Šta je novo?

Vojska i Namenska industrija Srbije

Da li ste za povratak vojnog roka?

  • Da

    Glasovi: 105 31,7%
  • Ne

    Glasovi: 199 60,1%
  • Ne znam

    Glasovi: 27 8,2%

  • Ukupno glasača
    331
Zanima me koja oružja se koriste tokom vojnog roka i kako to izgleda, šta se tu uči?

Biće ovo poduži tekst.
Kako će prilično izvesno biti vraćen vojni rok, evo malo detalja kako to u praksi izgleda. Sve naučno na svojoj koži, nisam se pre odlaska na služenje obaveznog vojnog roka interesovao, a nisam imao ni od koga jer su praktično svi prijatelji i kolege sa fakulteta služili civilno. Završio sam fakultet, nisam bio militantan lik, došao poziv ,,otadžbina te zove" i odoh u pešadiju.
Odmah da kažem da se nisam pokajao.
Možda će nekome tekst biti od koristi.


Pre početka služenja vojnog roka, tokom regrutacije, se dobija određeni rod (pešadija, artiljerija, oklopne jedinice, inženjerija, rečne jedinice, raketne jedinice, veza...) ili služba (tehnička, sanitetska, ...) u zavisnosti od vlastitog obrazovanja, sposobnosti, veština, želja i potreba vojske. Tok obuke ide u skladu sa programom za određeni rod / službu.

Dolaskom u kasarnu se određuje VES (vojnoevidenciona specijalnost) svojim imenom i u vidu jednog broja, koja se tokom obuke može menjati ili dopunjavati.
Primer: Osnovni i najmasovniji rod za vojnika na služenju vojnog roka je PEŠADIJA (,,prašinar"). U okviru pešadije osnovni VES je STRELAC (VES 11 101 koliko se sećam) i vojnik započinje obuku za pešadinca - strelca. Tokom obuke se prvobitni VES može izmeniti / dopuniti specijalističkom obukom u skladu sa rezultatima i osobenostima vojnika. Tako vojnik pešadinac ako je odličan strelac i ima odgovarajuće psihološke karakteristike može biti obučavan za pešadinca - snajperistu (mislim da je za snajperistu potrbna i lična saglasnost - ,,jedini koji gleda protivnika u oči dok mu nišani u čelo") i tako može dobiti novi / dopunski VES. Isto tako može postati vojnik pešadinac na minobacaču ili puškomitraljezac.

Po pravilu obuka SVIH VOJNIKA, bez obzira na određeni rod ili službu teče ISTO tokom prvih 6 NEDELJA, što predstavlja OSNOVNU OBUKU vojnika.

Prve tri nedelje je PERIOD PRILAGOĐAVANJA, nakon kog sledi zakletva i prvo puštanje kući.

Tokom perioda prilagođavanja se vojnici navikavaju na život u kasarni, gleda im se kroz prste za bezazlene propuste načinjene iz neznanja, ali se i kažnjavaju za kršenje jasno definisanih pravila, procenjuju se njihove lične sposobnosti, osobine, samostalnost, koliko su saradljivi ili čak opasni za sebe i druge, kako reaguju u različitim oblicima ,,psihološkog testiranja", koliki im je fitilj. Nema slobodnog kretanja kroz kasarnu, već samo u stroju. Puška se zadužuje, ali nema municije ni gađanja. Strogo zabranjeni bilo kakvi noževi ili oštri predmeti. Nož za bajonet se dobija tek pred zakletvu zbog uvežbavanja strojevih radnji, posle uvežbavanja se vraća.
Tokom ovog perioda prilagođavanja se ,,demaskiraju" problematične i psihički labilne ličnosti, psihopate, zavisnici,..... Ukoliko se pojavi problematično ponašanje, nepopravljiva neprilagođenost, antisocijalno ponašanje, znaci psihijatrijske bolesti, znaci zavisnosti, .... od strane psihologa i lekarske komisije vojnik se oslobađa služenja vojnog roka i vraća se kući. Sve se ovo rešava pre polaganja zakletve i prvog puštanja kući.
Treba imati u vidu da pre vašeg dolaska u kasarnu na služenje vojnog roka, tamo stiže vaš policijski dosije. Starešine znaju sa kim imaju posla. Svaki prolazak autom kroz crveno svetlo (kada je uhvatila policija) im je na uvidu, svaka kazna za parkiranje. Isto i za bližu porodicu.

Ko nije bio u ovoj situaciji može da pomisli: ,,pa dobro praviću se malo lud i pustiće me kući za desetak dana". Ali je to velika zabluda jer se stanje svesti za to kratko vreme menja neverovatnom brzinom, identifikuje se sa grupom, privikne se na uslove i proglašavanje za ,,nesposobnog" bi se se doživeo kao duboki lični poraz iz tog razloga su se ovakvi pokušaji u praksi retko viđali. Ali se naravno jesu viđali pravi labilni slučajevi, zavisnici koji su krizirali, likovi koji se tresu i plaču za mamom i nikako ne mogu da se umire.
Bilo je i zanimljivih slučajeva - sa mnom je služio vojnik inače odličan, stabilan, ali nikako nije mogao da koristi čučavac, imao je danima zatvor, u stroju pred komandirom kaže ne mogu da se...m bez da sednem na WC šolju i na dasku i onda su ga puštali u komandu gde ima WC šolja kada ga zaboli stomak zbog zatvora na nekoliko dana kako bi se ispraznio. Do kraja perioda prilagođavanja nije imao više nikakav problem sa čučavcem.
Zanimljivo da sam video i više slučajeva pravog kriziranja zbog nedostatka slatkiša i sokova (iako smo svaki dan dobijali nešto slatko).
 
Poslednja izmena:
Tokom perioda prilagođavanja vojnik treba da nauči odnosno stekne sledeće sposobnosti:

