Pokušaću da u granicama, koliko mogu, odgovorim i tu stavim tačku na nastavak šire diskusije, jer se prepiska često rasplamsa u pogrešnom smeru, a negde sam se prethodnih dana trudio da ne ulazim u brojne teme o kojima bih svašta mogao da kažem (jer se time na dnevnom nivou bavim ili direktno utiču na mene), ali sam to izbegavao jer smatram da ova tema treba da ostane u okvirima vojno-tehničkog napretka i iznenađenja koja nas sve raduju, bez obzira na stavove i političku-društvenu pozadinu.Većinom ovoga što ste napisali se slažem, tako je i što se ekonomije tiče, ta tzv pozitivna korupcija je dovela do povećanja i plata i kupovne moći, kao i do poboljšanja infrastrukture, a evo i vojske i vojne moći u celini. Dobro u čitavoj priči je to što se kreće nabolje u svim sferama, a katastrofalno je što ne postoji sistem, već sve zavisi od samovolje jednog čoveka. Ali ono što je meni trenutno bitno da je bolje u svim sferama, šta meni znači dobra volja i demokratsko delovanje prethodnih vlasti kad stomak bio prazan, a vojska uništena? Upravo to donosi u meni strah od promena bez programa, i delovanje po principu samo da ovog skinemo, a alternative već vidim da isto postupaju kao i on, samo na štetu svega što smatramo srpskim i Srbijom.
Kolege koje su duže na formu će znati da sam ranije učešće (period: 2017. - 2023.) uzeo prvenstveno u temama koje se tiču lokalne gradske infastrukture, vremenom u domenu sveukupne uključujući putnu, železničku i industrijsku, uz redovno praćenje napretka u pojedinačnim gradskim centrima, na strateškoj infrastrukturi (Aerodromu Nikola Tesla, Konstatin Veliki, Rosulje itd.)
Otprilike u sličnom periodu sam bio i urednik (tj. osnivač) jedne od stranica i portala koja je (nadam se da se Igor neće uvrediti

Upravo zbog trenutnih dešavanja, iz tog medijskog procesa sam se pre otprilike dve godine isključio i uzeo aktivno učešće u svemu onome što je domen trenutne borbe za promene i institucionalizaciju društva.
Slažem se i lično sam pobornik onoga o čemu si govorio i personalni angažman i energiju usmeravam upravo na strateška pitanja i odvajanje sredstava od ciljeva koje je potrebno postići.
Saglasan sam da vizija Srbije u narednim srednjoročnom i dugoročnom periodu nije samo u pukom protestovanju i prevrtanju kanti, tj. sredstvu, nego cilju koji mora biti čist i transparentan, a to je jedan sveukupni strateški napredak u svim oblastima, uključujući još intenzivnije ulaganje u linijsku infrastrukturu (auto-puteve, moto-puteve, brze i regionalne železnice), nauku, obrazovanje, zdrastvo, odbranu, industriju, turizam, poljoprivredu i privredu, industriju, ekonomiju, lokalnu infrastrukturu (fasade, trgovi, ulice i bulevari, mostovi, tuneli, muzeji, tematski parkovi i zelene površine, razvoj stambeno-poslovnog prostora uz zelene, sportske i naučne sadržaje u zonama razvoja poput Luke Beograd, Ade Huje, Bloka 18, Brodogradilišta...) i u domenu zbirne moći zemlje.
Lično se nadam i borim za to da i za 5, 10 ili 20 godina, po svim parametrima budemo značajno ispred, da ne kažem da neke od tih stvari i privodimo kraju kada je reč o izgradnji i prelazimo na aktivno održavanje.
Lično sam stava da i pored prezira prema trenutnoj vlasti i kocke koja je bačena još 2016. godine kada se dogodio prvi slom pravne države (Savamala), isti ne sme uticati na viziju i kontinuitet razvoja zemlje koji mora biti primaran u periodu kada i dođe do promena za koje se svi zajednički borimo.
Eto možda i malo poduže, ali i ograničeno onim što mislim da je sada vreme i mesto da kažem. Svako dobro!