda odem do one čuvene, Stankoski valjda.
Mada... da vam kažem - sve je to opet bolje nego neke od onih socijala pekara po bolnicama.


Skoro sam vodio nekoga u bolnicu i tražio mi je da mu uzmem nešto malo dole u pekari. Dao sam 70 dinara za trougao koji je bio suv, prepečen i krnjio se čim ga dotakneš. Tako da naspram takvih lenčuga i derikoža, čak i prosek (privatnih) Beogradskih pekara, čak i Skroz Lova ili Taze mu dođe kao specijalitet i kvalitet.