- pravila ponašanja u kasarni, kućni red,
- prođe period prilagođavanja,
- prouči, podesi i pakuje delove uniforme i lične opreme koju je zadužio i nauči da je koristi, napravi i složi, pravilno odloži u objektu i na pisti (zaštitna maska, podesi šlem, napravi ogrtač od šatorskog krila, korišćenje i slaganje šatorskog krila, lična RHB zaštitna oprema, pakovanje i podešavanje borbenog ranca, porcija za jelo i čuturica, ašovčić, RAP, vreća za spavanje, prvi zavoj, transportna vreća, podesi remnike...)
- nauči da se brzo i pravilno obuče u uniformu,
- uđe u rutinu uz brzo jutarnje nameštanje kreveta ,,plahte", toalet, pranje zuba i brijanje (brijanje je pored obuvanja i navikavanja na čizame lično meni bio najveći problem i napor tokom služenja) i to sve da uradi istovremeno sa još oko 120 vojnika u četi,
- nauči činove, oslovljavanje,
- nauči odnose nadređeni / potčinjeni,
- nauči strojeve radnje uključujući i one za zakletvu,
- kada i šta sme, a šta ne sme da uradi ili traži,
- uspostavi bioritam (spavanje od 22:00 i buđenje u 06:00; doručak završen do 07:00, večera u 19.00),
- otupi vlastita čula i stekne sposobnost ,,da se isključi od okoline" (pa mu ne smeta što drugi hrču, prde, smrde ili još gore smrde i oni i dezodoransi kojima su se isprskali, što pričaju, da ne smeta miris DRNČ-a (Deterdžentski Rastvarač Naslaga Čađi), mašinskog ulja i imalina koji prvih dana grebu grlo, oseća im se čak i ukus u ustima., na njih smrde ruke, ušli u kožu...,
- upozna se sa ličnim naoružanjem koje duži (puškom), što znači nauči sastavne delove, rasklapanje/sklapanje, mehanizam rada, čišćenje i održavanje, teoriju gađanja.
- nauči osnovne taktičke radnje (načini kretanja na bojištu, kopanje rova, pravljenje zaklona, ....
- postupci u uzbunama
- proživi bar jedno početno olektivno ,,driblanje" za nauk, i pokazivanje ko je gazda, zbog zajedničkog propusta ili prekršaja pojedinca, a na pitanje ispred stroja ,,ko je to uradio" ne dobiju odgovor ( ni ne očekuju odgovor, ovako je bolji efekat), samo konstatuju ,,dobro kada već nećete da kažete idite u krevet. Sledi driblanje (nikada se ne kaže da je reč o kazni već o obuci) nešto tipa noćne uzbune noću u 03 pa čučanje iza drveta u kasarni do 05, onda povratak u krevet ,,da se odmori za sutrašnju obuku, jer ceo dan ima obaveza, a buđenje je u 06.00. Ili usred noći iznošenje kasete (ormarića) i svih stvari na pistu i pravilno slaganje ,,kockanje".
- da nauči da treba da sluša upozorenja i smernice.
Primer: traži se da čuturica uvek bude puna vode (1 L) jer je to deo borbenog kompleta koji se nosi sa sobom. Veliki broj vojnika razmišlja - što da vučem dodatno 1 kg na sebi kada smo ceo dan u kasarni zujeći levo - desno, popiću vodu najkasnije za ručak/večeru. Epilog: kada je najtoplije, udari Sunce, ide obuka u kopanju rova. Svi žedni, tek po neko ima vodu u čuturici. Lekcija naučena i nikada više bez vode nigde. Dodatno izvršeno kolektivno testiranje ko kako reaguje, ko deli vodu, ko ne da nikome, ko se zbog vode svađa, preti, ucenjuje, trguje, ko ćuti i radi....
- sticanje fizičke kondicije. Kondicija se stiče ne napornim vežbanjem već konstantnim kretanjem i zujanjem po kasarni. Od jutra do večeri se kreće, sedi se samo tokom obroka, početna obuka je napolju sve vreme se stoji. Na svakoj nozi čizma od preko kilograma, uniforma i borbrna oprema, puška 3,5 kg, čuturica sa vodom 1 kg, RAP bez municije oko 2 kg, ašovšić, maska, šlem, borbeni ranac,.... Ni ne osetiš težinu sa kojom se sve vreme krećeš. Dodatno jutarja gimnastika koja iako deluje smešno znatnoutiče na sticanje kondicije i snagu mišića.
- Naučiti da su najveće greške koje se mogu napraviti, one koje izazivaju strah kod starešina: a) unošenje bojeve municije, sakrivanje i čuvanje neispaljenog metka sa gađanja ili na drugi način unetog metka, najveći je strah da se može metak staviti nekome u pušku koja je u soški (stalku za puške u hodniku) i koje su svima dostupne tokom boravka u objektu; b) Proističe iz prvog, upiranja cevi puške u drugog vojnika ili osobu, nikada ni u kojim okolnostiima, bez obzira što su puške bez municije; c) bežanje kroz/preko ograde kasarne ili vraćanje tako u nju - Straža je naoružana, sa bojevom municijom i ima pravo da je na propisa način upotrebi protiv nekoga ko se petlja oko ograde.
- naučiti da zavisiš od drugih i da drugi zavise od tebe
- možda i najvažniji momenat kada se postaje vojnik - nestanak srpskog sindroma da je ,,svaki Srbin selektor". Vojnik se postaje onog momenta kada se prestane sa donošenjem svojih zaključaka tipa: ,,bolje bi bilo da ...." , postavljanjem pitanja tipa: ,,gde idemo", ,,kada se vraćamo" , ,,a koliko će to da traje" , ,,šta treba da ponesem" , ,,šta ćemo tamo da radimo" , ,,kada će ručak" , ,,idemo li peške, kamionom ili autobusom" , ,,ima li tamo struje".
- shvatanja da si samo jedan od 120 ravnopravnih u četi. Četa neće stati na maršu jer se tebi piški ili kaki, to je trebalo da završiš na vreme. Ako ne možeš da držiš korak u stroju, ni niko drugi iza tebe to ne može da postigne. Takođe ako neko ispred tebe ne može da uhvati korak nećeš uspeti ni ti.
- naučiti da ne ugružovaš drugoga jer i drugi tebe mogu da ugroze. Ako baciš papir na pod iz obesti, redar hodnika ili spavonice od tog dana će morati da pokupi i baci da ne bi bio kažnjen, jer je njegova odgovornost. Koliko sutra ćeš ti imati po dnevnoj zapovesti svoju dužnost - odgovornost, recimo čišćenje mokrog čvora. Tada možda niko ne povuče vodu za sobom posle velike nužde, čučavci ostanu začepljeni, pa ćeš naučiti u praksi šta znači pojam ,,govnjiva motka" kojom ćeš otpušavati čučavce.

Posle perioda prilagođavanja, zakletve i prvog otpusta slede ostale tri nedelje osnovne obuke, do ukupno 6 nedelja.
Za to vreme je se sprovodi sve prethodno iz perioda prilagođavanja ali je akcenat na VATRENOJ OBUCI i GAĐANJIMA iz ličnog naoružanja.
Lično naoružanje tokom osnovne obuke je puška, Zastava M-70. Gađanja se vrše na strelištima iz svoje puške. Ko je predviđen za dežurstva na prijavnici gađa i iz pištolja.
Nastavlja se sa taktičkom obukom, tipa ,,odeljenje u napadu", ,,odeljenje u povlačenju", držanje vatrenog položaja i sl.

Nakon perioda osnovne obuke od 6 nedelja se smatra da je vojnik prilagođen na kasarnu, osposobljen za vatreno gađanje iz ličnog naoružanja, osposobljen da zaduži municiju u slučaju potrebe i da po potrebi preuzme i stražu (,,borbeni zadatak u miru"), pušku i bojevu municiju, sa ovlašćenjem da isto i upotrebi. Praktično postaje vojnik u pravom smislu te reči.
 
Poslednja izmena:
Posle 6 nedelja se prelazi na SPECIJALISTIČKU OBUKU.
Obično vojnici iz četa u kojima su bili idu u druge kasarne i čete gde se vrši specijalistička obuka.

Specijalistička obuka za pešadinca podrazumeva dalji rad na taktičkoj obuci. Veći broj gađanja iz ličnog naoružanja, puška, pištolj. Bacanje ručne bombe i gađanje iz ,,Zolje" koji su sastavni deo borbene opreme svakog pešadinca. Neko se obučava za puškomitraljez, snajper, minobacač,.....

