Evo šta mi se ne sviđa kod tramvaja, bar u gradovima kao što je Beograd gde je sve pretesno i pretpano pa nekad nema mesta za improvizacije.
Danas oko 14h je bio manji požar u zgradi na početku Bul. Oslobođenja. Pošto je ulica pretrpana u smislu da je kolovoz širen a na trotoaru redovi parkiranih vozila, i još je tu blizu zone stajališta i nadstrešnice, vatrogasni kamioni su morali za vreme intervencije da stanu uz ivičnjake, odnosno na tramvajske šine. Zbog toga su svi tramvaji u smeru ka Slaviji morali da stanu i nagomilaju se do Hrama.
Naravno, nisam ostao da pratim ali verujem da je sve postalo prohodno čim je intrvencija završena. Verovatno se rešilo. Ali uvek mi je smetalo kod tramvaja to što ne mogu da zaobiđu prepreke, da se lako preusmere i što previše zavise od drugih faktora. Sad, niko nije kriv za to. Ni za to što kamioni moraju da intervenišu. Tako je pa je tako. Samo kažem da mi je to uvek bio faktor odbojnosti i da sam zato - što se Beograda tiče - uvek preferirao tramvaje u delovima grada kao što je Novi Beograd, a manje po starim i tesnim delovima.
I jasno mi je da se ta priroda tramvaja ne može promeniti, kao i to da požari duž tram. linija ne izbijaju svaki dan. Sve to stoji. Samo iznosim šta mi najviše smeta kod njih i zašto sam za njihovo širenje tamo gde i dalje ima prostora da autonomna vozila zaobiđu i prilagode se okolnostima, kad već tramvaji ne mogu da se mrdaju van šina.
Naravno, navijam i za smanjenje automobila u Beogradu, kao i generalno za smanjenje populacije i treće - za uvođenje reda. Ali ova i slične situacije nemaju veze sa ta dva već isključivo sa vezanošću za šine. Trolejbusi imaju zavisnost samo od mreže i struje u njoj, a tramvaji imaju i to i od šina.