Ko nije pešadinac ima minimalna gađanja iz ličnog naoružanja u nastavku obuke, a obuka se uglavnom svodi na stručni deo. Recimo obuka za inženjerca - pontonirca, kuvara, bolničara, artiljerca, vozača, ......

Posle dodatnih 6 nedelja specijalističke obuke (ukuono 3 meseca obuke), vojnik prelazi u jedinicu gde preuzima dužnosti - radi posao za koji je stekao osnovna znanja i navlja obuku krozu rad i učenje od starijih kolega vojjnika na služenju vojnog roka, profesionalnih vojnika, starešina.

Jedna neke napomene:
- U našoj vojsci nema vređanja i ponižavanja vojnika, zabranjeno je, a koje se primenjuje u nekim vojskama. To recimo možete da gledate u američkim filmovima. Naravno to ne znači da se neće reći nešto u stilu: ,,idiote jedan, možeš li ti išta da uradiš kao treba"?
- Zabranjeno je fizički zlostavljati i tući vojnika. Koriste se mnogo suptilnije i efikasnije metode kažnjavanja.
- Najmlađi vojnik i oficir u restoranu jedu isto, u istoj sali za obedovanje. U nekim vojskama se prave drastične razlike u položajima vojnika i starešina, najdrastičnije je u u arapskim zemljama.
- Tokom mirnodopskog perioda se vojnik na odsluženju maksimalno štiti od potencijalne povrede. Ako je nešto rizično i postoji mogućnost povređivanja to će odraditi profesionalni pripadnik, profesionalni vojnik ili starešina, a ne vojnik na odsluženju.
- Prethodno je u velikoj meri posledica koncepta ,,narodne vojske" koja se priprema za odbranu svoje zemlje i svoje kuće. Koncepta pravljenja vojske u kojoj je služio otac, a gde treba jednog dana da služi i sin, možda kao najniži vojnik u rangu. I to je tako već skoro dva veka.

Tokom ratova prethodnih 30 godina na našim prostorima se vojnik nakon 3 meseca obuke mogao uputiti u ratne jedinice i ratna dejstva.

Na kraju da zaključim. Moje mišljenje je da vojnika ne čini ni umešnost u korišćeju ličnog oružja i oruđa, ni fizička kondicija. Naravno da ima znatnog uticaja, ali ne presudnog.
Vojnika čini stanje svesti, spremnost na izlaganje dugotrajnim naporima, opšta izdržljivost, spremnost da se prilagodi situaciji, izdrži neprirodne i teške duže periode, istrajnost i upornost, spremnost da se žrtvuje za drugog, za neku ideju, spremnost da drži do ,,svoje časti i ugleda", vera u ispravnost i cilj borbe, vera da je porodica sigurna i zbrinuta u slučaju vlastitog onesposobljavanja, sita, na toplom .....

Komentar jednog iskusnog podoficira, pešadinca, sa višegodišnjim ratnim iskustvom tokom jednog od mojih gađanja tokom služenja vojnog roka - Ovo što vi gađate se zove sportsko gađanje, ciljanje i gađanje u nacrtanu metu sa krugovima. Treba da znate da to nije vojno gađanje i sa njim nema nikakve veze. Vojno gađanje je kada gađaš reon cilja, zajedničkom, usredsređenom vatrom, dok taj drugi isto tebe gađa iz puške, iz minobacača, pa ti nišani do mile volje ali pre nego nanišaniš, tvoja glava će da odleti......
 
Poslednja izmena:
Posle 6 nedelja se prelazi na SPECIJALISTIČKU OBUKU.
Obično vojnici iz četa u kojima su bili idu u druge kasarne i čete gde se vrši specijalistička obuka.

Specijalistička obuka za pešadinca podrazumeva dalji rad na taktičkoj obuci. Veći broj gađanja iz ličnog naoružanja, puška, pištolj. Bacanje ručne bombe i gađanje iz ,,Zolje" koji su sastavni deo borbene opreme svakog pešadinca. Neko se obučava za puškomitraljez, snajper, minobacač,.....

Ko nije pešadinac ima minimalna gađanja iz ličnog naoružanja u nastavku obuke, a obuka se uglavnom svodi na stručni deo. Recimo obuka za inženjerca - pontonirca, kuvara, bolničara, artiljerca, vozača, ......

Posle dodatnih 6 nedelja specijalističke obuke (ukuono 3 meseca obuke), vojnik prelazi u jedinicu gde preuzima dužnosti - radi posao za koji je stekao osnovna znanja i navlja obuku krozu rad i učenje od starijih kolega vojjnika na služenju vojnog roka, profesionalnih vojnika, starešina.

Jedna neke napomene:
- U našoj vojsci nema vređanja i ponižavanja vojnika, zabranjeno je, a koje se primenjuje u nekim vojskama. To recimo možete da gledate u američkim filmovima. Naravno to ne znači da se neće reći nešto u stilu: ,,idiote jedan, možeš li ti išta da uradiš kao treba"?
- Zabranjeno je fizički zlostavljati i tući vojnika. Koriste se mnogo suptilnije i efikasnije metode kažnjavanja.
- Najmlađi vojnik i oficir u restoranu jedu isto, u istoj sali za obedovanje. U nekim vojskama se prave drastične razlike u položajima vojnika i starešina, najdrastičnije je u u arapskim zemljama.
- Tokom mirnodopskog perioda se vojnik na odsluženju maksimalno štiti od potencijalne povrede. Ako je nešto rizično i postoji mogućnost povređivanja to će odraditi profesionalni pripadnik, profesionalni vojnik ili starešina, a ne vojnik na odsluženju.
- Prethodno je u velikoj meri posledica koncepta ,,narodne vojske" koja se priprema za odbranu svoje zemlje i svoje kuće. Koncepta pravljenja vojske u kojoj je služio otac, a gde treba jednog dana da služi i sin, možda kao najniži vojnik u rangu. I to je tako već skoro dva veka.

Tokom ratova prethodnih 30 godina na našim prostorima se vojnik nakon 3 meseca obuke mogao uputiti u ratne jedinice i ratna dejstva.

Na kraju da zaključim. Moje mišljenje je da vojnika ne čini ni umešnost u korišćeju ličnog oružja i oruđa, ni fizička kondicija. Naravno da ima znatnog uticaja, ali ne presudnog.
Vojnika čini stanje svesti, spremnost na izlaganje dugotrajnim naporima, opšta izdržljivost, spremnost da se prilagodi situaciji, izdrži neprirodne i teške duže periode, istrajnost i upornost, spremnost da se žrtvuje za drugog, za neku ideju, spremnost da drži do ,,svoje časti i ugleda", vera u ispravnost i cilj borbe, vera da je porodica sigurna i zbrinuta u slučaju vlastitog onesposobljavanja, sita, na toplom .....

Komentar jednog iskusnog podoficira, pešadinca, sa višegodišnjim ratnim iskustvom tokom jednog od mojih gađanja tokom služenja vojnog roka - Ovo što vi gađate se zove sportsko gađanje, ciljanje i gađanje u nacrtanu metu sa krugovima. Treba da znate da to nije vojno gađanje i sa njim nema nikakve veze. Vojno gađanje je kada gađaš reon cilja, zajedničkom, usredsređenom vatrom, dok taj drugi isto tebe gađa iz puške, iz minobacača, pa ti nišani do mile volje ali pre nego nanišaniš, tvoja glava će da odleti......
Потписујем сваку реч! Једино морам да напоменем да се борбени ранац користи на основној обуци а после пешадија задужује панцирне прслуке и плоче (е то је напор када идеш на терен са тим оклопом око тела) а у неким јединицама се поред аутоматске пушке М70 у калибра 7.62мм користи и аутоматска пушка М21 калибра 5.56мм. За пешадију на специјалистичкој обуци имате стрелце, минобацаче, митраљесце, онда обуку за бацач граната 30мм БГА и наравно снајперисте. А квалитет обуке зависи често од старешинског кадра и опреме у касарни. Много онога што се види на приказима у јавности се даје само за Копнену зону безбедности и "чува се за црне дане" у магацинима. Овде је речено да су пушке доступне, па већином су оне старе сошке кроз које се провлачи сајла да би се фиксирале пушке избачене из употребе. У већини објеката постоје затворене оружане са решеткама и металним вратима које отвара дежурни ујутру пре смотре. Такође су ограде и касарне у већини под добрим видеонадзором тако да стража види сваки делић касарне и ограде...
 
Pola ljudi ovde ne razume gore napisano i poentu svega. Bože sačuvaj u šta smo se pretvorili.
U šta smo se pretvorili? Ko nas je pretvorio?
Decenijama nam se ispira mozak blago retardiranom retorikom, nad nama vlada šljam bez obzira i srama. Ljudi koji to podržavaju su ogromna većina u državi a mnogi od onih koji su deklarativno protiv toga su zapravo još gori.

Zašto bismo (ta polovina koju pominjes) trebali da osećamo ikakvu bliskost sa tom masom ljudi? Zašto bismo trebali da ih upoznajemo samo da bismo još jednom dobili potvrdu da su za njih svi koji ne razmišljaju isto izdajnici ili neprijatelji?
 
Kao kad neko nepopularan iz generacije koga su svi u školi sikanirali postane pandur pa se posle iživljava nad svima kad dobije moć.

Od jednog starešine sam čuo zanimljivi konstataciju o dobrovoljnoj vojci. Naime, ne sviđa mu se jer ne možeš da im naređuješ ništa više od propisanog programa obuke.
Njegov čin je tu samo da bude ono što treba, ne može da leči lične frustracije na nižim od sebe.
 
Ovde je dvaput pominjano u pozitivnom kontekstu "potcinjacanje i dribljanje i da se zna ko je gazda" u zadnje dve strane. Pametnom dovoljno
Ти не схваташ поенту?! Па војска је једини систем у свету где је генерал некада био војник. Ја сам схватио тек када сам сам почео да командујем и када сам постао водник (први подофицирски чин) и преузео вод шта то значи. Камо среће да је тако у свим системима! Прво научиш да слушаш и извршаваш туђа наређења да би касније то могао да тражиш од других. Није мени стало до намештеног кревета и плахте, већ до тога да мој потчињени изврши наређење без поговора зато што другачије влада анархија. Најуспешније компаније су оне где је нпр. власник или руководилац сам пролазио све фазе и процесе у предузећу и онда га радници гледају другачијим очима. Тако прво старешина покаже како треба да се ради па понавља радњу како би сви научили и онда он има право то да тражи од њих. Па ваљда на овом форуму и у овој теми можемо да очекујемо неки интелект и да људи схвате да треба да колико толико стручно и аргументовано дискутују?! Не може да се расправља о функцији војске, па то је као да се неко пита у теми фасаде зашто треба да буде омалтерисана и окречена фасада?! Не него треба аргументовано разговарати о структури фасаде, боји, антиграфити заштити, спољним клима уређајима, декоративном осветљењу...као што се то чини овде на форуму. А не сада у теми Војска и наменска индустрија Србије неко полемише зашто војник мора да извршава наређења претпостављеног?! :) Људи па не можете да идете на бојево гађање без реда и дисциплине?! Па сви би радили како желе, пола би се поубијало из нехата. Наравно да треба дисциплина и то у свим структурама друштва, погледајте како се обраћају многи клинци својим учитељима и наставницима. Ја не желим Северну Кореју у Србији али много се допушта почев од оних кретена (опростите на изразу) на власти па до најнижих слојева друштва, па би сад хтели да у војсци старешина мази војнике и чита им бајке за лаку ноћ...ајде бре људи уозбиљите се. Када сам на стрелишту Седлари надомак Ваљева видео како током бојевог гађања колега окреће откочени аутомат ка мени (наравно случајно) схватио сам зашто га је старешина кундаком ударио у шлем и драо се на њега као манијак. Могао је да ме пробуши као сунђер. Па ајде иди ради негде у некој озбиљној фирми и кажи газди/директору/претпостављеном нећу или уради како не ваља...питао бих те колико би дуго радио у том предузећу! Наравно да је позитивно да имамо бројнију и обученију војску и грађане који знају да рукују са оружјем без обзира на власт. Видео сам на Западу како изгледа њихова војска и поред свих улагања и технике они нашем војнику не могу да присмрде зато што имамо тај ратнички ген као и неки други народи, погледајте ко иде у француску легију странаца и прође обуку...мали је број оних који долазе из НАТО земаља и то нема везе са платама већ са способношћу. Исто као што смо маестрални у спорту као нација смо и добри војници увек били и бићемо!!!
 
Ovde je dvaput pominjano u pozitivnom kontekstu od dva clana "potcinjavanje i dribljanje i da se zna ko je gazda" u zadnje dve strane. Opsovao bi vas al necu.

Kao kad neko nepopularan iz generacije koga su svi u školi sikanirali postane pandur pa se posle iživljava nad svima kad dobije moć.

Od jednog starešine sam čuo zanimljivi konstataciju o dobrovoljnoj vojci. Naime, ne sviđa mu se jer ne možeš da im naređuješ ništa više od propisanog programa obuke.
Njegov čin je tu samo da bude ono što treba, ne može da leči lične frustracije na nižim od sebe.

Koliko sam do sada mogao da primetim po komentarima i diskusijama na raznim stranama, vraćanju obaveznog služenja vojnog roka se najviše raduju oni što bi voleli da im se omogući (ili vrati) moć da nekome naređuju i da odlučuju o tuđim životima, a naravno nisu rođeni lideri koje bi ljudi slušali i pratili u normalnom životu, pa su im oči zasijale i srce zaigralo kada je javila mogućnost da im država to pruži terajući ponovo druge na silu u vojsku.
Ali imali smo i mi izreku: "te žute crte ti ništa ne znače van ove žice".
 
Ko bi voleo da se vojni rok vrati da bi naređivali? Ni jedan jedini dan u vojsci nije protraćen. Mada u to vreme neshvatljiv ali definitivno je vredelo biti tamo.Vojnik nije pogrdan posao niti je vojnik služi za iživljavanje. Za takve stvari se išlo na vojni sud. Imaš pravilo službe i po tome se radi. Dalje ne vredi pisati jer ovo je sramota od komentara. Nas je trebalo davno istrebiti jer smo postali sebičnjaci kakvi ne postoje.
 
@vrlenija sad mi je mnogo toga jasnije. Ako se uvede vojni rok, šta bi trebao neko da odabere ako želi najlakše da prođe, vozač možda? Mada zavisi od osobe do osobe šta kome odgovara ali eto po tvom mišljenju.
Od svega ovog najinteresantnije mi je za snajperistu. Voleo bih čuti kako izgleda njihova specijalistička obuka.
 
Ko bi voleo da se vojni rok vrati da bi naređivali? Ni jedan jedini dan u vojsci nije protraćen. Mada u to vreme neshvatljiv ali definitivno je vredelo biti tamo.Vojnik nije pogrdan posao niti je vojnik služi za iživljavanje. Za takve stvari se išlo na vojni sud. Imaš pravilo službe i po tome se radi. Dalje ne vredi pisati jer ovo je sramota od komentara. Nas je trebalo davno istrebiti jer smo postali sebičnjaci kakvi ne postoje.

Razmišljao sam da li je vredno reagovati, ali samo zbog ovog naivnog pozivanja na "iživljavanja" i "pravila službe"...
Ja nisam ni spominjao "iživljavanje" - to je, iz nekog samo njemu poznatog razloga, mzx1976 prepoznao (ili se prepoznao). Jer ja sam mislio pre svega na nezasluženo dodeljenje položaje koji negativno selektovanim nekvalitetnim ljudima daju osećaj vrednosti i moći, a bez toga su zapravo nule u realnom životu. To nigde ne bi dobili osim u vojsci, gde se pre svega ceni poslušnost, a pamet i ostale ljudske vrline najmanje.

A što se tiče "PS-a"... pa preneću ono što je meni, jedno veče u poverenju, na temu jednog problematičnog ali preterano kažnjenog vojnika (za primer drugima, naravno), kad smo ostali nasamo posle povečerja rekao jedan oficir, zato što smo bili vršnjaci i tu blizu po obrazovanju, što sam ja u suštini bio dobar ali beznadežno bleasvo atipičan vojnik sa kojim su mogli da pričaju o svom poslu:

Pravilo služve je tu da štiti mene i ostale starešine, a ne vojnika. Šta god da se desi ja ću uvek biti u pravu a vi ćete da debelo nadrljate, jer ja PS znam u svako slovo, a vi nemate pojma. Mogu da ti namestim šta god hoću i sistem će uvek biti na mojoj strani.

Nisam o tome preterano razmišljao, sve do ubistva dvojice gardista u Topčideru.
Da ne bude zabune, ja tog čoveka poštujem i cenim i dan danas, zato što je bio vrhunski profesionalac koji je morao da jednog dana postane general (ne da se sam natko naziva, kao što neki to vole) a i bez obzira što je to rekao, pokazao se i kao korektan čovek (ne mislim zbog odnosa prema prema meni već zbog drugih stvari).
 
@vrlenija sad mi je mnogo toga jasnije. Ako se uvede vojni rok, šta bi trebao neko da odabere ako želi najlakše da prođe, vozač možda? Mada zavisi od osobe do osobe šta kome odgovara ali eto po tvom mišljenju.
Od svega ovog najinteresantnije mi je za snajperistu. Voleo bih čuti kako izgleda njihova specijalistička obuka.
По ономе што сам ја видео је то интенданска служба. Што се снајпериста тиче, обука почиње са полуаутоматском снајперском пушком М76 и то је то што војник може да задужи на служењу овако кратког војног рока, пошто за снајперске парове обука траје много дуже и реализује се на разним снајперима маузеровог принципа и на црној стрели...
 
Vojnik nije pogrdan posao niti je vojnik služi za iživljavanje. Za takve stvari se išlo na vojni sud.

Taj sud se veoma pokazao u slučaju gardista Vojna istraga, vojno tužilaštvo i vojni sudovi su bili bastion pravde ovog društva 🤮 pa su zato i ukinuti.

I ove normalne, redovne sudove ne možemo da dovedemo u red, a najbolje da prepustiš sudsku nadležnost vojsci i ocekuješ pravdu. Kadija te tuži, kadija ti sudi.

Što se tiče ponovne aktivacije obaveznog služenja mene zanimaju 2 stvari o kojima se malo govori.

Prva jeste šta biva sa nama (okvirno 14 generacija) koji nismo služili, gotovo svi današnji muškarci u 30tim + oni preko 26 i malobrojni koji su navršili 40 spadaju u ovu grupu.

Hoće li za nas biti neka posebna obuka, kraća obuka ili dolazimo na red možda nekada a za sada prolazimo neprimećeno...

Zanima me i da li Vučev sin Danilo spada u ovu grupu. Jel navršio 26? Ne bi me čudilo da baš puni 26 ove godine. I tim pre sa nama starijima neće ama baš ništa ni biti.

Druga stvar je prigovor savesti (ustavno pravo)

Koje je dolazilo kao kazna u vidu vremenski dužeg služenja civilne obuke, mada su momci '82 i stariji masovno to birali. I to vrlo sposobni i obarzovani. Gotovo niko u to vreme koga se dobro sećam s početka 2000tih nije želeo u redovnu vojsku. Trojica od četvorice poznanika ili drugara bi birali civilno služenje iako je bilo duže.

Druga varijanta uvažavanja ustavnog prava na prigovor savesti bi bilo uvodenje vojske bez nošenja oružja i bez obuke vezano za naoružanje. I to su im jedine dve opcije koje im ustav dozvoljava. Civilno služenje ili bez naoružanja. Nasilno stavljanje oružja u ruke je moguće samo uz debelo kršenje ustava.

Zatim,

Na regrutacijama su obavezno postavljali pitanje o seskualnoj orijentaciji regruta.

"Droge, sekte, momci?" Sećam se pitanja kao da je juče bilo 😄 U trenutku sam bio zbunjen šta me pita i šta da mu odgovorim.

Dakle momci i sklonost ka istom polu je bila u rangu bolesti zavisnosti i verskog otpadništva..?

U svakom slučaju homo i biseksualnost su bili jedan od osnova da budeš oslobođen.

Paradoksalno, ako i nas sa 30+ uvrste u služenje, jedino me moje seksualno opredeljenje neće sprečiti da u vojsku odem.

Čak se ne bih pozivao ni na prigovor savesti u pogledu oružja. Želim da prođem celu obuku, sada mi se ne beži od toga kao kada sam bio klinac.

Tako da me raduje da nas uvrste.

Vezano za LGBT+ u USA je dugo važilo pravilo don't ask, don't tell, dok je sada dozvoljeno biti autovan pripadnik vojske.

Mi imamo zakon o sprečavanju diskriminacije po kome bi trebalo da postupamo isto.

Diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije

Član 21

Seksualna orijentacija je privatna stvar i niko ne može biti pozvan da se javno izjasni o svojoj seksualnoj orijentaciji.

Svako ima pravo da se izjasni o svojoj seksualnoj orijentaciji, a diskriminatorsko postupanje zbog takvog izjašnjavanja je zabranjeno.


S tim u vezu otvoreno izjašnjavanje o seksualnoj orijentaciji danas ne bi smeo biti razlog za odbijanje služenja vojnog roka, tj. nečiju nepodobnost iliti nesposobnost.

Samo je bitno uzdržavati se i ponašati se normalno. Ne dozvoliti nagonima da prevladaju. Ali to je izvodljivo i normalno. 😇

Tako da me vojska danas raduje. Samo nek odluče šta će s nama. Drugo me ništa ne zanima. Doživeo bih to kao eksperiment, izazov i avanturu i siguran sam da bih mogao da budem u ulozi podređenog i disciplinovanog sa uniformom na 4 meseca. Izdržao bih to bez problema.
 
Taj sud se veoma pokazao u slučaju gardista Vojna istraga, vojno tužilaštvo i vojni sudovi su bili bastion pravde ovog društva 🤮 pa su zato i ukinuti.

I ove normalne, redovne sudove ne možemo da dovedemo u red, a najbolje da prepustiš sudsku nadležnost vojsci i ocekuješ pravdu. Kadija te tuži, kadija ti sudi.

Što se tiče ponovne aktivacije obaveznog služenja mene zanimaju 2 stvari o kojima se malo govori.

Prva jeste šta biva sa nama (okvirno 14 generacija) koji nismo služili, gotovo svi današnji muškarci u 30tim + oni preko 26 i malobrojni koji su navršili 40 spadaju u ovu grupu.

Hoće li za nas biti neka posebna obuka, kraća obuka ili dolazimo na red možda nekada a za sada prolazimo neprimećeno...

Zanima me i da li Vučev sin Danilo spada u ovu grupu. Jel navršio 26? Ne bi me čudilo da baš puni 26 ove godine. I tim pre sa nama starijima neće ama baš ništa ni biti.

Druga stvar je prigovor savesti (ustavno pravo)

Koje je dolazilo kao kazna u vidu vremenski dužeg služenja civilne obuke, mada su momci '82 i stariji masovno to birali. I to vrlo sposobni i obarzovani. Gotovo niko u to vreme koga se dobro sećam s početka 2000tih nije želeo u redovnu vojsku. Trojica od četvorice poznanika ili drugara bi birali civilno služenje iako je bilo duže.

Druga varijanta uvažavanja ustavnog prava na prigovor savesti bi bilo uvodenje vojske bez nošenja oružja i bez obuke vezano za naoružanje. I to su im jedine dve opcije koje im ustav dozvoljava. Civilno služenje ili bez naoružanja. Nasilno stavljanje oružja u ruke je moguće samo uz debelo kršenje ustava.

Zatim,

Na regrutacijama su obavezno postavljali pitanje o seskualnoj orijentaciji regruta.

"Droge, sekte, momci?" Sećam se pitanja kao da je juče bilo 😄 U trenutku sam bio zbunjen šta me pita i šta da mu odgovorim.

Dakle momci i sklonost ka istom polu je bila u rangu bolesti zavisnosti i verskog otpadništva..?

U svakom slučaju homo i biseksualnost su bili jedan od osnova da budeš oslobođen.

Paradoksalno, ako i nas sa 30+ uvrste u služenje, jedino me moje seksualno opredeljenje neće sprečiti da u vojsku odem.

Čak se ne bih pozivao ni na prigovor savesti u pogledu oružja. Želim da prođem celu obuku, sada mi se ne beži od toga kao kada sam bio klinac.

Tako da me raduje da nas uvrste.

Vezano za LGBT+ u USA je dugo važilo pravilo don't ask, don't tell, dok je sada dozvoljeno biti autovan pripadnik vojske.

Mi imamo zakon o sprečavanju diskriminacije po kome bi trebalo da postupamo isto.

Diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije

Član 21

Seksualna orijentacija je privatna stvar i niko ne može biti pozvan da se javno izjasni o svojoj seksualnoj orijentaciji.

Svako ima pravo da se izjasni o svojoj seksualnoj orijentaciji, a diskriminatorsko postupanje zbog takvog izjašnjavanja je zabranjeno.


S tim u vezu otvoreno izjašnjavanje o seksualnoj orijentaciji danas ne bi smeo biti razlog za odbijanje služenja vojnog roka, tj. nečiju nepodobnost iliti nesposobnost.

Samo je bitno uzdržavati se i ponašati se normalno. Ne dozvoliti nagonima da prevladaju. Ali to je izvodljivo i normalno. 😇

Tako da me vojska danas raduje. Samo nek odluče šta će s nama. Drugo me ništa ne zanima. Doživeo bih to kao eksperiment, izazov i avanturu i siguran sam da bih mogao da budem u ulozi podređenog i disciplinovanog sa uniformom na 4 meseca. Izdržao bih to bez problema.
Мислим да је могуће само извршити нешто као раније "предвојничко" за те генерације. Чини ми се ако се добро сећам да су имали упитнике за нас, нико није ништа питао, то има у америчким филмовима попут " официр и џентлмен" кад онај подофицир пита регрута :) Људи не заборавите да сада постоје и жене старешине и војници, ми смо имали једну жену капетана у чети и жена је била супер професионална и добар старешина. Што се тиче приговора савести, мене би као Србина и мушкарца било срамота да не узмем пушку него пелену у руке...за те бих уместо 4 месеца војске увео годину дана старачког дома или болнице...
 
Ovde je dvaput pominjano u pozitivnom kontekstu od dva clana "potcinjavanje i dribljanje i da se zna ko je gazda" u zadnje dve strane. Opsovao bi vas al necu.

Izvini ali gde je to sa moje strane pomenuto i kom kontekstu?

Ponavljam.
U našoj vojsci nema ponižavanja i klasičnog driblanja vojnika i iživljavanja.

,,Driblanje" je pomenuto u kontekstu obuke i učenja, a i kazne koja se očekuje ako se unapred definisani prekršaj načini. Podrazumeva smanjenje ličnog komfora jer se igralo mimo pravila igre pri tome je često ponašanje pojedinca ugrožavalo celu grupu.

Program obuke podrazumeva recimo davanje samo jedne noćne borbene uzbune, da se sa postupcima uzbunjivanja upozna (uzbunjivanje, rad dežurnih, potvrđivanje uzbune, iskakanje iz kreveta, rad u mraku bez svetla, skidanje pidžame, navlačenje uniforme, kupljenje lične opreme i naoružanja, iznošenje sanduka sa municijom, podešavanje opreme van objekta, zauzimanja definisanog reona prikupljanja, čekanje daljih naređenja,...).

Pod pojmom ,,driblanje" podrazumevam ,,bonus" uzbunu, mimo planirane obuke. A dobijena je zato što je napravljena neka glupost. Naravno ne kaže se da je reč o kazni, već o uzbuni u cilju obuke. Zaključak izvlaš sam zašto u 04, tokom noći čučiš iza nekog drveta, umesto da spavaš u krevetu. Imaš vremena da u miru i tišini razmišljaš.
 
Što se tiče kažnjavanja u vojsci tokom služenja vojnog roka:

Prema teoriji, učenje i sticanje novih znanja i veština se postiže na sledeće načine:
1. Primenom apstraktnog mišljenja i zaključivanja se dolazi do zaključka da treba uložiti neki trud, vreme i lični komfor kako bi se jednog dana uloženo isplatilo. Tako bi po pravilu npr. trebalo da razmišlja student i da na račun toga uloži trud u cilju nekog budućeg benefita.
2. Primenom nagrada i kazne - na ovaj način uče deca koja još nemaju mogućnost apstraktnog mišljenja i dugoročnog planiranja. Dete u prvom razredunovne škole (u većini slučajeva) uči po principu nagrade i kazne.

Ovo pišem iz sledećeg razloga - Mnogi odrasli ljudi, koji dođu na služenje obaveznog vojnog roka funkcionišu po principu nagrade i kazne. Da bi se prethodno postiglo mora da postoji nešto za šta bi se vredilo boriti kao osvajanje nagrade ili bojati se kazne.

Nagrađivanje se uglavnom postiže nekim ,,olakšavanjima" tipa odobravanja izlaska u grad ili vikenda iako je korišćen i prethodni vikend. To se odobrava javno, pred svima, kao primer. Kolektivno nagrađivanje se postiže npr. odobravanjem poslepodnevnog odmora.

Kažnjavanje. U našoj vojsci nije moguće kazniti vojnika na odsluženju vojnog roka primenom sledećih metoda: finansijski, nije moguće tući nekoga, ponižavati, oduzeti mu obroke, zabraniti spavanje, držati na hladnom ili kiši duže vremena ako i starešina nije na istoj toj hladnoći,....

Kažnjava se oduzimanjem pogodnosti (odnosno oduzimanjem nagrade) koje bi dobio da je igrao po pravilima igre.
Jedini obavezni vikend je onaj posle zakletve, svi ostali su nagrada za adekvatno ponašanje. Praviš gluposti, podrivaš jedinicu - nema vikenda, izlaska u grad. Nastavljaš podrivanje, onda svaki drugi dan neprijatna dužnost po dnevnoj zapovesti tipa čišćenje mokrog čvora, a između na drugi dan požarstva (2 sata dužnost, 4 sata odmor, odnosno redovna obuka kao i svi tokom ta 4 sata odmora), posebno smena požarstva gde noćna smena pada između 03 i 05 ili između 01 i 03.

Ako svojim ponašanjem ugrožavaš druge vojnike, ponašaš se bahato prema njima, kazniće te sami vojnici. Već sam naveo primer - kada si određen za redara mokrog čvora, zapušiće ti sami vojnici čučavce svojim go....ima i natrpanim toalet papirom, pa ih ti onda odpušavaj.
Blaži oblik kažnjavanja je da se ponovi neki posao ili radnja. Primer: na pisti te vrate sa smotre u prostorije jer nisi obrijan da se ponovo obriješ: ,,Trči, brij se i za pet minuta da si se vratio u stroj, nemoj da te čekamo!" A od piste do objekta čete bar 200 metara rastrojanja.
Takođe recimo za blaži prekršaj, tipa za priču u stroju posle opomene: ,,Izađi iz stroja, čučni puška iznad glave i hodaj pačijim hodom pored stroja" Drugi u stroju ti se smeju, podrugivanje i posle par desetina metara se prospeš na pod, puška odleti na jednu stranu, šlem na drugu, opšti smeh u četi... Jednom prilikom čitava moja četa u stroju tokom marševanja je bila kažnjena pačijim hodom sa puškom iznad glave, a zima, podloga zaleđena. Posle 20 metara svi prosuti na ledu, nezna se čija je gde glava, čije noge, puške i oprema razbacano na sve strane.....
Kažnjavanje nebuloznom komandom ,,atomski s leva/desna" kada se svi odmah bacaju u stranu, na zemlju, licem prema podlozi. Po pravilu se izdaje kada je sa strane gde treba da se zalegne neko blato, onda ceo dan blatnjavi, čekaš da se osuši na uniformi, a uveče umesto odmora četkaš blato sa uniforme i pereš čizme....

Vojnički pritvor - kažnjavanje pojedinca. Komandir čete može da odredi vojnički pritvor u trajanju od valjda maksimalno 5 ili 7 dana. Za to vreme boraviš sa stražom kasarne u posebnom objektu u kasarni, namenjeno za smeštaj straže, ali spavaš u odvojenoj prostoriji od straže. Suštinski još bolji uslovi nego sa jedinicom jer straža ima pogodnosti smeštaja, bolju hranu (osnovni glavni obrok je isti ali u obilnim količinama, dobijaju slatkiše, grickalice, sokove, užine, torte. Tamo im glumiš redara. Ali i koristiš pogodnosti koje straža ima - imaš TV u njihovoj dnevnoj sobi koju poseduju, jedeš sa njima u njihovoj trpezariji (straža ne jede u restoranu već svom objektu hranu koja im je dopremljena iz restorana), igraš video igrice sa njima, bolja hrana. Ali nema kontakta sa drugim vojnicima. Kazna je u prekidu kontakta sa jedinicom (možda deluje smešno ali ima velikog uticaja kada si u takvim uslovima grupe). I najveća caka, produžava se vojni rok u duplom trajanju pritvora. Dakle 5 dana pritvora - dodatnih deset dana vojnog roka.

Najefikasniji način kažnjavanja je takozvano kolektivno kažnjavanje za prestupe pojedinca. Zvanično ,,de iure" se ne primenjuje, ali stvarno ,,de facto" se i te kako primenjuje, samo se ne zove kaznom i ne priznaje se da se provodi kažnjavanje već obuka.
Primer: Pojedinac ili manja grupa napravi teži prestup. Cela četa se postroji, starešine viču, čitaju bukvicu. Sledi pitanje: ,,Ko je to uradio, neka se javi". Naravno da se u početku taj ne javi sam. Svi drugi ćute, niko ne odaje (u četi važi osnovni princip grupe - ,,ko izda pi....a"). Starešine konstatuju nešto tipa ,,dobro kada već ćutitite znate da će se to već razrešiti jednog dana".
Situacija se razvija na sledeći način: Komandir čete ili dežurni starešina čete nastavlja nastup u sledećem stilu: Vidite ovaj vetar što je duvao danas, napravio haos po kasarni, razbacano lišće svuda na sve strane, treba to pokupiti, kasarna velika 120 hektara biće mnogo posla. Ove nedelje neće zato biti poslepodnevnog odmora nego čišćenje kasarne. Jeste da je ponedeljak, ali neće se sve završiti do vikenda, zato otkazujemo izlazak za vikend i izlazak u grad sledećeg vikenda, treba sve to počistiti. Hajte u krevet sada, gasite svetla, ja moram u komandu da nešto rešavam, imam sat - dva posla, budite mirni nemoj da sam čuo da je bio neki problem, da me neko zove.... Dalji razvoj pretpostavljate. Opšti napad na ,,krivca", batine, ,,ćebovanje". Kada zaspe maže mu se pasta za zube po licu, imalin, vežu noge za krevet, ... Ono što najteže pada kao kazna u ovom slučaju je okretanje leđa cele čete, odbacivanje. To psihički ubija.

U nekim budućim situacijama se na pitanje ,,ko je to uradio" počinilac sam javi. Dobije kaznu zavisno od prekršaja u rangu od vanrednog požarstva do par dana pritvora.

Najteža kazna je tzv. ,,četri strane sveta". Pojedinac ili više njih se šalju u prekomandu u različite kasarne. Recimo iz Sombora jedan se šalje u Leskovac, drugi u Zaječar, treći u Valjevo.

Dolaskom problamatičnog ili bilo kojeg vojnika u novu jedinicu uvek postoji period kada kao novi snima situaciju, upoznaje starešine, nova pravila igre, ispituje manevarski prostor i po pravilu je tokom prvih nedelja nove sredine miran. Dužim boravkom u jednoj kasarni sa istim ljudima nivo slobode se povećava, sve ,,rupe sistema" se prouče, razviju se ,,šeme". Upravo je ovo razlog što se veći broj vojnika šalje u prekomande tokom služenja vojnog roka, da se ne bi suviše ,,usidrili" i oslobodili.


U mojoj četi je služio jedan lik koji se predstavljao za ,,opasnog lika sa beogradskih ulica". Počeo bahato, sve je iritirao, ponižavao druge, glumio silu, posebno izabrao jednog momka ograničenih intelektualnih kapaciteta iz nekog brdskog sela, prozivao ga, rugao se, gurkao ga..... Prvi put otišao u pritvor, vraća se pun sebe - bilo mi super, ležao ceo dan, bolja hrana, igrao igrice dok se vi vucarate po kasarni. Drugi put fizički napao onog povučenog momka iz brdskog sela, udario ga, raskrvario mu nos. Epilog drugi pritvor od 5 dana. dakle i ukupno 20 dana vojnog roka duže od svih ostalih. Kada svi odu kući on ostane i dalje, već nije svejedno. Cela četa mu počela okretati leđa, neće niko da priča sa njim, da mu pomogne, čisti recimo pušku sam, muči se, jer niko ne želi da uzme konopčić sa druge strane. Posle nekog vremena postao miran ,,kao bubica". Ne sme popreko da pogleda onog momka kojem je raskrvario nos. Bukvalno se situacija okreće - povučeni momak iz planinskog sela, ograničenih intelektualnih sposobnosti počinje da ,,lupa čvrge" beogradskom mangupu, a ovaj ne sme ni da zucne jer zna da ako ga popreko pogleda preti novi pritvor (i još 10 dana produžetka,....)
Već sam pomenuo, ako je neko sr...e krivavc pojedinac ili manja grupa,
 
Poslednja izmena:
Među turbo srbendama izgleda vlada zabetonirano autistično uverenje da svako ko nije služio vojsku je nesposoban i za rat i za patriotizam i za svoj život, a svako ko jeste služio, je više nego sposoban za sve to i verovatno je uspešan čovek, produktivan član društva i vredan adut u slučaju bilo kakvog rata ili vanredne situacije.

U realnosti pak, znam dosta ljudi koji nisu služili vojsku a savršeno su sposobni, kako za rat, tako i za život. Neki su čak i vojno sposobniji nego oni koji su odslužili. Isto tako, znam nekoliko puta više ljudi koji su odslužili vojsku pa su ostali nesposobni, kako za ratovanje, tako i za život, a neki od njih i za produktivan suživot i doprinos društvu i zajednici.

Jedino smešnije od tih uverenja su uverenja da ko nije služio vojsku, ili onaj ko je služio civilno, nikada nije osetio ni miris baruta, oružje je video samo na filmu, živi kod roditelja na njihov račun, ne radi ništa ni za sebe ni za društvo, a da se sutra zapuca pao bi u nesvest od straha, dok bi svi ovi koji su odslužili ponosno doleteli na svoja zborna mesta i onda pevajući ponosno produžili direktno na front. I naravno, tamo pocepali neprijatelja kao i 91, 92, 93, 94, 95, 98, 99... Jer svi znamo da Bog je Srbin i on će nas čuvati.

Kakva debilna, nezrela razmišljanja. Neverovatno je da neko može da bude toliko ograničen i tupav u 2023. godini. Sve više primećujem koliko u Srbiji ima ljudi koji su intelektualno i obrazovno ostali u 19. veku. To se uostalom iznova potvrđuje i na svakim izborima i stranačkim skupovima, a može se videti i kad se prođe kroz bilo koje srpsko naseljeno mesto (tu mislim i na omraženi Brlograd, kako ga nekad zovem) i pogleda na šta liče i ona i život u njima. Raspad, bezakonje, zatucanost, sebičnost, zajedljivost, haos... Strašno i tužno.

Jedino u čemu su turbo srbende uznapredovale i razvile dovoljno intelektualnog kapaciteta jeste da su naučile kako da prećute i ispreskaču večito gorko pitanje kako u Srbiji sa 70.000 maturanata godišnje, svega 1-2% njih dobrovoljno poželi da služi režimu, ovaj da služi vojsku...

P.S.
Čekam kad će da izleti prvi da kaže kako je ovaj nizak odziv prijava za služenje i balavljenja na rat nešto što postoji samo u Srbiji i zemljama poput nje. I kako je sve to rezultat zapadnjačke propagande a ko zna, možda čak i trovanja vodovoda sojom, ili zaprašivanja psihoaktivnih supstanci iz aviona... A možda je od radio-magnetnog ispiranja mozga putem onog HAARPa u Barajevu, najvećeg u Evropi...

19. vek jbt...
 
Poslednja izmena:
Od ,stasalih 10 osoba nakon selekcije kroz objektivne i subjektivne razloge, daj nam Bože bar dvoje da mogu nositi pušku..... A sumljam da i to može se dostići.... 😟
 
Među turbo srbendama izgleda vlada zabetonirano autistično uverenje da svako ko nije služio vojsku je nesposoban i za rat i za patriotizam i za svoj život, a svako ko jeste služio, je više nego sposoban za sve to i verovatno je uspešan čovek, produktivan član društva i vredan adut u slučaju bilo kakvog rata ili vanredne situacije.
Deda i baba su mi pričali za ovo prošle godine, nekada je tako bilo da onaj ko nije otišao u vojsku da mu nešto "fali". Tužno ali mogu da razumem s obzirom u kakvom sistemu su odrasli.
 
Pa da, to je to.

Ipak je ovo zemlja u kojoj i dan danas vlada uverenje da ko ne pije alkohol, s njim nešto ne valja. Ko ne puši taj nije muškarac. Gde je sramota otići kod psihologa ili psihijatra ali otići u kockare ili još gore bolesti nije sramota, čak je odraz zrelosti (samo dok se ne bodeš u venu, sve ispod toga može). Gde je sramota za celu porodicu kad malo dete ima neku prolaznu dečju bolest, ali zato kada neko umre sa 50 od ciroze jetre ili zapušenih arterija, to je ok, jbg, nije njegova krivica, "uzeo ga bog". Gde zaštitu na radu nose samo slabići i plašljivci. Gde je faca onaj ko ne vezuje pojas. Gde nije muško onaj kome nisu još sa 5 godina tutnuli pravu lovačku pušku u ruke "da oseti dete". I tako dalje, ima toliko tih debilnih plemenskih praksi i zaglupljivanja da može 10 knjiga o tome da se ispiše...
 
Poslednja izmena:
Vrh